Firewatch je debitantski naslov studija Campo Santo. Iako im je ovo prva igra, studio je sastavljen od iskusnih i talentiranih ljudi iz industrije koji su radili na poznatim naslovima poput Walking Deada, Mark of the Ninja, Ori and the Blind Forest i Gone Home. Na Firewatchu su radili oko dvije godine i u najavi igre predstavljali su jedinstvenu igru fokusiranu na priču, odnosno na odnos dvoje likova unutar nje, popraćeno ugodnim vizualnim stilom i estetikom. Koliko su u tome uspjeli, prošetajmo.

Naaaants een-vwen-yaaaaaaa ma-ba-gee-chi-ba-va

Firewatch nas svojom radnjom stavlja u godinu 1989. gdje posjećujemo divljine Wyominga, točnije šume nacionalnog parka Shoshone. Igramo u ulozi Henrya, kojeg na početku igre zatičemo kako se uspinje prema svom tornju gdje počinje raditi ljetni volonterski posao kao pazitelj na požare. Dok se Henry uspinje pojavljuju nam se tekstualni segmenti unutar kojih saznajemo pozadinsku priču našeg lika, odnosno saznajemo razlog njegovog dolaska u divljine Wyominga. S obzirom na naglasak igre prema priči, izbjegavati ću ključne stvari koje bi mogle pokvariti narativno iskustvo. Priču i scenarij sastavili su Sean Vanaman i Jake Rodkin, koji su ujedno sudjelovali u stvaranju priče za prvu sezonu Telltaleove Walking Dead igre.

Tu sve započinje

Uvod nas upoznaje i s mehanikom dijaloga kojom ćemo se kasnije služiti u interakciji s Delilah. Ovdje se vidi utjecaj rada na Walking Dead igri. Izbor od nekoliko opcija razgovora, te u pojedinim slučajevima vremensko ograničenje za davanje odgovora. Upravo nas po dolasku u toranj kontaktira Delilah, Henryeva nadređena smještena u drugom tornju koji je vidljiv u daljini. Uređaj komunikacije je walkie talkie koji nas dočeka u tornju i nadalje jedini način komunikacije s Delilah. Delilah se predstavi i nakon kratke interakcije završi uvod u igru. Sutradan započinje službeno posao pazitelja na požare. Dok nas Delilah uvodi u opis posla dolazi do prve intervencije koju ćemo morati obaviti i daljnje se upoznati s alatima igre na raspolaganju poput kompasa, karte i užeta. Gameplay igre se svodi na simulaciju hodanja s mogućnošću interakcije prema određenim objektima. Jednu skupinu sačinjavaju objekti ili modeli koje možemo samo obzervirati i eventualno prokomentirati s Delilah, dok s drugom skupinom imamo fizičku interakciju, pa ih možemo pokupiti, pregledati, sačuvati ili jednostavno odbaciti. Tijek igre je pokazao kako je funkcija većine takvih interakcija bogaćenje sadržaja i imerzije, ponekad i naracije. Predmeti jasni za radnju vam ne mogu promaknuti, stoga ukoliko propustite prijaviti srušeno stablo nakon oluje ili limenke pive bačene na livadi, značajnih posljedica nema. Svejedno, easter eggovi, opskrbne kutije unutar kojih nalazimo pisma korespodencije dvojice prijašnjih volontera, znamenitosti parka i slični elementi doprinose Firewatch iskustvu i istraživanju.

Nestašni medvjedi, svugdje ostavljaju grudnjake.

Ipak, okosnica igre leži u odnosu i razgovoru između Henrya i Delilah. Razgovori s Delilah nude nekoliko opcija na koji joj možemo odgovarati. Tu nam igra dopušta da sami pristupimo kreiranju odnosa s Delilah, što je izvedeno kroz izvrsno napisane dijaloge i sjajno odrađen voice acting. Henryu glas posuđuje Rich Sommer, dok Delilah glasom oživljuje Cissy Jones. S progresom kroz igru i Henryevog posla kao pazitelja na požare njihov odnos postaje zanimljiviji i intimniji, te ih pobliže upoznajemo. Nakon polaganog početka i prvih nekoliko dana Henryevog volontiranja, stvari se počinju zahuktavati i igra nam predstavlja misterij unutar kojeg su se našli njih dvoje. Igra odrađuje dobar posao oko režije i vođenja kroz taj misterij i segment priče. Razvoj situacije i dramatičnost koja se stvorila na kraju nema jednako snažan rasplet. Dakako, bez ulaženja u detalje, ali uzevši u obzir kako igra leži na snažnoj naraciji, ključan element je završetak te priče. Kraj je podložan raspravi i mišljenja sam kako nije ispunio sve ono što se gradilo kroz igru. Iako se može uključiti njegov smisao u cijelosti, rasplet radnje je pomalo antiklimaktičan. Situacije koje su se razvijale i koje smo pratili kroz istraživanje na kraju ne služe samoj radnji, već odnosu s i osobnijim upoznavanjem s Delilah. Igra ostavlja iluziju branchinga poput Talltale igara, ali je čisto tu u svrsi razvoja odnosa s Delilah. Stoga, ukoliko vam je bitno putovanje kroz igrinu naraciju, ono je zadovoljavajuće. No, završetak samog misterija, pomalo je razočaravajuć. U igrinoj naraciji mogu se iščitati teme eskapizma i snalaženja unutar težih životnih situacija, te traženje poticaja i sukobljavanju s njima. Igra je barem lišena zamršenosti i pretencioznosti koje koriste mnoge apstraktnije „walking simulator“ avanture. Ali neravnomjernost tonova u radnji i priči ostavlja dojam „zavaravanja“ i nagrđuje cjelokupni dojam nakon završetka igre.

Novo radno mjesto

Grafički izgled igre je predivan. Igra je vizualno privlačna od prvog trenutka kad zakoračimo u park Shoshone do pa do samog kraja. Otvorena mapa unutar koje se snalazimo pomoću karte i kompasa nudi dosta prostora za istraživanje i uživanje u krajoliku kad ne pratimo glavnu radnju. Grafika cartoonish stila i estetike, izgrađena u Unity engineu, izvlači maksimalan ugođaj dok bauljamo prirodom. Izgled krajolika je inspiriran i ostvaren uz pomoć ilustratora Olly Mossa. Animacije koje Henry izvodi prilikom kretnje kroz okoliš također su pametno ukomponirane u dizajn i doprinose oživljavanju lika. Također i prigodni zvukovi prirode koje ponekad prekine ugodna glazba, sve u režiji skladatelja Chris Rema, poznatog po Gone Home. Dakle u tom audio-vizualnom odjelu, igra ostvaruje poseban i jedinstven ugođaj.

There is a union now between two towers…

Zaključno, Firewatch je lijepa igra. Lijepa za šetanje i promatranje. Lijepa za slušanje šarmantnih razgovora između Henrya i Delilah. Lijepa za odigrati kroz jedno popodne. Ako nije vaš tip igre, i ako niste voljni izdvojiti za trenutnu cijenu, onda nema problema u čekanju sniženja ili pojave u nekakvom bundleu. Sve u svemu, igra je preporuka za one koji vole ugodnu šetnju po virtualnoj divljini, obogaćenu s odlično napisanim dijalozima između likova i njihovom interakcijom, bez trenutka bilo kakvog oblika monotonosti. Dobrim dijelom igre radnja je intenzivna i završava dorečenim krajem, koji je ipak antiklimaktičan i pomalo razočaravajuć.

Većinu igre možemo provesti samo hvatajući screenshotove