Europa Universalis je jedna od igara koja će vam uzeti stotine i stotine sati slobodnog vremena, a da vam pri tome neće dosaditi. U pitanju je jedna od onih igara kojoj se stalno iznova vraćamo, s obzirom da svako igranje daje potpuno novi doživljaj, novu priču. Europa Universalis III i njezini DLC-i digli su ljestvicu iznimno visoko te je uistinu bilo malo toga što se dalo popraviti. Međutim, kada je Europa Universalis IV najavljena, mašta je proradila i razne kombinacije i mogućnosti što bi trebalo dodati i promijeniti rađale su se u glavi te je Europa Universalis IV bila i više nego napeto iščekivana. Je li Europa Universalis IV opravdala očekivanja? I da i ne, ali krenimo redom.

Za one kojima je ovo prvi doticaj sa EU franšizom možemo napraviti mali uvod.  Igra započinje u povijesnom razdoblju početaka europskih istraživanja i kolonizacije Novog svijeta (tamo gdje Crusader Kings zapravo završava) te traje do kraja Napoleonovihratova. Međutim, tijekom igranja, igračeve odluke će radikalno promijeniti tijek povijesti tako da se svijet može poprilično razlikovati od stvarnosti kakvu poznajemo danas. Stotine naroda iz tog razdoblja su u igri, od velesila poput Španjolske, Francuske i Engleske do regionalnih sila poput Perzije i Bavarske ili čak sitnih zemalja nastanjenih indijanskim plemenima pa sve do dalekoistočnih zemalja, kao što su Bali i razne indijske kneževine. Vrijeme trajanja igre kreće se kroz gotovo četiri stoljeća, počevši od 11. studenog 1444. AD (dan nakon poraza Poljaka i Mađara od Turaka u bici kod Varne i smrti Vladislava III od Poljske), a završava 2. siječnja 1821. (godina smrti  Napoleona Bonapartea) . Karta igre obuhvaća cijelu Zemlju, a igračima su na raspolaganju za istraživanje i koloniziranje gotovo sva područja na planetu. Za početak igre postoje različiti povijesni scenariji, kao što su otkriće Amerike 1492. godine, Tridesetogodišnji rat ili Rat španjolske sukcesije.

Moj Bizant se širi ko kuga buahahahahhahaha

Igrač/ica počinje kao vođa jedne od nekoliko stotina zemalja – “tvoja je riječ zakon, i tvoja volja vodi državu“. To je igra kraljevskih brakova, kolonizacije, trgovine, društvene i političke intrige, ratovanja, vjerskih sukoba i revolucija. Pobjeda se temelji na statistici i brojevima, međutim zasigurno je najveća satisfakcija krivotvoriti put vaše zemlje u alternativnoj povijesti, gdje npr. Bizant preživi i postane Carstvo koje zauzima područje od Italije do Indije, kada Hrvatska kolonizira pola Južne Amerike ili kada se westernizirani Japan pretvori u velesilu koja zauzme cijelu Kinu i prebija Zapadne sile u Aziji kako im padne na pamet. Jednom riječju, ZABAVNO!

E sad, što nam EU IV donosi novoga da bismo ga igrali umjesto odličnog EU III (sa svim DLC-ima)? Unatoč recenzijama koje govore suprotno, zapravo ne baš mnogo toga, bar ne dovoljno da izazove oduševljenje.  Nemojte me krivo shvatiti, EU IV je dobra igra i uzela mi je velik broj sati igranja i otkrivanja, ali na kraju priče radije ću se vratiti EU III nego EU IVkada me opet uhvati želja za takvom igrom.

DA LI JE PROMJENA UVIJEK DOBRA?

Govoreći o promjenama konkretno, neke su odlične, neke su (blago rečeno) manje dobre, ali neću ih sve navesti jer igru zaista treba odigrati, bar malo. Najveća promjena je u dijelu razvoja. Više nema onih 67 kategorija po kojima ste definirali ustroj države (centralizacija, sloboda podanika, trgovina, vrsta vojske …),  te nacionalne ideje više ne uzimate po njima već uzimate grupe ideja koje odabirete i otvarate uz pomoć bodova za diplomaciju, vojsku i administraciju, a te bodove dobivate svaki mjesec, ovisno o tome kakve vam karakteristike ima vladar (neki sitniš po defaultu te nešto od savjetnika) -sve u svemu, ogromna promjena i to NE na bolje. Cijeli vaš razvoj zapravo najviše ovisi o tome kakve vladare dobijete, a to najčešće nije baš dobro i nadasve je nelogično jer zapadni vladari su svi konstantno na blagom stupnju retardacije (kad počnete s Engleskom kralj vam ima sve na 0, a lik je bio faca inače). Tih bodova kronično nedostaje jer ih koristite za napredak u razvoju i za otvaranje državnih ideja bez čijih bonusa nemate što tražiti u sukobu s iole jačim protivnikom dugoročno – za gotovo sve trebate te proklete bodove. Zgodna stvar su masovno specifične nacionalne ideje koje se otvaraju kao bonus kad što više ideja otvorite kroz navedene bodove.

Predivna grafika je svakako plus

Dakle, razvoj više ne ovisi o novcu nego o tim bodovima. Glupo i nerealno, jer ovisite o vladaru a upravo je to NETOČNO za ovo razdoblje. Srednji vijek, kako tako… ali za razdoblje EU igara je to jedan veliki logički epic fail. Obeshrabren time, idem ipak nekako dalje, ajmo na rat.

Ratuje se manje i teže, to je očito već nakon par sati igranja, kada shvatite da ste postali gotovo pacifist. Povodi za rat se dobiju malko teže, ali sami ciljevi rata su revidirani te je sada kud i kamo teže cijelu jednu državu okupirati, dakle s nekim dosadnim patuljcima sada se morate tlačiti koje desetljeće umjesto da ih pregazite k’o plitki potok. Uvedena je novina prema kojoj vaši susjedi reagiraju loše na vaše osvajanje teritorija, dakle prilikom svakog osvajanja provincije svi susjedi dobivaju određenu količinu negativnog stava o vama,  kad pretjerate (a to je lako) imate koaliciju na leđima i, vjerujte, to je više nego izazov, često i propast ako igrate u Europi. Taj sistem koalicija je odličan i jedna je od najboljih novina u EU IV. Možete pokrenuti jednu, biti član druge ili biti meta treće koalicije (koalicija je vojni savez inače ne nužno prijateljskih država protiv nekoga tko im je zajednički mrzak). Naime, igrati kao Francuska više nije tako jednostavno. Koalicije su vidljive, tako da uz malo taktike i mudrosti možete ju učiniti suvišnom pa se tako koalicije mogu i raspasti prije nego krenu na vas, ali unatoč tome mogu biti naporne jer vam mogu blokirati osvajanja i na 10-ak godina.

Druga promjena tiče se core statusa i polaganja prava. Sada možete poslati diplomata da vam lažira claim kud i kamo lakše. OK, super, ali to nije sve jer, naravno, to košta i kad osvojite državu opet mijenjate kulturu i provodite proces da vam država postane core, jer sva ova muka prije je naravno bila samo za polaganje prava i sve to košta istih onih bodova koji vam trebaju za  sve, a kralj vam je slinavi degenerik koji se potpisuje palcem s obzirom kakve karakteristike ima. Frustrirajuće. Glupost prijašnjih nastavaka, stanje u kojem kada osvojite neku provinciju sve nadogradnje bivaju uništene, je ostala. Nitko ne zna zašto. Misterija ravna Atlantidi. Jedina pozitivna stvar oko osvajanja provincija druge religije je ta što sad vidite koliko će trajati konverzija, a to traje neko razumno vrijeme za razliku od ruleta iz EU III.

I da to ne bi bilo sve, pozitivna strana svega je to što sam krenuo igrati s Osmanskim Carstvom i, gle čuda, tamo su vladari sve sami genijalci – odlično! Rasparao sam s Turcima, jer u EU IV više nema hordi na grbači, bar ne onakvih kao u EU III, gdje su bile zaista naporno jake. Ovdje su kamilica, ali unatoč tome oni retardirani Rusi nikako da ih poraze, logika AI je naprosto fascinantna. Venecija više nije nikakva sila skoro jer… Sad dolazimo do ponajveće promjene koja je uspjela biti najveći fail EU IV, ali nakon što završimo dio o ratovanju. Pozitivne stvari su povećana uloga topništva i vremenski uvjeti. Napokon su vremenski uvjeti postali faktor. Dakle, kad je zima (i to ovisno ako je slaba ili jaka), provincije mogu održavati manje vojske nego kad je ljeto! Odlično! Iako sam to saznao na teži način, kada se nekoliko tisuća mojih vjernih Turaka smrzlo na smrt, bio sam oduševljen! To je nedostajalo EU serijalu i ovdje je izvedeno fantastično. Pomorske bitke sada također imaju više smisla. Galije koje su u EU III bile topovsko meso, sada imaju zasluženu ulogu, ali samo u morima blizu obale, dok su na otvorenom i dalje su kao glineni golubovi, ali to je odlično jer je realno.

Vratimo se na Veneciju, nesretnu Veneciju. U Crusader Kingsima su ju kastrirali da je boljelo gledati, što je ispravljeno u EU serijalu, sve do sada. Trgovačkih liga više nema i cijeli trgovinski sustav je promijenjen, naravno, na gore, gluplje i nelogičnije stanje. Novgorod, Hansa, Genova i Venecija su kataklizmičke žrtve novog sustava trgovine, kao i svatko od nas tko je volio stvarati malo trgovačko carstvo i globalne trgovačke mreže, od kojih smo bili prljavo bogati bez obzira koliko provincija držali. Sad imate kronično ograničen broj trgovaca (maksimum 3 – 4) i možete sudjelovati samo s jednim u svakom središtu. Dakle, ništa od trgovačke dominacije. Pod milim bogom ništa. Ovaj potez je u potpunosti uništio cijeli jedan aspekt igranja koji je npr. onemogućio već navedenima, ali i nekim drugim državama, da se maknu iz baruštine mizernosti i sveo igru na to da je jači onaj koji ima više zemlje. KRIVO! Cijelo razdoblje povijesti u EU igrama upravo je odmak od te ekonomske logike, jer je to doba bilo doba procvata trgovine temeljene na bogatstvima iz kolonija i veza Azije i Europe. Međutim u EU IV od svega toga ništa. Užas. Detalje oko novog sustava pogledajte u samoj igri. Shodno navedenom, s Venecijom se sad relativno lako može obrisati pod.

Spomenuo sam već da su horde postale kamilica, da, jesu. Manje – više, iako ni u EU III Timuridi nisu imali nekog smisla, jer povijesno to nije bila neka nakupina barbara već izuzetno kulturno carstvo, vojno jako i iznimno dobro uređeno. Tako da ova promjena i nije nužno loša, ali je promijenila balans cijele igre. Civilizacijski hendikep u razvoju kod njih je prevelik u svim EU igrama i to se nije promijenilo na bolje. Gotovo isto je s vojnim jedinicama, iako je tu bilo promjena na preciznije tko je s čim raspolagao, ali i dalje bode u oči to da se Hrvatska može koristiti vojnim jedinicama – Spahijama.

OD GRAFIKE DO DIPLOMACIJE

Što se grafike tiče, EU IV ljepše izgleda i tu promjenu pozdravljam, same jedinice se razlikuju od države do države i to je odlično. Francuska i Engleska više nemaju iste vojnike, bar ne na karti, iako u EU nije moguće pobijediti 15000 konjanika sa 6000 strijelaca kao što se desilo par godina prije početka igre. Ida, taj vladar koji je to uspio, Henrik kralj Engleske, ima 0 na svim karakteristikama.

Diplomacija je još jedan aspekt koji je doživio promjene. Postoje već spomenuti diplomatski bodovi koje, osim za sve navedeno, koristite i za pretvaranje osvojene države u core, razvoj, nacionalne ideje i, dakako, za sklapanje mira. Jer tih bodova ima na bacanje – Not! Da to ne bi bilo sve, uveden je i maksimalni broj zemalja s kojima možete imati diplomatske odnose, a da ne plaćate penale u tim bodovima. Broj tih zemalja je četiri – dakle, globalno carstvo može imati diplomatske odnose sa samo četiri države bez penala. Glupost ravna tvrdnji da Ava Karabatić može misliti, disati i hodati u isto vrijeme. Ne može. OK, to je minus i glupost koju se ne da se prežvakati, međutim postoji oblog za tu ranu a zove se poboljšanje odnosa. Sada možete poslati diplomata u zadatak da poboljša odnose s nekom državom pa ta država kasnije i pristane ne neki ugovor s vama na koji inače ne bi. Cijeli sustav lajkanja i nelajkanja je zgodno promijenjen i kompleksniji je nego prije, čak bih rekao i realniji, jer više se ne može dogoditi da su odnosi neke dvije države nepopravljivo narušeni nakon 50 – 100 godina igre samo zato jer su im religije različite. Novotarija je također i postojanje rivala te je njima lakše objaviti rat, uzeti provincije -super stvar, iako je AI oko toga često malo glup (recimo na primjeru Burgundije – umjesto da profitira Burgundija koja je potencijal i pol baca ju u propast koju je nemoguće izbjeći osim ako ne igrate s njom). Uglavnom, zgodno ali slabo korišteno od strane AI.

Sve u svemu, EU IV je jedna zabavna igra zato jer je EU serijal jednostavno takav – zabavan, osobito ako ste voljni i spremni na igre brojnih varijabli i ne patite od 3D grafike i krvi. No, hoće li EU IV stvoriti nove fanove? Teško i nikako po mom mišljenju, osim u slučaju osoba koje su, eto, došle u godine da mogu igrati EU, ali ako im EU III dođe pod ruku zasigurno će radije igrati njega. Promjena ima podosta, iako je koncept igre zadržan. Većina promjena je na nesreću ili loša ili loše izvedena te to još više dovodi do patnje zbog onih odličnih izmjena koje su zapravo upropaštene. Sredine nema, izmjene su ili epic fail ili za prste polizat. Međutim, ako se pitamo je li EU IV napredak kao što bi trebao biti, onda je odgovor zasigurno NE. Velika većina recenzija je bila užasno blaga i blagonaklona prema EU IV, međutim, siguran sam da im je objektivnost zasjenio sentiment prema serijalu i iščekivanje novog dragulja od strane Paradoxa koji je, moram reći, razočarao i u EU IV. Osobe koje su radile na EU IV trebale bi po mom mišljenju udaljiti svoje prste od DLC- a i EU V. Jer, ako su radili na EU do sada, očito su se zamorili, a ako nisu, onda nisu ni trebali dirati EU IV. Sve u svemu, ocjena od 1 do 10 je skromnih 6, jer unatoč prčkanju nisu uspjeli skroz ubiti čar koncepta ove divne igre. DLC paketi se očekuju s nestrpljenjem ali, realno, radije čekajte EU V u nadi da će ga raditi drugi ljudi (osim onih zaduženih za muziku jer ona je jednostavno fantastična – potražite ju na Youtubeu!).