Britanska SF serija Doctor Who može se pohvaliti i dobrim i lošim rekordima. Za početak, krenut ćemo od onih dobrih… Naime, za one malo slabije upućene, radi se o najdugovječnijem TV serijalu svih vremena, koji je zahvaljujući upravo toj svojoj dugovječnosti upisan čak i u Guinessovu knjigu rekorda. Hm, što reći o serijalu koji se emituje na BBC-u, uz nekoliko kraćih prekida, još od davne 1963. godine i koji predstavlja jednu od najznačajnijih tekovina moderne britanske kulture? Zahvaljujući ogromnoj vojsci fanova ali i kritike, Doctor Who je postao istinska ikona u Velikoj Britaniji ali i šire. TV serija je osvojila veliki broj nagrada, uključujući i BAFTA nagradu za najbolju dramsku seriju  2006. godine. Zaista impresivni podaci, složit ćete se? No, što to onda nije dobro kod ovog serijala? Pa jednostavno rečeno, video igre nastale na njezinom prijedlošku. Prva Doctor Who igra pojavila se još davne 1983. godine. Do sada je izašlo 11 prilično loših igara, a ni ova dvanaesta, iako puno bolja od onih prethodnih, nije baš za pohvalu. Pa u čemu je problem? Zašto još nitko nije uspio napraviti dobru igru zasnovanu na ovome serijalu, koji je kao stvoren za industriju video igara? Pokušat ćemo u stilu dobrog Doktora razjasniti ovu misteriju…

JEDANAESTI DOKTOR U DVANAESTOJ IGRI

Da, ovo je dvanaesta igra do sada, koja je zasnovana na ovom SF serijalu, koji karakteriziraju uvijek zanimljiva priča, specifičan humor i niskobudžetni specijalni efekti. Za one slabije upućene u Doctor Who univerzum, prije nego što kažemo nešto o igri, reći ćemo još par riječi o samom glavnom liku ovog serijala. Ukratko rečeno, Doktor je izvanzemaljski putnik kroz vrijeme i prostor, kojeg krasi velika inteligencija i nevjerojatna dovitljivost. On tijekom svog avanturističkog putovanja pomoću TARDIS-a (Time And Relative Dimension(s) In Space) upada u najnevjerojatnije situacije i gotovo uvijek, bori se protiv raznoraznih izvanzemaljskih zlikovaca. Možda vam nije jasno ni ono “jedanaesti Doktor” iz podnaslova? Pa da i to razjasnimo i konačno se bacimo na analizu same igre. Naime, kako je Doktor zapravo jedan od gospodara vremena s planeta Gallifreya, on ima moć regeneracije i svaki put kada bi se našao u životnoj opasnosti, on bi prošao kroz proces regeneracije i postao nova osoba. Kroz povijest serijala, Doktor je prošao kroz 11 od mogućih 12 regeneracija, pri čemu su mu ostala sva sjećanja i iskustva svih prethodnih Doktora.

Doktor i River Song glavni su akteri dvanaeste Doctor Who igre

E sad kad smo barem malo razjasnili pojedine stvari, vratimo se igri. Priča igre započinje padom Doktorovog TARDISA usljed velike energetske oluje, nakon čega će dobri Doktor pokušati otkriti prave razloge kvara njegovog svemirskog broda i pri tome, naravno, pokušati spasiti svijet od izvanzemaljske prijetnje. U toj njegovoj namjeri pomoći će mu River Song, tako da ćemo tijekom igre imati priliku naizmjenično kontrolirati njih dvoje, no o tome ćemo nešto kasnije. Radnja igre odvijat će se kroz tri perioda – u Londonu iz 16. stoljeća, zatim današnjem Londonu i na kraju futurističkom Londonu, okupiranom od strane Daleka, a obzirom da u igri nema Amy i Roryja (oni koji prate seriju znaju o kome pričam) pomalo je teško smjestiti vrijeme odvijanja radnje igre u cjelokupni Doctor Who univerzum.

SKOČI, POPNI SE, POMAKNI PREDMET, RIJEŠI ZAGONETKU!

Upravo ovako bi se mogla opisati gameplay mehanika ovog ostvarenja. Naime radi se o 2D sidescrolling platformeru čija se gameplay mehanika zasniva na gore spomenutim radnjama. Prilično neinventivno, zar ne? A ukoliko k tome još dodamo da su kontrole u igri pomalo nespretne, istraživanje ograničeno, a zagonetke vremenski ograničene sa frustrirajućim checkpoint sustavom, doći ćemo do zaključka da ovdje baš nešto i ne štima onako kako bi trebalo. Doista, skakutanje okolo i u većini slučajeva izbjegavanje protivnika, trebalo je biti mnogo kvalitetnije odrađeno, no ipak se ne radi o potpunom promašaju, kakve su većinom bile prethodne Doctor Who igre. Kao što smo već spomenuli, tijekom igranja ćemo imati priliku naizmjenično igrati sa Doktorom i River Song.

Igranje sa River donijet će nešto dinamičnije iskustvo u odnosu na igranje sa Doktorom

Ukoliko ne igrate kooperativno (što ova igra omogućava), društvo će vam praviti suputnik kontroliran ne baš impresivnom umjetnom inteligencijom, čiji će vam postupci ponekad uistinu pojesti živce (nije baš simpatično kada se računalno kontrolirani lik zaglavi negdje, pa morate restartati čitavu razinu, da bi vam se nakon što to i učinite, isto ponovno dogodilo). Igranje sa Doktorom i River prilično se razlikuje i to pomalo spašava stvar. Za vrijeme kontroliranja Jedanaestog Doktora gameplay je fokusiran na rješavanje zagonetki, dok su sa River akcijske dionice češće te obogaćene stealth elementima, jer River ima mogućnost prikradanja protivniku te njihovog onesposobljavanja, zahvaljujući halucinogenom karminu i Sonic Blasteru. S druge strane, Doktor će pomoću Sonic Screwdrivera skenirati okolinu i rješavati razne zagonetke (npr. otvaranje raznih vrata i slično u vidu raznih mini igara). Sonic Screwdriverom i Sonic Blasterom upravljamo pomoću desnog analognog sticka i na račun toga bih uputio malu zamjerku, jer istima je moguće upravljati samo lijevo ili desno. To može ponekad biti frustrirajuće, jer naići ćete na situacije u kojima će protivnici pucati na vas, a vi im nećete moći uzvratiti jer se ne nalaze na liniji vašeg kretanja. U igri ćemo naići na četiri tipa protivnika, a radi se o četiri izvanzemaljske rase poznate svim fanovima Doctor Who igrane serije – Cybermeni, Daleki, Siluriani i Silencei.

Ni co-op igranje ne izdvaja ovu igru iz mora prosječnosti

Eh sad, da kažemo par riječi i o glavnom izvoru svih frustracija, kada je igranje ove igre u pitanju. A to su, pogađate, checkpointi, koji su toliko loše osmišljeni da jednostavno demotiviraju igrača da završi ovu igru. U kombinaciji sa vremenski ograničenim zagonetkama, kojih ponekad bude i po nekoliko zaredom, rijetki checkpointi su uistinu ubitačna kombinacija. Kako drugačije opisati situaciju u kojoj ćete se po nekoliko puta morati vratiti unatrag za više od polovine razine samo zbog toga jer niste stigli na vrijeme riješiti četvrtu zagonetku zaredom. Pa onda ponovno malo hopsanja, malo izbjegavanja protivnika i dolazak na isto mjesto, a potom sve to ponovno, jer opet niste stigli riješiti zagonetku. Većina igrača će se složiti s tvrdnjom da im ovakav tip frustracije ne treba u životu i ostavit će igru nedovršenu, dok će samo onaj tvrdoglaviji dio igrača stisnuti zube i završiti igru. Nemojte me pogrešno shvatiti, ovo nije jedan Ninja Gaiden ili Dark Souls u kojem točno znate zbog čega ste poginuli i koje ćete, motivisani da dogurate do idućeg checkpoita, nastaviti igrati. Doctor Who: The Eternity Clock nije teška igra, već konfuzna zbog pojedinih svojih segmenata, na kojima se očito trebalo još poraditi.

AUTENTIČAN DOCTOR WHO

Ako je nešto prefektno u ovoj igri, onda je to svakako dobro prepoznatljiva atmosfera i šarm igrane serije, koji “vrište” na svakom koraku. Ekipa iz Supermassive Gamesa uistinu se potrudila i prenijela atmosferu serije do najsitnijih detalja. Zaista sjajno! Doktor i River Song izgledaju lijepo, a glasove su im pozajmili i glumci iz serije Matt Smith i Alex Kingston.  Jedan od najvećih pluseva ove igre upravo su fantastični voiceoveri, pri čemu posebno treba istaći sjajnu glumu Matta Smitha u ulozi Jedanaestog Doktora. Tu je naravno i originalni soundtrack kompozitora Murraya Golda, koji zaista doprinosi atmosferi. Kada je u pitanju grafika i dizajn levela u igri, tu se zaista nema puno toga prigovoriti. Sve je odrađeno veoma korektno, pogotovo za jednu PSN igru. Leveli su raznoliki i lijepo nacrtani, okoliš je detaljan, a protivnici lijepo dočarani, no ipak se vidi da proračun razvoja ove igre nije bio baš prevelik. Da biste završili igru bit će vam potrebno nekih 6-8 sati, no vjerojatno joj se ponovno nećete vratiti. Stvar neće spasiti ni collectablesi u vidu stranica Riverinog dnevnika ili Doktorovih šešira. Dok čitanjem stranica Riverinog dnevnika možete nešto saznati o Doctor Who univerzumu i radnji same igre, sakupljanje Doktorovih šešira nema ama baš nikakav značaj. Nije moguće nositi šešire, a jedino čime će vas igra nagraditi ukoliko pokupite neki od šešira, bit će neki šaljivi komentar u Doktorovom stilu.

Dobro poznati protivnici u igri odlično su dizajnirani i Doctor Whoovski ružni

KOME PREPORUČITI IGRU?

Nažalost samo fanovima, kojih je prilično malo u našoj regiji. Samo će Doctor Who fanovi (popularno nazvani Whooviansi) znati cijeniti ovu igru, jer prosječnom igraču neupućenom u popularni TV serijal, ova igra neće značiti mnogo te se baš i neće odlučiti izdvojiti prilično visok iznos kako bi je kupio. Uprkos solidnoj prezentaciji i sjajno dočaranoj atmosferi, bugovi, katastrofalan checkpoint sustav i mnogi drugi problemi predstavljaju kamen spoticanja za ovu igru i razlozi su zašto je igra ocijenjena ovako kako jeste. Iako se radi o do sada najboljoj Doctor Who igri, Doctor Who: The Eternity Clock je i dalje miljama daleko od hita kakav fanovi ovog serijala već godinama očekuju. No, igra završava popularnim cliffhangerom, što znači da u budućnosti možemo očekivati još nastavaka (šuška se da BBC planira trilogiju), a Supermassive Games je na pravom putu da konačno napravi dobru Doctor Who igru. Nadajmo se da će sa nastavkom ispraviti sve greške ove igre i napraviti prvu pravu Doctor Who igru, dostojnu legendarnog serijala. Za kraj, uživajte u Doctor Who mini parodiji.. 😀

Zahvaljujemo se BBC Worldwideu i Supermassive Gamesu na ustupljenoj igri.