Evo još jedne indie igre koja mi je došla pod ruke. Moja očekivanja nisu bila naročito velika, ali uz ogromnu dozu entuzijazma i nade primio sam se posla. Iskreno, prošlo je dosta vremena od kada sam odigrao dobru igru na poteze. Veliki heksagoni, strateško razmišljanje i ne pojednostavljivanje gameplaya. Moram priznati da sam propustio prvi dio igre Eador: Genesis i da sam ga odigrao tek kad sam počeo igrati ovu igru. U odnosu na prethodnika dosta toga je unaprijeđeno i poboljšano, ali ostaje pitanje koliko vrijedi odigrati ovu igru i za koga je ona napravljena.

Početak pustolovine

Neki novi svijet

Zamislite svijet, ne ovaj koji nas okružuje, već svijet razlomljen na velike komade koji sad plutaju svemirom. Vaš zadatak je ultimativno ujediniti te velike komade i spojiti ih pod vašu vladavinu. Premisa same igre ne traži od vas da se odmah opterećujete s tim jer idete od jednog komada do drugog, polako planirajući i gradeći vaše carstvo. Na samom početku ulazite u tutorial koji će vas poučiti osnovama igre. Ne izbjegavajte, nego obavezno odigrajte jer ćete bez njega biti izgubljeni , a u Eadoru svaka se greška skupo plaća. Ovdje ćete naučiti osnove borbe, osnove gradnje i sve lijepe stvari koje će vam biti potrebne da ovladate mehanikom igranja. Nakon završavanja tutoriala krećete sami, a ono što će biti stavljeno pred vas definitivno nije za one koji vole brze igre, a koje se završavaju za par sati. Eador je ogromna igra za koju će vam trebati stvarno dosta vremena da bi došli do kraja.

Možda se ne vidi iz screenshota, ali igra je glomazna

Masivno

Na samom početku dolazite na jedan komad planeta koji je obavijen maglom (dobro poznati fog of war). Imate jedan grad na rasplaganju i nešto građevina koje možete graditi, a sve ostalo je na vama. Istraživanje je klasično, sa svojim herojem krećete na put do lokacije koju odaberete, a onda vam se otkrivaju i sami podaci o toj lokaciji. Mapa na kojoj igrate sadrži mnoštvo lokacija, tako da ćete imati što istraživati. Cilj je da sve lokacije na jedan ili drugi način budu pod vašom komandom. Da bi to postigli na raspolaganju imate više načina, borba, diplomacija, podmićivanja… Teoretski, što se tiče osvajanja gradova i provincija moguće ih je sve osvojiti bez i jedne borbe. Također, većina lokacija ima i svoje zadatke koji su opcionalni, ali u svrhu stjecanja iskustva i unaprjeđivanja vaših jedinica, vjerovatno ćete ih izvršavati, ako ne sve onda barem većinu. Još jedna zanimljiva stvar je i samo poznavanje provincija. Princip na kojem ovo radi je sljedeći ; dakle osvojili ste grad, ali ne znate mnogo o njemu. Svakim sljedećim potezom omogućeno vam je da dodatno istražujete područje tog grada, dok ne dođete do 100%. Istraživanje vam donosi razne predmete koji će vam biti od velike koristi, a to su ili zlato ili nove lokacije u kojima se možete boriti. S vremena na vrijeme igra će pred vas baciti i nekakav random događaj u kojem vi direktno odlučujete o ishodu, a svaki odgovor će vam donijeti pozitivne ili negativne bodove za moralnost. Budite dobri ili zli koliko želite jer svaka od ovih opcija vam donosi nagrade ili kazne kroz ostatak igre. I najbolje od svega,  igra konstantno prati vaš razvoj tako da kad krenete na sljedeći komad planeta, sve što ste otključali prije te zlato koje ste imali prenosi se dalje. Eador:MOTBW je stvarno masivna igra u svakom pogledu jer uz ovo što sam nabrojao, donosi i još pregršt sitnih stvari koje ostavljam vama da sami otkrijete.

Za one koji nisu za ratovanje, tu su drugi načini osvajanja područja

Mačem i magijom

Borba u Eadoru je izvedena na poprilično klasičan način na koji smo navikli u igrama primjerice Heroes of Might and Magic. Borba je taktička koja vam prije svakog okršaja daje mogućnost postavljanja svojih jedinica na bojno polje. Borba je naravno i na poteze i izvedena je vrlo dobro. Svaka jedinica ima svoje prednosti i mane, svaka jedinica aktivnim sudjelovanjem zarađuje iskustvene bodove i prisiljeni ste svako malo mijenjati aktivni roster jer ozlijeđene jedinice trebaju nekoliko dana da se zalijeće,  a ako nisu u top formi njihovi će performansi na bojnom polju patiti. Još jedan bitan čimbenik na bojnom polju je i moral koji treba održavati na razini jer demoralizirane jedinice nisu ni najmanje efektivne u borbi. Kako budete napredovali u kampanji, tako će se i raznolikost vaših jedinica povećavati. Jedinice kupujete u gradovima, a svaku jedinicu plaćate s tim da nakon što ih kupite jedinice imaju i određenu vrstu plaće koja vam se odbija od dnevnog budžeta. Još jedna napomena uz kupovanje jedinica, napredovanjem i gradnjom dobivate mogućnost i unajmljivanja plaćenika koji su skuplji, ali i snažniji od običnih jedinica. Naravno, ta vojska mora imati i nekog koga će slijediti u rat. To ste vi ili bolje rečeno heroj kojeg birate na početku igre. Heroji koje birate su predstavljeni kroz klase, tipične za većinu RPGova; lopov, čarobnjak, ratnik i dosta podtipova. Vaš heroj zarađuje iskustvo, vi birate na što ćete trošiti iskustvene bodove, učite ga raznim magijama, borbenim tehnikama… Sve ono na što ste navikli u većini RPGova je i u ovoj igri i implementirano je gotovo pa besprijekorno.

Detaljne mape i lijepa grafika, jedni su od vizualnih aduta ove igre

Uvijek nešto….

Grafika izgleda lijepo, mape su relativno detaljne za igru ovog tipa. Jedinice bi mogle imati malo više detalja, ali sve u svemu ništa prestrašno. Magije i specijalni napadi su izvedeni vrlo dobro i svaka ima prateću animaciju i vizualno se razlikuju jedna od druge. Gradovi i provincije izgledaju dovoljno različito da vas ne bi umarali svojom pojavom. Što se zvučne kulise tiče, glazba me je iznervirala u roku od deset minuta tako da sam je isključio. Moguće je da je to samo moj subjektivan dojam , ali ne bi bilo fer da ne spomenem, zvukovi i efekti borbe su korektni. Ništa posebno, ali  kad se sve zbroji i oduzme, funkcionalni su i služe svrsi. Najveća boljka ove igre su izbornici. Jednostavno su nepregledni, tako da ćete i nakon 20 + sati igranja, nekad stati i tražiti ono što vam treba više – manje bezuspješno jer to što tražite je ispod hrpe drugih izbornika. Vrlo konfuzno i vrlo zamarajuće iskustvo. Nadalje tu je i težina same igre. Igra je prokleto teška. Prvi put kad sam igrao, cijela vojska mi je izginula u tutorijalu. Zaboravite na bezglavo jurišanje i klanje svega pred sobom, svaka borba zahtijeva drugačiji pristup i drugačiju taktiku. Kad počnete tako razmišljati i igra postaje dosta pristupačnija. Uz ovo igra je izdana prerano i dosta bugova se uvuklo u nju, ali patchevi izlaze i krpaju sve što igrači primjete da nije dobro tako da je igra sad napokon lijepo izbalansirana i mnogo igrivija nego li je to bio slučaj na samom početku.

Igra troši vrijeme, no za fanove žanra to može biti nevažno

Sporo otvaranje igre i prvih nekoliko sati igranja donijet će vam onaj deja vu osjećaj kao da je ovo još jedan klon Heroes of Might and Magic. Iako ima nekih elemenata koji su slični, napredovanjem kroz igru otvaraju vam se opcije koje čine Eador jedinstvenim iskustvom. Igra ima mana, daleko od toga, ali ono što smo dobili igra je koja ne pojednostavljuje svoj gameplay,  koja ne prodaje svoja načela i koja vam nudi osjećaj napredovanja i postignuća na svakom koraku. Teška je, traži mnogo uloženog vremena i privikavanja, ali jednom kad ovladate igrom postaje užitak i vrhunsko taktičko iskustvo.