„A small prince rests alone in a vast, vast bedroom.

He wishes his father knew how much he hates sleeping alone, but he doesn’t dare to tell him.

For the king is very busy man and must not be disturbed. 

A king sits alone in his vast, vast office, drowning in affairs of state.

All he wants is to see his family and hug his son, but he cannot.

For his every waking moment must be spent in service of the people. 

One day, while eating dinner, the king asks his son what he most desires in the world.

He hopes he will say that he wants them to spend more time together, but instead the boy simply

points at a sword hanging on the wall. 

The ancient sword is considered the sign that one is ready to rule. “Someday” the king chuckles.

His son faintly smiles back at him. All he really wanted was for his father to read him a bedtime

story…“

Navedeni citat opis je oružja Engine Blade koji se pojavljuje u videoigri Nier: Automata. „Pravi“ vlasnik tog oružja je Noctis, glavni lik Final Fantasya XV, igre čiju ćemo unaprijeđenu verziju recenzirati u daljnjem tekstu. Tri su Final Fantasy naslova imala iconic oružja glavnih junaka koja su na neki način postala njihov zaštitni znak, definitivno jedna od sitnica koja će nam među prvima pasti na pamet kada pomislimo na te igre. Radi se naravno o Cloudovom Buster Swordu iz sedmog nastavka, Squallovom Gunbladeu iz „osmice“, te vodenom Brotherhoodu kojim je vitlao Tidus u Final Fantasyu X (u nastavku teksta za Final Fantasy koristit ćemo kraticu FF). Velik broj igrača smatra upravo desetku zadnjim pravim FF naslovom, onim koji je još uvijek imao taj osjećaj koji nas je osvojio i učinio nas doživotnim fanovima. Znači li činjenica da je mač Engine Blade postao prepoznatljiv simbol, koliko god to nebitna sitnica bila, to da se FF serijal vraća na stare staze, doba kada je bio neprikosnoveni vladar JRPG žanra? Pokušati ćemo dati odgovor na to pitanje kroz ovu recenziju, ujedno i objašnjavajući sva poboljšanja koja je Royal Edition donio.

Final Fantasy XV je igra na kojoj se radilo 10 godina, što je,koliko znamo, dulje nego na ijednom drugom gaming naslovu. Nije teško pretpostaviti da kroz vrijeme razvoja timu nisu cvjetale ruže, igra koja je u početku trebala biti dio Final Fantasy XIII univerzuma nekoliko je puta prošla kroz promjene razvojnog tima, te je u konačnici pala u ruke Hajimea Tabate, koji je preuzeo palicu redatelja od Tetsua Nomure. Takve promjene obično se loše odraze na igru (prisjetimo se FFXII), no ovdje uistinu nije bilo druge opcije, s obzirom da je Nomura zauzet s nekoliko drugih naslova, te je ta promjena zapravo najbolja stvar koja se dogodila ovoj igri. Final Fantasy XV kakvog smo dobili prije nešto više od godine dana bio je nedovršena igra, dobra, ali bilo je očito da razvojni tim nije stigao ubaciti sve što su namjeravali. Čudne tranzicije između chaptera, neobjašnjeni dijelovi priče, zapravo i jako minimalan narativ, samo su neke od stvari koje su podijelile konačna mišljenja o igri. Većina je bila pozitivna, no postojalo je jedno određeno „ali“, skoro svatko je imao neku zamjerku. Igra se prodala u ogromnim količinama, i dok bi praktički svatko bio zadovoljan postignutim, tim koji je radio na petnaestici je odlučio nakon izlaska na neki način dovršiti započeto. U proteklih godinu dana dobili smo nebrojeno puno besplatnih updateova koji su stvarno obogatili igru, 3 DLC-a koji upotpunjuju priču i pružaju nova gameplay iskustva po simboličnoj cijeni, te naposljetku sada i Royal Edition, veliki upgrade kojim možete nadograditi svoju osnovnu igru, ili jednostavno kupiti novu verziju sa svim poboljšanjima. Priča o DLC-evima i dodacima nakon izlaska svake igre je jako komplicirana, no uglavnom smo mišljenja da svaki DLC koji nije otprije na disku zaslužuje biti naplaćen, naravno ne prevelikom cijenom. To je slučaj i ovdje, te smatramo da je sve što je učinjeno da se ova igra poboljša nakon njenog izlaska vrijedno svake pohvale. Nismo jedini, jer Final Fantasy XV je prije samo koji tjedan nominiran za prestižnu BAFTA Gaming Award u kategoriji „Best Evolving Game“, nagrada koja se uglavnom dodjeljuje multiplayer naslovima, te je naravno jedina single player igra ove godine u toj kategoriji. No dovoljno o razvoju igre te razlozima zašto smatramo ovaj update izvrsnim potezom, vrijeme je da kažemo nešto i o samoj igri.

Final Fantasy XV je priča u kojoj pratite princa Noctisa Lucisa Caeluma i njegova tri tjelohranitelja/prijatelja na njegovom putu ostvarivanja proročanstva koje ga prati od djetinjstva. Nešto što je u osnovi jako jednostavno pretvara se u emotivnu, melankoličnu avanturu u kojoj je najveći fokus stavljen na same likove i njihove odnose. Ovo je prava road trip igra, velik dio vremena provest ćete u opuštenoj vožnji cestama, uživajući u krajolicima i slušajući razgovore naših junaka. Iako se možda na početku čine kao čvrsto ukorijenjeni u stereotipne kalupe, svaki od njih se s vremenom razvije u osobu koja će vam se zavući pod kožu, ono što definitivno trebate učiniti da se to dogodi je dati si vremena. Često je primamljivo žuriti, pokušati što prije doći do završetka priče, no ovo nije takva igra, nije takav Final Fantasy. Konstantno ćete biti u prilici prihvatiti neki novi sidequest, i svaki od njih krije neku novu interakciju, neku novu priču radi koje ćete imati osjećaj kao da ste se još više sprijateljili sa svojom ekipom. Svaki od likova ima svoju specijalnost, „grubijan“ Gladiolus istražuje i pronalazi predmete, ironični Ignis voli kuhati, luckasti Prompro fotografira, a glavni lik Noctis obožava pecanje. Nemojte zanemariti njihove hobije, jer su savršeno implementirani kako u gameplay, tako i u tu centralnu nit priče koju čini njihovo prijateljstvo. A to prijateljstvo je prikazano na stvarno maestralan i emotivan način, na kraju igre ćete imati osjećaj kao da kontrolirate ekipu koju poznajete jako dugo, a to je nešto što nam je nedostajalo od desetog FF nastavka. Ovdje je to, usudili bismo se reći, dovedeno do savršenstva.

Osim priče, gameplay je još nešto po čemu je ovaj Final Fantasy poseban. Radi se o prvom naslovu sa akcijskim stilom borbe, kao i o prvom sa open world karakteristikama (ne, mapa svijeta u prijašnjim igrama nije značila da su open world). Svijet u kojem se igra odvija je predivan, nerijetko ćete biti oduševljeni prolazeći krajolicima u svom autu, a svaki kutak možete i istražiti, te pronaći neki koristan predmet, ili sukob sa čudovištem kakvo dosad niste vidjeli. Igra vas, kako smo već spomenuli, potiče na istraživanje konstantnim davanjem sidequestova. Također vrijedi spomenuti da postoji i tok vremena, tako da čudovišta koja srećete danju nisu ista kao ona koja vas mogu napasti noću, još jedan element dosad nepoznat serijalu. Gradova u pravom smislu te riječi nema puno (no oni koji su tu su predivni), no uz cestu ćete naći bezbroj odmorišta sa novim itemima ili questovima. U borbama kontrolirate Noctisa, no moguće je otključati opciju upravljanja drugim likovima, te svaki pruža u potpunosti drugačije iskustvo. Sustav borbe koji se na prvu može učiniti jednostavan (samo držite krug kako bi rekli neki) zapravo krije mnoštvo mogućnosti, te je jedan od zabavnijih koji smo imali prilike isprobati u JRPG-ovima općenito. Svaki tip oružja (a Noctis ih koristi sva) vam otvara nove mogućnosti i načine kojima ćete savladati protivnike, te je na vama hoćete li iskoristiti sve što vam igra pruža. Budimo realni, većinu igara je moguće završiti koristeći najosnovnije opcije, odluka hoćete li biti maštoviti u potpunosti je vaša. Jedna lijepa sitnica u igri je laka dostupnost predmeta za liječenje likova, dok smo u prijašnjim nastavcima radi njihove rijetkosti čuvali elixire i megaelixire sve do samog kraja, nekad ih ni ne iskoristivši, ovdje ih nalazimo često, od samog početka, i potiče se njihovo korištenje, jer velik broj neprijatelja vam može jednim udarcem smanjiti vaše hit pointse jako blizu nuli. Uz borbe i istraživanje tu su i razne mini igre, još jedna odlika FF serijala, od trkanja chocoboima (ako ne znate što je to, pernate ptice koje služe kao prijevozno sredstvo), ribolova (iznenađujuće zabavno i opuštajuće), pa do igranja flipera (također zabavno, a i pruža mogućnost da zaradite jako dobre iteme), u svakom trenutku je moguće upaliti igru i zabaviti se nečime.

Što se vizualne strane tiče, nema iznenađenja u tome da igra izgleda predivno. Ono što posebno treba napomenuti su animacije likova, potencijalno najbolje dosad u videoigrama općenito. Tim koji je radio na tome zaslužuje svaku pohvalu. Royal edition dodatno uljepšava igru, pogotovo za PC igrače, oni s boljim konfiguracijama moći će u potpunosti uživati u najljepšem iskustvu igranja. Za glazbu je najvećim dijelom odgovorna legendarna Yoko Shimomura, koju možda pamtite kao skladateljicu za Kingdom Hearts serijal, a sada bismo je već lagano mogli proglasiti ako ne najboljom, onda definitivno jednom od top 3 ljudi koji danas rade glazbu za videoigre. Od početnog ekrana bit će vam jasno sa kako maestralnom glazbom imamo posla, a kao i kroz velik dio igre, prevladava taj osjećaj melankolije. Neke od tema nam danima nisu izlazile iz glave. Lijep detalj je što u igri možete kupiti albume sa glazbom iz prijašnjih FF nastavaka i slušati ih dok se vozite, ako se osjećate nostalgično.

Royal Edition donosi velik broj dodataka o kojima ćemo nešto reći sada, pokušavajući da vam ne spoilamo previše. Najveći dodatak je ogroman novi dungeon na kraju igre. Sa sobom nosi nekoliko lijepih sidequestova te četiri nova obavezna bossa i jednog tajnog superbossa koji će testirati vaše poznavanje sustava borbe do kraja. Tu je i velik broj animacije koje dodatno pojašnjavaju priču u drugoj polovici igre, dobrodošao dodatak, i igra u ovom obliku svakako „teče“ puno bolje. Još je jedno područje dodano, igra vam sada pruža mogućnost da isplovite brodom te istražite more oko Altissie, a što vas tamo očekuje otkrijte sami. Gameplay je također unaprijeđen, ono što bismo posebno istaknuli je Armiger Unleashed, naizgled malen dodatak koji poboljšava Noctisov Armiger Mode u borbi, nešto je što daje potpuno novu dimenziju u istraživanju genijalnoga sustava borbe, te će neki igrači pronaći načine da izvedu zadivljujuće comboe koristeći ovu funkciju. Sve ovo, plus velik broj patcheva koje smo dobili od izlaska, čine FFXV puno boljom i kompletnijom igrom od osnovne verzije, te se svakako radujemo budućim dodacima, jer ako je išta bilo očito kroz proteklih godinu dana, to je da ovaj razvojni tim sluša fanove i želi učiniti ovu igru što boljom. Naravno, ako kupite kompletni Royal Edition dobivate i sve DLC-eve i season pass.

U zaključku, trebali bismo napomenuti kako je Final Fantasy XV uistinu jedinstvena igra. Radi se o triple A naslovu koji se ne boji riskirati i biti drugačiji, na momente šarmantno neispoliran tako da ne zaboravite da se radi o videoigri, a onda opet maestralno izveden u skoro svakom aspektu. Ova igra ima srce, određeni je ne sais quoi, na prvi pogled vam se možda neće činiti tako, no pružite joj priliku i sigurni smo da će vas osvojiti, te ćete je se rado sjećati i vraćati joj se dugo nakon što se pred vama zavrte ending creditsi i posvjedočite tom predivnom završetku. Ovim nastavkom dobili smo ono što čekamo već 15-ak godina, pravi Final Fantasy naslov, te nam je vraćena vjera u budućnost serijala, a vama samo možemo preporučiti da zaigrate igru i uvjerite se u isto.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.