INFO BOX
- DEVELOPER: PES Productions
- PUBLISHER: Konami
- PLATFORME: PS4, Xbox One, PC
- ŽANR: simulacija nogometa
- DATUM IZLASKA: 10. rujna 2019.
- PLATFORMA NA KOJOJ JE IGRA TESTIRANA: PS4
Igre na kojima se najranije osjeti smak konzole, to jest smjena generacija jesu sportske igre. Na prijelazu sa jedne na drugu moćniju konzolu, osjeti se odustajanje developera što se tiče novih ideja, uvođenje novih promjena ili značajnog remećenja već ustaljenog gameplaya. Malo promjena boja, tweakanje ponekog buga, i oprezno nadograđivanje na prošlogodišnji uspješni model, osjeti se i tamo gdje je konkurencija zadnjih nekoliko godina najočitija, a to su nogometne simulacije. Kako obično biva, Konami prvi izlazi sa svojim nogometnim projektom, boreći se prvih dana sa demo verzijom nove Fife i prvi je ”na nišanu” fanova kako PES-a, tako i Fife, ponavljajući još jedne godine cijeli krug svađe, usporedbe, zadirkivanja, memea, smijeha i živciranja. Unutar svega toga, ipak prvenstveno sve počne i završava sa užitkom i zabavom, te ponekim izazovom, pa je red pogledati (kad već to radimo svake godine) što nam donosi stari poznanik novoga imena, eFootball Pro Evolution Soccer 2020 (u daljnjem tekstu: PES ili PES 2020).
Poznati komentatori, sa još poznatijim frazama i komentarima, po peti put
Iako se u ponekim iteracijama ovoga serijala činilo da se Konami ni ne trudi da izgleda ljepše, ovoga puta smo dobili barem naznake da su razmišljali o tome. Nakon nekoliko godina užasnih izbornika, dobili smo novo sučelje i novi način snalaženja po svim modeovima i postavkama. Dobili smo malo moderniji, fluidniji PES, sa Iniestinim pojašnjavanjem inovacija u gameplayu te malo modernijom i šarolikijom glazbom. Unatoč tome, sve i dalje u ponudi izgleda isuviše poznato, modeovi i načini igranja ostali su pretežito isti, a kada krenete zaigrati utakmicu, sustav postavljanja formacije i pripremanja postavki utakmice je isti kao što je bio godinama, i godinama. Neki bi rekli, nema se ni što mijenjati kada sve funkcionira, no funkcionalnost se može održati i sa ponekim podešanjima i remećenju već ustaljene prezentacije (koja, ruku na srce, i nije baš bila privlačna) kao što su pokazali sa početnim menijem koji je svakako bolji. Od novosti kod modeova sad je tu za lokalni multiplayer takozvani match mode koji, po uzoru na Fifu, pokušava pratiti statistiku i uspjehe u utakmicama za pojedine korisnike koje kreirate, no nekako je i to ispalo kompliciranije i čudnije nego što je u Fifi. I, na kraju, ne donosi ipak toliko puno. Što se tiče online igranja, svakako su zanimljivi posebni izazovi i natjecanje u svojevrsnim frakcijama, takozvani Match day mode, koje viđamo u sasvim drugim žanrovima. Pri prvom igranju pojavio se Euro 2020 event gdje ”birate strane” koje vam omogućuju igranje sa izabranom reprezentacijom i s njom igrate protiv suparnika iz drugoga tima i tako osvajate bodove za svoju momčad. Nagrade, osim zadovoljštine i ugleda, donose prvenstveno stvari za MyClub, što će pak biti zanimljivo isključivo onima koji se upuštaju u taj mode koji, iz onoga što se dalo iščitati, ne donosi previše novosti s obzirom na prošle iteracije. Truda ima u svakom slučaju i u najvećoj boljki kod Konamija, a to su licence. Ovoga puta su se dočepali licence za jednu ligu petice, talijansku Serie A i Serie B, sa svim igračima, grbovima, stadionima te, naravno, sa Ronaldom, koji pak nije glavna zvijezda igre, no svakako je veliki plus za veliki broj njegovih fanova. I kako je prije bilo truda da se, recimo, licencirani Liverpool predstavi što bolje, tako je dosta financijskog uloga palo i na Juventus ove godine i na njihovu najveću zvijezdu. Neki čak zadirkuju da se za njegov izgled u igri uložilo više nego na cijelu momčad Bayerna, na primjer, no dizajn i izgled igrača je jedna sasvim druga tema. Vrijedi pohvaliti nestanak fiktivnih imena engleskih klubova i zamijenili ih sa imenima koja jesu lažna, no dosta jasno daju do znanja tko je Crystal palace, tko je Everton, a tko Sheffield. Nema više Merseysidea, Man Reda i ekipa, i dok to označava kraj jedne ere (za nostalgičare) svakako veseli što je sad dosta jasnije o kojoj se nelicenciranoj ekipi radi. Ostaje pitanje zašto to nisu prije napravili, ako su mogli, no što je-tu je. Tu je i veliki broj reprezentacija, mnoge od njih licencirane, početne postave se updateaju online na vrijeme, iako još uvijek ima problema oko aktualnih sastava mnogih klubova, što su mnogi zamjerili u prvom tjednu izlaska igre. Taktičke promjene koje smo vidjeli ove sezone, kao npr. u Liverpoolu, evidentne su i ovdje u početnim postavkama koje igra za taj sastav donosi, i svakako je lijepo što prate detaljno mnoge klubove i njihov način igre i što uspijevaju to prezentirati u novoj inačici. Takve detalje će primijetiti svakako oni koji prate mnoge momčadi, razumiju nogomet malo više od prosjeka i koji će, svakako, uživati u svim tim taktičkim detaljima. Ne kažem da tu nema propusta, no svakako je nešto što će samo jedan dio populacije dobro razmatrati i analizirati. Ali, na kraju, igra dopušta da svoje taktike dovedete do krajnjih granica i zamisli u realnost, i dobijete zanimljive rezultate. To smo, doduše, imali i prošle godine pa možemo pohvaliti što Konami nije uspio pokvariti igru. Čudna pohvala, znam, no isto tako znamo da PES, kao i mnoge druge sportske igre, unatoč uspješnom prethodniku, nekako ”pokvare” iduću igru. Da nije tako, dileme oko najbolje nogometne igre već bi bile davno riješene ili bi bez straha dočekivali svaku novu inačicu bilo koje sportske igre.
Opa, sjajno, pa ajmo izabrati stranu i krenuti!
Ha?
A kad smo kod prošle godine, vrijedi spomenuti i gameplay koji jest promijenjen. Najočitije je da je igra postala sporija, a dodavanja i pucanja zahtijevaju još više pripreme, vježbe i pažnju na sve ostale elemente, poziciju igrača, njegove sposobnosti, ponašanje lopte itd. Kolizije između igrača su postale prava mini-igra, ali do granice da je postala puno jača i osjetljivija komponenta, koja će nekima sprječavati uživanje u igri i manje razmišljanja, uništava i ono malo arkadnosti, i obgrljuje naziv ”simulatora” iz prošlogodišnje recenzije još jače. Misliti se mora o lopti, kontaktima igrača, poziciji drugih igrača, intenzitetu poslane lopte, ukratko, o svemu. Što, u teoriji, i tako treba biti i što, u teoriji, kada se ovlada, pruža puno zadovoljštine i (vjerojatno) najbolje i najtočnije iskustvo igranja nogometa. Ono što ipak sprječava da budem toliko siguran u ovu konstataciju, te iako mi ide bolje sa što više igranja, jest osjećaj da suigrači koje ne kontrolirate ne rade ispravne stvari. Nekada se u fazi napada sasvim čudno ponašaju, pa, iako igramo gegen pressing, prilikom gubitka posjeda ne kreću agresivnije na protivničke igrače, nego se pogube u fazi povratka u obranu, a u nekim kontrama jednostavno ne idu i ne probijaju se gdje bi trebali i kako bi trebali. Ovo se događa i kod jačih ekipa, ali je još veća ”muka” sa nekima koji su slabiji, a u konačnici se dobije dojam da jednostavno tim često ”ne sluša”, tj. bar to ne rade kako je bilo u prijašnjoj inačici. Osjećaj da se nešto propušta kombiniran je sa osjećajem da stvarno nešto ne valja sa AI-em igrača, a to, u konačnici, nije dobro ni za jednu sportsku igru, htjela ona biti simulacija ili arkada, postavili vi manualno ili asistirano upravljanje.
Kada je već sve tako realno, šteta što komentatori nisu realno zanimljiviji, što navijačke pjesme nisu šarolikije i što publika ne reagira pravovremeno na događanja na terenu i što općenito se ne osjeća da ”žive” utakmicu s vama. Iako su animacije početka utakmice, zvuk i kvaliteta grafike prije utakmice na iznimno visokoj razini, PES se i dalje doima više kao simulator ”bez duše”, nego kao sveobuhvatna nogometna igra, i to će Konamiju i dalje biti velika boljka. Ovoga puta se pak ne osjećam razmaženo i ne plačem o licencama, već o odnošenju prema onome što se ima. Unatoč tome što imamo novu defaultnu kameru (na koju se možemo naviknuti, nakon par utakmica frustracije i privikavanja), nedostaje pokusa, nedostaje truda za detaljima iz samesame igre, kretanja igrača i novih grafičkih detalja kao što su ipak neki detalji vidljivi u ovome ( i prošlom) nastavku kao što je podizanje majice golmanu, ponašanje mreže prilikom pogotka i šepanja ozljeđenih igrača. A to se vidi i u MyClubu, pa i u Master ligi koja unatoč nekim inovacijama (smislenijim transferima, cutscenama i donošenju raznih odluka koje više-manje utječu na igranje) ne donose neke velike preokrete i promjene. To ne znači da isti modeovi ne donose zabavu mnogima kao što su donosili i prijašnjih godina, no osjeća se sveukupni zamor, predividljivost i, povremeno, besmisao igranja opet iste stvari po deseti puta.
Kakav igrač, kakva klasa. Mogu li do trofeja Europske lige?
Srećom, tu je multiplayer, par novih licenci, novi izazovi u taktikama (doduše, predodređene taktike su i dalje iste, na istom su mjestu, isto raspoređene i s istim rezultatima), izvođenje raznih poteza s desnim analogom čije savladavanje postaje jednako bitno kao i savladavanje osnovnih komandi u igri, ali sve u svemu, dobivamo jedno suzdržano izdanje bez previše osvježenja. I tu se vraćamo na početni odlomak ove recenzije o zamoru, prijelazu generacije konzola i osjećaju dovršenoga posla na trenutnim platformama. PES ne ide previše dalje od prošloga izdanja, koje nije previše išlo dalje od pretprošlog, sramežljivo unosi novitete i testira sa ponekim novostima da bi, u konačnici, vjerojatno doveo još bolju igru za PlayStation 5 i idući Xbox. Možda je to budućnost, a možda nas čeka, kao što su mnogi navikli, par godina pada serijala, snalaženje u novim sredinama i trendovima, i onda novi veliki uzlet.
Ubitačan trio je ove godine još ubitačniji
eFootball Pro Evolution Soccer 2020 donosi sjajnu simulaciju nogometa, siromašnu prezentaciju, myClub sa mikrotransakcijama, Master ligu za sladokusce, nove online izazove, gubi neke licence, dobiva nove, i vječna je tema mnogih usporedbi sa EA Sportsovom Fifom koja tek treba doći, ali koja, sudeći prema demou, također neće donijeti previše novosti i koja će, po gameplayu, opet biti dosta drugačija od onoga što nudi Konamijev adut. Konamiju je, ovo, očito dovoljno, ali pokazali su zube sa malo aktivnijim radom na licencama, promjenom izbornika te donošenjem novih stvari u gameplay držeći se osnovnih vrijednosti iz prošlog nastavka koje su donosile simulator nogometa, a takav osjećaj i dalje ostaje. Unatoč što ta težina i ta ozbiljnost zna frustrirati i svakako će odbiti neke nove i stare ”mušterije”.
DODATNO MIŠLJENJE i MY CLUB ANALIZA- EDUARD ŠABIĆ
Na Zlatkovu recenziju zaista nemam ništa posebno za dodati pošto je gotovo sve napisano apsolutno točno. Nakon sat vremena u igri postaje jasno kako je Konami zalijepio nove, možda malo ljepše boje u izbornike, promijenio izgled i nastavio po starome, jer to je zaista samo novi sloj boje. Da li zbog skorog kraja aktualne generacije konzola ili čistog “dok ide, ide” načina razmišljanja u Konamiju, PES2020 u svojoj suštini ne donosi previše novoga. Prije svega da se osvrnem na razliku gameplaya iz demo igre u usporedbi sa konačnom verzijom. Priličan broj igrača se žali kako je demo imao puno bolji gameplay te fluidnost u samoj igri dok nam u “gotovoj verziji” neke stvari baš i ne štimaju. Mogu reći da demo zaista jest bio drugačiji, možda nijansu bolji, ali isto tako mogu reći da smo istu situaciju imali i sa demo verzijama PES-a 18 i PES-a 19 također. Koji je razlog ovakve Konamijeve politike ne znam, moguće da je do tehničkih mogućnosti, servera ili nečega trećeg (privlačenje igrača npr.), no činjenica da dosta igrača već 3 godine smatra da su demo verzije bolje od konačne verzije igre je poprilično čudna. Ipak bi trebalo biti obrnuto.
PES igram, pa i prednaručujem isključivo zbog online aspekta igre, točnije myCluba koji mi je daleko najzanimljiviji, pošto više nisam klinac i u mogućnosti da svaki drugi, treći dan skupim ekipu, gajbu pive i da igramo turnire, a igra protiv AI-a me uopće ne privlači, pa će tako i moj osvrt biti na myClub i online gameplay.
Dakle, što je Konami donio 2020te u svoj daleko najprofitabilniji mod? Apsolutno ništa. Malo nove boje, malo novih licenci, par novih grafika kod prikazivanja ocjena igrača i to je otprilike to. Apsolutno nikakvih vijesti o myClubu tokom zadnjih mjeseci nije ni bilo, pa nisam niti očekivao neke ogromne promjene, no ipak su me uspjeli neugodno iznenaditi. No, jedna stvar se malo promijenila. Konami je ove godine još agresivnije krenuo sa “pay to win” filozofijom u myClubu. Nastavak je to prošlogodišnje prakse forsiranja “coinsa” koji su dostupni isključivo plaćanjem ili kao pokloni unutar igre za prednarudžbu, legend edition i slične stvari. Treba reći kako je Konami ove godine bio poprilično darežljiv, no s razlogom, pošto je u ovih tjedan dana od izlaska igre bilo moguće (isključivo putem “coinsa”) pribaviti čak 13 ili 15 “black ball” igrača putem raznih “featured” agenata. Ukoliko ste prednaručili ta se brojka penje na 17 ili 18 za legend edition. Dakle to je cijela ekipa igrača kojima je rating 85+. U prvih tjedan dana. Sama bit myClub-a (ili FIFA-inog FUT-a) je gradnja ekipe od najnižih rangova pa dokle tko već može, a moram reći da su i najzanimljivije utakmice i borbe bile tamo prijašnjih godina kad mi je Mandžukić bio daleko najbitniji igrač i nosio moju ekipu prosječnih igrača. Da, došao sam do ekipe 5 zvjezdica i Mandžo mi nije više bio potreban, ali taj proces je trajao mjesecima i bio je užitak. U PES-u 2020 do kraja ovog mjeseca većina igrača će imati monstruozne superekipe. Čak brže nego prošle godine. A onda će se u utakmicama protiv igrača sa slabijim ratingom upaliti scripta iliti “dynamic difficulty” o kojem sam već pisao, pa će očajni korisnici kupovati još “coinsa” jer im fali baš ovaj 97 rated Mbappe da bi bili bolji. Koncept je jasan i nije ga Konami izmislio, ali je svejedno pucanj u vlastitu nogu. Drugi pucanj koji ide pod ruku s prvim je nevjerojatan nedostatak sadržaja u myClub-u. Tjedni “challengeovi” su apsolutno smeće reciklirano još iz PES-a 19 koji je otprilike s prolazom prvih 5 mjeseci počeo patiti od istih simptoma. Da bi stvar bila gora, iako su ti “challengei” jadni, uopće ih ni nema. Dakle, od lansiranja igre su bila točno 4. Ista 4. Ista 4 kao i prošle godine. Podsjećam, igra je lansirana prije tjedan dana. Ne bi li sad trebalo napucati myClub sadržajem? Konami izgleda ne misli tako.
Prelazimo na online gameplay, koji je ipak doživio neke promjene u odnosu na prošlu godinu. Ništa masivno, no igra je usporena i odaje dojam “novog”, pa tako i zahtijeva određenu dozu učenja i prilagodbe. Ogroman “hype” je potenciran sa novim načinom driblinga, no zapravo je Konami samo R2 “trigger” prebacio na desnu gljivu i time malo olakšao “close control” lopte koji u kombinaciji sa nekim potezima može donijeti efektne driblinge u igri, no daleko je to od ikakve revolucije. Druga velika novina je sama fizikalnost duela koja je u principu dobra, no… Igrači će se sada odgurivati, remplati i mnogo bolje graditi, pa svaki duel postaje mini igra kako je Zlatko napisao. Problem sa time je što i ako pročitate protivničku namjeru, preduhitrite ga i napravite sve kako treba, sam fizikalni model prečesto neće dopustiti da tu loptu i uzmete već će i slabiji igrači uspjeti ostati u posjedu lopte koji su zapravo morali izgubiti. U globalu, dajem plus ovoj novosti, no nažalost niti ona nije ispolirana do kraja. Još jedna “novost” je, a to je i Zlatko spomenuo, da je AI, barem zasada, lošiji nego prošle godine. Govorimo o AI-u vaše ekipe, pa sam u samo tjedan dana doživio desetke situacija gdje moji obrambeni (a i ostali) igrači ne reagiraju na lopte koje prolaze kraj njih, nezainteresirano se kreću u apsolutno suprotnom smjeru od onog u kojem bi trebali, propuštaju skokove, propuštaju ulaske u koridore, propuštaju golove. Nije ovo ništa previše novo, jer toga je bilo i prijašnjih godina, no ipak u manjoj mjeri. Prebacivanje igrača ide pod ruku sa navedenim problemom, pa tako nastaju komične situacije gdje pokušavam pomaknuti barem jednog od 5 igrača u željenom smjeru, na kraju ne uspijevam i situacija prestaje biti komična i postaje jako žalosna. Prisutan je i određeni input lag pa kombinacije ova 3 magična faktora donosi zaista eksplozivne rezultate. Igra nije nimalo konzistentna pa tako u nekoliko utakmica prolazimo put od solidnog, dosta dobrog do prosječnog pa i neigrivog. Ako ćemo realno, PES2020 gameplay barem 2 dobra patcha dijele od toga da bude zaista dobar. A može biti, jer kad ova igra funkcionira kako bi trebala, zaista je dobra nogometna simulacija na terenu no, treba reći, ne previše različita od prošlogodišnje. Nažalost, gotovo apsolutni nedostatak nekih novih (ili ikakvih) sadržaja u modovima, prosječna prezentacija i nekonzistentnost pokazuje da Konami nije previše napravio u zadnjih godinu dana, pa je jasno da se vrlo vjerojatno čeka nova generacija konzola i neki novi počeci za PES, a i FIFA-u.
Leave a Comment