Današnje doba se slobodno može nazvati dobom remakeova, remastera i rebootova. Bilo da se radi o pjesmi na radiju, filmu koji je u kinu, modi ili pak video igri. Final Fantasy Crystal Chronicles je spin-off igra FF serijala koja je izašla 2003. godine na Nintendo GameCube konzoli. Konzoli koja je u svojoj generaciji imala najjači hardware, ali podbacila u prodaji. Za usporedbu, njen nasljednik Wii je bio podosta slabiji od konkurencije ali se prodao u preko 100 milijuna primjeraka. Radi loše prodaje samog GC-a, ni Final Fantasy Crystal Chronicles nije mogao doseći previše publike, te bi njegovo “portanje” na novije uređaje dalo priliku mnogim ljudima da uživaju u igri koju su propustili. To “portanje” je u navodnim znakovima iz razloga što je pojam dosta širok. A cilj ovog osvrta je ustanoviti radi li se o epic remakeu, solidnom remasteru, ili cash grab portu.

Pošto nisam igrao original, u svrhu što objektivnijeg osvrta, odlučio sam prvo igrati remaster pa onda tek istražiti original. Upalio sam Switch, pokrenuo igru, I dalje iznosim mali dnevnik:
Sam uvod je odmah vrištao: Japan!!! Pjesma kao da gledam uvod u anime, ali nažalost dub, a ne sub verziju. Prvi veliki izazov je bio kreirati igrača. Na sreću nije bilo pretjeranih mikropodešavanja, sve se svodi na izbor plemena (4 rase), spola (ostavili su kao u originalu 2, dok SJW ne napadnu), svaka od tih 8 mogućih kombinacija onda ima 6 različitih gotovih likova, te se svakome mogu pridodati 4 različite boja glasa po spolu. I za kraj… odmah… moraš birati profesiju sebe i ”cile familije” unazad 17 koljena. Trgovac, stočar, ribar, kovač, alkemičar, mlinar, farmer, krojač.

Moram priznat da sam tri put morao isponova. Prvi put sam se zeznuo jer sam mislio da mogu tj. moram napraviti sve likove u startu. Naravno da sam prvo napravio komada pa sam bio prisiljen ili resetirati sve ili nastaviti igrati kao anime waifu. P.S. Muški i ženski likovi znaju imati dosta sličnu robu, frizure i lica, pa je najveća razlika atributi. Ne mislim na att i def. Zatim sam drugi put krivo unio ime grada iz kojeg mi lik dolazi. Na ovom stupnju valja napomenuti da se uvodna špica kod svakog ponovnog pokretanja storya ne može preskočiti te sam se opako navukao. Treći put je napokon sve bilo na mjestu. Ante, trgovac iz Zadra, frizura naziva cow lick (‘ko da te krava polizala) i muževan glas. Pod pleme sam izabrao Clavat, ekvivalent regularnim human opcijama iz drugih RPG-ova. Imaju visoki def, te su podjednaki u ostalim statusima. Jednako su dobri u meele i magic napadima. Koriste mač i štit te su idealan izbor za prvi playthrough. Tu su još: Selkie – agilni ratnici koji izgledom dosta lice na Clavate, samo lošiji feeling za modu, Yuke – visoka bića obučena u oklop za koje se sumnja da su zapravo duhovi bez tijela. Odlični casteri, Lilty – Mali nabrijani ratnici, kombinacija biljke i dwarfa. Izgledaju kao djeca-pilići.

Priča

Idući dio teksta je blagi spoiler, ali posto se radi o uvodu i osnovnim informacijama, slobodno nastavite citati. Priču započinjete u svom rodnom gradu. Svijet u kojem je smještena radnja ove igre te njezinih nastavaka/spinoffova je zaražena Miasma oblakom koji je prekrio cijeli svijet. Otrovno je za sva 4 plemena, a čudovišta su imuna. Civilizacija živi unutar zona kristala koji odbijaju Miasmu, te su oko njih sagrađeni gradovi. Nažalost, kristali imaju svoj rok trajanja, te im je potrebno obnoviti snagu u razdoblju od godinu dana. To je ujedno i uloga glavnih likova, tzv. Caravanners. Igraču je dodijeljen pehar sa malim kristalom koji štiti od Miasme unutar malog područja i dopusta igraču kretanje izvan grada. Sam pehar je potrebno napuniti myrrh-om, tekućinom koja se dobije iz myrrh stabala. Stabla ne rastu u obližnjem vrtu nego su naravno u zonama infestiranim čudovištima. Igra nema interni sat ili neku drugu mehaniku koja odbrojava dane, nego godina prođe u trenutku kad se prikupi myrrh iz 3 stabla, igrač se automatski sa svojim karavanom (ne WW 1.9 TDI nego kočija sa ”bikolikom” životinjom umjesto pouzdane dizel mašine) vrati u grad i obnovi kristal. Isti princip se nastavlja iz godine u godinu, a stabla trebaju određeni period da se obnove. No tu ćemo stati i prepustiti vama igračima da otkrijete svijet i priču Final Fantasy Crystal Chronicles. Kako napredujete, što fiksno a što nasumce se pojavljuju cut scenes gdje se otkrivaju komadići glavne i sporedne radnje.

Priča je, u konačnici, dosta simpatična. Likovi izgledaju u redu unatoč limitaciji grafike u vrijeme kad je nastala. Original je išao preko analognog signala, a sad sve ide preko hdmi kabela pa je signal digitalan i čist (referiram na Nintendo Switch verziju). Komadići priče se otvaraju preko nasumičnih cut scenes te kroz napredak u glavnoj radnji. Uložen je trud u ”kućnu” atmosferu grada i povezanost sa obitelji. Nažalost, izgubio se osjećaj povezanosti sa ostalih 7 sugrađana radi ukidanja lokalnog multiplayera u remasteru. Stoga konačna ocjena također pati radi lošeg multiplayera pa je u konačnici ipak niža.

Gameplay

Za razliku od mnogih FF naslova, ovaj nije turn based, nego se lik kreće po prostoru i aktivno napada. Specifična mehanika za ovu igru je korištenje spomenutog pehara. Igrača čim napusti zonu unutar koje pehar djeluje, miasma dokrajči u roku od nekoliko sekundi. Kako igrač ne bi morao stalno nositi pehar i odlagati u borbi, tu ulogu preuzima bice poznato svim fanovima FF serijala. Naravno, pričamo o Moogle-u. Fluffy bića slična pretiloj maci sa krilima šišmiša i repom koji izgleda kao crvena loptica za tenis stavljena na komad zice. KAWAII!!! bi rekli u Japanu. Moogle se mogu bez problema kretati kroz miasmu (što bi onda značilo da su čudovišta???), nositi vam pehar, a kad ga odlože čak povremeno znaju castati (hrvatska verzija čarati zvuči loše) ofenzivne spellove (čari još gore) i time pomoći u borbi. Jedina mana je sto se ponekad umore, pa morate nositi pehar umjesto njih dok ne predahnu. I da, zamalo zaboravih, imaju govornu manu i završavaju svaku rečenicu sa ‘’kupo’’. Neznam da li je to njihov slang za tebra, brale, buraz ili nešto manje kulturno. Igrač započinje svaki level sa opcijom standardnog fizičkog napada koji ima i charge verziju. Kroz level se skupljaju magicite, magična kamenja koja vam dopuštaju castanje spellova. Odmah upozorenje da se ne zeznete kao i ja. Magicite nije potrošna roba koja nestane nakon castanja. Jednom kad ga skupite, taj određeni spell možete castati koliko vas volja, čak nema ni limitacije u obliku mane. Vrste magicite su elementalni (ofenzivni) među kojima su fire, blizzard, thunder; support (defenzivni) sa cure, raise, clear magijama. Magicite se mogu kombinirati na način da se spoje u jedan u izborniku, dok kod multiplayera se to odvija i sa Mooglom tako da se poklopi cast area za vrijeme castanja. Time se dobivaju novi spellovi ili jače verzije postojećih.

Ostali itemi su standardni za obnovu energije i pojačavanje atributa, recepti za oružja, oklope, sirovine itd. Više manje svaka vrsta itema može biti u kovčegu ili drop od protivnika. Ovisno o poslu kojeg ste izabrali, familija vas opskrbljuje pojedinim resursima ili kao u mom slučaju trgovca, imate popust svugdje. S obzirom da ne znam kad sam zadnji put kupio komad robe da nije bio na akciji, apsolutno sam pogodio svog lika. Također, tu je i sistem poste gdje se dopisujete sa familijom i razmjenjujete iteme, mimic sistem gdje možete promjeniti izgled svog lika da izgleda kao neki NPC iz igre itd.

Protivnici su lagani ukoliko im zapamtite napade i vrijeme potrebno za castanje, ali se možete zeznuti ukoliko vas previše njih okruži. Ne samo da će vam prekinuti cast i charge sa pojedinim napadima nego možete zapeti u combu. Oporavak od nekih napada je duži nego vrijeme castanja potrebno čudovištima. Nerijetko se dogodi da se niste ni odledili a protivnik vas je ponovno zaledio. Kad ih je više, šansa je još veća. Bossevi znaju spamati pomoćnike pa je neloše se prvo njih riješiti i onda fokus na bossa. Cesto morate birati između toga da Moogle nosi pehar kako bi bili mobilniji ili da ga spusti, pa s jedne strane imate pomoć pri napadu, ali manju mogućnost kretanja i bježanja. Putem također skupljate i status boost iteme, iteme koji vam povećavaju broj srca,broj slotova za aktivne magicite i iteme, prstene koji su zamjena za magicite, rijetke sirovine itd., sveukupno četiri itema takve vrste te dodatna 4 dobijete pri završetku staze. Kvaliteta ta četiri dodatna itema ovisi o tome koliko se dobro odradili zadatak koji ste dobili random pri početku staze. Taj zadatak može biti primjerice zadati što vise završnih udaraca magijom, pretrpjeti što više fizičke ili magic štete i slično. Nažalost, pri kraju staze gubite sve skupljene magicite, a od osam spomenutih itema imate pravo zadržati jedan.

Na kraju svega – port

Primarne kategorije kroz koje valja ocijeniti ovu igru bi bile : gameplay, priča i opravdanost postojanja remakea koju ćemo ukratko nazvati ‘’svrha’’. Gameplay, iako odličan za početak ovoga stoljeća ,danas se ipak osjete godine. U remakeu je dosta rađeno na online segmentu te se može igrati zajedno s igračima na drugim platformama. Tim od 4 igrača može biti sastavljen od Nintendo Switch igrača, PS4, osobe na Apple uređaju i osobe na Android uređaju. Nažalost, iz istog razloga nema nikakvog pomaka kada su kontrole u pitanju. Puno bolje se mogao iskoristiti napredak tehnologije i veći broj tipki kod modernijih joysticka, ali možda je ovo zanemareno radi Android i iOS uređaja. Ono gdje je remake definitivno podbacio je couch co-op. Ne samo da nije moguće igrati vise igrača na jednom ekranu (prosječni tv ekran u kućanstvu 2020. u odnosu na 2003. je puno veći i veće rezolucije), nego nije moguće ni preko lokalne konekcije umrežiti više Nintendo Switch uređaja. Iako stojite jedan pored drugoga, sa dva uređaja sposobna se međusobno direktno povezati, morate ići preko internet veze. Ovaj nedostatak je toliko krucijalan da sve drugo baca u sjenu. Single player je u vrijeme kad je igra izašla bio na solidnoj razini, ali danas postoji puno vise boljih alternativa, dok multiplayer koji je bio užasno zabavan pri izlasku, sad je sveden na generični online play gdje ima puno jeftinijih i/ili boljih alternativa na mobitelima/konzolama. Također bitna činjenica je i da samo host partya zadržava napredak u story modu, pa ukoliko sa 3 prijatelja prelaziš igru, potrebno je svaku stazu preci bar 4 puta. A za mijenjanje hosta ili staze potrebno je nanovo stvoriti party. Iz tog razloga za mene je maksimalna ocjena gameplaya ova koju vidite na dnu.

Zadnji dio ocjene je vezan uz pitanje koje smo postavili na samom početku: ”Radi se li se o epic remakeu, solidnom remasteru, ili cash grab portu”? Kada zbrojimo i oduzmemo sve navedeno u ovom osvrtu, odgovor naginje ka zadnjoj kategoriji sto je velika šteta. Najbolji način za opisati Final Fantasy Crystal Chronicles remaster je sljedeći: port Gamecube igre na mobitele koji je iz nekog razloga završio i na konzolama. Jednostavno je u startu napravljena greška što na konzolama nije uključen odnosno zadržan lokalni multiplayer. Istina… da bi na Gamecube igrao u vise igrača, svaki igrač je trebao imati Gameboy Advance spojen preko link kabela na Gamecube. No danas, uz puste napretke tehnologije, više tipki na kontrolerima, veći ekrani… smatram da je bilo prostora za kreativna rješenja. Svi ostali segmenti ove igre bili puno bolje ocjenjeni da je uključen lokalni multiplayer. Na koncu najbitnija stvar kod igre je iskustvo i zabava koju nam nudi, a nje previše nedostaje da bi se mogla preporučiti ikome izvan sfere fanova originala.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.