Prije nego išta kažem, moram vam odati jednu malu tajnu: jako mi se sviđa koncept Defiance franšize. Trenutno se ne mogu sjetiti niti jednoga serijala koji ima sličnu razradu, možda bolje rečeno, nema sličan marketinški pristup temi. Napraviti igru po seriji ili seriju po igri nije novina. Filmska industrija odavno koristi spregu multimedije i hypa sponzorirajući razno-razna studija za razvoj igara. Ustaljena praksa prenošenja filmskih naslova u virtualni svijet obično rezultira katastrofom: prezentiraju nam lošu, financijski precijenjenu igru bez duše. Krenem li nabrajati, mogu napamet ispaliti barem desetak naslova namijenjenih isključivo mlaćenju dolara, nikako igračkom zadovoljstvu. Najsvježiji primjer kako se dobra priča može transformirati u horor najgoreg tipa je Walking dead. Ne želim trošiti riječi na promašeni slučaj već se želim posvetiti Defianceu, igri koja će se uskoro pojaviti na policama naših omiljenih gejmerskih dućana.

Američki razvojni studio Trion Worlds, poznat po MMO naslovu Rift, u koprodukciji s televizijskim kanalom SyFy kreirao je znanstveno fantastični post apokaliptični svijet u stilu Farscapea ili Babylona 5 imena Defiance. Pisali smo o tematici Defiancea u više navrata pa vas neću zamarati suhoparnim podacima. Vrijeme je za otkrivanje detalja o gameplayu. Napomena za pažljive čitatelje, slike su uhvaćene u PC verziji igre. Zašto nema Xbox360 slikica, pročitajte u nastavku.

Ovaj vikend obogatila je nogometna euforija dok je na gamerskom terenu također bilo zanimljivosti: Defiance je ušao u treću i završnu fazu beta testiranja. Pozivnica je stigla neočekivano. Prvo, pohvala. Trion se potrudio poslati ne samo kod za Xbox360 verziju, već smo u inboxu ugledali i link za preuzimanje PC inačice igre. Nakon cjelonoćnog skidanja, oboružani ponuđenim verzijama, spremno smo dočekali vikend.

Prvo se zaigrala Xbox360 beta. O boy, that was a let-down ilitiga na naški, instant razočarenje. Grafika izgleda kao da je isklesana iz kamena. Teksture su iz ’96, efekti su iz doba prvih voodoo kartica, a interface je nepregledan do boli. Sve upućuje na fijasko u maniri Aliens Colonial Marinsa. Čovjek bi očekivao bolje od 5.3 gigabajtnog demoa. Gameplay je trebao popraviti loš prvi dojam, ali iznenađenje: nakon fine uvodne animacije, mučki nas je zaskočila kilava MMO komponenta. Počevši od kreacije lika, preko personalizacije pa do izvršavanja zadataka, nikako se nisam mogao otresti onog “zbrda-zdola” osjećaja. Skakutanje svijetom nasmijalo me do suza. Skoknete li s mosta u provaliju, nasadite li se na kakvu stijenu ili naletite li na eksploziv, letite nebu pod oblake! Nema kazne! Zdravlje je netaknuto!

Skakutanje po izbornicima, s druge strane, nije nimalo zabavno. Možda sam nesvjesno ignorirao kakvo F1 dugme, ali programerima ne bi ruke otpale da su ponudili malo više objašnjenja nekih misterioznih izbornika. Potpuno sam se izgubio u interfaceu. Sustav napredovanja barem nalikuje redovnoj MMO igri: imamo XP bar. XP bodove generalno stječemo eliminacijom mutiranih marinaca, Hell bugova ili izvršavanjem misija. Treći način skupljanja XP-a su Arc raidovi. Masovni eventi ili događaji glatko su integrirani u gameplay. Na mapi se pojavi veliki crveni krug i nekoliko crvenih meteora kada je u orbiti kakav padajući komad Arca. Zadatak je opljačkati sve što se nalazi unutar čahure. Tako bi trebalo biti. Nažalost, najinteresantniji segment Defiancea kvari niz ozbiljnih problema. Tek nakon igranja PC verzije, postaje jasno na koji način funkcioniraju raidovi. Svaki vaš kill donosi resurse samo vama, nema međusobnog pljačkanja. Svinjarije su međutim, dozvoljene. Pričekate malo dok se dječica ispucaju i onda s zadnjim metkom opalite po elitnom Hell bugu i drop je vaš. Loot bi trebao funkcionirati malo drugačije: ako ste član grupe, onda bi svi članovi grupe trebali podijeliti plijen, a “dođoš tatlane” bi trebao dobiti srednjaka. Doživio sam samo jednom pravu pljačku i to na PC-u. Raid u Xbox360 verziji, kako sam već rekao, ne radi kako treba, zapravo, ne radi uopće. 15-20 minuta opće makljaže uzalud.

Poanta MMO-a je grupiranje velikog broja igrača na jednom mjestu. Tješim se činjenicom da se ipak ne radi o finalnoj verziji igre pa će se nedostaci valjda ispeglati. Xbox360 jednostavno ne može obraditi toliko podataka odjednom. Raid s 30-40 likova na ekranu demonstrira samo jedno: fantastičan frame drop. Veliki no-no. Srećom, PC verzija igre je kompletno drugačija. Nekoliko početnih trzavica, popraćenih psovanjem, googlanjem i instalacijom DirectX-a, pokrenulo je igru u fullscreen modu. Raidovi su zarazni, a video prezentacija je perfektna. U izborniku PC verzije možete odabrati gamepad kao glavni input device ali nije to to. Nema do tipkovnice i miša. Pitate se što je s cross-play mogućnostima? Iskreno? Pojma nemam! Istovremeno su se izvodile obje verzije igre s različitim likovima i nickovima i nisam se vidio na serveru “uduplo”. Pokušao sam kreirati novi lik s istim imenom kao na konzoli, čak sam linkao konzolu sa svojim Trion accountom, svejedno, nula bodova. Nisam “ubr’o” kako bi cross-play trebao raditi. Spomenem li defaultno upaljeni auto aim, možda bolje da se “konzolaši” i “kompjuteraši” ne vide. Competitive modus će stvarno biti krvav, ako proradi u punom smislu riječi. Za sada smo dobili nešto napola gotovo prepuno bugova. Nisam se previše posvetio ovom dijelu igre. Reći ću samo da su veze sa serverom pucale kako kokice na vrućoj tavi.

Ostatak igre je, za blago čudo, solidan. Otvoreni svijet prepun zadataka i ljudi kojima treba pomoći, kvalitetan mount u vidu različitih vozila, hrpa oružja. Što nam više treba za kvalitetno gubljenje vremena? Sistem trgovine je, jednostavno rečeno, kompliciran. Skupljamo potrebne resurse u vidu valute ali nemamo samo jednu valutu imamo ih pet pa je potrebno izvršiti konverziju kod prodavača, u nekoj od baza. Scrip je glavna moneta. Kupovina nalikuje samoposlužnim Bordelands automatima: nigdje žive duše. Usput, ako vaša duša okine, a auto-revive ste ispraznili, Environmental Guardian Online, od milja EGO, uskoči i ponovno vas resekvencira par sto metara dalje od mjesta na kojem ste poginuli. Respawn košta hrpu scripova, zato nemojte pretjerivati s umiranjem. EGO razvijate EGO bodovima, a možete ih utrošiti na pozamašnu paletu specijalnih sposobnosti. Nešto nalik augmentacijama DeusExa. Perkova k’o u bajci.

U bazama također kupujemo oružje, štitove, dodatke i vozila. Vozila su odlična! Uvijek dostupna, lako upravljiva, otporna na “grbe”, imaju boost i lijepo izgledaju. Šteta što nisu otporna na metke ali to ne smeta dok gazimo sve ispred sebe. Defiance Shop, dobro skriven u glavnom izborniku igre čini život interesantnijim. Jest da se radi o virtualnoj valuti, ali možemo kupiti određene iznose za pravi novac što znači da nismo ograničeni lutanjem po svijetu i lootanjem “po kućama”. 

Uglavnom, za prvi pogled, čisto dovoljno. Hoće li Defiance biti velika igra? Mogla bi biti. Samo je pitanje ima li Trion Worlds dovoljno vremena za krpanje svih rupetina prije datuma objave. Ono što sam vidio ne ulijeva previše povjerenja, barem što se konzola tiče. Hoće li veliki projekt prvog ozbiljnog cross-play MMO-a zapeti na realnim hardverskim limitima, ostaje predmetom nagađanja. Dali je realno očekivati čuda? Mislim da nije.