Nekad je uistinu lijepo kad se dogodi takva sinergija developera i same franšize, voljene od velikog broja ljudi veliki broj godina. Kada je ta sinergija proizvod za koji se od samog pokretanja vidi da je napravljen s ljubavlju, detaljima i pameću, da im odmah želiš dati ocjenu veću od 9. Lijepo je, svakako, no ne znači da je posao obavljen. Iako, ipak, svjesni budemo da su na jako dobrom putu da posao bude uistinu uspješno obavljen. Jedan od tih primjera je Dragon Ball Fighter Z igra, obilježena tridesetogodišnjim naslijeđem Gokua i njegovih prijatelja i neprijatelja, adaptacija priče koja raduje generacije i generacije u mangama, animeima, video-igrama čime nikako nova igra nije lak i zahvalan posao. Puno toga može poći po krivu, puno toga može ispasti samo prosječno i istrošeno kao što se dogodilo fighting serijalu Budokai. No, Arc System Works svakako znaju i poštuju što su dobili za svoj veliki zadatak, koji su itekako zaslužili sa svojim legendarnim i cijenjenim Guilty Gear i BlazBlue igrama koje i danas plijene najljepšom 2D grafikom i specifičnom borbenom mehanikom. I što je najvažnije, srcem i razumijevanjem.

Spremni smo već mjesecima!

Što se tiče dizajna likova i samog izgleda igre, Arc Systems Works su napravili sjajan posao. To smo i očekivali već nakon prvog trailera koji je prikazao određeno poboljšanje svoga 2D/3D stila koji je krasio njihove igre od PlayStation 3 konzole. Poznati nam likovi iz Dragon Balla izgledaju vjerno animeu i praktički, često, izgledaju bolje nego bilo gdje gdje smo ih dosad mogli vidjeti. U Budokaiu, koliko god prvi bio dobar, a drugi sve dosadniji, uvijek je nekako smetao taj 3D aspekt likova. Da, mogli su biti fluidni, brzi, prepoznatljivi, ali ništa ne natjera na oduševljenje kao njihov izvorni izgled koji nam je ovdje prezentiran. I osjećaj animea ne prestaje samo s njihovim izgledom, potezi kao poznata Yamchina vučja šapa, Krillinov tanjur i Tienovo brzo udaranje jednom rukom (takozvano cjepkanje) izgledaju ”baš onako kako treba”. Zvukovi borbe, pogotovo promjena tih zvukova s obzirom na potez i šaketanje oba lika izbliza ili pucanje projektila prepoznatljivi su svakom fanu DragonBall (Z) animea i nedvojbeno su na višoj razini nego u ikojoj prijašnjoj DB igri. Čak i ulazak novoga borca (budući da se radi o 3 vs 3 tag sustavu) popraćen je kratkom, ali slatkom animacijom koja doprinosi anime feelingu.

Na početku vas čeka 21 poznati Dragon Ball lik, no budite spremni za još par likova nakon što završite Story mode

Mehanika borbe je još jedna velika prednost ove igre. Za razliku od zadnje Marvl vs Capcom igre koja je po mnogočemu slična ovoj, ali i drugim Arc System Works igarama, ovdje je sve prilagođeno ljudima koji žele uživati u igri, potući se i izvoditi svakakve poteze bez puno kompliciranja, učenja i zamaranja. Naravno, same osnovne komande su nešto što se treba naučiti ako želite biti uspješni, od breakanja nečijeg bloka, blokiranja, prebacivanja igrača, punjenja Kija koji vam omogućuje izvođenje specijalnih poteza te razni recovery potezi.

Sa većim i boljim combo potezima, možete skupiti sve Zmajeve kugle i pozvati Shenrona, a onda tek počinje prava zabava.

Sve se zasniva na poznatom 3 vs 3 sustavu koji nije toliko popularan zadnjih nekoliko godina, no svakako je još uvijek drag mnogim starijim fanovima žanra. Svaka igra koja ozbiljno pristupa tome, donosi i razloge i dodatnu strategiju oko izbora vašeg tima. Ne uzimate uvijek sva tri najjača lika ili one kojima znate najbolje poteze, nego zbog različitih comboa, kretanja i ”feelinga” upravljanja nekim likom, nedostatka nekih dalekometnih napada (a veće snage) dolazite do pravih slatkih muka oko izbora likova. Sa Gohanom, na primjer, vam, treba duže da dođete do protivnika, te nije tako ”brz” dok je Frieza puno opasniji iz udaljenosti nego, na primjer, Piccolo, koji i ne širi svoje ruke dovoljno dugo. No, ako Piccolo nekog uspije uhvatiti i privući sebi, lik koji asistira Piccolu i ima dobre brze combo napade (kao Tien ili Yamcha) mogu napraviti puno veću štetu nego da ne kliknete L1 za asist potez u pravome trenutku. Fighter Z donosi stvarno puno kombinacija, sitnica, minusa i pluseva koji će se često događati ”organski”, a i ne tjeraju na učenje i kompleksne kombinacije tipki koliko razumijevanje svojih likova nakon dužeg igranja. A opet, ako nemate volje ni za to, proći ćete sasvim dobro u single play modeovima, dok u multiplayeru možete također naletjeti na puno zabave koja može završiti neizbježnim button mashanjem i vašom pobjedom.

Što se tiče ostalih komponenti, dosta je toga već poznato iz žanra, imate health meter,  special bar koji se puni do ”sedmice”, a punjenje Kija unutar borbe ubrzava proces, tu je dashanje prema naprijed i natrag te jednostavne komande oko izvođenja najboljih, specijalnih poteza (bez obzira na lika, svi specijalni potezi se rade u dvije-tri najstandardnije kombinacije što možete usavršiti igranjem i vježbanjem).

U ovakvim igrama, htjeli neki to priznati ili ne, važan je i single play. Kao što je Dissidia pokazala, a i početni negativni feedback oko, sad je već jasno, dosta velikog Capcomovog hita Street Fighter V, nedostatak story modea i razni modeovi koji ne postavljaju online bitke i mukotrpno mučenje i usavršavanje svojih vještina, mogu dovesti fighting igre u velike probleme, kako kod kritike, tako i kod publike. Arc System Works se potrudio da donese dosada najduže i najkompletnije single player iskustvo u svojim igrama, i to su poprilično dobro učinili. Story mode je podijeljen na tri glavne produžene priče (story arca) koji su varijacija prijašnjih anime priča, isprepleteni nekim poznatim premisama i novim dijelovima priče. Prvenstveno se to tiče opravdanja (ako je uopće bilo i potrebno) kako se svi likovi mogu podjednako međusobno boriti, kao i kako tokom priče neki likovi nisu dovoljno jaki  kao što smo navikli.

Mapa, kao i Hub sustav, pomalo su nepotrebni dijelovi igre, iako ne kriju nikakve loše dijelove same prezentacije i kvalitete igre.

Radnja se događa negdje između Universe 6 sage i  Future Trunks sage, a u prvoj Super Warrior priči glavni lik je Goku, u Enemy Warrior priči je glavni lik Frieza, a u Android 21 priči glavni likovi su Android 18 i Android 21 – dva ženska lika, od kojih je Android 21 potpuno novi lik, koji u toj priči objašnjava sve što se događa u cijelom story modeu i gdje se razrješava glavna premisa. To je svakako dobar potez budući da u ovoj franšizi užasno nedostaje ženskih likova, izuzev Bulme i Chi Chi koje se ne bore u animeu ni u igrama. I dalje je to problem ove franšize, ali možda i iduće Dragon Ball igre, potaknute nekim novim pričama u Dragon Ball Superu, krenu još jače u ovom smjeru, što bi bilo izuzetno dobro. Način igranja story modea sastoji se od polja na mapi kojim se krećete i borite se protiv raznih klonova poznatih likova i drugih poznatih likova koji se, kroz opravdanje priče koje je logično (više nego u nekim story modeovima drugih igara, barem), sukobljavaju s vama. Sve u svemu, i story mode, sa svojom ponekad šašavom premisom, vjerno približava osjećaj gledanja (a i igranja) anime serijala kao što je Dragon Ball.

Puno pažnje je posvećeno detaljima oko klasičnih i jedinstvenih poteza omiljenih nam likova.

Nakon što smo usvojili da je Fighter Z prešišao solidni (ali nikad ovako dobar, ruku na srce) Budokai serijal s kojim vidimo podudarnosti prvenstveno u načinu korištenja i punjenja Kija, možemo se približiti novijim DB igrama kako bi raspravili o još jednoj komponenti, a to je sustav huba koji ova igra nameće od samog početka. Jedina stvar koju je Fighter Z preuzeo iz Xenoversea je upravo taj Hub princip gdje se krećete sa svojim avatarom  oko raznih lokacija koje se sastoje od sobe za uparivanje u online mečevima, sobe gdje započinjete story mode, pa i trgovine u kojoj možete trošiti Zeni i premium Z novčiće. Hub se, iskreno, čini poprilično nepotreban dio igre, kao i predstavljanje avatara svih drugih igrača/ica u tom hubu  te mogućnost komunikacije koja nije ni previše privlačna da se proba. Dosta je sve jasno, i nema neku naglašeno lošu komponentu, no čini se da se sve moglo odraditi i u jednostavnom i lijepom klasičnom izborniku. Da se vratimo nakratko na Teni i Premium Z novčiće,  dvije valute koje se pojavljuju u igri i koje dobivate obavljanjem raznih dnevnih zadataka i kroz druge načine igranja, a otključavate ne toliko bitne nagrade koje su prvenstveno dekorativne. Super je stvar što nema ni mikrotransakcija, a taj loot box sistem koji postoji za ove iteme (kroz otvaranje kapsula) ne donosi nikakve važne i nedostupne iteme niti frustrira na način na koji smo navikli u drugim igrama koje imaju takav sustav. Ovdje, bar zasada, sve služi dodatnoj zabavi i dobivanju dodatnih malih nagrada, kao što je glazba, posebni avatari, estetski nazivi za online igranje i slično.

Od button-mashanja do naprednijih strategija, igra ostavlja prostora za sve načine igranja!

Dragon Ball FighterZ je, zasada, možda i najbolje i razvijenije djelo Arc Systems Worksa, bez obzira na kultni status Guilty Geara i uspješnost Blaz Blue serijala. Ako vam ipak smeta takva titula, onda se barem možemo složiti oko toga da se radi o najboljoj Dragon Ball igri. Kombinirajući veliku franšizu sa engineom koji je stvoren za tu franšizu, upakiran u iznimno razumijevanje i strpljenje razvojnog tima, Dragon Ball Fighter Z je vjerojatno i najbolja fighting igra 2018. godine iako smo tek u drugom mjesecu. Igra je napravljena za sve koji vole žanr, vole Dragon Ball, vole online nadmetanja (ozbiljna ili neozbiljna) dobar single-play i sjajnu grafiku. Otvorena je prema svima, svojim sustavom borbe i kontrolama pomoću kojeg se jednostavno rade veliki comboi i specijalni potezi, ali ujedno i pruža mnogo slojevitosti za one koji žele u ozbiljnije natjecateljske vode. Ostavština i konačni uspjeh Dragon Ball Fightera Z će se tek vidjeti u ostatku ove godine. Zasada, za nas je poprilično obavezno štivo u gaming ponudi.

Yes, there is. It’s called Dragon Ball Fighter Z

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.