Kao što to biva i u stvarnom sportu, razdoblja se često obilježavaju raznim rivalstvima. Ta rivalstva nikako nisu loša stvar, pošto upravo želja za pobjedom i trijumfom nad protivnikom podiže samu igru pojedinca, ekipe ili cijelog sporta na višu razinu. Sa sigurnošću možemo ustanoviti da situacija u gaming industriji nije nimalo drugačija.
Povijesno gledano, rivalstvo Konamija i EA Sportsa na nogometnom terenu traje već otprilike petnaestak godina. Tijekom sveg tog vremena u utrku se nije uspjela uključiti niti jedna druga nogometna igra, odnosno ni jedan drugi developer. Bilo je nekih pokušaja, ali ništa stvarno vrijedno spomena.
Ako krenemo od samih početaka, FIFA serijal bio je napuhani proizvod s većim budžetom, pun licenci, ali bez pravog pokrića, dok je PES (tada još ISS ili International Superstar Soccer, u Japanu poznat pod nazivom Winning Eleven) bila igra bez apsolutno ikakvih licenci s krivim imenima svih igrača, ali i s nadmoćnom mehanikom igre i gameplayem.
Evo i malo povijesnih činjenica za one koji žele znati više. U to vrijeme (kasne ’90.) Konami je izdavao dva nogometna serijala. Jedan je bio navedeni ISS, rađen pod paskom Konami Computer Entertainment Tokyo razvojnog studija i težio je realnom prikazivanju nogometa, odnosno simulaciji. Drugi serijal zvao se PES, odnosno Pro Evolution Soccer, proizvod Konami Computer Entertainment Osaka ogranka. PES je ustvari bio pojednostavljena, lakša verzija ISS-a, bio je malo „skromniji“, izlazio je samo na Nintendu 64 i bio je sinonim za arkadnu nogometnu igru.
Kasnijih godina, točnije 2001. Konami je ugasio ekipu iz Osake, ISS preimenovao u PES, te nastavio s izradom samo simulacije nogometa. (Pomalo komplicirano, je li?) Gledano iz današnje perspektive, ovaj Konamijev potez sa sobom nosi i popriličnu dozu ironije.
Dolaskom Playstationa 2, PES serijal nastavio je iz godine u godinu podizati kvalitetu i letvicu koja je EA Sportsu i FIFA-i bila nedostižna. Gotovo svih tih godina FIFA se nije uspijevala otrgnuti iz okvira arkadne igre namijenjene djeci. Za to vrijeme PES je napredovao svjetlosnom brzinom, oduševljavajući igrače željne realnosti. Cijela priča kulminirala je s PES-om 6, koji čak i danas igrači predstavljaju kao najbolju nogometnu igru koju je Konami ikad napravio.
Malo je poznata činjenica da je nakon izdavanja PES-a 6 jedan (pokazat će se vrlo bitan) dio razvojnog tima okrenuo leđa Shingu “Seabassu” Takatsuki (idejnom tvorcu ovog serijala) i otišao raditi za EA Sports. Slučajno ili ne, kvaliteta PES-a u idućim godinama krenula je silaznom putanjom, a polako, ali sigurno FIFA se približavala.
Iako još uvijek nedodirljivi, PES 2008, 2009 i 2010 više su nalikovali nadogradnjama s poboljšanom grafikom i nekim drugim sitnicama, dok je svaka prava inovacija u ovim igrama bila polufunkcionalna ili je sa sobom donijela neke bugove i dodatne probleme. U neku ruku, izuzetak ovome je jedino PES 2010 koji je bio dosta sporiji i teži, pokušavajući vratiti segment prave simulacije u serijal. Međutim verzije iz 2011. i 2012. godine ponovno nisu pokazale dovoljno velik napredak, a time je Konami omogućio Electronic Artsu ne samo da uzme svoj dio kolača, već i to da prometne svoj FIFA serijal kao najbolju nogometnu igru na tržištu.
Alternativa?
Prave alternative ovim igrama zapravo i nema. Međutim, dobar dio PES zajednice se okrenuo igranju PES-a 6 Shollym. Da pojasnimo, Shollym je naziv skupine patcheva koji PES 6 pokušavaju još uvijek održati živim. Dok sama igra ima oko 3,5 GB podataka, da bi downloadali sve opcijske Shollym patcheve, trebat će vam oko 13 GB praznog prostora. Grafika je značajno poboljšana, a vrijedni moderatori su u igru ubacili sve prave reprezentacije, klubove, grbove, dresove itd. u skladu s aktualnom sezonom (2011/12). Kao iznimno dobar dodatak javlja se classic patch s ogromnim brojem reprezentacija, klubova i stadiona iz raznih vremenskih perioda kao što su Italija 94-98, Hrvatska 96-98, Jugoslavija 90, Brazil 2002, pa sve do mađarske lake konjice. Milan 2000-06, Arsenal 94-01 ili Juventus 65-73 samo su neke od ekipa u ovom zgodnom patchu.
Unatoč svemu ovome, za današnje standarde igra je, naravno, zastarjela i pomalo ograničena što se vidi na svakom koraku. Ali, ako samo tražite malo onog starog PES osjećaja, uz par prijatelja i gajbu pive, ovo je najbolje što možete naći. No, nemojte očekivati igru koja se može mjeriti s današnjim standardima jer ćete biti pomalo razočarani.
Vratimo se sad malo rivalstvima. Oni koji najvatrenije brane određenog igrača ili klub su naravno navijači. Gotovo u istoj mjeri i igrači suludo brane svoj omiljeni nogometni serijal. Ovo u zadnje vrijeme dovodi do pravih malih ratova na forumima, blogovima i svim mjestima gdje se susretnu dvije „frakcije“. Dakle, „i kolcem i lancem i gamepadom u glavu!“ Osobno, ne razumijem čemu takvo inzistiranje, svađa i pljuvanje, pogotovo po ljudima koji su se okrenuli FIFA-i. Igram ISS od 1997. godine, odigrao sam na tisuće utakmica i s veseljem čekao svaki novi nastavak. Nisam nikad previše igrao FIFA-u jer je bila igra za djecu, dok smo prijatelji i ja uvijek težili realnosti i simulaciji zbog čega smo na kraju krajeva i preferirali PES.
O ukusima se ne raspravlja, naravno, ali svi oni koji tvrde da su izuzetno objektivni (a većina igrača to tvrdi) trebali bi prvo barem probati obje igre, pa onda suditi. Tko god izjavi da je FIFA 12 smiješna arkada i kako je moguće s jednim igračem proći igralište i zabiti gol kao i prije 10 godina ili je nije uopće igrao ili je teški PES fanboy koji se počinje tresti na spomen EA Sportsa. Ne razumijem kako su igrači spremni pričati o realnosti, a u isto vrijeme plaćati poluproizvod koji je odavno prestao biti istinska simulacija. Uvijek postoji onaj faktor nostalgije. Uostalom, svi smo mi (ili većina nas) odrasli uz PES pa tako FIFA serijal vjerojatno nikada neće imati takvo drago mjesto u srcima starijih igrača, uključujući i mene. No, sve ima svoje granice, a na staroj slavi se ne živi zauvijek. Svjestan sam da većina igrača zna igrati PES (točnije rečeno, većina igrača misli da zna igrati PES), a ne treba se zavaravati, FIFA 12 je u početku izuzetno teška, tako da i ova činjenica pomalo odbija ljude. Potrebno je dosta vremena i truda kako bi se prilagodili FIFA-i 12, a to donekle ubija zabavu, barem u startu.
Ukoliko ste dosad primijetili moje iznimno suptilno (?!) favoriziranje FIFA-e 12, svakako moram napomenuti da to zaista nema veze s licencama niti s veličinom EA ili Konamija, kao što dosta tvrdokornih PES igrača zna reći. To nikad nije niti bilo bitno. Sjećam se vremena Playstationa 1 kad smo trošili sate i sate samo na ispisivanje pravih imena igračima. Sve se radilo ručno, pošto nije bilo nikakvih patcheva. Nije nam bio problem, bio je to gušt, jer smo znali da će biti još realnije i ljepše kad zabijemo gol s Ronaldom, a ne Ronaridom! Ali danas kad su igre na razini na kojoj jesu, danas su neke stvari problem. Problem je kad FIFA 12 bude izdana dva tjedna PRIJE PES-a 2012, a ima posložene sve transfere i igrači su u klubovima u kojima zaista igraju, dok u PES-u… nisu. Problem je kad ocjene nekih igrača godinama nemaju veze sa stvarnim svijetom. I da, Konami, problem je kad su golmani manje korisni od stativa, a takvi su već nekoliko godina i igrači se kolektivno žale na tu činjenicu. Ovo je samo nekoliko „sitnica“ koje zorno pokazuju Konamijevu nonšalantnost i bezobrazluk prema igračima koji ovu igru plaćaju. Dojma sam da je PES postao obična copy-paste krava muzara namijenjena isključivo za mlaćenje love od naivnih i vjernih igrača.
Pitanje je što nogometnu igru čini privlačnom i zanimljivom. Mora li ona biti lagana ili okrenuta realizmu pa samim time i kompliciranija i teža? Volite li arkade ili simulacije? O ukusima se ne raspravlja…
Znam da se dosta ljudi neće složiti s ovime što sam napisao i to je u redu, svatko ima svoje mišljenje. Iako se na trenutke vjerojatno ne čini tako, pokušao sam biti maksimalno objektivan u uspoređivanju ove dvije igre. Ukoliko ste probali FIFA-u 12 i još uvijek mislite da je PES bolji, realniji ili kvalitetniji, svaka čast. Nema smisla na silu igrati nešto što vam se ne sviđa i nikako vam ne leži. No, isto tako, nema smisla ni pretvarati se da igrate ultimativnu nogometnu igru ili simulaciju, dok na tržištu postoji možda i nešto bolje, pa kako god se zvalo.
Leave a Comment