Igre, koje prate određeni problemi tokom razvoja, obično ne ispadnu baš najbolje, zar ne? U to smo se mogli uvjeriti bezbroj puta (Aliens: Colonial Marines, Duke Nukem Forever i mali milijun potencijalnih hit igara koje su doživjele fijasko..). Takvim igrama uvijek nešto nedostaje – ili ih vrijeme pregazi ili su prepune bugova, ili se jednostavno na tržištu pojave nedovršene. Ovo posljednje sasvim sigurno najviše boli, jer je u pitanju nešto što se u većini slučajeva može izbjeći.

Najsvježiji primjer jedne takve igre je i Evolution Studiosov Driveclub, PlayStation 4 ekskluziva koja je inicijalno trebala izaći kao PS4 launch naslov, a koja je potom doživjela gotovo jednogodišnju odgodu, kako bi developeri na njoj mogli dodatno poraditi i ispuniti ekstremno visoka očekivanja igrača. Pa što je onda tu pošlo po zlu?

Tko rano rani..

Odmah da razjasnimo stvari – Driveclub je prilično dobra igra, ali je u prodaju stigla nedovršena i to je najveći problem.  S obzirom da već možete naslutiti da će ova recenzija (nažalost) biti u prilično negativnom tonu, možda bi bilo bolje da se prvo pozabavimo onim dijelovima igre u kojima nije sve crno.  Krenut ćemo od onog „sivog“ dijela…

Sivo

Driveclub po svojoj koncepciji teško da možemo svrstati u simulaciju. Naprotiv, Evolution Studios je od starta svima jasno dao do znanja da Driveclub nije Gran Turismo, ali i da neće biti klasična arkadna jurilica, poput Evolutionovog Motorstorma, Burnouta, Need for Speeda ili recimo Split/Seconda. Ovu bismo igru najlakše mogli okarakterizirati kao hibrid simulacije i arkade, koji je ipak bliži potonjoj, ali je jednako atraktivan i realan da bi kod većine „prolaznika“ mogao lako proći kao simulacija.

U pitanju je prilično zabavna jurilica s veoma dobrim voznim modelom, koji će se svidjeti i ljubiteljima simulacija vožnje i onima koji su skloniji arkadnim utrkama. Driveclub je moguće igrati offline i online, no s obzirom da se radi o igri s akcentom na snažnu socijalnu integraciju, vjerujem da je svima jasno da je ista osmišljena prvenstveno kao online ostvarenje. Online komponentom ćemo se detaljnije pozabaviti u narednom (onom crnom) poglavlju recenzije, a sad ćemo reći par stvari o samoj mehanici igre i njezinom osnovnom sadržaju. Jednostavno rečeno, kada je sadržaj u pitanju, Driveclub je prilično siromašna igra, koju će oni koji se igraju samo offline (ako uopće ima takvih vlasnika PS4 konzola) završiti za dan i vrlo brzo izgustirati, jer kratko i jasno rečeno – ista nema što igračima ponuditi.

Sadržajno, Driveclub je definitivno jedna od najsiromašnijih AAA racing igara. Cijela igra sastoji se od tri moda – veoma slabog career moda, time trial utrka i mini šampionata u kojima možete sudjelovati sami ili zajedno s ostatkom članova vašeg kluba (o tome također uskoro nešto više). Sam career mod prilično je jadan i sastoji se od ispunjavanja određenih zadataka i različitih misija tokom utrka. Ispunjavanjem tih zadataka dobivate fame pointse (ekvivalente XP-a), za koje kupujete nove automobile i lokacije.

A kada smo već kod automobila i lokacija, da kažemo par riječi o istima. Trenutno je na raspolaganju samo 50 (iako fantastično dizajniranih) automobila, dok se dodatne jurilice očekuju putem nadolazećih DLC-a. Ono što svakako privlači pozornost, svakako je činjenica da su gotovo svi automobili koji su dostupni u igri, europski automobili. I dok je prilično kul sjesti u jednog Ferrarija i provozati se prekrasnim stazama, vjerujem da bi mnogi igrači isto tako voljeli uskočiti u neke američke ili azijske modele, po kojima su npr. Forza ili Gran Turismo poznati. Vidjet ćemo hoće li obećani DLC-ovi ispraviti taj mali propust jer, ponavljam, kakva je to racing video igra bez nabrijanih azijaca ili moćnih amera?

Za sada, Driveclub donosi pet zemalja u kojima se možemo utrkivati. Na raspolaganju su nam Kanada, Škotska, Norveška, Indija i Čile, dok je u planu implementacija dodatnih zemalja putem DLC-ova. Kroz pet ovih, inače prekrasno dizajniranih lokacija moći ćemo se utrkivati na čak 55 staza – po 11 u svakoj zemlji, dok svaka od zemalja ima i po dvije linearne staze.

A što reći o samom gameplayu? Je li Driveclub igrivo iskustvo? Hm, u većini slučajeva jeste. Vozni model je, kao što sam već spomenuo, veoma dobar, a svaki automobil se na stazi ponaša različito, što svakako nije mala stvar. Utrke znaju biti prilično uzbudljive i za postizanje najboljih rezultata potrebno je dobro naučiti staze, jer u svakoj utrci svaka desetinka je važna. Ono što će svaki igrač prilikom uočiti već prilikom prve utrke, jest nevjerojatna agresivnost i tvrdoglavost AI vozača, koja pomalo kvari inače vrlo dobar gameplay dojam. Naime, računalno kontrolirani vozači učinit će sve kako bi vas spriječili u preticanju – u 99,99% situacija oni će se radije zabiti u vas, nego vas propustiti ili ne daj bože skrenuti nakratko sa staze i otići prečicom. Ovo zna biti prilično frustirajuće, pogotovo ukoliko se u obzir uzme da su staze u većini slučajeva prilično uske i same po sebi ne dozvoljavaju puno prilika za neko vozačko nadmudrivanje s protivnicima. Iste možete pokušati zaobići ukoliko ih izgurate sa staze ili im na nedozvoljen način presječete put, no to ćete skupo platiti, s obzirom da igra kažnjava svako ilegalno izlijetanje sa staze. Sve to zna biti prilično frustirajuće, unatoč sjajnoj i veoma ugodnoj upravljivosti automobilima.

Driveclub je prilično plitka igra, a kada ovo kažem, prije svega mislim na njezinu offline komponentu, koja je za sada jedina adekvatno dostupna za igranje. Gotovo sve što vidite na početom izborniku, na raspolaganju vam je od starta (osim automobila, koje morate otključavati), što zaista blijedo izgleda u usporedi s jednom Forzom. Ako ste ovdje očekivali raznorazne tuninge i nabrijavanja automobila a la Fast and Furious, onda ovo definitivno nije igra za vas. No, ukoliko tražite zabavu u društvu i timsko utrkivanje protiv drugih živih igrača, pojedine stvarčice koje Driveclub donosi mogle bi vam se prilično svidjeti. Prije svega, Driveclub stiže s multiplayer podrškom za do 12 igrača te elementima socijalne integracije u vidu klubova vozača (hm, to bi i trebao biti smisao ove igre), a ima i asihnhroni multiplayer, zahvaljujući kojem je moguće voziti online, a da niti jednu trku ne odvezete protiv živih igrača. No, vratimo se mi malo na sustav klubova.

Kao što sam već spomenuo, Driveclub je inicijalno osmišljen kao online utrka s elementima socijalne integracije, u kojoj je glavni smisao trebao biti osnivanje klubova igrača i njihova međusobna online interakcija. Da, klubovi su tu, no ne u onoj mjeri u kojoj su trebali biti. Naime, prilikom razvoja igre inicijalno je bilo predviđeno da svaki od klubova sadrži do 20 igrača, no stvarnost je malo surovija – dobili smo mogućnost osnivanja klubova (kao i pridruživanja istima), kao i izazivanja drugih klubova i natjecanja protiv istih, no umjesto tih 20 igrača, sada jedan klub može maksimalno imati šest članova, no ono što je najvažnije, svih šest igrača funkcionira kao tim. Zajedničkim uspjehom, klub osvaja fame pointse, koje je dalje moguće iskoristiti za otključavanje dodatnog sadržaja. No sve ovo gore navedeno vrijedi u situacijama kada online funkcionira, a to je zaista zaista rijetko…

Crno

I tako, korak po korak, stigli smo i do onog velikog problema koji je sasvim sigurno žestoko tresnuo ovu igru po glavi, a zajedno s njom i brojne igrače koji su je kupili.

Već nekoliko puta sam spomenuo da je glavni smisao ove igre socijalna integracija koja jednostavno ne može funkcionirati ukoliko za nju nema odgovarajuće online podrške, a ono što se događa sa Sonyjevim i Driveclub serverima trebalo bi ući u povijest video gaminga. Naime, online za ovu igru gotovo da i ne postoji. Tokom svog dosadašnjeg igranja, samo sam se nekoliko puta uspio spojiti na Sonyjeve servere, a to je zaista nedopustivo, pogotovo jer se radi o igri koja je bila odgođena za cijelu godinu dana. Upravo zbog online problema ponovo dolazimo do onog problema nedovršenosti, jer gospoda iz Sonyja i Evolution Studiosa očito su toliko žurila s izdavanjem igre, da su u nju zaboravili (ili jednostavno nisu stigli) ubaciti hrpetinu predviđenog sadržaja, a kako bi se iskupili za to (ili možda na taj način samo pokušavaju produžiti život ovom ostvarenju), odlučili su isti polako dodavati putem brojnih DLC-ova, besplatnih i onih koji će se plaćati. Dovoljno je reći da je igra trebala stići s podrškom za Foto mod, dinamičku izmjenu vremenskih (ne)prilika tokom trke i još masom drugih detalja, koji jednostavno nisu bili ugurani u fizičko izdanje igre jer igra je, ovako nedovršena, jednostavno morala stići u prodaju, bez nekog novog kašnjenja.

Koliki su problemi vezani za online podršku svjedoči činjenica da su digitalne inačice (originalna i ona besplatna za PS Plus) i dalje na ledu, a kad će se „odmrznuti“ nije poznato.

Što se tiče fizičkog izdanja igre, već je bilo nekoliko zakrpa koje su koliko-toliko sredile neke stvari, a za prosinac je najavljen veliki update koji bi trebao mnogo toga ispraviti i donijeti gore navedeni foto mod i ostale stvarčice, no nakon svih ovih problema, nemamo razlog da im u to povjerujemo, sve dok taj famozni update ne stigne.

Bijelo

Hm, iako je i na tom polju pomalo nedovršen (nedostatak gore spomenute izmjene vremenskih prilika) Driveclubova najsvjetlija točka svakako je njegova audiovizualna prezentacija. Čak i o trenutnom stanju, Driveclub je najljepša utrka svih vremena. Grafika u igri na momente je fotorealistična. Modeli automobila su nevjerojatno realni i toliko detaljni da ćete se raspametiti, a staze su možda i najljepše koje smo u jednoj racing igri mogli vidjeti. Tolika količina detalja na sjajno dizajniranim stazama i okolini zaista je fascinantna. Vegetacija, asfalt, izmjena dana i noći (noćne utrke su ludnica) – sve izgleda fantastično te se bez ikakvog trzanja (razumljivo) vrti na zaključanih  30 fps-a. Osvjetljenje u igri je također sjajno, a bojim se i pomisliti kako će to sve izgledati kada novi update donese i kišu, snijeg i ostale gadarije na cesti (video demonstracije koje smo do sada imali priliku vidjeti, izgledaju zaista bolesno dobro). A kad k tome dodamo da nam je na raspolaganju čak šest kadrova prilikom vožnje (dva iz trećeg lica, jedan iz prvog, jedan s haube i dva iz unutrašnjosti), užitak je potpun.

Zvuk u igri nimalo ne zaostaje za grafikom. Svaki automobil zvuči drukčije i, prema riječima developera (ja sam osobno veliki laik kada su performance automobila u pitanju), autentični su svome originalnom uzoru, a sve to na dobrim slušalicama ili kvalitetnijem zvučnom sustavu zvuči prokleto realno.

Još jednom ću spomenuti i vozni model i kontrole koje su sjajne. Iako Driveclub stiže s podrškom za pojedine volane (npr. Trustmaster T500RS ili T300RS), veoma je ugodno igrati ga i pomoću Dual Shock 4 kontrolera, a u to će se uvjeriti svako tko odveze barem jedan krug neke od zaista prekrasnih staza.

Ovakva tehnička ispoliranost u jednoj igri zaista je rijedak slučaj i upravo zbog toga još više boli činjenica da je zbog pojedinih problema ova igra strpana u koš najvećih razočaranja godine, iako u svojoj biti nije loša.

Čekamo update i nadamo se boljim danima..

Promatrano s polja igrivosti, Driveclub svakako nije loša igra. Naprotiv, radi se o jednoj od najboljih racing igara posljednjih deset godina, međutim ova surova nedovršenost koja prati ovaj naslov, jednostavno je neoprostiva. Stoga ću ovu igru ocijeniti prosječnom ocjenom, s nadom da će buduće nadogradnje ispraviti sve Sonyjeve i Evolutionove gluposti i postaviti ovu igru na zasluženi tron. Ukoliko se to dogodi, mojoj konačnoj ocjeni za ovu igru, slobodno povisite ocjenu za 2 ili 3, no ukoliko se to ne dogodi, jednostavno zaboravite na istu. Iskreno se nadam da će Sony to shvatiti i da ćemo u nekoliko narednih mjeseci dobiti igru koju smo trebali dobiti u startu, jer zaista bi bila velika šteta da propadne sav taj silni potencijal koji Driveclub svakako ima.

 

OSVOJI DRIVECLUB!

Ukoliko ste planirali nabaviti Driveclub, a još niste, a pri tome vas je ova recenzija možda razuvjerila u kupovinu igre, bez brige jer istu možete dobiti potpuno besplatno. GoodGame. hr i PlayStation Hrvatska nagradit će jednog od čitatelja primjerkom igre, a sve što trebate uraditi jeste ostaviti komentar ispod recenzije i napisati „Da, želim Driveclub!“.

Pobjednika ćemo odabrati metodom slučajnog odabira, a rezultati nagradne igre bit će objavljeni u petak (5. prosinca) u sklopu našeg rođendanskog programa. Stoga, što čekate – brzo skuckajte komentar i osvojite Driveclub!