DISTRAINT je 2D psihološka horror avantura koju nam je spremio Jesse Makkonen, kreator još jedne psihološke avanture, Silence of the Sleep. DISTRAINT nam prikazuje posljedice moralnih dvojbi i odluka i preispituje cijenu ljudskosti kroz pametno ispričanu priču o birokratsko-korporacijskoj bezdušnosti s kojom smo svi jako dobro upoznati. Poigravajući se različitim alatima kako bi 2D izgled pretvorio u jezivu i izvrnutu pustolovinu, DISTRAINT ispunjava svaku minutu uloženu u nju.

Možda malo predrastična kritika na tv program.

What is the Price of humanity…

Igramo u ulozi Pricea, mladog zaposlenika tvrtke “McDade, Bruton, & Moore”. Price se pokušava probiti u firmi i dobiti partnersku poziciju. Kako bi to ostvario ostala su mu tri slučaja za odraditi, odnosno uručiti tri rješenja o preseljenju/deložaciji. Tako Price mora posjetiti oboljelu staricu, samotnjaka koji živi u šumskoj kolibi i rastrošnog playboy partijanera. Pricea u interakciji s klijentima započinje obuzimati unutarnji sukob i preispitivanje ispravnosti posla koji obavlja. Stres ga obuzima i sve se počne manifestirati kroz bizarne prizore, priviđenja i svjedočanstva. Progresom kroz igru sve su naglašeniji horori koji ga opsjedaju, odnosno sumnja u nemoralnost koja se kosi s njegovom pohlepnom zadaćom. Lako povodljiv tom ambicijom nastoji opravdavati svoje akcije samilošću prema klijentima tako da im ublaži tragediju prilikom deložacije. Staroj gospođi Goodwin bude potpora, samotnjaku pronalazi izgubljenog psa, a playboyu pomogne u organiziranju posljednjeg tuluma u stanu prije iseljenja. Najviše se zbliži sa staricom koja izazove u njemu ljudskost i ganut njezinom pričom bori se protiv vlastite ambicije, iskvarenih šefova i same prirode pohlepe.

Ništa. Samo krvava kiša. Barem nije krvava bura.

Tko pod drugim jamu kopa…

Priceov nemil posao popraćen je odličnim vizualnim ambijentom i detaljnošću. Estetika igre odmah nas uvlači u stravično okruženje. Hodnik zgrade u kojoj živi starica sam po sebi doima se jeziv i bez Priceovih priviđenja. Sve to dakako prati i odgovarajući zvuk koji nas u niti jednom trenutku neće ostaviti opuštenim. Psihodeličan prizvuk i jeziv ambijent prati svaki nivo. Dizajniran bez fokusa na prepade, stalno izgrađuje atmosferu koja često rezultira bizarnim trenucima i scenama. Grafički prikaz pojedinih priviđenja zaista je detaljan i uznemirujuć pa je tako horor kroz koji prolazimo prisutan i proganjajuć. Suprotno takvom ambijentu kroz igru se pojavljuje jedna blaga i ćudljiva nota. Primjerice, predimenzionirane glave likova stoje u kontrastu s jezivom pozadinom i uz sav gore, krv i poneke izopačene scene, Priceova ekspresija ostavlja nas ipak u nekoj realnosti naspram svega što se događa oko njega. Crni humor isprepleće se s radnjom, pa tako sav horror poprima blaži sloj. Također su ključan element i ostali likovi koje susrećemo i/ili s kojima imamo interakciju. Svaki je poseban i imaju svoju ulogu te daju doprinos svijetu u kojem je satkana Priceova izvrnuta priča – bilo kao samo pozadinski likovi ili pak kao dio priče .

Stres uz ovakve šefove i zaradu…glupost.

Nije lako uhljebiti se

Gameplay je funkcionalan i dostatan za ovakvu vrstu igre. Kretnje su ograničene na jednu od dvije strane, interakcija s objektima svedena je na quest iteme ili u svrhu narativne prirode (inspekcija). Inventory može sadržavati maksimalno tri stvari, ali vrlo rijetko će ih biti toliko u isto vrijeme. A ključan alat kojim Price raspolaže je svjetiljka čije je korištenje uklopljeno u dizajn ambijenta. Linearnost avanture će možda nekima biti zamjerka igri jer objekte koji su nam potrebni vrlo lako pronalazimo, kao i rješenja mnogih zagonetki i prepreka. S druge strane, kompleksnije zagonetke vjerojatno bi odvratile fokus od naracije i radnje na kojima je ipak cijeli naglasak. Tako da je sama mehanika predstavljena u igri dobrodošla i pozitivno iskorištena kao narativan alat.

Toliko o Star Foxu

Molim potpišite ovdje…

DISTRAINT nije duga igra, za prolaz su dovoljna dva sata i ne nudi nikakvu replayability vrijednost. Možda je to i jedina zamjerka igri koja svojom cijenom i prezentacijom ipak ostavlja pozitivan utisak i opravdava vrijeme provedeno prolazeći ju. Preporuka je svakom ljubitelju žanra ili sličnih tema. Iako svjesni da ne postoji stvarna prijetnja tijekom igre, dizajn nas ne ostavlja ravnodušnim i ambijent je odlično dočaran. Atmosfera nam potiče imerziju s pričom i radnjom, a iskustvo igranja je zadovoljavajuće. Sam closure priče je zanimljiv, na čudan, ali pozitivan način. Na službenoj stranici igre developer navodi koliko je dana i sati (82/620) uloženo u izradu igre. Stavimo i te podatke u smjesu utiska i DISTRAINT je pravi maleni indie dragulj bez pretencioznosti. Također nas ostavlja u iščekivanju novog uratka Jesse Makkonena koji s ove dvije igre impresionira i obogaćuje žanr.