Recenziranje nogometnih igara je već nekoliko godina dosta težak posao. Jer, usto što imate novu iteraciju serijala pred vama koja vas pokušava uvjeriti da je bolja i drugačija od prijašnje kako bi potrošili svoj teško stečeni novac, uvijek je neizbježna usporedba i sa ”onim drugim nogometom”. I dok se Gordan sa košarkaškim igrama često oslobodio jako lako takve dodatne usporedbe u recenzijama, Eduard (naš redovni recenzent nogometnih simulacija) ovaj put je vješto izbjegao dužnost zbog ”poslovnih obaveza u Irskoj” i silom prilika prebacio odgovornost na drugi dvojac ”nogometnih stručnjaka” što se tiče ovoga žanra. Svjesnost oko toga da nikakva recenzija nove FIFA igre neće zadovoljiti sve, te da se doživljaji same nogometne igre kao i što bi ona u gaming industriji trebala biti razlikuju, ove godine smo probali sa dva autora/igrača donijeti što vjerniji sud o onome što će nam oduzimati puno vremena ove zime, ali i donijeti puno zabave.

FIFA 16..Kao iz zlata isklesana

FIFA 16 dolazi u trenutku laganog pada popularnosti svojih igara (koji se ne očituje u prodaji koliko u broju povremenih negativnih kritika fanova serijala), popraćenih prošlogodišnjem fetišiziraju određenih igrača, lakšem postizanju golova, za neke ”nerealnoj” brzini krilnih igrača koja nije baš toliko smetala da bi je se puno igrača odreklo ali i u trenutku kad glavni konkurent promovira ”novi početak i novo iskustvo igranja nogometa”. Težak je put pred EA Sportsom bio ove godine – i dalje održati prednost na konkurencijom, unijeti dovoljno svježine, vratiti dobre stvari koje su zaboravljene, poboljšati online igranje i poboljšati iskustvo igranja općenito. Ostaje nam da vidimo što smo na kraju dobili.

0101101011000011

Teorija o Belgiji kao najjačoj ekipi dobila je potvrdu i u tekmi protiv Barcelone

Podnaslov nije nikakav namjerni binarni kod koji otkriva određenu izjavu, nego je prvenstveno prezentacija čestog odgovora idućeg jutra kada te netko tko nije sudjelovao u sinoćnjem grupnom igranju nove Fife upitao kakvi su bili rezultati. Teško se ne prisjetiti prvog igranja ISS-a krajem devedesetih kad je taj serijal počeo zaluđivati gamersku naciju sa nevjerojatnom dozom realnosti, težine, malih rezultata i igrivosti. No, dok se tada, kao i u mnogim kasnijim nogometnim simulacijama mali i gusti rezultati smatrali plusom koji je bio posljedica logične i zabavne igre, u Fifi je to uništeno prvenstveno nerealno superiornom obranom. U, očito, pokušaju da se steriliziraju brza krila, nadrealno dobri napadači i velike nogometne zvijezde poput Ronalda, Messija, Robbena, Hazarda i mnogih drugih, EA je povećao IQ obrane koja sad na vrijeme presijeca brojna dodavanja, čiji igrači čitaju igru dosta brzo i uništavaju većinu ideja koje osmislite. Kako to ne bi bilo sve, obrambeni igrači su često dosta jači, robusniji i nerijetko brži od većine napadača čineći određene stvari iz prošlih nastavaka praktički nemogućima – čak i u situacijama kada se sastanu, recimo, Švedska i Novi Zeland ili Chelsea i Norwich. Jednostavno je ponekad zabavnije i zanimljivije posvetiti se obrani i mučiti protivnika koji je u ulozi favorita sve dok ne pogriješi i  vi krenete u protunapad a tamo vas, također često, dopadne ista sudbina. Mala je razlika između momčadi koju izaberete i količine suverenosti koju obrana ima (pogotovo ako nemate veće napadačke aspiracije u toj utakmici), a samim time se događa i ono što dosta zna frustrirati kao što je situacija da će utakmica završiti sa minimalnom razlikom čak i kad se susretnu dvije osobe od kojih je jedna puno bolja u igri od druge. Prave razlike u vještini igranja i rezultatu se vide samo kod iznimno dobrih igrača ove igre u utakmicama sa igračima koji se praktički tek upoznavaju s igrom. I to ne toliko zbog same razlike u vještini i činjenice da su iskusniji i bolji igrači naučili koristiti određene tipke i kretati se oko lopte i postavljati nego zbog toga što će znati neke druge trikove i biti naučeni strpljenju za razliku od nekog tko očekuje sprintanje, nabacivanje i precizno šutiranje bez puno truda i greške obrane. Nekome ovo može biti plus, u našoj situaciji je često ipak bio minus.

Lovrenova najčešća pozicija ove sezone

Takve situacije s obranom su učinile mnoge utakmice mučnom borbom u sredini terena sa raznim pokušajima probijanja obrane kroz metodu kratkih ubrzanih pasova. Budući da je igra ”namjestila” naglasak na borbi pri sredini terena unutar situacija gdje su dodavanja najbitniji dio igre, poprilično je razočaravajuće da ni dodavanja nisu uvijek točna. Često se dogodi da lopta ode u totalno krivom smjeru ili sasvim drugom igraču, a često su i ta dodavanja užasno slaba (istina, postoji brže dodavanje u noge sa R1+X no to je korisno u posve drugim situacijama). Ukoliko se poklopi kombinacija vaših vještina, taktike i sreće i dođete u realnu priliku za gol, često će vas razočarati i slabi i/ili neprecizni udarci mnogih igrača, a kada i to savladate dolazi još jedno nadrealno zlo – svemogući Butland, Guzman ili Oblak (apsolutno je nevažno o kojem se golmanu radi, svi su često jednako sposobni i raspoloženi). Kad smo već kod Butlanda, evo jedan video odlične njegove obrane . I koliko god oduševljava i obrana i ponašanje golmana i izgled igrača u ovom videu ovakve situacije su prije praksa nego neko čudo, a pojave se nakon 5-6 drugih obranjenih a teško stečenih prilika.

Svakako, može se tu kao reakcija na ovu kritiku dodati da je potrebno više vježbanja, usavršavanja ili da jednostavno osobe koje su igrale igru ne znaju igrati Fifu, no nakon 200 odigranih utakmica i dva tjedna igranja i isprobavanja zajedno sa pojedinačnim vježbanjem, online igranjem i single player igranjem i dalje ostaje osjećaj određene nemoći i frustracije obranom i sporim i netočnim dodavanjima te ne pretjeranom uživanju u finiširanju određenih akcija. Istina, s tim je bolje i ljepše kada napokon padne gol i kad se oveći trud isplati, no s obzirom na prijašnju lakoću igranja i uživanje u igri, ovo je miljama daleko od tih metoda.

ISPOLIRANOST NA RAZINI

Ipak, ne znači da su te metode toliko loše. Fifa svojim izgledom, ponašanjem igrača, atmosferom, načinima postavljanja taktike, velikim brojem momčadi i reprezentacija na izbor te činjenici da je, unatoč svemu, i dalje želite igrati, unaprijediti sebe i pokušati učiniti utakmice boljima i zabavnijima stvari su koje se ne mogu ignorirati. Fifa je, bilo u online ili offline multiplayeru i dalje zarazna i zabavna igra, ali navedene stvari su, po svemu sudeći, uništile određeni aspekt igre koja je nebalansirana, koja često ne čini razliku između sukobljenih momčadi (iako se suverenosti određenih igrača ne mogu poreći, kao ni bolje ponašanje određene momčadi s obzirom na formaciju i pristup igri koji se odredi) a niti sukobljenih igrača. Promjene nisu velike, no kad se uzme u obzir kako je mnogima igranje ovog serijala bilo zabavnije i kako je mnogima stalo do ovih detalja, mora se priznati da je gameplay unatoč svemu bliže tome da je otišao ”korak nazad”, a ne ”korak naprijed”. Da ne bude ovo jedina reakcija na igru, pobrinuli smo se i da Ivan ponudi svoje mišljenje koji je, barem u multiplayeru, bio jednako aktivan u igranju ove igre zadnja 3 tjedna. Kolega..

Ivanovo mišljenje o igri

Pitanje koje si trebaju postaviti svi koji su bili svjesni koliko je FIFA napredovala u posljednjih 5-6 godina kao simulacija nogometa je sljedeće: sviđa li nam se smjer u kojem je otišla, sad kad EA ima par godina iskustva? Fan baza je postala dosta velika, a neki od razloga za to su sigurno lošija i manje uzbudljva izdanja PES-a, kao i neumorna posvećenost detaljima koje bi jedna sportska simulacija trebala imati na sve naprednijim konzolama. FIFA, prezentacijski i dalje djeluje jako uvjerljivo: od samih izbornika, načina na koji su predstavljene momčadi kod namještanja taktika, kvaliteta animacije pokreta i uistinu mekano igranje sa ”frameovima” kada igrači izvode driblinge, bilo kakve ”posebne” poteze i udarce čine ovu igru jako igrivom i ugodnom za gledanje. Promjena, u odnosu na prijašnja dva izdanja ove igre je bilo ponajviše u pozicioniranju samih igrača na terenu i dosta čvrstim inzistiranjem na ”pozicijskoj” igri. Kada se branite, najviše morate biti koncentrirani na to da uvijek morate popunjavati praznine koje nastaju ukoliko dođe do bilo kakvog ispadanja iz formacije.

Mini-igre su zabavnije i poučnije

Ono što se čini kao najveća inovacija, ako to tako možemo nazvati budući da je došlo do promjene u samoj mehanici igre, je da su ispadanja iz formacije jako rijetka. Nakon svih odigranih partija, opći dojam je zaista takav: puno je teže samo zbog npr. brzine napadača doći u priliku da gol primite ili zabijete. Ove godine, ako ćete igrati online, protiv frendova ili neki od single player segmenata, se sve bazira na brzom, kreativnom i nepredvidljivom napadu. Ono što će vam pomoći pri tome su jako točna i brza dodavanja, bez previše driblanja. Bilo da radite kontru, ili nešto sporije gradite napade preko bokova, ritam igre mora biti brz i fluidan, jer imate relativno malo vremena da nađete put do prilike dok se braniči protivnika premještaju s jedne pozicije na drugu. Od obrane zaista možete očekivati puno ako fokusirano držite svoju poziciju i stojite dovoljno ”gusto” na sredini terena. To se osobito vidi u centaršutevima koji idu u 16 metara, jako je teško dati gol glavom, što prije nije bio slučaj, pogotovo iz kornera. Ne bih rekao da je nešto posebno kompliciranje dati gol i stvoriti šansu, ali način na koji do nje dolazite se u ovogodišnjem izdanju FIFA-e definitivno promijenio. I ponavljamo pitanje: što mislite o tome?

Formacije jednostavne i pristupačne

Naša je preporuka da ne odigrate ovo ”na prvu loptu”. Prilagodba novom načinu igre je svakako proces koji se ili dogodi ili ne. Razlike u odnosu na prijašnje nastavke (a kako se trenutno čini i u odnosu na PES 2016) nisu ogromne da vam se učini kako igrate neku sasvim novu igru, ali su značajne i samo će vrijeme pokazati koliko su te promjene bile dobre. U svakom slučaju, imate šansu da uživate u samom procesu prilagodbe na inovacije u gameplayu što je svakako pozitivno iskustvo za ljude koji uživaju u ovakvim igrama kao i mi.

Druge stvari, kao što i Ivan navodi, u novoj Fifi su poprilično na očekivanoj visokoj razini. Glazba, grafika, karakteristike igrača, broj igrača u momčadima, licenziranost, preglednost, svjetlina i ljepota čine i dalje Fifa serijal najsveobihvatnijim uživanjem u onome što sve nogomet pruža. Teško je u potpunosti neku igru samo zbog igrivosti u multiplayeru nazvati savršenom kad se tiče nogometa, jer su mnogima važni i stadioni, prava imena igrača, izgled, veći izbor klubova, razne opskurdne i velike reprezentacije, a to je ono što i Fifa dalje dosta dobro polira. Najvažnija riječ je i dalje poliranje, jer velikih promjena nema. Naravno, ne računajući ženske ekipe koje su ipak najveći plus ovoga izdanja i veliki događaj u nogometnim simulacijama.

Pregledni meniji popraćeni solidnim soundtrackom i dalje su jedna od jačih strana igre

Iako se mode koji je baziran na ženskim nogometnim reprezentacijama sastoji samo od 12 nacionalnih timova, nogometašice su napokon dobile pozornost koju su odavno zaslužile (pogotovo nakon nedavnog Svjetskog prvenstva). Ako ste pratili ženski nogomet ikad, onda će vam se svidjeti količina realnosti, ponašanja igračica te sveukupno drugačijeg a jednako zabavnog pristupa nogometu koji je vjerno prenesen. Moram priznati, u većini slučajeva je bio zabavniji i slobodniji od mnogih mečeva s nogometašima, a ovako dobar pristup i interpretacija nogometašica čini me optimističnim za daljnje godine u kojima će se sve to zasigurno još dodatno poboljšavati i povećavati što se tiče broja timova.  kad se sve zbroji i oduzme, ženski nogometni timovi su najveća i najbolja novost u ovoj Fifi.

Nogometašice su napokon postale dio nogometnih simulacija i nadamo se da neće otići

PREVIŠE POZNATOG, PREMALO NOVOG

Ultimate Team je i ove godine s nama, jači i ispoliraniji nego ikad prije

Od drugih stvari koje igra nudi, tu je i dalje megapopularni Ultimate Team mode o kojem se sve već zna.  Trošenje pravog i virtualnog novca, dobivanje raznih igrača u packovima, kombiniranje taktike i razmišljanja o ”kemiji” momčadi s obzirom na nacionalnost, ligu i klubove igrača te u konačnici sučeljavanje u online mečevima ima svoju ljepotu i čini zaseban i jako slojeviti dio igre koji nije za svakoga, ali će i dalje pružiti onima koji očekuju od ovoga modea sve što su i prije htjeli. Career mode je također nepromijenjen, no za razliku od Ultimate Team modea, to znači da je jednako dosadan i nepotreban kao i prije. I dalje je igranje samo s jednim igračem na utakmici dosta čudno i nejasno, no očito je sve tu jer se većini sviđa pa tko smo mi da proturječimo. No, zasigurno bi i tu bilo dobro da se unijelo nešto novoga treniranja igrača, no ništa nismo dobili na tom polju.

Muka s repkama

FIFA 16 i dalje ima tradiciju velikog broja licenciranih klubova i reprezentacija. I dok se u domeni klubova nalazi impresivan broj istih iz raznih država, a primat preuzima ona najbolja, engleska, sa 2. i 3. ligom, nemoguće se oteti dojmu kako na popisu reprezentacija uvijek nešto nedostaje. No, kupovina prava na reprezentacije i plasiranje istih u ovakvu igru je, naučili smo, priča sa dvije strane u kojoj neki put razočara EA, a često zapravo nešto uprskaju nogometni savezi. Zbog vodstva HNS-a, naprimjer, nemamo Hrvatsku ni u ovom nastavku, no ona nije jedina izostavljena. Ako pogledamo popis, pronaći ćemo lako još neke velike (ili bar poznate i zanimljive) reprezentacije koje su trebale naći svoje mjesto u rosteru: Argentina,
Australia, Austria, Belgium*, Bolivia*, Brazil, Bulgaria*, Cameroon*, Canada, Chile*, China PR, Colombia*, Côte d’Ivoire*, Czech Republic, Denmark, Ecuador, Egypt*, England, Finland*, France, Germany, Greece, Hungary*, India*, Ireland, Italy, Mexico, Netherlands, New Zealand*, Northern Ireland, Norway*, Paraguay*, Peru*, Poland, Portugal*, Romania*, Russia*, Scotland, Slovenia*,South Africa*, Spain, Sweden, Switzerland*, Turkey, United States, Uruguay*, Venezuela*, Wales. Kao što vidimo, praktički nitko iz regije nije na popisu (nema ni Srbije, ni Bosne i Hercegovine ni Albanije), a nedostaju i reprezentacije kao što je Kostarika, koja je oduševila nogometni svijet na zadnjem Svjetskom prvenstvu. Reprezentacije koje imaju zvjezdicu pored svog imena nemaju ni svoje ”prave” dresove, tako da su i neke prisutne repke pomalo (ali ipak neznatno) oštećene. Srećom, svi igrači iz tih reprezentacija se nalaze u svojim klubovima, sa dosta vjernim performansama i nikad realnijim izgledom tako da na tom polju nema straha.

Samo za sladokusce

Nažalost, razloge za ovakve stvari je poprilično teško naći, pa tako ne možemo ni prognozirati hoće li se i kada ta situacija popraviti. Ukoliko se EA odluči za novo izdanje povodom Europskog prvenstva, ili izdanje povodom idućeg Svjetskog sigurno ćemo dobiti neke od ovih reprezentacija. No, hoće li ikad biti standardni dio Fife (ili bilo koje nogometne igre) ostaje da vidimo.

U konačnici, FIFA 16 je i dalje dosta solidan i zabavna proizvod. Inovacije u samoj igri su dovele do nemoguće dobrih obrambenih igrača i nemoguće dobrih golmana, sporijeg načina igranja i tvrđih i težih utakmica za koje ipak ne možemo ignorirati da je došlo do toga navedenih trikovima, a ne pravom dozom realnijeg nogometa. Dodavanja su često neprecizna, pucanje na gol zahtjeva puno vježbe, dok je sve drugo zbog čega je Fifa vrhunski proizvod i dalje tu. Licenzirane lige, klubovi i reprezentacije (da, i dalje nema Hrvatske..E moj Davore), dodatak ženskih timova, sve čini ovu igru jako lijepim proizvodom i ove sezone. Ultimate Team, koliko god kompliciran i zabavan, nije ipak za svakoga, Career mode je nezanimljiv kao i prije (ponavljam kao i uvijek, ovo je čisto subjektivna procjena) i sve u svemu malo je dobrih promjena u Fifi 16 da se može mirno i bez grižnje savjesti preporučiti onima koji imaju Fifu 14 ili 15. No, ako ste već odlučili da kupujete, sumnjamo da vas mi možemo zaustaviti. No ove godine svakako obratite pozornost i na konkurenciju.

IGRU USTUPIO: