Za sve vas koji pratite GoodGame.hr i RECAP na Kuvo.tv, ocjena na koju ste bacili oko odmah će biti šokantna i zasigurno su se formirali poprilično veliki upitnici iznad glava. Što se kvragu ovdje događa? Ajmo redom.

Mjesecima se već sprdamo s Capcomom, točnije od same najave i premijernog trailera. Nikome, baš nikome nije bilo jasno kada je Capcom ispustio prvi trailer za Exoprimal. Mjesecima se šuškalo da Capcom radi igru s dinosaurima, svi su logično odmah pomislili da se radi o dugoočekivanom rebootu Dino Crysisa, tako da se hype nagomilao u vrlo kratkom roku. Šok koji je uslijedio nakon najavnog trailera je teško opisati.

Nevjerica koja se brzinom svjetlosti proširila kroz fandom je bila nešto teško opisivo. Socialsi su poludjeli, gaming publikacije su se krenule sprdati na sve moguće načine. Čak smo se i mi interno pitali, jel ovo trolanje nekakvo ili što? No, finalni rezultati kakve nam je Exoprimal pružio su širokog raspona, od tragikomičnog storytellinga do vrhunskog i adreanalinom nabijenog gameplaya.

Pošandrcali AI i Dino teror

Kad smo kod tragedije i komedije u jednom, to bi ukratko bila “priča” koju Exoprimal ima kao svoj core. Ipak, vrijedi spomenuti da je Exoprimal skuhao originalnu priču iz hrpe klišeja. Zaista nismo sigurni kakvog smisla ima pokušati opisati priču u kojoj se otvaraju misteriozni portali u prošlost, u ovom slučaju u period u kojem su vladali dinosauri. Naravno, kroz portale dinosauri “propadaju” u našu sadašnjost i logično drobe sve pred sobom. Čovječanstvo, kako to uvijek biva u svim B klase SF filmovima smisli urnebesan način kako se obraniti. Tu na scenu stupaju Exosuitsi, posebna odjela s naravno pogađate specijalnim sposobnostima. Oko njih se formiraju posebni odredi Exofightera koji stupaju na branik domovine nam Zemlje i sprečavaju horde dinosaura iz prošlosti da nas izjedu.

Sad na sve to ubacite i poludjeli AI  koji svojim odlukama dodatno terorizira ljudsku rasu i imate takav kupus od priče da nekad niste sigurni što se događa. Uglavnom, stiče se dojam da su iz Capcoma potrošili ravno pet minuta u pokušaju formiranja kostura priče koji bi kako-tako opravdao događaje koji se odvijaju pred nama tijekom igranja. Kroz “story” imamo i twistove od kojih boli glava i vidimo ih “iz aviona”. Uglavnom, ono što želimo reći je da ne očekujete previše.

Otočne bratoubilačke igre

Godina je 2043, tim exofightera pod uberkul nazivom Hammerheads, u čijem se sastavu nalaze izvjesni Ace (to smo mi), Lorenzo, Alders, Majesty i Sandy. Čekićoglavi na jednoj misiji “zapnu” u jednoj od vrememskih rupa/portala i tako završe na tropskom otoku godine 2040.g. kada su se vremenski portali prvi put počeli pojavljivati. Ono što ih dodatno šokira je činjenica da se očigledno odnarođeni AI Leviathan umješao u cijelu situaciju.

Levi ih tako odluči zatočiti u vremenskoj petlji u kojoj će na otoku tjerati čekićoglavce da se vječno bore protiv valova dinosaura raznih oblika i sposobnosti. Razlozi za ovo mučenje, kako Levi kaže, su da skupi što kvalitetniji “combat data” u svrhu osmišljavanja što kvalitetnije strategije za borbu protiv dinosaura. Uf.

Između čekića i nakovnja

Za sve vas koji i dalje čitate, a već ste škicnuli ocjenu, vjerujemo da vam nije ništa jasno. Od samog početka teksta, nema pozitivnih činjenica niti bilo kakvih hvalospjeva. O čemu se radi? E pa, tu stvari postaju zanimljive.

Koncept Exoprimala kao extraction/survival shootera iz trećeg lica pokazuje sve svoje adute odmah nakon starta prvog meča. Igra je koncipirana između dvije sukobljene ekipe u maniri 5v5, ali sa poprilično originalnim twistom. Prije nego nastavimo, treba istaknuti da se svaki meč sastoji od niza PVE rundi koji vode u finale u kojem se sukobljavamo sa suprotnom ekipom te se stvara kupus PVE i PVP elemenata. Kako svaka ekipa savladava runde tijekom meča, dobija određene bonuse (bodovi, story fragmenti) ili powerupse s kojima može utjecati na brzinu progresa suparničke ekipe. Tek nakon finalne runde, oba tima se loadaju u finalnu rundu tijekom koje (ovisno o modu igre) trebaju spriječiti suparnike da uspješno obave glavni cilj za pobjedu.

Sam gameplay je istovremeno užasno pitak, jednostavan i kompleksan (onoliko koliko sami želite da bude). Odnosno, vaš pristup svakoj rundi može biti drugačiji. Mehanika svakog pojedinog lika (o njima nešto niže u tekstu) nam pruža raznolike strategije i načine odrađivanja zadanih ciljeva u svakoj rundi, svakog meča. Upravo sve ovo, je definitivno stvar zbog koje Exoprimal iskače u šumi multiplayer orijentiranih igara, sve to nudi pregršt zabave u sklopu bjesomučne no-stop akcije u svakoj pojedinoj rundi Exoprimala. Sve ono što se činilo bezveznim i tragikomičnim u trailerima u “hodu” je na kraju upakirano u vrhunsku zabavu. S tim rečenim Exoprimal ima hrpetinu modova koje možete “iskusiti”, a velika većina njih se otvara kako vaš napredak (lvl) ide. Ono što moramo istaknuti je da ne odustanete od igre brzo, jer najbolji modovi i gameplay počinju tek tamo nakon negdje lvl-a 30 (do kojeg dođete za par sati). Svim modovima osim jednog pristupamo putem Dino Survivala (matchmaking), taj jedan (do sada) je community natjecanje u kojem se borimo za najbolje vrijeme protiv svih Exofightera globalno.

Modovi dostupni u Exoprimalu su:

• Special Missions – rijetke (koriste neke od niže navedenih modova) misije u kojima dovršavamo zadatke zadane od Leviathana
• Dinosaur Cull – borba protiv “jače” klase dinosaura poput T-Rexa ili Triceratopsa
• Dino Pursuit – lov na specifičnog dinosaura koji kontinuirano “bježi” u zone pune drugih dinosaura
• VTOL Defense – mod u kojem je potrebno obraniti određeni objekt od valova dinosaura
• Data Key Security – varijacija na općepoznati i omiljeni Capture the Flag mod u kojem skupljamo “data keyeve” i dostavljamo ih na zadano mjesto
• Omega Charge – korištenje “Omega” čekića za uništavanje zadanog broja barijera, što brže ubijanje valova dinosaura, to se čekić brže puni
• Energy Taker – Skupljanje energije po mapi u kojoj je cilj skupiti (i ukrasti) više od protivničke ekipe
• Escort – timovi moraju biti svojevrsni tjelohranitelji NPC-ovima od svih opasnosti na mapi
• Neo T-Rex – ultimativni boss fight u kojem do finalne runde zaraćene strane moraju surađivati
• Vortex Sabotage – punokrvni co-op između dvije zaraćene strane igrača u kojoj je potrebno uništiti vortex štitove
• Area Defense – obrana više područja ili uređaja od valova dinosaura
• Uplink Control – poznato kontroliranje pred-određenih zona
• Savage Gauntlet – jedini mod koji se odvija izvan Dino-Survival matchmakinga. Svojevrsno natjecanje globalnog karaktera u kojem je cilj biti što brži u obavljanju zadataka

Kao i svaka multiplayer igra koja drži do sebe u modernom dobu, i Exoprimal ima klase. Tako imamo klasični lineup, a to su: Tank, Assault i Support. Od samog starta svakog meča i tijekom rundi, igrači mogu mjenjati Exosuite u svakom trenutku (ne treba čekati respawn) te na taj način mjenjati pristup i strategiju kontinuirano.

Support:

• Nimbus – vjeroatno najbolji balans napada/podrške, idealan Exosuit za početnike
• Skywave – jedini leteći Exosuit i s pravim igračem može donijeti prevagu u svakoj rundi
• Wichdoctor – brzi Exosuit, idelan za podršku iz daljine ali dosta slabašan u izravnoj borbi

Assault:

• Barrage – luk i eksplozivne strijele ga čine idealnim za čišćenje velike količine dinosaura u trenu
• Deadeye – kao i Nimbus, idealan za početnike zbog svoje brzine i sposobnosti borbe na daljinu i prsa u prsa
• Vigilant – punokrvni long-range Exosuit, najčešće beskoristan zbog zatvorenosti mapa, osim u finalnoj rundi gdje može biti presudan
• Zephyr – melee agresivac koji može biti najjači lik u meču u pravim rukama, svi ostali ga trebaju zaobilaziti

Tank:

• Krieger – za sve koji vole zasipati protivnike s urnebesnom količinom vatre, dobar za početnike
• Murasame – još jedan melee lik s ogromnom katanom i velikim HP-om što ga čini jako dobrim za početne runde
• Roadblock – vjeroatno najbolji tenk u klasi, ogroman štit i pametna upotreba donose prevagu u svakoj PVE i PVP rundi

Naravno, svaki od gore navedenih likova ima hrpetinu unlockova koje možete osvojiti grindanjem ili putem univerzalno “omiljenih” mikrotransakcija.

AI bez inteligencije

Bi ukratko bio opis svakog pojedinog dinosaura u igri. Bilo da se radi o T-Rexu, Ankylosaurusu, Pterodonu ili najčešćim Velociraptorima (ima ih puno više), ponašanje dinosaura ima zacrtane radnje koje se ponavljaju kontinuirano. OK, kad se uzme u obzir da se radi o životinjama i da im je inteligencija (vrlo vjerojatno) ograničena, nećemo to baš pretjerano uzeti za zlo. Realno, Exoprimal ne faila u PVE segmentu ništa više od ostalih igara s kojima dijeli  survival dio žanra (npr. Left 4 Dead serijal ili World War Z).

Ono što “skriva” ovaj nedostatak je količina dinosaura koji se nalaze na ekranu i pokušavaju nam odgristi glavu. U nekim situacijama, oko nas se zna nalaziti stotine dinosaura što diže adreanalin i pametni potezi tima budu presudni za preživljavanje i brzo prolaženje kroz runde. Boss-like dinosauri u obliku genetski modificiranih T-Rexa ili Carnotaurusa koje susrećemo predstavljaju ultimativne prepreke i za razliku od “običnih” verzija, zahtjevaju drugačiji pristup zbog njihovih specifičnih sposobnosti. Sve u svemu, igrači koji imaju izraženu sposobnost pamćenja predefiniranih radnji (patterna) će biti u boljoj poziciji za brži grind i napredak.

Tropski raj

S audio-vizualnog aspekta, Exoprimal cijedi Capcomov RE Engine do maksimuma. Sam otok i grad na njemu su modelirani vrlo dobro i u bjesomučnoj akciji sve funkcionira i izgleda sjajno. Tropske oluje u kombinaciji s ostvaranjem vremenskih rupa/portala i “ispadanje” dinosaura su zaista impresivni. Teksture su čiste, ništa ne smeta tijekom gameplaya, HUD je minimalan u većini trenutaka s diskretnom mapom koja ukazuje s koje strane dolazi opasnost. Ono što Exoprimal uistinu s vizualne strane ističe je, kao što smo već spomenuli, broj dinosaura koji se prikazuje na ekranu. Eksplozije objekata na mapi, vizualni efekti pucanja i sposobnosti naših likova tijekom borbe dižu sve to na još višu razinu. Sve to se na konzolama odvija bez pretjeranog zastajkivanja u većini slučajeva punih 60 sličica po sekundi. PC je s vizualne strane vrlo vjerojatno najbolja moguća verzija s vizualne strane, ali to će naravno ovisiti o dubini vašeg novčanika, odnosno kvaliteti hardvera. Jedini minus (ako to uopće jest) je vrlo iracionalna osobna zamjerka (inače igrama na RE engineu), a radi se o manjku osjećaja težine objekata kojima upravljamo ili koji obitavaju u svijetu.

U pogledu zvuka, sve zvuči onako kako bismo očekivali u odnosu na vizualni aspekt. Teške stvari zvuče teško, mačevi zvuče kao mačevi i pucnjava tutnji kao, pogađate, pucnjava. U prevodu, audio komponenta igre zvuči zadovoljavajuće i na tom pogledu nemamo što zamjeriti. Što se tiče glazbene podloge, Exoprimal ima soundtrack s puno neostvarenog potencijala i neke teme i skladbe zvuče epski, dok velika većina samo odrađuje posao u smislu da nije tišina.

Dinosaur ili jaje?

Moramo priznati, čak i ne tako teška srca, nakon svih posrpdnih stvari koje smo izgovorili nakon najave Exoprimala, da je Capcom odradio zaista sjajan posao.  Zabava koju nam Exoprimal pruža uz taktičke mogućnosti gameplaya s kvalitetnom ekipom su zaista na visokoj razini. Za sve zainteresirane, još jednom napominjemo da na priču zažmirite i začepite uši, jer “ispod” tog užasa vas očekuju zaista sati zabave. Ako bi konačni zaključak trebao biti u smislu, kupiti igru ili ne, tu isto teško možemo biti pametni. Naše osobno mišljenje je da Exoprimal u ovom trenutku možda ima “zericu” (pre)visoku cijenu. Na Steamu i konzolama je cijena igre 60€ i drži se od dana izlaska. Xbox i PC igrači s pretplatom na Game Pass mogu igrati Exoprimal u sklopu pretplate.

Mislimo da bi “zlatna” sredina za cijenu Exoprimala bila 40€. Neovisno o (po nama) visokoj cijeni, Exoprimal je u crossplay režimu preko svih platformi skupio preko milijun igrača, što je u današnje vrijeme zastrašujuće respektabilna brojka. Brojke na Steamu očigledno nisu indikativne uspjehu igre i ne izgledaju pretjerano obećavajuće. Naše mišljenje da je ovoj brojci igrača definitivno medvjeđu uslugu napravio Microsoftov Game Pass na kojem je Exoprimal dostupan od prvog dana. Što se tiče nalaženja mečeva i igrača, treba priznati da se Exoprimal drži od dobrog do ok stanja i nakon nepuna tri mjeseca. Pronalaženje mečeva i igara nije kao day one, ali “uskakanje” u igru je ostvarivo u relativno kratkom roku. U nekim rupama poput prijepodneva, postoji mogućnost popunjavanja pokojeg meča s botovima, dok u večernjim satima nema takvih poteškoća. Naravno, dugovječnost svega pa tako i Exoprimala će ovisiti o podršci od developera. Tu se logika nameće sama i vraćamo se na ono spuštanje cijene ukoliko Capcom želi od Exoprimala napraviti naslov za duge staze. Iskreno, neće nas iznenaditi da Exoprimal u budućnosti ode u puni free to play model igranja, ali već i spuštena cijena će biti dobar poticaj za nove igrače.

Ako pitate nas, a valjda pitate jer ste izdržali do kraja teksta (ili sram vas bilo skočili na zadnji odlomak), Exoprimal je potpuni no-brainer za sve Game Pass pretplatnike dok će za sve ostale biti ključna stvar vole li ovakav tip igara i jesu li spremni platiti trenutnu cifru od 60€. Ako vam se ne žuri nigdje, pričekajte popust koji vjerujemo dolazi. Capcom je na Tokyo Game Showu potvrdio da planira nastaviti podržavati Exoprimal u obliku dodatnog sadržaja (Street Fighter 6 crossover) u drugoj sezoni. Mi se iskreno nadamo dugoj budućnosti košenja dinosaura pod budnim okom Leviathana.