Dragon Age franšiza, inače poznata po svojoj složenosti i dubokom i zanimljivom narativu, ima bogatu, ali nekonzistentnu povijest koja je spriječava da bude jedna od najboljih ikada. Sve je počelo 2009. godine sa igrom Dragon Age: Origins, koja je momentalno stekla kultni status među ljubiteljima RPG žanra. Dragon Age: Origins je bio prepoznatljiv po svom mračnom, kompleksnom svijetu i detaljno razrađenim mehaničkim sistemima zasnovanim dobrim dijelom na onome što je BioWare stvarao godinama ranije sa igrama kao što su Jade Empire ili Mass Effect. Bez sumnje, ostavljao je snažan dojam na igrače te je važio za jedan od najboljih naslova generacije. Međutim, njegov nastavak, Dragon Age II, koji je uslijedio 2011. godine, nije uspio zadržati isti nivo kvalitete. Igra je bila suviše pojednostavljena i linearna, što je izazivalo pomiješane reakcije među fanovima koji su samo željeli klasični nastavak i ništa više od toga.

Treći naslov, Dragon Age: Inquisition, lansiran je 2014. godine, a nastojao je vratiti serijal na pravi put. Iako je osvojio brojne nagrade, uključujući i prestižnu nagradu za igru godine, na kraju je podijelio igrače. Dok su jedni hvalili njegovu otvorenost i dubinu, drugi su kritizirali spore uvodne dijelove i repetitivne zadatke. Inquisition je također bio poznat po svojoj prvoj zoni, koja je bila toliko velika i pretrpana sadržajem da su mnogi igrači brzo gubili interes.

Punih deset godina nakon izlaska Inquisitiona, konačno nam je stigao i Dragon Age: The Veilguard. Ova igra je prošla kroz brojne faze razvoja i promjene unutar Biowarea, što je dodatno povećalo neizvjesnost i skepticizam među fanovima. Promjene u timu, odlasci ključnih osoba i problematičan razvojni ciklus nisu ulijevali povjerenje. Ipak, unatoč svemu tome, dolazak Dragon Age: The Veilguarda izazvao je veliki interes među ljubiteljima serijala. Svi su se nadali velikom povratku i igri koja će ovaj serijal konačno vratiti na pravi put. No, izgleda da ćemo na takvo što još morati pričekati, barem do iduće igre…

Neko novo doba zmajeva

Dragon Age: The Veilguard označava povratak u magični svijet Tedasa, donoseći sa sobom nova okruženja, likove i priče. Veilguard je, slobodno možemo reći, izravni nastavak Inquisitiona, ali donosi potpuno nove avanture i izazove.

Dragon Age: The Veilguard je akcijski RPG smješten u bogati svijet Tedasa, dobro poznat ljubiteljima franšize. Priča je fokusirana na glavnog protagonista po imenu Rook, koji zajedno sa starim znancima, patuljcima Varikom Tethrasom i Lace Harding, kreće u potragu za vilenjačkim magom Solasom, poznatim kao Dread Wolf. Solas svojim ritualima oslobađa drevne vilenjačke bogove, koji prijete da unište svijet, a na igračima je da zaustave ovu prijetnju i vrate mir u Tedas.

Veilguard počinje brzim tempom, odmah bacajući igrače u akciju. Uvodni segment igre traje nekih 10-ak sati i služi kao uvod u glavnu priču, ali i kao podsjetnik na prošle događaje iz serijala. U ovom dijelu igre, igrači će se upoznati s glavnim likovima i osnovnim zapletom, dok istovremeno istražuju predivno osmišljene lokacije. Ovaj ubrzani tempo drži pažnju igrača, ali može djelovati previše kaotično za one koji preferiraju sporiji pristup.

Narativni aspekt igre ima svoje uspone i padove, s fokusom na ovo drugo. Dok je povratak starih likova kao što su Varik i Lace Harding dobrodošla promjena, novi likovi variraju od u najmanju ruku zanimljivih do površno napisanih i ekstremno iritantnih. Iako su svi likovi izuzetno napadni sa svojim traumama i jedva čekaju da ih saslušate, forsirajući vas da slušate stvari kojima jednostavno nije bilo mjesto u igri, Veilguard ipak nekako uspijeva povezati sve ove likove u koherentnu ekipu. Dijalozi su u konačnici prepuni prepucavanja i međusobnih opaski, što doprinosi dinamičnosti igre, naravno pod uvjetom da neke nasilno nametnute i potpuno nepotrebne stvari možete provariti. Jednostavno rečeno, interakcija među likovima često djeluje neautentično i infantilno, što narušava opći dojam narativa.

Najveći problem u narativu je ipak nedostatak dubine i kompleksnosti karaktera i njihovih priča, ali i posljedica koje bi trebale biti rezultat naših odluka, a koje to nisu. Veilguard često naglašava kako će vaši izbori utjecati na razvoj događaja, ali su ti izbori često svedeni na površne i nebitne odluke. Igrač često dobiva notifikacije da su njihovi izbori utjecali na događaje, ali su ti utjecaji minimalni i vrlo često neprimjetni. Ovo dodatno narušava osjećaj imerzije i povezivanja s likovima, na koje smo navikli u ranijim igrama.

Igra također pati od nedostatka neke moralne sive zone, kakvu smo imali u ranijim naslovima. Većina likova su moralno dobri, sa vrlo bezbjednim, generalno neuvredljivim manama. Igra se plaši biti agresivnija ili mračnija poput onih ranijih, brišući bilo kakvu međuzonu između dobra i zla. Ovo se odražava i na vašeg lika, gdje nemate opciju biti zli ili direktniji, što dodatno umanjuje kompleksnost narativa. Takvo što, nažalost, jednostavno nije dopustivo u igrama kakve nam BioWare inače servira, a koje se u mnogo čemu upravo svode na kreiranje sopstvenog iskustva kroz poteze i odluke koje donosimo tijekom igranja.

Moderno i atraktivno, uz prstohvat taktike

Gameplay u Dragon Age: The Veilguardu donosi niz novih i starih elemenata koji oblikuju iskustvo igranja. Borbeni sistem je akcijski orijentiran, brz i dinamičan, što predstavlja značajan pomak od prethodnih igara u serijalu koje su potencirale dobru porciju taktike. Borba je zasnovana na vještinama i sposobnostima vašeg lika, ali i na vještini samog igrača u vidu tempiranja pariranja, izbjegavanja neprijateljskih udaraca ili bacanja odgovarajućih magija. Ova kombinacija elemenata čini borbu uzbudljivom i izazovnom, ali opet, ponavljamo, dosta drugačijom u usporedbi sa ranijim igrama, osobito originalom.

Kao i u prethodnim igrama, na početku vas očekuje posjeta iznimno bogatoj Character Creation sekciji, gdje kreirate svog lika, birajući rasu, klasu, spol i ostale karakteristike koje se tiču izgleda i sposobnosti. Veilguard donosi doista impresivan broj mogućnosti customizacije vašeg lika, tako da biste mogli provesti sate kreirajući svoga protagonista ili protagonisticu, stvarajući na kraju lik po svojoj mjeri.

Leveliranje donosi nove sposobnosti, a možete lako mijenjati build unutar klase ako želite isprobati nešto novo. Međutim, izbor klase je zaključan od početka i ne možete testirati klase prije nego što donesete odluku. Postoje tri klase, a u pitanju su rogue, mage i warrior. Iako ih nema previše, dovoljno su raznovrsne da svatko može pronaći nešto što mu odgovara.

Jedna od ključnih karakteristika gameplaya je istraživanje svijeta. Svaka zona je detaljno osmišljena, sa raznim zagonetkama koje koriste sposobnosti svakog lika kako biste pristupili određenim dijelovima mape. Iako je svijet znatno suženiji i manji u usporedbi s Inquisitionovim gigantskim zonama, to doprinosi jačem iskustvu i dinamičnosti igre. Svaka zona je zato krcata borbama koje su ovoga puta brže i veoma zabavne.

Unatoč zabavnoj borbi, jedan od njenih najvećih nedostataka leži u nemogućnosti kontrole vaših suboraca. Za razliku od prethodnih igara, ovdje AI preuzima kontrolu nad vašim suborcima, a vi im možete samo izdavati komande tijekom borbe. Ovo može biti frustrirajuće za igrače koji preferiraju dublji mikromenadžment svojih suboraca. Jednostavno, igra se boji biti previše teška u strahu da će igrači prerano odustati, što rezultira jednostavnim borbama čak i na višim težinama igranja.

Iako je borba veoma brza i dinamična, često se svodi na jednostavne i predvidljive obrasce. Svaki napad neprijatelja je jasno naglašen, a često je dovoljno koristiti samo jedan napad da pobijedite, a suputnike često zaboravljate. Ova jednostavnost može brzo postati monotona i dosadna, čak i uz ekstremnu vizuelnu atraktivnost borbi.

Istraživanje svijeta takođe ima svoje nedostatke. Iako igra nudi brojne sporedne questove i nekoliko pravaca, većina se svodi na praćenje linearne putanje sa minimalnim preprekama. Igra često daje lažne izbore, gdje igrači biraju između pozitivnih, ozbiljnih ili sarkastičnih odgovora, ali ti izbori imaju minimalan utjecaj na razvoj priče. Iako igra daje privid slobode izbora, stvarni utjecaj tih izbora je doista minimalan.

Borbeni sistem i istraživanje svijeta su ključni elementi gameplaya, ali njihova jednostavnost i linearna struktura mogu biti frustrirajuće za igrače koji preferiraju dublje i kompleksnije iskustvo. Takvi nedostaci definitivno narušavaju opći dojam i imamo dojam kao da igramo neku drugu igru, a ne novi Dragon Age.

Sve u svemu, da rezimiramo, gameplay u Dragon Age: The Veilguardu donosi brzu i dinamičnu borbu, ali pati od nedostatka kontrole nad suborcima i sveopće linearne strukture igre. Iako su borbe vizualno atraktivne i zabavne, njihova jednostavnost može brzo postati monotona. Istraživanje svijeta je bogato detaljima, ali linearna putanja i minimalan utjecaj naših izbora narušavaju osjećaj slobode i imerzije.

Tehnički impresivno s Disney feelingom

Dragon Age: The Veilguard donosi impresivan vizuelni ugođaj, kao tehničke performanse i zvučne efekte koji doprinose bogatom i imerzivnom iskustvu igranja. Vizuali su na visokom nivou, s detaljno osmišljenim okruženjima, likovima i animacijama. Ono što ćete primjetiti odmah na startu, jeste to da igra koristi grafički stil koji podsjeća na onaj iz Disneyjevih animiranih filmova, bilo da se radi o dizajnu likova ili samog svijeta. Sve to doprinosi njenoj privlačnosti i estetskoj vrijednosti, ali i različitosti u uspordbi sa ranijim Dragon Age igrama.

Svaka zona je pažljivo dizajnirana s prelijepim pejzažima, drevnim ruševinama i magičnim okruženjima koja oduzimaju dah. Lokacije su veličanstvene i detaljne, a svaka zona ima svoj jedinstveni karakter i atmosferu. Na primjer, šume su bujne i živopisne, planine su impozantne i zastrašujuće, dok drevne ruševine odišu misterijama i magijom. Vizualni stil igre nije samo estetski privlačan, već i funkcionalan, jer omogućava igračima da se lako orijentiraju i istražuju svijet. Igra također nudi bogatstvo vizuelnih efekata, koji su posebno primjetni tijekom borbe. Bacanje magija, mahanje mačevima i eksplozije, sve navedeno je vizualno atraktivno i dinamično i dodatno naglašava akcijski aspekt igre. Također, vrijedi spomenuti i fantastičnu fluidnost animacija i pažnju posvećenu detaljima, koji čine borbu uzbudljivom i atraktivnom.

Zvuk i glasovna gluma su također na visokom nivou. Glasovni glumci su odradili sjajan posao. Svaki lik ima svoj jedinstveni glas i ton, što doprinosi dubljoj imerziji u igru. Glasovna gluma je pažljivo usklađena s dijalozima, što dodatno naglašava emocionalne trenutke i interakciju među likovima. Međutim, ton dijaloga često djeluje neautentično i anahrono, zbog čega interakcija među likovima djeluje kao da ljudi iz 2024. godine putuju kroz vrijeme i razgovaraju u fantastičnom svijetu punom magije, fantastičnih bića i vitezova. Jednostavno, na svakom koraku je vidljivo da je igra razvijana za „najnoviju“ generaciju igrača, a ne za old school hardcore igrače koji su navikli da u ranijim Dragon Age igrama budu zasuti prljavim i arhaičnim dijalozima, kakvi bi danas šokirali mnoge. Jednostavno, fantasy igra kakva je Dragon Age trebala je ostati tamo gdje joj je i mjesto, u svojoj mračnoj domeni i sivilu po kojima je oduvijek i bila poznata.

Kada su u pitanju kontrole, moramo naglasiti da su iznimno glatke i responzivne, što je od presudne važnosti za akcijski orijentiranu igru kakva je Dragon Age: The Veilguard. Igra nudi brojne opcije za prilagođavanje korisničkog interfejsa, uključujući veličinu teksta, pozadine za titlove, markere ciljeva i još mnogo toga. Također, igra nudi podešavanje težine borbi, čime se igračima daje mogućnost da fino podese različite aspekte gameplaya, uključujući izračunavanje štete i tajming za izbjegavanje i pariranje.

Performanse igre su besprijekorne. Sve radi u stabilnih 60 frejmova po sekundi u performance modu, sa rijetkim padovima u frejmovima prilikom renderiranja novih područja. Vremena učitavanja su izuzetno brza, što je posebno važno s obzirom na to koliko često ćete koristiti fast travel između različitih lokacija kako biste završavali zadatke. Sve navedene tehničke karakteristike doprinose glatkom i neprekidnom iskustvu igranja i na tom polju igra od nas ima veliki plus.

Jedan od rijetkih tehničkih problema igre je količina detalja i efekata na ekranu tijekom većih borbi. Brojevi koji se odnose na štetu, linije ciljeva, trepćući indikatori za pariranje – svi ovi elementi mogu značajno ometati vašu sposobnost da pratite situaciju na ekranu. Ipak, mogućnost prilagođavanja korisničkog interfejsa pomaže u smanjenju ovog problema, omogućujući igračima da uklone ili prilagode ove elemente prema svom ukusu.

Sve u svemu, tehnički aspekti Dragon Age: The Veilguarda su impresivni i doprinose bogatom i imerzivnom iskustvu igranja. Grafika, zvuk i performanse su na visokom nivou, dok kontrole i opcije prilagođavanja korisničkog interfejsa dodatno poboljšavaju opći dojam igre. Unatoč nekim manjim tehničkim problemima, igra definitivno uspijeva pružiti glatko i zadovoljavajuće iskustvo igranja koje će zadovoljiti svakoga.

Nije Dragon Age kakav smo željeli…

Sve u svemu, Dragon Age: The Veilguard je solidna igra koja ima potencijal da zadovolji stare fanove serijala, ali i da privuče nove igrače, s naglaskom upravo na ove druge. Njen svijet, brzi tempo i vizualni dizajn čine je vrijednom pažnje i isprobavanja. Međutim, minimalni utjecaj naših izbora na samu priču, iritantni nedostaci u narativu koji je ekstremno površan i infantilno napisan, uz besmislenu i lošu karakterizaciju likova koji nikome neće ostati u sjećanju, sve dobre stvari bacaju u vodu. Upravo zbog svega navedenog, u konačnici imamo produkcijski moćno i veoma igrivo ostvarenje koje bi bez problema moglo funkcionirati i bez naziva „Dragon Age“. Međutim, izostanak svega onoga što je Dragon Age činilo Dragon Ageom, zasigurno će odbiti dobar dio fanova. S druge strane, oni koji ga u konačnici i odigraju, brzo će ga zaboraviti. Nažalost, Dragon Age franšiza će i dalje morati pričekati na neku novu renesansu, jer ova igra to ne nudi.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.