FACEMINER je tip igre koji nisam igrao ranije, a naizgled se pojavila niotkuda i osvojila me jednim pogledom na gameplay, tj. umjetničko sklopovlje njene Steam stranice. Jedno od prešućenih pravila Steam stranica jest to da što se više razvojni tim brine o izgledu stranice, to će igra biti bolja – a FACEMINER ne samo da je vizualno ispoliran do krajnosti što se igre tiče, već je i sav popratni materijal toliko vjerodostojan vremenu koje emulira da se prosto mora stati i malo se diviti postignuću igre.

Koncipirana kao idle/clicker simulacija unutar koje ste u ulozi „kopača lica“ tj. onog koji provjerava biometrijske podatke stanovništva te ih koristi za svoju financijsku dobit, FACEMINER ima znatno više radnje i worldbuildinga iza sebe negoli to za sebe mogu reći neki drugi primjeri žanra. Ipak, kliktanje prestaje relativno brzo, a idleat zasigurno nećete moći jer igra od vas svejedno traži punu pažnju, a elektronička pošta koju stalno dobivate od svojih poslodavca držat će vas budnima. Tjerat će vas na ažuriranje softvera, ili pojačanje hardvera, uz ostale važne QoL (quality of life) promjene koje će vam postati dostupne ovisno o razini na kojoj trenutno jeste u pregledavanju podataka.

Sučelje je relativno jednostavno, pogotovo ako ste otprije upoznati sa sučeljem Windowsa 95 ili 98. Klasični prikaz prozora, obavijesti i teksta savršeno su emulirani i doista imate osjećaj kao da sjedite za CRT monitorom u mračnoj uredskoj zgradi. Kao što možete primijetiti na slikama, igra također ima određene efekte odbljeska na monitoru te dočarava zaobljenje prisutno na takvim monitorima. Za razliku od nekih igara koje se diče takvim sličnim filterima, ovo je zapravo jedina igra gdje mi takvi filteri nisu smetali te nisam ni u jednom trenutku imao potrebu isključiti ih. Ponekad developeri znaju pretjerati s distorcijom, ali ovdje se stvarno ničemu ne mogu žaliti. Ako bih se za bilo što mogao žaliti, to bi bila predobra kvaliteta slika lica ljudi koja pregledavate, ali to bi već stvarno bilo cjepidlačenje. Boje sustava također su oku-ugodne te nikad nećete naprezati oči kako biste nešto pročitali ili se mučili s prepoznavanjem određenih ikona. Sve je također kodirano bojama tako da često nećete morati čitati brojčane podatke već ćete po boji moći pretpostaviti jeste li u opasnosti ili ne, a to – iako se čini možda čudnom stvari za pohvaliti – čini čuda kad stignete u kasnije stadije igre pa vam oči vrludaju po cijelom ekranu da popratite sve opasnosti i informacije.

Unatoč jednostavnom početku, brzo ćete shvatiti da ručni rad nikako nije dugotrajna opcija te ćete brzo htjeti da računalo radi umjesto vas. Rad koji činite, naime, iznimno je mukotrpan. Vaš je posao da klikate po ljudskim licima koja gledaju točno u vas, koja su u cijelosti vidljiva i koja nisu ni na koji način skrivena. Svakim klikom zaradite novac koji ćete htjeti što prije uložiti u razne nadogradnje softvera i hardvera, pritom pazeći i na potrošnju struje i vode, temperaturu sustava, kao i zagađenje okoliša. Mnogo je toga na što trebate držati oko, ali igra je dobra u tome što vas polako upoznaje sa svakim novim sustavom (na početku igre nije automatski sve otključano) iako je početak dakako najteži. Neću lagati da sam skoro odustao nakon što sam par puta izgubio u prvih desetak minute igre, ali kad vas jednom ulovi – ne pušta.

Ključ je da uključite ugrađeni glazbeni plejer i učinite si svaki trenutak igre još boljim uz fantastičnu glazbenu podlogu koju je skladao MADWRECK. Glazba se sastoji od više vrsta elektroničke glazbe: tu su ambijentalne podloge, drum ‘n bass skladbe kao i primjerci vaporwavea, a sve to skupa čini 17 pjesama koje vam neće dosaditi, a veliku ulogu tu igra i duljina same igre jer dok igra traje skoro tri sata, a soundtrack je oko 70 minuta, nećete stalno slušati jedno te isto, eventualno samo par puta. Neka vas ne prestraši relativna kratkotrajnost igre jer po završetku glavnog story moda, otključat ćete endless mod, a uvijek ste pozvani završiti i glavnu priču na drugim težinama.

Radnja se, pritom, odvija više u pozadini, i to putem pošte koju dobivate u vaš elektronični sandučić. Što je zgodno jest to da igra automatski čita svaku poruku koju dobijete, stoga teoretski nikada ne morate stati kako biste nešto pročitali. Naravno, može se dogoditi da ne obraćate pažnju dok vam se poruka čita, ali uvijek ju možete ponovno pročitati. Kroz te poruke, gradi se svijet koji je na rubu raspada, uglavnom ekološkog, i to upravo zbog vas! Koliko god se vi kao igrač dobro osjećali jer uspijevate u svom poslu, kopate sve te informacije, zarađujete novac – tužna je istina ta da vi svom tom neprestanom nadogradnjom računala, servera, elektrana i vodenih stanica pa čak i uspostavom vlastitog sustava nadziranja građana, zapravo uništavate Zemlju i zagorčavate život svima, čak i sebi. U početku sporo, a kasnije sve češće, iskakat će vam FMV videozapisi raznih poplava, požara i vremenskih nepogoda koje su izravno izazvane vašom nepažnjom, a poruke koje dobivate od drugih zaposlenika kako se kuhaju od zagrijavanja atmosfere, ili kako zarađuju sav taj novac koji više nigdje ne mogu potrošiti, utiru u vas osjećaj bespomoćnosti i užasa pred smrću koju ste sami izazvali, a ne smijete stati. Ne možete stati. Ne želite stati.

FACEMINER ima karakteristike velikog hita i ako ga pronađu pravi ljudi, on će to i postati. Na meni je samo da proslijedim riječ o jednoj originalnoj, opako dobro izvedenoj simulaciji čiji je cilj da se osjećate moćno i bogato sve dok se ne počnete osjećati užasno i odvratno. Laka za uhvatiti, teška za pustiti, FACEMINER igra je koju bih objeručke preporučio svakome tko traži kratkotrajan izazov i dugotrajno razmišljanje.