U godini u kojoj su najavljeni epski nastavci vec epskih fantasy RPG ova (Witcher3 i Dragon Age3) došlo je jedno veliko iznenađenje, financirano putem Kickstartera, Divinity : Original Sin. Mala belgijska kompanija, Larian Studios, relativno tiho i bez skupe reklame polako je izbacivala komad po komad igre i na kraju je finalizirala u 6. mjesecu ove godine. Treći nastavak franšize Divinity s razlogom je ubrzo postao najprodavanija igra te male kompanije.

Ajm so eksajdid!!!

Nakon ovog suhog uvoda, ono što odmah moram reći za Divinity je to da je apsolutno fantastična igra! Od kada je izašla iz misli su mi nestali i Witcher i DA i razmišljanje o tome kada će Bethesda (već jednom) najaviti novi Fallout ili Elder Scrolles. Svi su pali u zaborav. Međutim, ono što je Divinity izvukao iz blagog zaborava je Baldur’s Gate. Da, to je ono što smo čekali još od drugog Baldura i Planescapea, ono što Icewind Dale (iako dobar) nije mogao isporučiti. U dvije riječi, poslastica i klasik!

       Loša stvar kod pisanja recenzije o igri koja apsolutno oduševi je to da je izuzetno teško strukturirati tekst jer bi naprosto rekao sve odjednom u maniri oduševljenja dvomjesečnog šteneta koje u oduševljenju trči u krug i lovi vlastiti rep.

Ono čime Divinity osvaja ”na prvu” je odmah uočljivi ugođaj. Iskreno, nisam znao što sam počeo igrati kada sam počinjao igru, ali nakon manje od 3 minute znao sam da ću ostati sjediti barem 3 sata. Atmosferična muzika u uvodu fantastično se poklapa sa vizualnim aspektom igre koji je lijep, moderan ali na tragu Baldura i prvog DA, a ne Skyrima. Da odmah bude jasno – to je prednost! Iako je takva grafika „skromnija“, Divinity izgleda iznimno lijepo. Izometrijska kamera i dobar zoom čine igru iznimno preglednom, što je će svaki igrač poprilično cijeniti tokom igre.  ( slika1.) Baldur 3, Baldur 3, Baldur 3 …. jel ovo govorim na glas?

Igra ugodna i očima i duši

Patience young padawan

Divan, krasan, nov a tako retro, Divinity ipak zahtijeva određenu količinu strpljenja. Drugim riječima, ovo nije baš igra za casual igrače ili ekipu kojoj je Call of Duty pojam igre. Na samom početku ne počinjete s jednim nego dva lika, što omogućava i co-op igranje o kojem sam čitao (i čuo sve najbolje) ali osobno nisam probao. Međutim, već nakon kratke igre mislim da je Divinity odlična igra za tako nešto. Kreiranje likova je relativno klasično, birate klasu, izgled etc. koji usmjeravaju uvelike specifične sposobnosti, jake strane i slabosti lika koje nipošto u ovoj igri NE SMIJETE podcijeniti. Iako počinjete s dvoje, vaša ekipa može imati do četiri člana i preporučam da što prije popuni članstvo. Raznovrsnost članova vaše ekipe je apsolutno nužna u ovoj igri ili vas očekuju sati frustracija i mnoštvo nasilnih smrti cijele vaše ekipe. Za neke igrače izuzetno frustrirajuće, no upravo taj aspekt igre jedan je od najvećih aduta Divinitya. U početku, iskreno, mučenje je vašoj ekipi i borba sa dvije tri nabildane kokoši, ali upravo ta težina daje čar igri.

Što se same priče tiče, igra počinje kada vi i vaš/a kompanjon/ka budete iskrcani na plaži kraj grada Cysela u koji ste poslani istražiti ubojstvo jednog važnog činovnika. Vi ste u ulozi dvoje agenata jednog reda zvanog Source Hunters i specijalizirani ste za lov na ekipu koja zlorabi magiju i radi gadne probleme u svijetu unutar kojeg se odvija igra. Jedna rutinska istraga pretvara se zapravo u situaciju da dolazite u grad pod opsadom živih mrtvaca s jedne i horde orkova s druge strane, a i sama istraga počinje se relativno čudno razvijati … i jesam li rekao da hrpa mrtvaca drži grad pod opsadom? Uz sve to, glavna nit priče zapravo se vrti oko vaša dva lika! Dalje neću spojlati, odigrajte sami. U svakom slučaju, iako se karta čini malom, to je tek prva, a i ona zahtijeva više vremena nego bi pomislili na prvu. U svakom slučaju, čekaju vas mnogi sati igranja, Divinity se ne prelazi na brzinu.

Turn based igra je veliki plus igre u kojoj je taktika i kombinacija jakih strana vaših likova presudna.

Kill, kill, hack, stab, burn, electrify!

Turn based igra je veliki plus igre u kojoj je taktika i kombinacija jakih strana vaših likova presudna. Jedan sukob vas može koštati pol’ sata igre, hrpu potrošenih potiona i scrollova i da na kraju morate oživljavat pola ekipe ili ju možete efikasno srediti za 15 minuta. Sve ovisi o tome kakav ste strateg i taktičar. Bez maga aka čarobnjaka aka wizarda zaboravite bilo kakvu mogućnost da izađete iz borbe živi. Ikad. Hack and slash možete komotno zaboraviti, ovdje se na mišiće ne dobiva borba s protivnicima istog levela, a kamoli ako su koji level jači. Borba je podosta teška, i ako niste na to spremni vrlo vjerovatno vam se ova igra neće svidjeti.

Ono što moram istaknuti je originalno genijalna stvar kod kombiniranja magije i okoliša.  Npr. sva voda provodi struju, uključujući i samu krv na podu! Ovo upamtite, jer neke borbe se bez toga ne prolaze.

Humor

Iako su glasovi korišteni tu i tamo, komunikacija je sva na pismeno … što je OK, preživjeti se može, naročito zbog toga što je prisutno podosta humora i to dobrog humora! Taj humor je još jedna stvar koja uvelike baca na Baldura ili pak prva dva Fallouta. Reference na druge igre, filmove ili knjige se također pojavljuju i nisu na silu te stvarno zabave i nasmiju. U svakom slučaju, naći će se nekoliko humorističnih likova i situacija koje se svakako pamte, nešto što Elder Scrollsima iznimno nedostaje. Smisao za humor se očito ne može kupiti novcem.

Predivne lokacije pridonose specifičnom ugođaju koji Divinity posjeduje

Kako … a što je to? … je se to jede? … a di je pak sad to?

Jedna od divnih stvari u ovoj igri je ta da vas ne smatra budalom kojoj treba sve pokazati prstom gdje je … ok nekad to malo ide na živce ali je zapravo lijepa promjena i tjera vas da istražite svaki pedalj prostora, pričate sa svima i probate što radi svaki sastojak na koji naiđete u okolišu. Nekima je to dosadno i naprorno, međutim ta nužda vas zapravo uvuče u igru još dublje. Napredak od Baldura je taj da kao i u sve više modernih RPG-ova ovdje možete biti sam svoj majstor kod sastavljanja scrollova, napitaka i oružja. Nije da pamet stane ali zaradi se novac ili uštedi a novac je u igri vidjti će te iznimno bitan …. i ne pada s neba što je najbitnije pa ne ispada da postanete bogatun na brzinu. U detalje neću, otkrijte sami… (uostalom mislim da ni sam nisam još sve skužio).

Nitko nije savršen ….

Da ova recenzija ne ispadne samo naslagivanje hvalospjeva, moram istaknuti par minusa koji donekle guraju Divinity od gotovo savršenog RPG-a.  Tu i tamo se vidi da je igra malo zbrzana … Naime nedostaje likova, tako da kao rezultat toga imate situaciju da postoje samo dva kompanjona u igri koje možete priključiti svojoj ekipi … na žalost. Taj problem je donekle riješen time da se u jednom trenutku može na jedan relativno prihvatljiv način doći do neograničenog broja različitih kompanjona .. ali oni iza sebe nemaju priču niti karakter te su poprilično generični. Šteta, jer upravo ta interakcija između članova ekipe diže svaku igru (DA kao pozitivan primjer). Kao minus moram nadodati isto to da vam likovi ne mogu osim uz ogromne penale, koristiti opremu i oružje koja je 2 ili više levela iznad njih samih … da, i oružje i oprema leveliraju. Nekima to možda nije minus, ali osobno nisam fan toga, jer situacija kad se namučim ‘ko prase da u sat vremena fajta (il’ više) napokon sredim neku ekipu s dobrom opremom i onda ju ne mogu koristit … to totalno ubije veselje pljačkanja leševa.

You shall not PASS!!

Nadalje, iako dosta raznovrsna, priča priča vas ponekad vodi u niz relativno teških bitaka koje ponekad malo previše liče jedna drugoj …. ili su stvarno preteške .. jao si ga vama ako zalutate u dio mape di su protivnici 2 levela iznad vas ili više … prije 15. Lvla svaku takvu borbu gubite i to zna malo frustrirati, zato obavezno ČESTO sejvajte.

Tu i tamo se nađe još kojih minusa ili nelogičnosti ali nisu strašne i ne ubijaju čar igre pa in neću nabrajati, međutim vidi se da je budžet igre ograničen, kao što se također vidi da su ga tvorci igre ipak iznimno dobro iskoristili.

O tehničkim aspektima igre neću pisati previše osim to da vam ne treba jaka grafička da bi se mogla igra igrati sasvim ok, naravno prestar komp/laptop će se ipak možda malo mučiti. Ako vas baš baš zanima, imate net, nađite.

Konkluzija

Je li Divinity RPG igra godine? Sasvim sigurno ne, niti će biti, niti treba pretendirati na to. Međutim, ono što Divinity jest, to je igra koju smo zaista trebali, igra za koju nam može biti iznimno drago da se pojavila, te mogu reći da je jedan RPG koji nam je zaista trebao … puno nostalgije se vraća uz nju i ona apsolutno zadovoljava potrebu za fixom svakom RPG fanu koji je uživao u RPG ovima od prije 10 i više godina. Time ne mislim da je Divinity staromodan, nego govorim da je zadržao i jako dobro koristio neke aspekte RPG-a koji su iz nekog razloga otpali u sad već višegodišnjoj praksi inzistirnja prvenstveno na grafici. Jednostavno rečeno, igra ima dušu.  Nisam igrao prethodne nastavke tako da ne mogu povući paralelu, međutim ova igra je sasvim pristojno sastavljena, zamišljena i odrađena, te me poprilično zanima što bi se od nje dalo napraviti da ju je kojim slučajem išla raditi kompanija s većim budžetom. Teorija da se takve igre ne isplate pada u vodu jer Divinty ima odličnu prodaju i kritike, koje su sasvim zaslužene.

Moja preporuka je da sasvim sigurno probate igru, ako možete i kupite ju. Ako možete, naročito ju probajte igrati u co-opu (dvoje ljudi igra istu igru svaki vodi svoj lik jer su dva glavna lika) jer djeluje iznimno zabavno!