Nakon pola desetljeća, ekipa iz Clap Handza se napokon odlučila da nam podari novi nastavak njihovog velikog hit serijala Everybody’s Golf. Zašto smo ovako dugo morali čekati – ne znamo, no val oduševljenja je bio primjetan kod velikog broja gaming populacije kada je igra bila najavljena još prije dvije godine. Sada nam, u obliku PlayStation 4 ekskluzive, donosi dobar, stari poznati gameplay, kao i svoje prepoznatljive vizuale i stil, ali i open-world elemente i poseban online sustav. Pogledajmo skupa da li je sve to bilo dovoljno da opravda veselje velikog broja fanova koji su nestrpljivo čekali igru bez koje su bili toliko dugo.

Everybody’s Golf ne komplicira previše sa svojim početnim menijem, kao ni sa svojevrsnim hubom u kojem je smješten vaš avatar. Igra, od najvećih novosti, donosi napredniju customizaciju lika, kao i mogućnost level-upanja vaših sposobnosti, tj. palica. Svaka palica koju osvajate tijekom igranja, i s kojim igrate, ima četiri karakteristike: power (jačina udarca), control (bolja kontrola udarca), backspin (felšanje) i backdoor (većina mogućnost da loptica upadne u rupu zbog kratke udaljenosti od iste).  Sam hub je dosta jasno objašnjen u prvim minutama, od single player modeova do online komponenti koje bi trebale pobuditi kompetitivnosti kod igrača/ica kada im ”dosadi” samotno igranje. No, u samotnom igranju ima puno toga. Počevši od standardnih terena na kojima sa što boljim plasmanima omogućuje igranje protiv mini-bossova i bossova ( tj. drugih likova sa minimalnom karakterizacijom) nakon čega prelazite na novi rank terena i izazova. Igra donosi dodatnu zabavu u skupljanju novih itema za vašeg lika, kao i nove palice, loptice, razne dodatne izazove izvan samih devet, šest, osamnaest ili koliko hoćete rupa. Napredovanjem kroz rankove dobivate, uz nove terene (courseove) i nove sposobnosti prilikom udaranja loptice, koje će dodatno biti objašnjenje iz kroz te takozvane boss bitke. Neke sitnice koje poboljšavaju iskustvo igranja golfa dolaze sporadično i kroz prelaženje zadanih terena, nekad i više puta, što može pri većim rankovima biti zamornije, pogotovo ako ne završite prvi i dobijete maksimalan broj bodova, no opet, to ovisi i o tome koliko vam se sviđa ovakva vrsta igre i koliko su vam bitne nagrade koje dobijete iz toga.

Kako bi se što većem broju ljudi maksimalno svidjela igra, kod Clap Hanza je uvijek bio važan gameplay koji je najveća snaga serijala, pa je tako i slučaj kod ove igre. Lijepi tereni, standardne zamke kao što su jaki vjetar, pješčani dijelovi, stabla, upotpunjeni su odličnom mehanikom igranja golfa koja nikad nije ni tražila dodatno poboljšanje. Tako je, srećom, ostalo i u ovoj inačici. Igra pojašnjava sve posebnosti ove mehanike, i svaki dodatni napredak koji donose nove palice ili vaše pobjede također su jasno objašnjene. I dalje je pravo zadovoljstvo igrati ovaj golf, bili dobri ili loši u tempiranju udarca na liniji na dnu ekrana (dok pazite na ravninu terena i vjetar) ili ne.

Open world aspekt igre, tj. online igranje unutar svog huba, kao i umetanje single playera unutar njega najveće su novosti za serijal. U suštini, ispunjavaju svoju svrhu, no nikad ne odaju dojam da se nije moglo i bez toga. Nema nekog posebnog doživljaju, izazova niti osjećaja istraživanja. Kretanje tim prostorom je dosta jednostavno napravljeno, od hodanja, trčanja, skakanja i plivanja, a kasnije kroz igru dobivate i caddy koji vam može pomoći u istraživanju te okoline. Neke posebni itemi se ”otvore” i ujedno ”sakriju” na vašem području, što lagano začinjava iskustvo samostalnog igranja, no opet ostaje osjećaj da se lako moglo i bez toga, kao i bez velikog broja NPC-eva koji okupiraju to područje i daju određene savjete s kojima ćete, često, već biti upoznati. Ono gdje ove posebnosti istraživanja i trčanja imaju više smisla je Turf War, poseban online multiplayer mode u kojem nasumično ulazite u crvenu ili plavu ekipu, te se natječete u tome tko će skupiti veći broj bodova na rupama do kojih sami morate dolaziti što prije. Takvi mečevi su vremenski ograničeni na deset minuta, a bodovi svih u timu ulaze u konačan zbroj za vaš tim. Rupe koje su dostupne možete i ponavljati ukoliko vašoj momčadi nedostaje pokoji bod da budu pobjednici u toj rupi, a možete ići i na druge i stvoriti tamo prednost. Iz svake se na temelju osvojenih bodova određuje pobjednik te rupe, te u konačnici tim koji pobjeđuje na temelju većeg broja bodova (pobijeđenih rupa). Ono što se shvati tek naknadno jest da za ostvarivanje znatne prednosti u Turf Waru potrebne mikrotransakcije o kojima već zajednica dosta bruji. Neočekivani dio igre, točnije multiplayer djela u kojem ne možete jednostavno prosperirati niti biti dio elite jest trošenje novaca. Točnije, putem gemova koje možete dobiti i čestim igranjem (grindanjem) u igri te iste gemove možete i kupiti i dodatno unaprijediti svoje palice.  Grindanje i farmanje, kao alternativa trošenju novaca kako bi bili kompetitivniji i nalazili se pri vrhu rzanih ljestvica, vjerojatno neće svima biti primamljivo pa bi moglo doći do određenih frustracija vezanih uz igranje multiplayera.

Ostali online modeovi su dnevni zadaci, određeni teren u kojem se natječete za što bolji rezultat koji ulazi u online ljestvicu, a na tom principu finkcionira i ostatak online igranja. Imate razne terene, ovisno o vašem ranku, i rupe na kojima pokušavate ostvariti što bolji rezultat i prestići ostale igrače/ice na listi.

Grafika i zvuk nisu pretjerano odskočili od prijašnjih nastavaka. Na trenutke, da nije open world aspekta ne bi ni krivili nekoga da pomisli da se radi o PlayStation 3 igri, no unatoč tome vidljiv je vizualni napredak, taman onoliki koliko ovoj igri treba, prvenstveno na dizajnu likova. Glasovi likova, udarci, izgled bara za određivanje jačine udarca, palice, loptice, šire i manje rupe, sve je napravljeno po istom principu kao i u prijašnjim igrama, što je svakako ono što se i tražilo od ovakve nove igre.  Neki će to svakako smatrati većim minusom nego što u realnosti jest, no nikad neće moći reći da je igra obećavala nešto više od onoga što je donijela.

Kompleksnije online natjecanje, proto verzija open-world single playa koje je malo pokvareno zamornim level upanjem na rankovima koji nekad daju osjećaj farmanja, a ne napredovanja i igranja, glavne su novosti u igri koje ne bacaju s nogu. No, ni ne kvare igru do tih granica da nam nije drago što opet imamo najbolju golf igru na konzolama. Ostaje nada da će Clap Hanz povremeno ubacivati novi sadržaj i dodatno koristiti mogućnosti konzole i današnjeg vremena i prikazati tu razliku s obzirom na prijašnje nastavke te da ćemo u idućih godinu dana uživati u dodatnim sadržajima u igri i novim izazovima. Sve ostalo je onako kako bi trebalo biti i čini nas sretnim. Ostaje samo pitanje na koliko dugo.