Na samom početku jedno priznanje. Kad je Far Cry 3 izašao nisam imao vremena da ga odigram. Igra je bila tu, instalirana, ali sam nekako cijelo vrijeme zaobilazio ikonu na svom prenatrpanom desktopu. I onda nedavno, nakon što sam se lagano dosađivao, a i iskreno – trebao sam odmoriti od Skyrima, dogodila su se ta dva brza klika mišom i uletio sam u svijet Far Crya. Od samog početka sam bio oduševljen, a to moje oduševljenje nije jenjavalo do samog kraja igre. Vjerovatno me se najviše dojmila sama progresija ličnosti glavnog junaka, koji na samom početku prestrašeno bježi od konflikata, da bi pred kraj imao osjećaj da je, nakon svega što sam prošao s njim, njegova želja za krvlju i ubijanjem sasvim opravdana. Vrhunska psihološka predstava, koja je, kad malo bolje razmislim, realna i kad bi se stavili u ulogu glavnog lika vjerovatno bi i sami slično uradili. I tako, nakon završetka igre, još uvijek pod dojmom koliko je tanka linija između uravnoteženog pojedinca i nestabilne osobe, pod ruke mi dođe Blood Dragon. Nisam se zamarao čitanjem najava, recenzija, jednostavno sam odlučio instalirati igru očekujući par dodatnih sati u sada već poznatom svijetu, ali sam se iznenadio kao nikada do sada. Blood Dragon definitivno nije ono što sam ja očekivao i, moram priznati, zbog toga sam vrlo sretan.

Ako želite saznati kako izgleda apokalipsa apokalipse, zaigrajte Blood Dragon

ZA ONA DOBRA, DOBRA, DOBRA STARA VREMENA

Mi malo stariji  još uvijek se s nostalgijom prisjetimo filmova u kojima su glavne uloge igrali akcijski junaci. Kad su muškarci bili “pravi muškarci”. Kad je jedna osoba bila u stanju pobiti na stotinu negativaca, bez da se na njegovom čelu pojavi kap znoja ( da, Steven Seagal, o tebi pričam). Filmovi u kojima je radnja bila manje bitna i služila je samo kao opravdanje za masakr koji će glavni lik napraviti i za brojanje mrtvih tijela i obaranje rekorda u broju mrtvih negativaca u jednoj sceni. Samo pogledajte zadnjeg Ramba i sve će vam biti jasno. I gdje je nestala sama personifikacija akcijskog filma utjelovljena u liku i djelu jednog čovjeka, najvećeg akcijskog heroja ikada pod imenom Dolph Lundgren? Ne znam što je bilo na pameti ljudima u Ubisoftu kad su radili Blood Dragon, ali mislim da su im slične misli prolazile kroz glavu tijekom stvaranja ove igre. Činjenica je da su uzeli najbolje iz akcijskih filmova 80-ih i dali nam jednu izrazito zabavnu i zanimljivu igru, koja i ako niste upoznati s erom o kojoj vam pričam, nudi sate zabave i bezumnog uništavanja svega pred sobom.

Retro, žarko, veselo, napeto

Priča počinje standardno, mogli bismo reći da je i lagani kliše. Uvodna animacija vam u maniri igara koje smo davno prije igrali objašnjava o čemu se radi. Gotovo statični ekrani u 16 boja. Godina je 2007., a apokalipsa je imala apokalipsu… Vaše ime je Rex Power Colt, vojnik koji je bio na pragu smrti, da bi ga znanstvenici vratili u život kibernetskim implantantima. Prilikom buđenja shvaćate da vam je jedno oko zamijenjeno laserskim, a jedna ruka zamijenjena mehaničkom. Napredak je uvijek imao svoju cijenu, zar ne? Daljnjim napredovanjem objašnjeno vam je da ste vi jedina nada u borbi protiv mrskog dušmana pod imenom Omega Force i da se od vas očekuje da ih zaustavite. Ono što vam nitko neće reći je to, da su vaši neprijatelji opremljeni i da vas očekuju, a njihov arsenal uključuje laserske puške, laserske mačeve, laserske šurikene, laserske lukove, a kasnije im se priključuju i bića iz davne prošlosti… dinosauri, bolje rečeno poboljšana verzija ovih prastarih mašina za ubijanje.. Prvih sat vremena je praktički tutorijal, koji vam na spektakularan način približava komande i mehaniku igranja. Grafika je upravo onakva kakvu su nam davno dočaravali već stari filmovi koji su se događali u budućnosti. Sve je šareno, svjetla su neonska i nekako čovjek poželi da uzme kakav halucinogen da se stopi sa samom scenom. Dijalozi su prepuni referenci na stare stereotipe i na pop-kulturu koja je bila u trendu 80-ih i u ranima 90-ima. Likovi koje srećete su praktički napravljeni tako da u vama bude nostalgiju za starim vremenima, kada je sve bilo crno-bijelo. Znalo se tko je loš, znalo se tko je dobar i znalo se da Michael Dudikoff može zgaziti bilo koju prijetnju koja dođe pred njega. Zlikovci su uvijek imali cilj da unište društvo na ovaj ili onaj način, pa tako i zli ljudi iz Blood Dragona žele vratiti društvo u prijašnje stanje, kad su svi bili krvožderni divljaci.

Spoj akcije i humora na koji ćete rijetko naletjeti ove godine

JOŠ LUĐI FAR CRY

Nakon završetka tutorijala pred vas je stavljen otok, kojim se možete slobodno kretati i istraživati, tako da tko god je igrao Far Cry 3 zna što ga čeka. Mehanika igranja je gotovo identična. Iskreno, da li zbog nostalgije ili lijepih uspomena iz djetinjstva priča me je razveselila, tako da sam do kraja imao onaj glupavi osmijeh na licu, koji pokazuje drugima da istinski uživam u nečemu. Blood Dragon se oslanja na Far Cry 3 u svakom pogledu. Istraživanje, oslobađanje postaja, spašavanje, ubijanje divljih životinja, sve je to i u Blood Dragonu, samo što su plemena zamijenjena frakcijama u jarko neonskim bojama, životinje nisu od krvi i mesa, već su kibernetski poboljšane verzije, spašavate znanstvenike umjesto lokalnih stanovnika… Jedna velika razlika koju ćete odmah primijetiti je da je sve dosta brže. Naravno, još uvijek se možete osloniti na šuljanje i tiho uklanjanje neprijatelja, ali igra vam daje dovoljno resursa da uletite u neprijateljsko gnijezdo pucajući iz svega što imate, kao Chuck Noriss dok je bio mlad. Osobno, svaki put kad bih naletio na grupu neprijatelja, bacio bih sigurnost u vodu i uz frenetične povike „Geronimooo“ i „Leroy Jeeenkins“ pokazivao bih umjetnoj inteligenciji kako pravi muškarci ratuju. Jednostavno, iako je moguće biti tihi ubojica i vrebati iz sjene, nekako sama igra vas poziva na pristup „pucaj, pa onda postavljaj pitanja“. Od samog početka na raspolaganju imate mnoge specijalne sposobnosti, koje ste u Far Cry 3 morali otključavati, tako da vas i sama igra ohrabruje na „nepromišljeniji“ način igranja, činjenicom da je uz više municije i eksplozivnih naprava i sam vaš lik dosta jači nego što ste očekivali. Ubrzavanju samog gameplaya pridonosi i činjenica da je iz igre maknuto miješanje napitaka, inventar, a i već prije sam spomenuo sposobnosti. Sam Rex je brz, tako da iako imate mogućnost korištenja vozila na koje ćete nailaziti kroz igru, ne vjerujem da ćete ih pretjerano koristiti, jer gdje god da krenete pješice, brzo stižete, a i jednostavno je zabavnije šetati neonskim scenarijem. Igra vam nudi i jednu novu mogućnost u obliku Blood Dragona, koji izgledaju kao dinosauri i kako je ovo njihov otok oni bez diskriminacije napadaju sve živo što vide pred sobom. Vi to možete iskoristi tako da ih namamite i pustite na protivnike, a onda se zavalite i gledate masakr za koji ste vi direktno odgovorni.

ŠARENO JE UVIJEK BOLJE

Sama prezentacija igre me je oduševila. Far Cry 3 je bila lijepa igra, ali Blood Dragon me je ostavio bez teksta. Možda padam na šarenilo, nemam pojma, ali ovakav vizualni stil nisam odavno vidio u igrama. Jarke neonske boje, dizajn otoka, neprijatelji, sve je utopljeno u boje, šarenilo koje će vas istinski razveseliti. Glazba je nešto što vam ne mogu dočarati riječima, to se jednostavno mora čuti. Kao i kroz cijelu igru i soundtrack je napravljen da u vama probudi nostalgiju, a mnogo toga će vam se učiniti poznatim, jer ste nešto slično već davno čuli. Humor u igri, iako ponekad može biti priprost i jednostavan, u većini slučajeva pogađa na pravo mjesto, a reference koje su ubačene u dijaloge i animacije ne izgledaju umjetno nagurane u igru. Posebna poslastica su glasovi vaših protivnika koji su me do kraja igre nasmijavali svaki put kad bih ih čuo. Neprijatelji su, u skladu s temom robotizirani tako da ćete konstantno imati dojam da pucate u Stephena Hawkinga. Možda je to samo do mene i mog izopačenog smisla za humor, ali osobno smatram da je ovo pun pogodak. Još samo da napomenem i scenu seksa koja je u igri, koja me je uhvatila na prepad i definitivno je jedno od većih iznenađenja. Neočekivano, totalno ludo i definitivno morate doživjeti sami da bi shvatili zbog čega će vam biti neugodno, a u isto vrijeme ćete se smijati onome što se događa pred vašim očima.

Tko je ono rekao da igre nisu poučne?

Blood Dragon je definitivno iznenađenje. Mnogi su od Ubisofta očekivali DLC za Far Cry 3, ali sumnjam da je itko mogao predvidjeti ovo. Povratak u prošlost gdje je nasilje bilo opravdano samim nasiljem, gdje se ginulo zbog principa i gdje su muškarci hodali u potkošuljama, a jedini modni akscesoar je bilo vatreno oružje. Ono što je Ubisoft napravio ovim naslovom je hommage jednom prošlom vremenu, kojeg se mnogi od nas sa radošću prisjećamo. Gledajući je kao takvu, igra nema nijednu veću manu. Koliko god se trudio ne mogu naći neku konkretnu zamjerku. Blood Dragon je primjer kako bi jedan DLC trebao izgledati. Najbolja stvar u svemu tome je što igra nije ozbiljna, izdavači je nisu zamislili kao ozbiljnu igru, a ni mi je ne bi trebali uzimati kao takvu. U maniri najboljih akcijskih filmova prošlog stoljeća dopušta nam da isključimo mozak na neko vrijeme, odmaknemo se od sive i sumorne stvarnosti, uronimo u neonski svijet gdje je jedina briga koliko metaka nam je potrebno za sljedećeg protivnika. Definitivno preporučujem nabavku ovog naslova, sigurno se nećete pokajati, a nakon toga krenite na prekopavanje po starim akcijskim filmovima da vidite što su pravi ratnici.