Dragon Ball igre već godinama uživaju određenu popularnost i marketinški uspjeh, unatoč tome što nema novog anime serijala na temu ovih likova već 18 godina. Počevši od mange, pa preko originalnoga Dragonball animea, najpopularnije Dragonballa Z te pomalo čudnog Dragonball GT, Goku, Vegeta, Krillin i mnogi drugi iskorišteni su za razne proizvode, igračke, filmove, adaptacije te manje i veće video igre. Najpopularnija od tih je bio Budokai serijal koji se pojavio na PlayStationu 2, podudarao se s reprizama animea na popularnom Cartoon Networku, a i na ovim prostorima su ljudi tek počeli gledati i primjećivati ovaj serijal dolaskom na nacionalne kabelske televizije. Budokai je bio, naravno, fighting igra, žanr koji se pokazao najboljim za Dragon Ball unatoč par eksperimenata kroz godine, bio je solidne kvalitete, nikad nije iskakao pretjerano kao hit niti kao hvaljeni naslov no unatoč tome, a vjerojatno zbog prodaje, doživio je čak pet nastavaka ( Dragon Ball Z: Budokai 2, Dragon Ball Z: Budokai 3, Dragon Ball Z: Budokai Tenkaichi, Dragon Ball Z: Budokai Tenkaichi 2, Dragon Ball Z: Budokai Tenkaichi 3). Nastavak za nastavkom, igra je čak i najzagriženijim fanovima postala naporna. Pokoji novi lik u svakom nastavku, plus svi dotadašnji igrivi likovi, povećavali su broj boraca i bogatili roster igre, no sve druge inovacije u stilu borbe ili single playeru su bile nedovoljno zanimljive. Čak i kad bi se napravilo nešto novo što se tiče napredovanja u single player modeu, budući da je priča bila konstantno ista i bliska anime serijalu, igrači nisu dobivali praktički ništa pretjerano novo svakim idućim nastavkom. Iskreno, ovako ”na prvu”, ni ja se ne mogu sjetiti koje su točno bile razlike između pojedinačnih igara. Kada vam skoro svake godine dolazi novi nastavak, sa praktički istom grafikom i vizualnim stilom, sve se brzo stopi u jedan proizvod. No, unatoč tome, sjećanja na zabavnu igru koja je hranila apetiti za dodatnim Dragon Ball sadržajem izvan serijala bila je najbitnija stavka.

Prijašnji Budokai naslovi su prije dvije godine izašli u HD reizdanju

A budući da Namco Bandai i dalje radi igre na ovu temu, znači da potencijala za marketinški uspjeh (kako na japanskom, tako i na ameirčkom i europskom tržištu) još uvijek ima. Unatoč istom engineu, mehanici i likovima, unošenju RPG elemenata korz neke od novijih nastavaka, ipak je i Namco Bandai osjetio da veliki broj ljudi i dalje ima osjećaj da neće vidjeti ništa novo sa svakim idućim nastavkom. Stoga, Xenoverse, najnoviji dio ogromne Dragon Ball gaming obitelji, unosio noviteta kao nijedna igra iz serijala dosada. A upravo zbog toga je zaslužila našu i vašu pažnju prije nego što se pronađe na policama dućana.

ŠTO JE SVE NOVO

Pa, prvenstveno priča. Napokon, nakon toliko godina, DragonBall igra hrabro kroči naprijed, na dosad nepoznata područja. Zasad se ne zna puno o priči, osim da uključuje putovanje kroz vrijeme, Trunksa iz budućnosti i ogroman broj poznatih DragonBall likova. Towa i  Mira kao dio Time Breakers saveza pojavili su se kao glavni antagonisti u DragonBall Online igri, a ovdje će nastaviti uzrokovati nevolje, zbog čega će reagirati  Time Patrol savez kojeg predvode Trunks i Future Warrior.

Future Warrior, zadnja Trunksova DragonBall želja

Future Warrior je zapravo najvažniji element u cijeloj priči i igri, budući da se radi o kreiranom liku kojeg vi sami radite u igri. Iako ima default izgled, svatko tko bude igrao ovu igru moći će mu birati spol (valjda? nadam se), rasu i vještine s kojima će dalje igrati single player (no nisam siguran radi li se o Universe modeu ili dodatnom single-player modeu). Kreacija vlastitog lika je svojevrsna novost u ovoj igri, iako je testne faze uspješno prošla u dvije prijašnje igre, Dragon Ball Online i Dragon Ball Z: Ultimate Tenkaichi.

Animacije unutar igre su napravljene u 2Du i izgledaju sjajno.

Zbog putovanja kroz vrijeme dobiti ćemo nove rezultate nekih od najvažnijih bitaka u kanonu, budući da se Mira i Towa miješaju u ishode raznih bitaka, pojačavajući Raditza, Cella i mnoge druge negativce koje su prije dobili Goku i ekipa. Vremenski paradoksi i alternativni timelinei ingeniozan su način da se ne uvodi previše stvari i ne nastavlja neka nova priča izvan animea i događaja u zadnjim serijala, no usto donosi puno toga novoga u već ostarjele i dosadne povijesne sukobe u seriji. Također, razvijanje vlastitih likova bi moglo biti dosta zabavan element koji bi mogao produžiti trajanje ove igre i u online aspektu igranja.

Kad smo već kod onlinea, glavni hub (Trunksova baza gdje šalje likove u razna vremenska razdoblja kako bi spriječili promjenu događaja)u igri omogućuje susretanje s drugim igračima i njihovim borcima, kao i sudjelovanje co-op igranju sa do 6 igrača. Ne očekujte neke kompliciranje radnje i preveliku komunikaciju, no ako su developeri svjesni svojih prednosti, mana i ograničenja, ovo svakako može biti dodatan plus za igru.

Što se tiče samog gameplaya, on je manje više ostao isti i biti će dosta lagan i novim igračima kao i starim fanovima Dragon Ball igara. Istina, sustav borbe nije savršen, no nikad i nije bio veliki problem u svim tim novim igrama. Druge stvari, koje sam već naveo, su bile veći problem, a sada su promjene u tim područjima glavna snaga Xenoversea.

Nova borba za sretne završetke

I dok ga u Japanu već igraju,  Dragon Ball Xenoverse  će izaći u Europi 27.veljače i to za PC, PlayStation 3, PlayStation 4, Xbox 360 i Xbox One. Što možemo očekivati? Prvenstveno, dobru prodaju, solidan konačan proizvod sa daškom nade da bi se moglo pojaviti nešto stvarno iznad prosječno za DragonBall standarde, pa možda i žanr. Uz Mortal Kombat, ovo je jedina fighting igra koja se posvećuje priči, koliko god dobra ili loša bila, te slojevitijem single player sadržaju zbog kojih gubi određene bitke, ali dobiva neke druge koje su mnogima važnije. Za DragonBall fanove je ovo zasigurno neizbježni proizvod kojeg jedva mogu dočekati, a za ostale preporuka da barem pripazite na ovaj naslov pri izlasku čvrsto stoji na naočigled jako dobrim temeljima. Vidjet ćemo koliko je snažna ta kula od karata ubrzo.