Nova igraća adaptacija popularne filmske franšize došla je, mora se priznati, u nezgodno vrijeme. Crossroads je u maniri ranih 200tih trebao popratiti izlazak novoga filma i malo zaraditi na popularnosti istoga, no trenutačna situacija u svijetu odgodila je izlazak filma. Crossroads nije imalo smisla odgađati, nove konzole dolaze krajem godine, a i ono što smo bili vidjeli igru, očito je bilo da će grafika (zlobnici bi rekli, u maniri ranih 2000tih) samo izgledati još gore ako Bandai Namco bude čekao godinu dana. Ovako, u nedostatku novoga Fast and Furious sadržaja, mnogobrojni fanovi imaju nešto za konzumirati, no konačni proizvod nije ispao toliko flashy i visokobudžetan kao filmski rođaci.

Protivnika se rješavate da ih slupate do kraja prije nego oni vas.

Arkadne racing igre su poseban žanr koji,ukoliko se ne radi o zaista iznimnom ostvarenju, krasi apsurdnost, nesigurne kontrole, glazba i eksplozija. Sve ostalo je veliki bonus, kao što je često bilo u Burnout igrama. Crossroads, doduše, ne pokušava biti Burnout, a koketira i sa Twisted Metalom na jedan čudan način, sa mogućnostima uništavanja drugih automobila sa posebnom opremom koju stavljate po svom vozilu, bilo to bodljikavi rokovi na felgama ili mitraljez na haubi. Još je čudnije to što iza igre stoji Slightly Mad Studios, developerska ekipa koja stoji iza Project CARS igara i od kojih očekujete malo fokusiranije naslove tj. simulacije. Ili barem da srede upravljanje i fiziku automobila. No, fizika i Fast and Furious franšiza, naučili smo davno, ne idu u istu rečenicu, a za kontrole se ima dosta toga predbaciti unutar čak i arkadnih utrka, iako na kraju uz svu tu osjetljivost zapravo donose solidno snalaženje u ludim utrkama koje od vas ne zahtijevaju samo upravljanje autom, nego i oružjima koji su na tim automobilima, a i drugim likovima koji zajedno s vama sudjeluju u određenim misijama sa svojim automobilima. I tu je Crossroads zadobio moju pozornost i na trenutke mi bio iznimno igriv i zanimljiv. Naime, kroz jednostavne komande, bilo je moguće aktivirati jedan od maksimalno tri napada koje automobil ima, a sa D-padom se lako moglo mijenjati između likova (ukoliko su raspoloživi u misiji) i koristiti njih i sposobnosti njihovog vozila. Budući da se radi o, kako vole likovi govoriti, ”obitelji”, međusobna suradnja je svakako važan dio igre koju krase likovi iz filma (i poneki novi) te se, zajedno sa njihovim osobnostima, vjerno prenijelo u igru.

Oni koji su upoznati sa F&F filmovima, neće naići na puno lošiju priču u ovoj igri, ali bi ih mogla razočarati grafika

Priča je klasičan F&F, što se tiče zapleta, jednostavnosti, akcije i šarma nekih već poznatih likova. U igri pratimo nove likove, Viennu i Cam, prijateljice koje su pobjegle iz Miamija u Barcelonu, ali ih prijašnja poznanstva i prijateljstva uvuku opet u scenu auto utrka, mafije i novih velikih negativaca koje zajedno sa Domom i Letty i ostatkom ekipe koja radi za Interpol pokušavaju uhititi, spriječiti u svojim naumima i, zapravo, spasiti svijet. Neki likovi iz filma nedostaju, a ova radnja, navodno, služi kao svojevrsni prequel za film što je neizbježna literatura za fanove franšize. A unatoč tome što neki ne daju puno kredita serijalu što se tiče priče, karakterizacije i, općenito, neke zamišljene kvalitete koju blockbusteri trebaju imati, serijal ima veliki broj fanova, od kojih mnogi shvaćaju ”foru” i ne unose neku veliku važnost i ozbiljnost serijalu, a ako ste jedni od tih, onda vas ništa neće ni razočarati ni iznenaditi što se tiče priče i svega što se događa u igri.

Kroz priču se miješanju razne misije u kojima upravljate vozilima. Od onih koje su čista ulična utrka, do polaganog uhođenja drugog automobila, do bježanja od policije kroz razne uličice Barcelone ili vožnje lošeg kamiona po brdima. Očito je pokušano da sve bude raznoliko, dinamično i šareno, i u tome se donekle uspijeva, bez jasnoga fokusa na to što bi sve te misije i ti stilovi trebali biti, jer prije nego što trepnete, priča i misije su gotove. Točnije, za svega (otprilike) 4 sata igre story mode završava, i sve što vam ostaje je da automobile i pojačanja i ukrase za njih iskoristite u online igranju. Nažalost, online igranje u vrijeme pisanja recenzije nije bilo moguće, bar ne na duže staze, jer nije bilo dovoljno zainteresiranih igrača/ica, tako da se tu ne može puno reći. Ono što jest jasno je da online nudi igranje u jednom od tri tima – heroji, zločinci i policija, te da imate posebne zadatke sukladno timu u kojem se nalazite.

Suludih scena i vožnji ne nedostaje

Što se tiče priče, pa i samih misija, iskreno vjerujemo da smo dobili isto što dobivamo i sa filmom. U svom koketiranju između campa i nabrijanog akcijskog filma, F&F nasmijava i zabavlja ako odlučite da vas takav stil nasmijava i zabavlja, bilo da se svemu rugate ili uživate u vožnji kako su je zamislili kreatori, kako filma, tako igre. No, unatoč tome, igra ima previše minusa što se tiče same izvedbe. Grafika je na donjoj granici PlayStation 4 igara, a dok je glazba sasvim dobra, zvukovi automobila i dosljednost drugih automobila na cesti nije baš na toj razini. Primjera radi, upravljanje autom od točke A do točke B je često popraćeno ograničenjima što se tiče štete koju vaš auto može podnijeti. I dok to nije problem samo po sebi,  to postaje problem jer je jako teško ne udariti neki drugi automobil u prometu, često svojom krivicom jer je doista delikatno upravljati automobilom po užim napučenim ulicama, no usto nekad nevezano za vas vidite druge automobile kako se slupaju jedan o drugi, ili o neki stup i samo dalje nastave voziti. Jasno je, ovo nije GTA, no količina truda da se sredi okoliš unutar kojeg vozite je zabrinjavajuće niska i, na kraju, često ispadne smiješna. Pogotovo kad izdaleka vidite da se bus mrtav hladan opali o kamion.

Vjerovali ili ne, ovdje će vam glavni neprijatelj biti kamenja koja padaju sa litica

Osjećaj vožnje drugih, sve boljih automobila, ili pak ostarjelog kamiona, nije puno drugačiji, tako je mala promjena što se tiče bolje kontrole jednog vozila nad drugim, pa čak i osjećaja brzine. Neke misije su također čudno koncipirane, kao što je jedna u kojoj morate pobijediti u utrci, no priča nakon te pobjede vas stavlja u poziciju gubitnika iako ste pobijedili, ali zapravo niste jer sam bio četvrti, ali je moj lik govorio iz auta kao da pobjeđuje (jako zbunjujuće, znam). Također, kada slijedite i borite se sa drugim automobilima, ako se vi ”slupate” o zid te zaostajete za ostatkom tima i neprijateljima, primijetiti ćete da vas svi, unatoč vašem vraćanju unatrag i problemima na cesti i sporosti, čekaju jako blizu, no ostavljaju dojam kao da su cijelo vrijeme u pokretu. Ovakve greške/sitnice ne bi bile to da nisu toliko očite svako malo i dosta su čudne za današnje vrijeme i neke igre koje bi trebale biti visokobudžetne i kvalitetne i za širu populaciju. No, Crossroads to ipak nije. Ili je ozbiljan rad stao na pola puta, ili nikad nije ni bilo viših pretenzija. Igra unatoč svemu jest zabavna, smiješna, jasna, ali kratkoća i produkcija igre, zajedno sa svim navedenim problemima, ne bi smjelo činiti ovu igru toliko skupom. Ako je za fanove, bez obzira što ih je puno, ali je napravljena ovako, onda je jedini način da cijeli projekt slavno ne propadne jedna pristupačna cijena za koju bi se neki možda i odvažili da ju isprobaju, makar ih grafika odbijala. U protivnom, igra se ne može preporučiti izuzev okorjelim fanovima.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.