Jedna od igara sa burnom prošlošću, punom uspona i padova, svakako je FlatOut. Danas, u nedostatku velikoj broja arkadnih utrka koje pokušavaju kombinirati zanimljivost samoga utrkivanja, online igranje, razbijanje automobila i lude pothvate po cesti u rangu sa Fast and Furious filmskim serijalom, FlatOut 4 je došao kao naručen. No, zbog užasnog trećeg dijela i velikog broja godina koji stoji između svakog od nastavaka (među kojima je drugi vjerojatno i do današnjeg dana priznat kao najbolji FlatOut) sjeme sumnje je bilo neizbježno prilikom izlaska Total Insanityja. Kad se ne očekuje puno, može se dobiti puno, a je li takav slučaj sa FlatOutom 4: Total Isnanity, saznajmo zajedno.

ZNAJ U ŠTO SE UPUŠTAŠ

Dosta veliki broj recenzija prošlog nastavka nisu previše hvalile igru, dapače, mnogi su je osudili zbog lošeg gameplaya i užasnih kontrola. Stav mnogih fanova serijala ili fanova žanra koji su očekivali da će Burnout i slične igre dobiti kvalitetnog zastupnika u ovom žanru bio je dosta pesimističan nakon trojke, a takav se osjećaj održao i prilikom najave četvrtoga djela. Vožnja i razbijanje automobila ponekad, kao u slučaju trećeg nastavka FlatOuta, nisu bili dovoljni za veliki uspjeh, no na sreću francuski developeri Kylotonn su uspjeli donijeti svakako bolji proizvod od onoga prijašnjeg. Sa sigurnošću se jako brzo daje zaključiti da je ”četvorka” puno bolji nastavak, sa prvim pokretanjem utrke, preko izbornika, ponašanja automobila i koncepta koji stoji iza igre. Ipak, nije sve ispalo baš tako jednostavno, prvenstveno za sve nove igrače/ice serijala koji ne dobivaju ni svojevrsni uvod u kontrole ni postavke igre, već se jako brzo uskače kroz career mode i u milost i nemilost nepredvidljivih staza i protivničkih vozača/vozila. Nemali broj rookieja, ali vjerojatno i prijašnjih fanova serijala, doživjet će neuspjeh pri prvom utrkivanju u Career modu. Razlozi su mnogostruki, od slabog vozila koji ste primorani kupiti, do duge staze sa tri kruga koja je puna zamki, a protivnici su puno sposobniji. Frustracije nestaju s već drugom utrkom koja je puno kraća i na određeni način lakša, što samo nameće dodatno pitanje zašto je prva utrka toliko teža. Ako uzmemo u obzir igru kakva je Burnout, koja je polagano tempirala težinu jasno prikazivajući svu ljepotu igre i jednostavnost igranja, k tome je ovo pitanje još bitnije. No, unatoč toj nejasnoći, igru spašava to što je već na glasu kao brza i nasilna utrka automobilima tako da vjerojatno svi koji ju kupe/iznajme/posude znaju kakvu dinamičnu igru dobivaju i koji kaos može proizaći iz nje. Ono što je važnije jeste ono što se događa nakon prilagodbe ili tijekom prilagodbe tom kaosu, prvenstveno sadržaj single play i multiplay dijelova igre, grafika i same kontrole.

Dubina i slojevitost je u tom career modu prvenstveno određena svojevrsnim level-upanjem (rank up mogućnostima) za vozila, skupljanjem novca i trošenjem istih na nova vozila, kao i sa otključavanjem dodatnih staza i upoznavanjem sa svim oružjima i napadima koje vaše vozilo može imati. Nezaobilazni nitro je svakako zaštitni znak ovakvih igara, pa je tako i ovdje prisutan od samih početaka, bez obzira što počinjete igru sa dosta neimpresivnim vozilom koje je već u samom startu malo izrazbijano. Nažalost, same kontrole nisu vrh ovakvih igara. I dalje Burnout ostaje u boljem sjećanju, što se tiče upravljanja vozila (bez obzira o kojem se vozilu radilo) kao i što se tiče preglednosti staza i samog dizajna i interesantnosti istih. Ovdje u FlatOutu je to sve dosta sporadično i neimpresivno. Staze se često ponavljaju, nisu previše živopisne, a često će na horizontu biti nejasno čeka li vas zavoj lijevo, zavoj desno ili ogromna prepreka u sredini. To može biti nešto što je ljudima zabavno i dobro, ili što zahtjeva vježbanje, no u situacijama u kojima morate pronaći i određene prečace koje ovakva igra ima, često se neće biti moguće snaći s okolišem jer jednostavno nije dobro razrađeno. U suštini, najkraće rečeno, grafika i izgled vozila ( a pogotovo vozača) mogli su biti puno bolje napravljeni s obzirom na godinu, a i na konzolu na kojoj se igramo.

ŠAROLIKA PONUDA KOJOJ NEDOSTAJE DUBINE

Izuzev tog single play career moda tu su i deathmatch opcije kao i veliki broj svojevrsnih mini igara koje pružaju dosta zabave, no ne i pretjeranu dubinu. Dapače, mini igre sam dosta brzo zamrzio. Sve se zasnivaju na izbacivanju vašeg vozača iz vozila čijim tijelom pokušavate određen stvari: ubaciti biljarske kugle u rupe, zabiti gol u stolnom nogometu i slično. Ništa te previše ne mami da pokušavaš i igraš sve dok ne usavršiš, a neke od mini igara nisu baš ni jasne kako se uspješno izvode. Dodatak tutorialu izvan onoga ”pritisni x da izbaciš vozača” možda bi isto dobro došao. No, ne može se poreći da se developeri nisu potrudili da pruže veliku raznovrsnost sadržaja u igri. FlatOut Mode je još jedna single play opcija koja pruža veću raznolikost sa raznim tipovima utrke, koja će služiti kao zamjena career modu ako ga smatrate teškim ili dosadnim, a ne kao nešto što će upotpuniti iskustvo igranja. Ubrzo ćete se, vjerojatno, naći u izboru između jednog ili drugog igranja, a navedene razlike bi mogle biti veliki minus za onaj drugi mod. Assault mod je donekle inovativan u svojim nastojanjima da bude utrka puna power-upova i eksplozija kao što je, npr. Mario Kart ili Crash Team Racing (da, svjestan sam da je spominjanje ove igre danas dosta arhaična referenca) no vožnja i korištenje raznih power-upova nije našlo određenu zlatnu sredinu što bi je učinilo privlačnim na duže staze. Kada se sve zbroji i oduzme, opcija za igranje je stvarno puno, od već spomenutog career modea, do mini igara koje možete igrati u lokalnom multiplayeru do online igranja različitih modeova ili utrkivanja za što bolju poziciju na raznim top listama raznih rezultata koje možete ostvariti u igrajući ih. Problem je što se ništa iz ponude, osim možda tih popularnih mini-igara ne ističe kao nešto osnovno, najbolje i nešto što ima duži vijek trajanja od par popodneva.

Nažalost, unatoč mom višednevnom trudu nisam uspio dovoljno dobro usvojiti kontrole. Vjerojatno je iskustvo drugačije sa volanom i/ili na PC-u, no što se tiče PlayStation 4 konzole, ostaje dojam da su neka od vozila stvarno nepredvidljiva i preosjetljiva, dok su druga dosta sporija u svojoj reakciji, a to u ovakvim igrama (gdje je svakih par metara neka opasnost, prepreka ili jaki zavoj) svakako dosta veliki problem. Sve što se na kraju da očitati iz ove igre da je ona napravljena prvenstveno za fanove žanra, ili još preciznije rečeno, za fanove serijala, pogotovo onih koji su uživali u prva dva nastavka. Šteta je samo što se vizuali nekad doimaju da su također iz tog jednog drugoga vremena, i što se ne pruža puno prostora za uživanje i učenje novim potencijalnim fanovima. Na kraju, to će vjerojatno igru koštati i nekog većeg uspjeha i maestralnog povratka na gaming scenu, iako su multiplayer putevi i zajednica koja se sporadično stvara nekad nepredvidljivi i mogu pogurati dodatan uspjeh ovoj igri. No, da se brzo zaključiti da izbor staza, a pogotovo upečatljivih staza, kao i maleni broj vozila neće dugo održati igranje mnogima (derby, classic i all star kategorije ukupno sadrže 27 vozila, a neka od njih ćete teško dobiti jer su dosta skupa, a novčane nagrade dosta male).

FlatOut 4: Total Insanity ima za svakoga ponešto, no ipak najviše za fanove serijala. No i njima se savjetuje lagani oprez jer grafika i kontrole mogu dosta zagorčati naočigled šaroliku ponudu opcija koju nudi igra te razočarati sa nedostatkom split screen opcije za lokalni multiplayer te nedovoljnom šarolikošću staza i jednostavno blagoga, a nabrijanoga pristupa vožnji bez puno brige za sami dobar osjećaj vožnje prije svih sudara i eksplozija. Ludnica je tu, a je li išta više od nje? Trenutačna je procjena – teško. Bar ne na duže vrijeme.