Prije punih šest godina, pripala mi je čast i zadovoljstvo da napišem recenziju prošlogeneracijske remaster kolekcije Capcomovog Devil May Cry serijala, inače jednog od meni osobno najdražih gaming serijala, koji je svojevremeno udario temelje žanru modernih akcijskih / hack & slash avantura i zlatnim slovima upisao svoje ime na nebu cjelokupnog gaming univerzuma. Tom prilikom, ostavši i dalje pod dojmom zlatne PS2 ere kojom je spomenuti serijal vladao, ostao sam prilično zatečen aljkavošću developera i razočaran traljavo obavljenim poslom remasteriranja, smatrajući da je ovaj akcijski serijal zaslužio znatno bolji tretman.  Stoga, kada je Capcom krajem prošle godine najavio dolazak nove remaster kolekcije namijenjene current-gen platformama, vidjevši prve trailere i slike, nisam mogao a da se ne zapitam „čemu sve ovo?“ i da pomislim kako nas gotovo sigurno očekuje još jedan tek onako rutinski odrađen remaster posao s ciljem dodatnog moneymilkinga radi usputnog podizanja hajpa pred sve izvjesniju skoru najavu petog službenog nastavka igre. Nažalost, bio sam u pravu…

Remaster Remastera?

Upravo tako – svi moji strahovi i strijepnje da će se lijeni Capcomovci odlučiti izbaciti još jedno reizdanje prošlogeneracijske remaster kolekcije, pokazali su se osnovanim, pa je tako pred nama remaster kolekcija gotovo identična onoj iz 2012. godine, a ni ta se baš nije svojevremeno proslavila.

Naime, gotovo da nema razlike između ovogeneracijske kolekcije i one koju smo početkom 2012. godine mogli zaigrati na PS3 i Xbox 360 konzolama, a kako nema nekih razlika u gameplayu i sadržaju, ovaj put neću se zadržavati vezano za iste, već ću samo samo spomenuti da se radi o kolekciji koja obuhvaća prve tri DMC igre (Devil May, Devil May Cry  2 i Devil May Cry 3: Special Edition) te se osvrnuti na novitete i karakteristike nove kolekcije.

DMC 3 jedini koliko – toliko odolijeva oštrom zubu vremena

U pitanju je sramotni direktni port prošlogeneracijske remaster kolekcije s tek nekoliko manjih kozmetičkih zahvata koji se primarno odnose na upscaleanu rezoluciju koja je, za razliku od prošlogeneracijske 720p, ovaj put podignuta na 1080p uz 60 fpsa. To što nema apsolutno nikakve 4K podrške u potpunosti je zanemarivo, prvashodno zbog činjenice da su lijeni developeri sramno još jednom iskoristili pretpotopske PS2 teksture koje izbijaju oči svojom oštrinom, koja je vidljiva kako na pozadinama, tako i na pikselastim likovima. Sve jednostavno djeluje zastarjelo, počevši od krutih i ukočenih kontrola, pa sve do kamere koja je definitivno mogla i morala biti riješena bolje. Prve dvije igre su, blago rečeno, tehnički katastrofalne (podsjećam, prva igra izašla je prije 17 godina..), a jedino Devil May Cry 3: Special Edition  koliko – toliko odolijeva oštrom zubu vremena. Čak je i većina izbornika i dalje sramno ostala na 4:3 formatu, a jedna od zaista rijetkih promjena u odnosu na prošlogeneracijsku remaster kolekciju, odnosi se na cutscene koje su sada u DMC3: SE u fullscreen formatu.  Slična promjena na bolje odnosi se i na mogućnost izlaska iz igre u glavni izbornik u kojem možemo birati koju ćemo od tri ponuđene igre igrati, a iako je zaista banalno takvo što spominjati kao poboljšanje i promjenu na bolje, činjenica je da takvo što nismo imali u prošlogeneracijskoj kolekciji, a pošto zaista nemamo što dobro i pozitivno navesti za ovu kolekciju (izuzev činjenice da se i dalje radi o sjajnim akcijskim ostvarenjima, čiji je gameplay jednako zabavan i zarazan kao i prije mnogo godina te da je glavni protagonist serijala i dalje jedan od najboljih ikada).

Igra u kojoj vrat plače, ali jer ga oči bole od ovih tekstura..

Ostario kao dobro vino? Mo’š si misliti..

I tako, korak po korak, stigosmo i do kraja ove prilično kratke recenzije. Zašto kratke? Zato što smo već jednom sve prežvakali i analizirali u recenziji prošlogeneracijske kolekcije, a da nam nova gotovo ništa novo nije donijela. Ova kolekcija najbolji je primjer kako izgledaju rezultati nečega kada se ide linijom slabijeg otpora. Minimalni trud koji su developeri uložili u ovu kolekciju nije ništa drugo nego sramotan moneymilking potez da se zaradi još koja para na račun stare slave, a takvo što Devil May Cry serijal zaista nije zaslužio. Devil May Cry je PS2 institucija koja je svakako zaslužila bolji tretman, a da je doista moguće napraviti fantastičan remaster / remake posao kada se doista hoće i kada se uloži jako puno truda i ljubavi, pokazao je Bluepoint Games sa svojim sjajnim Shadow of the Colossus remakeom, pa čak i Capcom koji je remaster Okamija doveo do savršenstva.  Preskočite i zaigrajte samo ako dosad nikada niste igrali prve tri Devil May Cry igre!

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.