Na spomen termina “japanski RPG“ prvo što nam padne na pamet sigurno je Final Fantasy i igre slične njemu, zar ne? Sasvim je normalno da na taj način razmišljamo, obzirom da već godinama nismo dobili nešto svježe i revolucionarno u svijetu japanskih RPG igara. Japanski RPG-ovi već godinama stagniraju i utapaju se u moru prosječnosti i neinventivnosti, što je pomalo čudno, obzirom da govorimo o uvijek originalnim Japancima. Glavni krivac za to je svakako rizik pri izradi nečega novog i originalnog. Developeri i izdavačke kuće se ne usuđuju započinjati rad na novim IP-ovima upravo iz tog razloga. Ulaganja u izradu novog IP blockbustera su velika, a rizik za neuspjeh uvijek visi u zraku, tako da većina razvojnih timova igra na sigurno i drži se izrade nastavaka svojih već provjerenih franšiza. No Capcom se odvažio i na tržište odlučio donijeti nešto sasvim novo (iako je ovo „novo“ relativan pojam). Hrabro je iskoračio iz uobičajenih japanskih RPG tokova i odlučio se na kreiranje novog blockbustera pod nazivom Dragon’s Dogma, japanskog RPG-a  koji zapravo to i nije…Naime, jedino ono „japansko“ u njemu je to što su na njemu radili Japanci, a sama igra je klasičan zapadnjački RPG, koji najviše podjeća na igre iz Elder Scrolls serijala. Ovaj open world RPG bi se mogao smatrati hibridom mnogih velikih igara, kao što su već spomenuti Elder Scrolls, ali i Monster Hunter, Shadow of the Colossus ili možda Dark Souls (ili njegovog prethodnika Demon’s Souls, ako vam više odgovara), a slobodno možemo reći da je iz spomenutih igara pokupio samo ono najbolje. Pa o čemu se tu zapravo radi?

EH, TI ZMAJEVI I SVE TE SILNE DOGME..

Dragon’s Dogma je kompleksan, nelinearni akcijski RPG naslov, koji po svome izvođenju najviše podsjeća na prošlogodišnju igru godine, The Elder Scrolls V: Skyrim. Veliki otvoreni svijet, mnoštvo lokacija za istraživanje, veličanstveni bossovi, super dinamična i sjajno koreografirana borba i glavni junak bez srca – glavna su obilježja ove igre koja će vam pojesti sate i sate slobodnog vremena. O svakom od spomenutih obilježja bit će riječi u nastavku teksta, no krenimo mi od same priče igre. Radnja Dragon’s Dogme odvija se u Gransysu, tipičnom fantasy Tolkienovskom srednjovjekovnom svijetu, a govori o ponovnom rođenju drevnog zmaja. Taj isti zmaj jednog dana napada maleno ribarsko naselje, pri čemu izaziva strah i paniku kod žitelja, koji panično bježe. Svi stanovnici bježe osim jednog – već pogađate, glavnog lika igre, koji odvažno uzima mač u ruke i kreće u obranu svog malenog mjesta. Međutim, jednim udarcem zmaj ruši našeg heroja, nakon čega mu vadi srce i guta ga izgovorivši neke nejasne riječi. Bliži li se to kraj života našeg junaka već na samom početku igre? Hm, ipak ne jer, nakon svega, naš junak se budi sa ranom u grudima i saznaje što mu se dogodilo. Saznaje da mu je zmaj ukrao srce (ne u poetskom smislu, već bukvalno 😀 ), nakon čega postaje Arisen – osoba koja je životno povezana sa zmajem, sposobna da priziva i kontrolira pawnove – humanoidne pomoćnike koji obitavaju u svijetu zvanom Rift. Odlučan da se osveti zmaju, glavni lik kreće u avanturu života, koja će ga odvesti uzduž i poprijeko prilično velikog Gransysa.

Prolog igre dat će vam naslutjeti kakve vas beštije očekuju u ovoj igri

ŠTO JE JUNAK BEZ SRCA?

Mnogo toga,rekao bih. Igra ima solidan create character mode, u kojem možete detaljno kreirati svog heroja. U početku su vam na raspolaganju tri klase – Warrior, Strider i Mage. Svaka od spomenutih klasa značajno se razlikuje, jer ima svoje poteze i na svoj način je zabavna te ionako dinamičnu i uzbudljivu borbu čini još primamljivijom. Tijekom igranja moguće je mijenjati klase i određivati specijalne poteze i magične sposobnosti svojih likova. Nakon određenog vremena, broj klasa će se povećati, tako da ćete dobiti mogućnost odabira i nekih hibridnih klasa, koje su posebno zaninimljive (na primjer, Magic Archer ili Assassin). Također, pojedini skillovi su kompatibilni sa više klasa, pa ih je moguće kombinirati što daje još jednu novu dimenziju kada je u pitanju sam gameplay igre.

Susret s kiklopom na početku vaše avanture baš i nije najpametniji potez

NA POČETKU VELIKE AVANTURE

Dragon’ Dogma je jedna od onih igara koje su prilično izazovne i pune iznenađenja, kako ugodnih tako i onih neugodnih. Po uzoru na već spomenuti Skyrim, igrači će i ovoj igri pred sobom imati ogroman otvoreni svijet za istraživanje i bezbroj raznoraznih beštija za tamanjenje. Pored glavnih questova, koji prate samu priču igre, na raspolaganju je i veliki broj sporednih questova, koji baš i nisu pretjerano zanimljivi. Takvi zadaci obično se svode na one tipa „Sakupi nekoliko ljekovitih biljaka”, „Ubij pet ptica“, „Ubij ogra koji terorizira rudnik“, „ riješi se zlih kultista“ i slično. No upravo zahvaljujući takvim questovima, veoma je lako napredovati i razvijati svoju ekipu, tako da će ljubitelji grindanja biti presrećni. Questove dobivate od mnogih NPC-a, ali mnoge sidequestove moguće je pokupiti i odabrati sa oglasnih tabli rasutih po brojnim lokacijama. Kad smo već spomenuli NPC-e, interesantan je podatak da je moguća interakcija sa svakim od njih, a još impresivniji je podatak da svaki NPC ima svoj voiceover. Capcom je na tom polju odradio veliki posao, no i on nije prošao bez mana, ali o njima ćemo nešto kasnije. Dijalozi i scenarij baš i nisu na razini onih iz Skyrima i tu se možda najbolje može vidjeti onaj dobro poznati japanski uticaj, koji se tiče besmislenosti dijaloga, a koji mnogi ljubitelji zapadnjačkih RPG-ova baš i ne vole. Još jedan problem kod questova jeste što nikada nećete imati uvid koliko je neki od questova težak. Zbog toga ali i neizbalansiranosti protivnika na koje ćete nailaziti tijekom slobodnog tumaranja velikim svijetom, više puta ćete poginuti jer ćete se prihvatiti preteškog zadatka ili ćete naletjeti na preteškog protivnika (meni se desilo da sam odmah na početku igre, onako nespreman uskočio u bunar, u kojem me je dočekao dungeon pun opakih i super snažnih gušterolikih protivnika. Pošto nisam imao ni svjetiljku, oni su me onako u mraku mlatili sve dok me nisu sredili). U sličnim situacijama ćete se naći mali milijun puta, samo zato što ste odlučili krenuti u nekom drugom smjeru ili ste se precijenili i prerano prihvatili prilično težak quest.

Veliki svijet prepun iznenađenja čeka samo na vas

A sada, vratimo se nakratko na sam svijet u kojem se ova igra odvija. Gransys je prilično veliki svijet sa mnoštvom zanimljivih (ali i onih malo manje zanimljivih) lokacija, koje su nastale pod očitim Tolkienovskim utjecajem. Beskrajni zeleni proplanci, kanjoni, gradovi i utvrde kao da su prekopirani iz legendarnih Tolikenovih ostvarenja. Dok još govorimo o lokacijama, važno je spomenuti i to da se one razlikuju od doba dana. Pitomi šumarci i stazice kojima ste opušteno šetali danju, noću postaju mnogo opasnija mjesta koja biste trebali izbjegavati. Ukoliko niste dovoljno spremni za sukob sa bićima koja na tim lokacijama obitavaju noću, možda je bolje pronaći neko sklonište i nastaviti svoju avanturu kada svane. No, ukoliko ste svoje likove dovoljno razvili, opremite se sa dovoljno ulja za svjetiljke i slobodno se uputite u noćnu avanturu jer opasniji protivnici donose i bolji loot.

Ne, to nije Mount Doom iako sve odiše Tolkienovskim ugođajem

Iako u igri ne manjka maštovitih lokacija, mnoge od njih bi vam nakon određenog vremena mogle dosaditi. Nakon sati i sati utrošenih na tumaranja kanjonima i stazama kojima ste već bezbroj puta prošli, stvari bi vam mogle postati malo dosadne, a u igri nema on-demand fast travel opcije koja bi te stvari mogla barem malo popraviti. Ipak, postoje određeni predmeti pomoću kojih se možete vratiti u sigurnost gradskih zidina, međutim veoma su skupi i rijetki. Čak ni oni vas neće odvesti točno tamo gdje želite. Postoje predmeti koji će vam omogućiti da odaberete točnu destinaciju vašeg putovanja, ali oni su još skuplji i rjeđi tako da ćete opet većinu vremena provesti tumarajući po jednim te istim lokacijama. Vašem snalaženju u velikom svijetu koji ova igra nudi neće pomoći ni njegova mapa. Naime, mapa je prilično nejasna i kaotična, tako da vam se može desiti da se vrtite u krug, uzaludno tražeći prolaz do određene lokacije, a da se taj isti prolaz nalazi tik do vas. Ovako nespretno napravljena mapa zaista je veliki minus ovoj igri.

Ukoliko niste dobro opremljeni, noćna šetnja bi vas mogla koštati života

(R)EVOLUCIJA BORBE U RPG IGRAMA I OPAKI BOSSOVI

Jedno od glavnih obilježja svakog RPG-a svakako je borba. Od borbenog sustava u većini slučajeva ovisi i sam uspjeh pojedine igre. Kada je u pitanju Dragon’s Dogma, Capcom zaista nema razloga za brigu, jer pred nama je jedan od najkvalitetnijih, najdinamičnijih i najsavršenijih borbenih sustava u povijesti RPG žanra. Naime, borba se odvija u realnom vremenu i po svojoj koncepciji najsličnija je onoj iz igara Demon’s Souls, odnosno Dark Souls, što znači da je pri svakoj borbi potrebna određena doza taktiziranja i proučavanja protivnikovih reakcija. No to ne znači da će i igra biti pakleno teška kao što je slučaj sa spomenutim igrama, ali naravno da postoji određena izazovnost, naročito u borbama sa bossovima, kojima ćemo se ubrzo malo ozbiljnije posvetiti. Već smo spomenuli dinamičnost i atraktivnost borbe, koja je jedna od najsvjetlijih točaka ove igre. Na borbenom sustavu igre radila je ekipa zaslužna za igre iz Devil May Cry serijala – kada vidite igru u pokretu i pogledate sve te sjajno koreografirane poteze, bit će vam sve jasno. Gotovo svaka ozbiljnija borba krajnje je neizvjesna, ali ključ uspjeha leži u kreiranju dobro izbalansirane družine. Također, od velikog značaja je i investicija u dobru opremu. Potrebno je dosta pažnje pri odabiru dobrog oružja, opreme i odabira skillova. Od velike pomoći je i prilično dobar crafting sustav, pomoću kojega ćete moći nadograđivati svoje oružje i ostalu opremu. Postoje tri stupnja nadogradnje, a za nadogradnju će vam, pored novca, biti potrebni i razni materijali, koje ćete nalaziti u mnogim škrinjama, razasutim širom ogromnog svijeta, ali i na mnoge druge načine. Borbu bi vam moglo olakšati i češče mijenjanje i prizivanje snažnijih pawnova, koji su ponekad i snažniji od vas samih.

Čuvajte se guštera – opaki su i pakleno izdržljivi

Borba sa lakšim protivnicima neće vam predstavljati problem, ali sa onim većim mogli biste imati ozbiljnijih problema ne primjenite li određenu taktiku na svakom od njih. Tako na primjer, Kiklopu je, pogađate, potrebno ciljati oko kao najslabiju njegovu točku. Ponekad ćete naići na oklopljenog Kiklopa pa će prvo biti potrebno skinuti oklop sa njega kako biste ga mogli ozbiljnije povrijediti, a on vam baš to i neće tako lako dopustiti. Zmajevi su posebna priča. Brzi su i nepredvidivi, ali i mnogo strašniji i teži za savladati u odnosu na one zmajeve iz Skyrima. A kad već spominjemo protivnike, koji su, usput rečeno, fenomenalno dizajnirani i animirani, red je da kažemo par riječi i o drugoj najsvjetlijoj točki ove igre, a to su bossovi i bitke sa njima. Naime, veoma često ćete se susretati sa ogromnim kreaturama, na čije je stvaranje veliki utjecaj imala grčka i zapadnjačka mitologija. Tako ćemo se boriti na leđima Griffona, odsjecati glave Hydri, boriti se sa Chimerom, a na već spomenute Kiklope (ali i Ogre, Goleme i ostalu ekipu) nailazit ćemo gotovo na svakom koraku. Borba sa bossovima zahtjeva poseban pristup i najsličnija je onoj iz igre Shadow of the Colossus. U svakoj od mnogobrojnih epskih borbi sa bossovima, moći ćete se penjati po protivnicima i tražiti njihovu slabu točku, kako biste ih dokrajčili. Borba sa Griffonom u letu je možda i najbolji primjer – ako se sjećate borbe sa letećim bossovima iz Team Icove igre sve će vam biti poznato. Jednostavno sjajno i nezaboravno!

Iako nije nezaboravna kao ona iz God of Wara, i ova Hydra će vas dobro namučiti

POSUDIŠ MI SVOG PAWNA?

Kao Arisen, imat ćete mogućnost kontroliranja i prizivanja pawnova – suputnika, koji obitavaju u dimenziji zvanoj Rift. U Riftu, ali i diljem Gransysa nailazit ćete na likove koje ćete moći uvrstiti u svoju družinu. Sa sobom možete vodiiti maksimalno tri pawna. Jednog od ta tri pawna, nakon određenog vremena, sami kreirate i on će biti vaš stalni suputnik, koji će jačati i razvijati se zajedno sa vama, dok druga dva pawna neće, te je iz toga razloga poželjno što češće mijenjati preostali dvojac. Pawnovima upravlja prilično čudan AI koji ide iz krajnosti u krajnost. U jednom trenutku, pawnovi će, poput živih igrača, aktivno učestvovati u borbi i pomagati vam kvalitetnije nego što bi vam možda pomagali živi igrači, dok će već idući tren praviti tolike gluposti da će vas glava zaboljeti. Jednog trenutka bacat će čarolije, liječiti vas i boriti se rame uz rame sa vama protiv najtežih protivnika, a već drugog trena će bespotrebno srljati, bezglavo jurišati i ginuti.

Ekipa u Riftu čeka da vam se pridruži

U igri se nalazi ogroman broj pawnova, a interesantno je i to da, ukoliko igrate spojeni na PSN ili XBLA, možete angažirati i pawna nekog drugog igrača, koji je možda u tom trenutku i mnogo veći level nego i vi sami. Isto tako, i drugi igrači mogu angažirati vašeg pawna, a on će vam se nakon uspješno obavljenog zadatka vratiti sa novim iskustvom i poklonima. Također, ukoliko ste zapeli na nekom questu, možete angažirati pawna koji je već taj zadatak obavio i koji će znati kako se boriti sa pojedinim protivnikom i slično. Nije moguće podešavati društvene aspekte pawnova. Moguće im je davati jednostavne naredbe i tu vaša interakcija sa njima prestaje. Još jedna stvar koja bi vam nakon određenog vremena mogla početi ići na živce jeste stalno brbljanje vaših suputnika. Baš kao neke tetkice, pawnovi će neprestano blebetati o svemu i svačemu, komentirati sve na što naiđu i tako u nedogled. Možda je u početku interesantno što imate pričljive suputnike, ali kada se nakon nekog vremena počnu ponavljati i po stoti put počnu diviti visokom drvetu ili nečemu sličnome, past će vam mrak na oči. Bez obzira na sitne propuste, pawn sustav je prilično zanimljiv i dobro došao dodatak u svijetu RPG igara, jer kombiniranje velikog broja pawnova i isprobavanje istih pružit će vam sate i sate dobre zabave.

Pawnovi će vas u više navrata izvlačiti iz neugodnih situacija

“OZBILJNI” JAPANSKI RPG

Dragon’s Dogma je uistinu veliki i ambiciozan projekt. Da je u razvoj igre uloženo veoma puno sredstava i da je njen budžet sasvim sigurno bio veći od nekoliko desetaka milijuna dolara, može se vidjeti odmah. Igra je građena na Capcomovu MT Framework grafičkom pokretaču, zaslužnom za raskošnu grafiku u igrama Resident Evil 5 i Lost Planet 2, što u startu garantira sjajne vizuale. Zaista, grafika u igri je odlična, iako ne bez mana. Iako su svi protivnici, a naročito bossovi, fantastično dizajnirani, isprani kolorit, neupečatljive smeđesive tamnice i zeleni proplanci, nešto manje detaljni u odnosu na Skyrim, pomalo kvare taj ugođaj. Iako je animacija likova i njihovih pokreta veoma fluidna, a detekcija udaraca i pogodaka odlična, ponekad dolazi do pucanja tekstura, a igra se zna zalediti na trenutak. No obzirom na ograničenost već ostarjelog hardvera u konzolama, pri prikazu ovolike količine detalja, takvo što je manje-više sasvim normalno. U svakom slučaju, Capcomu se treba odati priznanje za uloženi trud.

Bossovi u igri su spektakularni i točka!

Zvučna podloga igre je veoma dobra, iako pomalo neuobičajena. U pitanju je kombinacija orkeestralnih dionica sa gitarskim rifovima japanskog rocka (kako to izgleda, moći ćete čuti već pri samom pokretanju igre). No ona najbitnija stvar koja se tiče zvučne podloge svakako nije njena glazba, već to što svaki NPC u igri priča. Da, kroz igru ćemo čuti sve što bilo koji lik u igri izgovori, a toga ima prilično dosta. Mala zamjerka ide tome što svi likovi u igri pričaju arhaičnim engleskim jezikom koji bi mnogima mogao zvučati iritantno.

Pazite na nebo dok se borite sa goblinima, jer mogli biste završiti u kandžama Griffona

Kontrole u igri su veoma dobre, ali ugođaj dinamičnosti igranja mogla bi malo pokvariti kamera, koja na momente zna podivljati, međutim to se rijetko događa. Još jedan manji problem mogli predstavljati i komplicirani izbornici. Zbog ogromne količine loota, ponekad ćete se naći u situaciji da u nedogled listate iteme u potrazi za onim koji vam treba. Kao i većina igara ovoga tipa, i Dragon’s Dogma pati od određene količine bugova, od onih neprimjetnih pa sve do onih koji mogu narušiti samu igrivost igre. Primjer jednog takvog je što se ponekad zna desiti da, recimo, osoba koja vam daje zadatke, jednostavno nestane. U takvom slučaju, imate dva rješenja – ili čekati da igra dođe k sebi i iscrta lik koji je nedostaje ili da restarujete igru, što zna biti prilično frustrirajuće, zar ne? Srećom, ovakve stvari ne dešavaju se prečesto. Sve u svemu, da nema tih nekoliko spomenutih greškica, prezentacija igre bi bila za čistu desetku.

SKYRIM KILLER? OR NOT?

Da odmah razjasnimo stvari, Dragon’s Dogma je veoma dobar RPG iako ni približno dobar kao što je recimo Skyrim, sa kojim smo ga u više navrata uspoređivali. Ne, Skyrim je ipak bolja, ali i u svakom smislu kompletnija igra. No ni ova igra nije za bacanje, jer radi se o zanimljivom akcijskom RPG-u koji je hrabro pokušao unijeti nekoliko noviteta u pomalo usnuli RPG žanr. Odlični vizuali, prekrasni i respektabilni bossovi i borbe sa njima, kao i fenomenalni borbeni sustav uopće, glavni su aduti ove igre i da nije bilo nekoliko već spomenutih propusta, da se možda još malo poradilo na igri, možda bismo i dobili igru koja bi se mogla uhvatiti u koštac sa Bethesdinom igrom godine. Ovako, dobili smo RPG koji bi trebali odigrati svi oni koji su Skyrim, drugog Witchera ili Kingdoms of Amalur: Reckoning prešli uzduž i poprijeko i u potrazi su za novom dozom RPG zabave. Međutim, svi ljubitelji zapadnjačkih RPG-ova bi svakako trebali dati priliku Dragon’s Dogmi, jer ona svakako ima što za ponuditi, a svima onima koji su očekivali da spomenta igra nadmaši gore navedene RPG velikane, ostaje nada da će Capcom, u već najavljenom nastavku igre, ispraviti sve ove greške i isporučiti igru kakvu smo vjerojatno svi i očekivali. Do tada, dobro se naoružajte, pripremite nabrijane pawnove i započnite sa tamanjenjem svih ovih silnih bossova koje je igra spremila samo za vas – nećete zažaliti.

[nggallery id=104]