Pisanje recenzija je zabavna aktivnost. Ne samo da imate priliku upoznati svijet i izazove koje vam igra nudi, nego odradite i onaj novinarski dio, gdje istražite kompletnu pozadinu nastanka igre, te povijest strana uključenih u produkciju. Priče znaju biti toliko duboke i zanimljive da se ni ne okrenete a prođu sati istraživanja. Na koncu imate onaj osjećaj zadovoljstva i ponosa. Nešto ste novo saznali i to možete podijeliti sa drugima. A onda naletite na situaciju gdje je netko rekao :

• Ej ljudi izlazi nam remake jednog od uspješnijih animiranih filmova, treba hitno napraviti igru po filmu!
• Ali šefe, nemamo ništa spremno.
• Daj mi bilo kakvo g***o i zamotaj ga u ukrasni papir.
• Ok. šefe.

Hvala Zlatko.

DreamWorks Spirit Lucky’s Big Adventure je licencirana igra Spirit Untamed CGI animiranog filma koji je izišao 04.06.2021. Taj film je pak napravljen po uzoru na Netflix CGI seriju Spirit Riding Free iz 2017. Ali idemo dublje… Sve navedeno je proizišlo iz Spirit: Stallion of the Cimarron 2002. Fenomenalno animirani crtani (klasični stil animiranja uz malo 3d efekata) koji je u vrijeme izlaska bio vizualna poslastica.

Kao što biva i sa glazbom, novokomponirane obrade nisu ni do koljena remek djelima iz ranih dvijetisućitih. Ista stvar je i sa filmom. A kad smo već kod izraza glazba… u Spirit: Stallion of the Cimarron 2002 smo imali kombinaciju Hans Zimmer instrumenti i Bryan Adams za mikrofonom, a sad Becky G… toliko o tome. P.S. mora sam googlat. Od te Becky G, Cardy B i slične ekipe znam samo Senna M. Radnja je također ljuta degradacija. Originalna priča o divljem konju koje se uplete u okršaje između Američke konjice i Indijanaca, sa fokusom na slobodu i neobuzdanost, zamijeni limunada sa curicom koja iz velikog grada odlazi u selo kod jednog od rastavljenih roditelja.

Nego, idemo nazad na današnji konkretni zadatak, a to je recenzija DreamWorks Spirit Lucky’s Big Adventure igre za Nintendo Switch. Naravno, izašla je i na drugim platformama. Bio bi grijeh da ovo remek djelo bude ekskluziva samo za jednu platformu. Priča igre je najosnovnije od najosnovnijeg. Taman ima toliko materijala da ispunite jednu epizodu Netflix serije Spirit Riding Free. Glavni lik je 12godišnjakinja Fortuna “Lucky” Esperanza Navarro Prescott Grabar Kitarović Van Dame, koja je nedavno doselila k ocu u Miradero. Kao i svaka 12godišnjakinja u selu, i vi imate konja. Ime mu je Spirit. U igri nije objašnjeno (ali jest u ostalim materijalima) da se radi o potomku Spirita iz 2002. Isti je ćaća. Osim što ćaću nisu ukrotili generali i cijela vojska, a ovaj je rođendanski poni. Lucky ima svoju ekipu rasno diverzne postave, te naravno i glavnog negativca Hendricks, čijim dijaboličnim planovima želite stati na kraj. Izgleda kao Mate Mišo Kovač u najboljim danima. On je, naime, uhvatio divlju kobilu te ju želi prodati. Mislim na Hendricksa, ne na Mišu. Heroina kakve jeste, naravno, odmah upregnete svoje ukroćene konje te pomutite Hendriksove planove. Pod ”pomutite planove” mislim na huškanje ogromnih, agresivnih i krvoločnih medvjeda da ga napadnu u snu. Usred ničega, gdje nitko neće čuti njegove vriske niti mu pohitati u pomoć. Sve što ostaje su stihovi koji bivaju sve tiši:

„Moj život je kratak bio i prolazan kao san

Zato želim samo jedno da živim još jedan dan“

Glavna radnja uključuje i istraživanje karte sa blagom koju je Lucky pronašla, a pripadala je njezinoj majci. U niti jednom trenutku igre nije jasno objašnjeno što je s majkom, ali iz ostalih materijala se zna da je majka smrtno stradala. Igra bi vjerojatno i trajala tih 20tak minuta koliko i epizoda serije, da nije nepotrebne tone fetch zadataka i jahanja s jednog na drugi kraj mape. Na samom početku odmah izgubite volju za igranjem i odmah shvatite zašto su vam se roditelji razišli. Mislim na roditelje od Lucky. Otac je panj. Nema daske (u glavi) pa vas šalje po daske u grad. Donesete mu daske, on se sjeti da nema čekić, pa nazad isto mjesto. Pa onda nema čavle, pa ovo, pa ono. Pobogu napiši popis što ti nedostaje pa ti skupim sve i donesem nazad. Taj dio je blago reći dosadan. Naprosto je i bolan radi loših kontrola.

Na prvu je sistem jahanja izgledao kao kopija Legend of Zelda Ocarina of Time. Akcijska tipka je za jahanje i za silaženje, imate mrkve koje simboliziraju ubrzanja, stisnete akcijsku tipku da konj naglo ubrza i dobije kratkotrajni boost. Ovisno koliko brzo stišćete tipku toliko i konj ubrza, a ukoliko iskoristite mrkve brže nego se obnavljaju, konj postane kljuse na neko vrijeme dok ne dođe sebi. Tvorci ove igre su došli na genijalnu ideju da kopiraju sistem, ali ga toliko izmjene na gore da ne spada u kopiranje. Mrkve su zamijenili potkovama, umjesto kratkog pritiska na gumb je držanje, različite tipke za penjanje-spuštanje-ubrzanje, kad se konj umori moraš sići sa njega i grliti ga, a svako toliko konj ostane bez potkova te mora u štalu na pranje. Sve moguće radnje da se igrača prisili da izgubi vrijeme u igri. Kad smo već koristili usporedbu sa najboljim naslovom sa Nintendo 64, moramo i još jednu usporedbu. Jahanje i općenito kretanje u Spirit Lucky’s Big Adventure užasno asocira na famozni Superman 64, stariji će znati kolika je ta usporedba tragedija. Kod jednog letenje kroz kružnice, kod drugog jahanje kraj svjetlosnih stupova.

Pojedine tipke imaju različite funkcije ovisno o situaciji, a to je simbolizirano maksimalno zbunjujućim ikonama. Općenito me kroz cijelo igranje pratio osjećaj da su programeri htjeli biti posebni, pa gdje god si inače naviknuo da je ok jedna tipka, a cancel druga , oni su namjerno obrnuto. Sve samo ne intuitivno. Ili je i to samo bio jedan od alata za iscijediti koju minute više iz ove igre?

Osim jahanja, tu je i upravljanje samom Lucky. Trči tu, šuljaj se tamo, skupi predmet, peri konja, sve u rangu Barbie igara na Windows 95. Od tetke dobije fotoaparat kojim slikate životinje kako bi odradili neke sporedne zadatke. Da bi slika bila uspješna (kao kod slike tamno smeđe divlje svinje lijevo) morate zadovoljiti 4 kriterija. To su: 1) objekt u centru slike, 2) ne preblizu ni predaleko, 3) okrenut licem prema vama i 4) miruje. Desno i primjer neuspješne slike koja je za otpad, s obzirom da zec nije gledao u kameru.

Ako odete na službenu stranicu OutrightGamesa, naći ćete sljedeći opis: This is an open world action-adventure game, filled with both a main adventure and lots of side quests. Istina, u bilo kojem trenutku možete otići bilo gdje, ali čemu? Kompas je jako koristan i možete izabrati koji smjer da vam pokazuje. Osim smjera pokazuje vam i udaljenost, ali i tu mehaniku je ekipa uspjela zas***i. Kada idete prema nekom zadatku, igra vam stvara stupove svjetla svakih par metara i onda kompas pokazuje smjer i udaljenost prema njima umjesto završnom odredištu. Na taj način vas igra prisiljava da idete dužim putem. Svijet je prazan, tu i tamo koja životinja za slikati, ne postoji nikakav combat sistem, sve su misije fetch tipa, platforming je tu, ali radi loših kontrola je čisti mazohizam.

Osim gameplaya, ova igra i briljira u vizualnom i tehničkom segmentu. Serija i film koji je korišten za inspiraciju je ok, nije top topova animiranog sadržaja ali je solidan. Igra pak… je svojevrstan fenomen. Nepojmljivo mi je kako nešto može izgledati tako loše, bez grafičkih detalja i skoro pa nikakvih jednostavnih, a kamoli kompliciranijih efekata, te pritom imati frame rate dropove u jednoznamenkaste brojeve. U nekim trenutcima čak i razlomke, odnosno ne računa se više u FPS nego SPF. Davne 2003. sam na konfiguraciji sa jednojezgrenim celeronom od 750 mhz igrao Need for Speed Underground, i godinu nakon nastavak (moralo se malo dignut radni takt procesora, ali ništa nije izgorilo), također su igrane razne druge igre koje su držale solidan frame rate i detalje i sve redom izgledale bolje od ove abominacije, koja je napravljena u vrijeme u kojem imamo neusporedivo jače CPU-e u frižiderima i cjepivu.

Čak ne moramo ići u prošlost i vući usporedbe. Nintendo Switch je pun portova zahtjevnih igara tipa Witcher 3 koje bolje rade nego ova hrpa konjskog gnojiva. Izgleda kao da je sklepana u nekom editoru u par dana, te jednako toliko truda uloženo i u sinkronizaciju. Svega par tekstova je vokalizirano i Lucky koristi par fraza koje dosade nakon 10 minuta igranja. Ne samo vama nego i nekome tko se u tom trenutku nađe u prostoriji i primjerice kuha.  Animacija likova za vrijeme dijaloga je… nema je. Lik stoji u jednoj pozi i odjednom se samo preskoči nekoliko frameova i u drugoj je. Tj…ne želim gubiti tekst, pogledajte slike jer u protivnom će mi opet recenzija biti preko 2.000 riječi. Skoro pa kao tekstovi Maje Šuput.

Igru sam odigrao do kraja. Stvarno sam se potrudio naći nekakve prikrivene kvalitete, no uzalud. Apsolutno sve je katastrofa. Čak i ako pokušam sagledati igru iz perspektive djeteta, ne vidim mogućnost kako bi isti uživali u ovome. Radije dajte djetetu da igra GTA 5. Bolje da mlati prostitutke i dila drogu u igri nego da vas toliko zamrzi nakon što mu/joj kupite ovu igru, te postane diler ili prostitutka vama u inat. Toliko je drastično da…ne mogu vjerovat da ću ovo napisati… kupite im Fortnite. Ma instalirajte im i tiktok. Sve samo ne ovu igru koja je ciljano maltretiranje igrača mehanikama koje su dizajnirane isključivo da bi igra trajala koju minutu duže. Kupnjom ove igre nećete uživati u jahanju konja nego ćete ispast konjina.

Kad smo kod toga… znate li što dobijete kad križate zeca i konja?

ZEKONJUUUUUUU.

Jedini razlog zašto ne dajem najnižu moguću ocjenu je taj što sam uvjeren da mi Zlatko može naći nešto gore.