Feist je u osnovi jedna vrlo čudna zvjerka, kao, uostalom, i glavni lik kojim upravljate, s time što je on još i čupav. Imamo u osnovi platformer koji je sačinjen od kontradiktornih dizajnerskih postavki. Naime, Feist izgleda poput ambijentalnog platformera, upravlja se poput sinematičnog, a igra poput horora preživljavanja. Zvuči rizično, ali i zanimljivo, pomislite da je kroz više od sedam godina razvoja formula dobro promiksana i posebno ispeglana za konzolaški debi, da će obećavana dinamična umjetna inteligencija dati dodatni dašak širine i kreativnosti. Ipak neće biti tako, rekoše čudnija, čupavija stvorenja i baciše vas na kolac. Dok razmišljate o vlastitoj utrobi, Feist ostaje videoigra koja je većinski ispunjena frustracijom i speedrun ezoterijom.

Džinovski jež s ozbiljnim problemima kontrole bijesa

Što je zapravo problem ovdje? Imamo platformer koji je brutalno težak, ali najčešće bez pokrića i katarze. Većina težine proizilazi iz tromih kontrola i loše vidljivosti, a kao naknada za prelazak pružaju se oku ugodni sjenoviti nivoi, koji nakon nekog vremena postaju vrlo monotoni, s obzirom na to da su vizualne varijacije često minimalne. Kako se tromost kontrola prenosi i na fiziku, pa onda i na ranjivost glavnog lika…

Feist potpunog ponora spašava pristojan dizajn nivoa, koji često nudi nekoliko mogućnosti za prolazak određenih prepreka. Zapravo, ta kreativnost koja se traži od igrača možda je i najjači argument koji će rijetke zadržati do kraja.

Feist također ima problema i sa vizualnom percepcijom. Iako posjeduje i više nego dobre estetske kvalitete, sama njihova integracija u dizajn je, blago rečeno, vrlo upitna. Primjerice, naš čupavi stvor kojim upravljamo često postaje igraču nevidljiv, s obzirom da je bočno skrolirajuća perspektiva jedina moguća, svi sjenoviti objekti se stapaju sa sjenovitim likom. Ovo je moglo biti iskorišteno možda kao stealth element, ali umjesto toga, protivnici, u vidu mutiranih insekata i čupavih čudovišta to lako primjećuju. Kako u samoj igrivoj matrici Feist nema HUD oznake, pomislili biste da imamo neku vizualnu indikaciju stanja našeg lika, ali čak niti to nije prezentirano, već će igrači instinktivno morati brojati udarce i vrijeme regeneracije.

Makar imamo točke za orijentaciju

Svi ovi problemi bi možda i mogli biti narativno upotrebljeni da imamo ikakve naznake iole kvalitetne pripovjedne strukture. Umjesto toga tu je bazična priča o spašavanju sebe i vlastitih prijatelja od agresivnih i korpulentnih čudovišta. Banalna paralela sličnosti između malenog čupavog stvora i njegovih neprijatelja jednostavno nema nikakvog emocionalnog naboja ili dublje intelektualne pozadine da bi opravdala frustrirajući, trom i monoton interaktivni dizajn. Jedino na čemu Feist uspijeva na narativnom planu je uspjela atmosfera divljačke nemilosrdnosti koja prožima cijelo vrijeme igranja, ali čak i ona je jako površno odrađena, te se njena hladna brutalnost često više čini bezlična, nego li namjenska.

Početak u kutiji obećava

Od dinamične umjetne inteligencije nije ostalo gotovo ništa. Iako imamo protivnike čije ponašanje nije u potpunosti skriptirano, jasno se vide, zbog brojnih umiranja, predvidljiva dejstva njihova ponašanja, sa tek ponekim dinamičkim odstupanjima. Ovo je još jedan fundamentalni dizajnerski promašaj, jer da je švicarski duo iz Bits & Beasts uspio dinamizirati polja kretanja protivnika i integrirati ih sa raznolikih pristupom prelasku nivoa, vjerojatno bi uklonili glavni izvor frustracije i monotonije koje jednostavno proždiru Feist iz temelja. Jedini fragment utjehe je da su protivnici ukusno artistički dizajnirani, te da je njihova inteligencija zapravo uvjerljiva, bez obzira na to što nije iskorištena.

Poetičnost art stila nažalost nije iskorištena

Treba još napomenuti da je Feist daleko od idealnog konzolaškog porta. Iako je testiran više od mjesec dana nakon izlaska, u nekoliko navrata glavni lik je nestajao u nevidljivim rupama, nivoi su se rušili, a crnilo popunjavalo ekran. Iako su port standardi na PS4 sve niži, to ipak ne mora značiti da možete sebi priuštiti luksuz smrljanog porta, posebno kada ionako imate problematičan dizajn.

Skok u pravom trenutku će vas često spasiti smrti, barem privremeno

Što na kraju preostaje… Zbog svoje specifične fizike i insistiranju na preciznosti skoka, brutalne težine, pa i kreativnosti nivoa, Feist je idealna videoigra za novu generaciju speedrunera, što su definitivno osjetili i sami autori, tako da unutar svakog od nivoa imamo mogućnost uključivanja tajmera. Problem je u tome što tu ima malo toga za druge, te bi se jedina preporuka mogla dati ljubiteljima mazohističkih platformera, koji su skloni eksperimentiranju i vizualnoj učmalosti. Šteta, jer u svojim najboljim momentima Feist pokazuje očigledan potencijal.