WayForward Technologies nije toliko mlada i neiskusna developerska ekipa kako se možda nekima čini. Osnovana davne 1990. godine, iza sebe ima preko 50 naslova. Istina, veliki dio njih spada na prvenstveno dječje igre, prema narudžbi od Nintenda, no u kontekstu Duck Talesa, jednog od najboljih animiranih serijala devedesetih – to može biti samo plus. Capcom je odlučio svoje nade položiti u njih pri izradi remasterirane verzije platformskog klasika koji je žario i palio upravo te godine kada su WayForward Technologies osnovani i koji je bio u planu Disneya i Capcoma još od 2011. godine. Navedeni developeri su zadnjih godina dokazali da znaju napraviti lijepe 2D, tj. 2.5D igre, pa brige oko lijepe vizualne prezentacije nije trebalo biti. No, što nam još ovaj novi-stari DuckTales naslov donosi?  Za one koji se jedva sjećaju originalne igre, donosi puno, a za druge malo manje.

Iako simpatični, dijalozi su predugi i nemoguće ih je prekinuti..makar gubili 100 života i po stoti put ponavljali scenu

KAKO JE ZAPOČELA PUSTOLOVINA

Duck Tales je animirana serija koja je počela 1987. godine te se nastavila emitirati iduće četiri čime je napunila ukupno 100 epizoda. Poznati bogati patak Uncle Scrooge (neko vrijeme na našim prostorima zvan kao ujak Tvrdica) i njegovi nećaci, zajedno sa poznatim nam Paškom Patkom, doživjeli su mnoge pustolovine i prošli dosta zanimljive teme, kako u crtiću, tako i u stripu. U svakom slučaju, za Disneyeve fanove jako poznat serijal kojem se mnogi rado vraćaju i danas, bilo da gledaju stare epizode, čitaju Džepnog Patka, ili slušaju ovo nevjerojatno zaraznu pjesmu cijeli dan:

Bilo kako bilo, popularnost Duck Tales franšize nije toliko velika kao što je bila prije 20 godina, no legenda o jednoj teškoj, a opet dobroj igri i dalje traje. A budući da remasterirane igre izlaze kao na pokretnoj traci, a Capcoma muče financije, ne može škoditi probati zaraditi na svemu što ima potencijal za zaradu. Iskreno, igrao sam ovu igru sredinom devedesetih, ne sjećam je se toliko dobro. Znam da je bila teška jer se sjećam da je nisam odigrao, a tada nisam odigrao igre koje su bile teške…Nisam puno igara odigrao. Hm, nebitno sada. Ovo govorim čisto zbog toga što vas želim upozoriti da neće biti velikih usporedbi sa starijom verzijom. Prilično je očigledno da je igra vizualno bolja, te da su mnogi nivoi u igri vjerno preneseni u ovo novo okruženje, sa istim zamkama, neprijateljima i doskočicama. Priča je poprilično jednostavna, ujak Tvrdica je odlučio potražiti pet vrijednih dijelova drevnog blaga kako bi povećao svoje bogatstvo. Ti dijelovi se nalaze po čitavoj kugli zemaljskoj ( a jedan čak izvan nje, na mjesecu) tako da ćete kroz igru biti u afričkim rudnicima, na himalajama, Translivaniji, amazonskoj prašumi i, na mjesecu. Priča je poprilično ista kao i prije, samo što su sad dodani glasovi svim likovima, a neki detalji u priči (kao opravdanje za disanje glavnog lika na mjesecu) su riješeni dodatnim dijalozima (jeste da je naivno rješenje, posebna žvaka koju trebaš na mjesecu žvakati, no neodoljivo je simpatično i u stilu sa Duck Tales serijalom).

Igra je vjerno zadržala štih jednostavnih, a opet na trenutke teških platformskih igara devedesetih, gdje su vam dovoljne dvije do tri tipke za skok i udarac i gdje vam okoliš i zanimljivo dizajnirane prepreke čine tu jednostavnost zanimljivijom. Grafika u igri izgleda prelijepo i u stilu sa već spomenutom atmosferom, a zvuk koji smo već spomenuli je dobar i izvan dijaloga, u obliku efekata i glazbe koja nije bila u originalu. Sva ta pustolovina vas neće koštati puno sati, pet svjetova i nije baš puno za odigrati, no one starije gamere koji su igrali original će oduševiti potpuno nova staza kada se završe ovi svjetovi.

Duck Tales je prava arkadna skakalica koja će zadovoljiti i stare i nove fanove žanra

PRIČA, PRIČA, PRIČA

Nemojte me krivo shvatiti iz ovoga podnaslova. Ja sam jedan od onih koji traže priču u svakom žanru i svakoj igri (OK, ne u PESu i Fifi, ali možda bi i tamo neki mode dobro došao), makar bila i naivna. Ako je odrađena sa stilom, može biti plus. Ovdje mi nije plan kritizirati ili hvaliti priču, koliko bi se osvrnuo na jedan segment koji je užasno iritirajući u igri. Naime, postoje veliki i česti dijelovi u kojima ne možete igrati prije nego što ne odgledate duge dijaloge između likova. Nema preskakanja, nema ubrzavanja. To bi još bilo podnošljivo da vam se to ne ponavlja svaki put kada izgubite život pa vas igra vrati na neki checkpoint prije tog dugog dijaloga. A to se zna događati često. I ne može se prekinuti.

Istina, možda bi trebao biti bolji u igri i ne gubiti toliko života, no kontrole (pogotovo pri skakanju) ponekad otežaju život. Igra usto ima i par bugova, koji su, koliko sam uspio istražiti, isti kao i u originalnoj verziji igre. Kako je to moguće, ne znam. Jesu li veliki problem? Nisu. No, da je moglo biti sve malo ispoliranije, moglo je. Vidljiva novost i trud, izuzev audio-vizualne prezentacije, utjelovljena je u trošenju skupljene pare kroz igru na par nagradica kao što su concept artovi i slične stvari (ništa posebno, no lijepo za one koji to vole).

Bitke s bossovima su upravo onakve kakve očekujete – urnebesne, sa par zamki i šablonom za pobjedu koju morate naučiti.

Vjerojatno se vama, pogotovo starijim čitateljima/čitateljicama, dogodilo da ste veličali neku seriju, film, igru, crtić iz svog djetinjstva. Mislili da je bio kvalitetniji, zabavniji i bolji nego što zbilja je. Kada ste ponovno taj proizvod pogledali sada, shvatili ste da je neka čar nestala, te da je bolje neke stvari zadržati u onom viđenju kakve su bile. Da je bolje ostaviti taj nostalgični žar. Ne znam kako će stari zagriženi fanovi ove igre reagirati (ili kako su već reagirali, budući da je igra već dva mjeseca na tržištu), no vjerujem da vas neće toliko razočarati. Za mene je bila ugodna razbibriga za jedno-dva popodneva i uspjela me isfrustrirati na nekim neočekivano teškim dijelovima. U tom kontekstu, mislim da je sasvim dobar platformer na koji se isplati baciti koju kunicu preko Xbox Live ili PSN usluge.  Nije najbolja platformska igra ove godine, vjerojatno nije bila ni u tom razdoblju kada je prvi put izašla, no svakako je vrijedan dio gaming baštine koji se isplati odigrati. Ili je odigrati ponovno nakon toliko godina. Unatoč riziku uništavanja ideala iz prošlosti.