EA  je unatrag godinu – dvije postao najomraženiji izdavač na igraćoj sceni, prvenstveno zahvaljujući svojoj drskoj tvrdoglavosti kada su u pitanju sveprisutne mikrotransakcije koje su doslovno unakazile posljednjih nekoliko velikih naslova (da, prvenstveno mislimo na fijasko sa Star Wars Battlefrontom II, a ne zaostaju za njim puno ni ostali aktualni naslovi), no s druge strane, EA Originals program posvećen indie ostvarenjima koji je svoje prve korake započeo sa simpatičnim Unravelom, mogao bi se pokazati kao iznimno svijetla točka urmljanog Electronic Artsovog portfolija koja bi barem nakratko igračima mogla odvratiti pozornost s mikrotransakcija. Već do kraja ožujka na raspolaganju će nam biti čak dva naslova iz indie radionice, a prvi od njih već je pred nama.

Fe je službeno prvi naslov koji nam dolazi pod pokroviteljstvom EA Originalsa, a stiže nam iz radionice švedskog razvojnog tima Zoink, inače poznatog po igrama kao što su Zombie Vikings i Stick it to the Man!, donoseći nam još jedan dašak svježine i originalnosti unatoč jasno vidljivoj inspiraciji koju crpi iz naslova kao što su Journey, Shadow of the Colossus ili recimo Ori and the Blind Forest. O kakvoj je igri zapravo riječ?

Čudesna šuma

Još od inicijalne najave igre, kroz glavu mi se provlačila asocijacija na kultni domaći crtani film iz 1986. godine (stariji čitatelji znaju o kojem filmu je riječ, a mlađima ću bezrezervno preporučiti da ga što prije pogledaju) – ne samo zbog „čudesne šume“ već i zbog posebnog bajkovitog settinga inspiriranog skandinavskim foklorom i njihovim čarobnim šumama koje odišu magičnom mističnošću.

Fe će vas svojim izgledom i glasanjem u više navrata i nasmijati i rastužiti

Fe nam tako donosi uravnotežen miks nekoliko žanrova, kombinirajući 3D platformerski setting s puzzle, stealth pa čak i Metroidvania elementima, upakiran u prekrasni minimalistički vizualno – narativni aspekt osmišljen da nas ispred malih i velikih ekrana zadrži jedno ili dva snježna poslijepodneva ili pak jednu dužu zimsku večer. I u tome uspjeva prvenstveno zahvaljujući svojoj priči, potpuno otvorenoj za interpretaciju, koja nas stavlja u ulogu simpatične kreature po imenu Fe koja ima zadatak obraniti i spasiti svoju šumu i sva bića koja u njoj žive od zagonetnih, neprijateljski nastrojenih kreatura poznatih kao Silent Ones. Kako maleni glavni protagonist nije borac, on svoju borbu vodi pjevajući bićima i oslobađajući ih iz zatočeništva. Upravo zbog toga, primarni zadatak u igri jeste naučiti komunicirati s drugim bićima koja nam potom pomažu u daljem napredovanjem kroz igru, a to činimo pjevanjem i učenjem njihovih jezika, do čijih saznanja dolazimo istražujući šumu, močvare, pećine usputno oslobađajući ostale šumske „sustanare“

Ova banda malaca je genijalna

Raspjevana flora i fauna

Kao što smo već spomenuli, Fe nam donosi miks velikog broja žanrova, no u biti radi se prvenstveno o 3D platformeru u kojem istražujemo ne pretjerano veliko sandbox okružje, usputno rješavajući zagonetke pomoću veoma zanimljive mehanike zasnovane na glasanju, odnosno pjevanju i glasovnoj komunikaciji sa bićima i objektima u šumi budući da ista reagira na našu pjesmu.

Fe pjeva drugim bićima i objektima kako bi dobio pomoć u vidu novih jezika (ukupno ih je šest) i pjesama koje mu daju nove sposobnosti i vještine koje uglavnom dobiva upravo oslobađanjem određenih bića. Sama komunikacija u igri odvija se na veoma interesantnan način, budući da svako biće ili objekt od glavnog protagonista zahtjeva posebnu sinkronizaciju i tonalitetnu prilagodbu, što činimo pritiskom na R2 trigger – od same jačine i intenziteta pritiska R2 gumba ovisi i naša komunikacija, a takvo što zahtjeva malo više truda no jednom kada uđete u štos, to je to. Fe kroz igru postupno uči nove poteze i vještine, pa tako od ključnog značaja za dalji napredak kroz igru svakako je mogućnost skakanja i penjanja po drveću te mogućnost lebdenja poput leteće vjeverice, no obe sposobnosti dobijemo vrlo rano u igri,  a potom nas očekuje pronalazak posebnih moći i specijalnosti koje nas čekaju tek po oslobađanju nekih od ključnih bića ili rješavanjem određenih zagonetki – čisto primjera radi,  ptičja pjesma omogućuje nam da letimo na leđima velikih ptica, pjesma jelena daje nam mogućnost korištenja cvjetova kao odskočnih platformi za dostizanje visokih dijelova igre (ipak, družina malih guštera koja nas vjerno prati najveći je hit u igri).

Aero transport zna biti vrlo koristan, kako zbog lakšeg dostizanja pojedinih lokacija, tako i zbog izbjegavanja protivnika

I dok je cjelokupna „pjevačka“ koncepcija u igri riješena zaista sjajno, Fe je u neku ruku zakazao na relativno banalnim elementima koji su definitivno mogli biti bolje riješeni. Tu prije svega mislim na problematične skokove između drveća koji su često vrlo neprecizni  i nepovezani te mogu propisno iznervirati igrače  (nije cool kada pet puta pokušavate skočiti s drveta na drvo, a padate ne zbog svoje greške već zbog jako loše realizirane detekcije kontrola). Drugi problem od kojeg ova igra pati jeste stealth, koji je također jako nespretno riješen, a budući da se od Silent Onesa moramo skrivati te da nas svaka greška košta brze smrti, jednostavno skrivanje u grmovima i sličnim šumskim objektima jednostavno je moralo biti bolje.  Dodatni kaos u igru unosi i nedostatak HUD-a i bilo kakve konkretnije pomoći i orijentacije tijekom igranja, što često zna zbuniti igrače rezultirajući da se vrte u krug unatoč tome što im pravi put stoji pred očima.

Skrivanje od Silent Onesa zna biti prilično zeznuto, prvenstveno zbog loše realiziranog stealtha

Za one sklonije istraživanju i avanturi, vrijedi naglasiti da svijet Fea svakako nudi nekoliko zanimljivih bonusa i nagrada za najpornije. Između ostalog, kroz igru skupljamo ružičaste dragulje koje možemo koristiti za razvoj sposobnosti glavnog protagonista, a tu su i dodaci u vidu kaciga Silent Onesa  koje nam omogućuju da nakratko uskočimo u njihovu ulogu i cijeli svijet pogledamo iz potpuno drukčije, pomalo uznemirujuće atmosfere, usputno nas i dalje ostavljajući u neznanju.

Igra nudi i kratko igranje iz perspektive Silent Onesa

Sve je u komunikaciji

Kao što ste već mogli i zaključiti, glavni adut najnovije Zoinkove igre definitivno je zvuk i kompletna zvučna komponenta koja će bez problema posramiti dobar dio AAA blockbustera  – počevši od sjajnog melahnoličnog soundtracka, preko svih zvučnih efekata, pa sve do neodoljivog i pomalo sjetnog glasanja glavnog protagonista koje će vas u više navrata i nasmijati i rastužiti. Također, za kompletan ugođaj tu su i prekrasni koloritni pejsaži i unikatni vizualni stil kojim dominira nekoliko boja uz simpa art dizajn, kako lokacija i glavnog protagonista, tako i svih ostalih bića koja susrećemo u igri (neka često predstavljaju homage igrama kao što su Zelda ili Shadow of the Colossus). No ono što Fe izdvaja iz mase sličnih igara svakako je njena idealno pogođena bajkovitost i atmosferičnost te sjajna eksperimentalna sinteza između vizualne komunikacije i storytellinga kakva se zaista rijetko viđa u sličnim igrama.

Homage Shadow of the Colossusu? Ma jok, samo vam se čini..

Istina, Fe je pati od nekoliko tehničkih propusta, od sitnijih bugova, preko ponekad preosjetljivih i neresponsivnih kontrola i neukrotive kamere, no jednom kada uronite u njen magični svijet, isti će vas očarati i zadržati sve do odjavne špice.

Zanimljiv i atmosferičan eksperiment

Odigravši Fe, nisam mogao a da se ne zapitam što bi Fe bio da nema prekrasne atmosfere i svoje „pjevačke“ mehanike? Ukratko, bez pretjerivanja, bio bi najobičniji 3D platformer koji se ni po čemu ne bi izdvojio iz prosjeka, no na svu sreću, na ovo ostvarenje nitko ne treba gledati tako jer ipak se radi o prilično jedinstvenom komadu softvera koji na scenu smjelo donosi nešto novo. Fe nije igra za djecu, pogotovo ne onu mlađu, no nešto stariji igrači nešto otvorenijeg uma definitivno bi mu trebali dati šansu, pa ako spadate u takvu skupinu, možda se ugodno iznenadite.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.