Svi smo mi manageri…

Dakle novi Football Manager je tu i ove godine, a kako ne znam reći NE, na mene je palo da ga i recenziram. Nakon godina i godina igranja FM-a, ove godine odlučio sam ga ne kupiti i ne igrati, no tu se pojavio dotični urednik GoodGamea (hvala Zlatko) i sprašio mi steam code u inbox. Razlog mog pokušaja odvikavanja je vjerojatno svima poznat. Ova igra je apsolutni ubojica slobodnog vremena i socijalnog života jer je tako prokleto zarazna. Svi mi potajno mislimo da smo najbolji menadžeri na svijetu i silno to želimo dokazati. Tako se moje NE pretvorilo u “Aj, malo ću odigrati, pa možda nešto napišem…” Plan je bio uzeti Arsenal (jer volim patnju, eto zašto Arsenal) i odigrati svojevrsni “dry run” bez puno uranjanja u dubinu. Nije prošlo puno i gle, već je 4 ujutro, a trebao bi odigrati još ovo kolo, pa možda onda još i Europu, pa malo pogledati koga bih mogao dovesti i tako…

Na samom startu sam doživio dvije najgore stvari koje vam ova igra može pripremiti. Prvo sam nakon savršenih priprema po Kini na penale osvojio Community Shield protiv Chelsea samo da bi se igra “crashala” odmah nakon utakmice. Ništa, load dva tjedna unatrag i ispočetka. Epilog je bio isti uz napomenu da su mi se ovog puta ozlijedila 3 igrača iz prve postave. Druga stvar je bila da sam u prvom kolu Premiershipa bio FM-ed. Za one koji ne znaju, izraz “You got FM-ed” se primjenjuje kada neka ekipa bude apsolutno nadmoćna u posjedu, prilikama, udarcima, igri, samo da bi izgubila (obično u zadnjim minutama) iz prvog protivničkog udarca po golu. Bio je to Everton, bila je 88. minuta i bio je to njihov drugi udarac prema mom golu. Ja sam ih imao oko 25… Nije ovo dakle ništa novo u Football Manageru, ali u kombinaciji sa ranim “crashom”, moje daljnje igranje je bilo pod velikim upitnikom. Ipak, hrabro sam nastavio dalje i uronio u sve što FM 18 donosi. Treba napomenuti da je to (zasada) bio jedini “crash” koji sam doživio. Doduše nije bio jedini put da nisam uspio okruniti terensku nadmoć.

Moćni Bournemouth u jednoj od “onih” utakmica. Ovo je konačni rezultat.

A što donosi FM 18? Nekoliko dosta zanimljivih noviteta sa polovičnim uspjehom. Prvo i najnebitnije je glazba na uvodnom screenu!? Šok i nevjerica. Glazba u FM-u!?! I to smo doživjeli. No krenimo na bitne stvari. Taskbar na lijevoj strani sada ima dvije nove stavke. Prva je “Dynamics” u kojoj se nalaze informacije vezane uz generalnu sreću vaših razmaženih derišta, hijerarhiju ekipe, tj. tko je gazda u ekipi i socijalnih grupa unutar ekipe. Hijerarhija se sastoji od piramide gdje su na vrhu dvojica, trojica igrača koji su lideri ekipe (kapetan, dokapetan i ponekad još jedan igrač), grupe igrača koji su izuzetno utjecajni, onih koji su relativno utjecajni i onih čije je mišljnje prilično nebitno u svlačionici (obično novopridošli i mladi igrači). Podložno promjenama, jasno.

Zgodan je ovo prikaz ponajviše zbog toga što vam jasno daje do znanja koga od igrača smijete naljutiti, a s kim je bolje ne ulaziti u svađu jer će vam lako razoriti ekipu iznutra. Kao i zadnjih nekoliko godina, izuzetno je lako posvađati se s igračem, ponajviše zbog ograničenih opcija koje imate pri razgovoru, a koje se gotovo nisu promijenile svo ovo vrijeme, kao uostalom i reakcije igrača. Nevjerojatno je kako igrač koji odigra primjerice 6 ili 7 utakmica zaredom u ligi iduća dva, tri kola igra samo Europu ili kup i svejedno se buni zbog nedovoljne minutaže. Slična je i situacija kada se u medijima pojavi priča kako neki XY klub u istom rangu kao vaš ili bolji želi dovesti vašeg igrača. Prije ikakve transfer ponude očekujte ultimatum vašeg igrača koji je već odlučio da odlazi. Najgore od svega je što će drugi klubovi nuditi žalosno niske cifre za transfere, a kada ih odbijete ili zatražite više novca zaboravite na dotičnog igrača pošto ste upravo postali smrtni neprijatelji. Ovo je vjerojatno najgori segment interakcije sa igračima koji me osobno muči već godinama u FM-u. Ono što sam primjetio (i obilato koristio) je to da u FM-u 18 kada zatražite od kapetana (ili dokapetana) da popriča s igračem koji ima problema, gotovo uvijek ih uspiju i riješiti, ali samo na neko vrijeme. Ova opcija je postojala i prije, no barem meni gotovo nikad nije koristila.

Samo dvojica relativno nezadovoljnih je zapravo monumentalni uspjeh.

Osim hijerarhije možemo vidjeti generalno zadovoljstvo svlačionice koje vodi do jače kohezije na terenu što vodi do bolje igre, rezultata i vaše podrške od strane igrača. Ništa previše novo, no sada imamo zgodni mali grafički prikaz svega toga. Još jedna nova stavka je “Social groups” koja prikazuje valjda tko se od igrača s kim najviše druži. Ovisi o dužini boravka u klubu, starosti, jeziku kojim igrači pričaju i sl. Nisam siguran kakav i da li ikakav značaj ima pošto je kod mene Kolašinac gotovo cijelo vrijeme bio sam, ne druživši se s nikime, a svejedno je bio jedan od boljih igrača.

Doveo sam mladog De Ligta samo da Sead ne bude usamljen…

Druga nova stavka u taskbaru je “Medical Centre” gdje je prilično lijepo razloženo zbog čega će vam se igrači ozlijeđivati. Primjetite da nisam napisao “da li će se ozlijeđivati”. Odlična je ovo novost gdje možemo vidjeti tko je pod velikim pritiskom utakmica, umora, treninga ili ponavljajućih ozlijeda. No ove, kao i zadnjih godina, događa se previse ozlijeda. Na stranu činjenica da igram s Arsenalom koji je notorno poznat po dugotrajnim ozljedama igrača, situacija nije drugačija sa bilo kojim drugim klubom. Prije otprilike godinu dana (dakle oko izlaska FM-a 17) sam gledao intervju sa Milesom Jacobsonom, direktorom Sports Interactiva i ocem Football Managera, gdje je objašnjavao kako su zbog mnogobrojnih kritika gaming zajednice zapravo smanjili broj ozlijeda u igri za oko 20-30% u odnosu na realnost. Bilo je i priče kako kalkuliraju umor igrača poslije svake utakmice u odnosu na pravi nogomet  koristeći raznorazne algoritme, no nekako mi ta priča nikada nije držala vodu. Uzmimo u obzir kako je Chelsea osvojio Premiership prošle sezone (ili Leicester godinu prije) koristeći većinu sezone ne više od 15, 16 igrača. Činjenica je da ni jedni ni drugi nisu igrali Europu, no Premiership je svejedno fizički najteža liga sa suludim rasporedom utakmica te dva dodatna kupa koja igraju. Pokušajte to ponoviti u Football Manageru i do polusezone imate punu bolnicu, a možda i koji smrtni slučaj uzrokovan umorom. Smanjivanje režima treninga, mijenjanje načina igre ili zapošljavanje vrhunskih trenera, fitness stručnjaka i doktora ne pomaže. Nužno je abnormalno rotiranje ekipe između lige, kupova i Europe gdje mi se često događalo da kompletno drugačija postava igra dvije uzastopne utakmice. To vodi do pada kvalitete, lošijih rezultata i jednostavno nije realno. Da ne pričamo o broju kvalitetnih igrača koji morate imati u rosteru. Opet, ni ovo nije ništa novo u Football Manageru no kao i neke druge stvari postaje zamorno.

Kao što možemo vidjeti, svi imaju “High injury risk”?!?

Skautiranje igrača je također dobilo (barem idejno) novo ruho. Jedna od poruka koje ćete redovito dobivati u inbox je “Scouting meeting” gdje vaši skauti predstavljaju raznorazne igrače za koje misle da bi bili od pomoći ekipi. Dobra stvar je novo vrednovanje skautiranih igrača od 0 do 100 kao dodatak famoznim poznatim zvjezdicama. Ovo ipak dosta bolje prikazuje razinu na kojoj je određeni igrač u slučaju dolaska u ligu koju igrate. Preporuke vaših skauta još uvijek variraju od dobrih do nevjerojatno glupih, pa će vaša osobna procjena ipak biti najbitnija. Treba reći da je skautiranje igrača sada dugotrajniji i kompliciraniji proces. Skautima treba duže vremena za procjenu igrača, a isto tako skaut izvještaj nećete dobiti zasebno u inbox, već će biti pomiješan sa izvještajima drugih igrača koje ionako niste htjeli niti se želite probijati kroz 25 izvještaja svakih par dana. Ovo se može promijeniti sa par klikova, ali kao i neke druge stvari dosta akcija koje su prije zahtijevale 2 ili 3 klika sada zahtijevaju duplo ili troduplo više.

I ja vjerujem da bi Insigne bio kvalitetno pojačanje.

Skautiranje nas dovodi do kupovine igrača koje je manje – više dobro odrađeno u igri. Kako cifre u pravom životu očito idu u lepi Honduras, FM prati stanje na tržištu, pa ćete tako za čak i solidnog igrača morati iskrcati pravo bogatstvo. Što se ovoga tiče, nema previše zamjerki, iako su developeri pretjerali sa zahtjevima klubova za neke zaista anonimne 16 ili 17-godišnjake od 30, 40, pa i više milijuna. Pri samom pokušaju transfera sada malo bolje možemo vidjeti troškove kupnje, pogotovo kada je u igri plaćanje sa raznoraznim bonusima i odgodom. “Way to go” je još uvijek hvatanje igrača za niskim otkupnim klauzulama kojima ćete onda morati ponuditi malo bolju plaću ako su sretni u trenutnom klubu. Samo da navedemo neke na početku igre: tu su Samuel Umtiti sa 53 milijuna funti, Alex Grimaldo sa 35, Mertens 28.5, Sergi Roberto sa 26.5, Timo Horn sa 15.5, pa čak i Griezmann sa 89…

Nastavljamo sa novitetima, a jedan od najviše najavljivanih je da FM 18 ima novi grafički engine koji sada podržava DirectX 11. Sam (grafički) prikaz utakmice izgleda solidno, ljepše nego prošle godine, no možda malo prešareno za moj ukus.

Cesc sekundu prije nego će asistirati protiv kluba koji ga je odgojio. Grozno. Ako se pitate kako, asistirao je Willianu desno iskoristivši trenutnu pomrčinu uma mog desnog beka. Neobjašnjivo.

Ono što ne izgleda dobro je sama izvedba. Igra izgleda kao da lagano trza cijelo vrijeme, a problem svakako nije u mom PC-u koji je i više nego sposoban potjerati igru na najzahtjevnijim postavkama. Ovo se zapravo odnosi na cjelokupni dojam igre koja je kompletno dodatno usporena. Procesiranje svega sada traje još duže, a u kombinaciji sa dužim “pathovima” do nekih akcija, FM je od igre koja je i prije bila prilično usporena sada postala na momente naporna. Novi “game engine” je posebna priča. Iako ovo nikad nije bio (i neće biti) forte FM-a, definitivno mogu reći da je game engine lošiji nego prošle godine. Svjestan sam da sama utakmica i njen prikaz nisu najbitniji dio ove igre (zvuči glupo, ali ovo se odnosi na određene reakcije, kretanje i poteze igrača), no Sports Interactive u ovom segmentu već jako dugo vremena stagnira, pa i nazaduje. Nebrojeno puta igrači rade apsolutno suprotno od onoga što je postavljeno u game planu (korneri, slobodni udarci, pa i sama filozofija igre koju su usvojili). No ono što me najviše naživciralo su traljavo odrađene situacije gdje lopta redovito pogađa igrače u leđa, petu, (neki dio tijela) i nelogično se odbija na razne strane. Golmani znaju biti posebno ograničeni sa smiješnim reakcijama, a centaršutevi su samo vrh torte. Prosječno jednom do dvaput u utakmici će centaršut sa bilo kojeg dijela terena završiti u golu, na okviru gola ili će ga golman krajnjim naporima obraniti. Nikakvu ulogu u ovome ne igra ocjena za “crossing” igrača pošto se događa apsolutno svim igračima koji se nađu na centaršutu. Čak i komentar u igri će napomenuti kako igrač to nije htio, ali frekvencija ovakvih situacija je jednostavno previsoka, iako sam osobno igrao sa prosječnim brojem ubačaja. Imao sam situaciju gdje je Debuchy na taj način zabio dva gola u istoj utakmici, dok se jednom lopta od prečke odbila mom igraču na glavu. Sve će ovo vjerojatno biti ispravljeno sa nadolazećim updateima, no ne mijenja prvotni dojam igre koji je iskreno, nedorečen.

Zanemarimo činjenicu da u ovom screenshotu imam dupli “Match Stats” iz nekog razloga…

Svaki FM unazad nekoliko godina dočekan je na nož od strane gaming zajednice zbog ovih ili onih razloga, ponekad nepotrebno i sa glupim argumentima. FM 18 dočekan je na sablju. Iskreno, razumijem igrače koji su nezadovoljni iako se ne slažem sa svim kritikama. Još uvijek je ovo punokrvni manager koji će uzeti sate, dane i mjesece igračima baš zato što je u svojoj jezgri ostao isti sa nekoliko “dobrih” noviteta. Spomenuo sam “Dynamics” i “Medical centre” stavke koji su najzanimljive i dobrodošle inovacije. Isto tako je jasno kako će sa nekoliko nadogradnji biti riješen i problem grafičkog, kao i game enginea. Javlja se nekoliko novih zanimljivih noviteta kao naprimjer situacije gdje poneki igrač izađe u javnost sa informacijom da je gay (ili čak vaša oba stopera), pa kako je napisao jedan razočarani steam korisnik, barem se netko zabavlja u ovoj igri. Game modovi su ostali praktički nepromijenjeni, ali to ne mogu uzeti kao minus jer ionako nude ponešto za svakoga. S druge strane, kao i jezgra igre, previše negativnih stvari je ostalo isto, a iza dvije spomenute najprimjetnije nove stavke zapravi visi upitnik kakav utjecaj uopće imaju na samu igru. Odgovor je, ne prevelik. Dodajmo na to činjenicu da je nespretna interakcija s igračima praktički nepromijenjena već godinama, sama reakcija igrača u razgovorima na razini djeteta, a “pre game” i “half time talk” sa igračima apsolutno nebitan. (Iako bi i meni nakon 10 utakmica već dopizdila ista motivacijska fraza, drugih opcija nema.) Dodajmo to da svaki put kada gubite ili igrate neriješeno (a treba vam pobjeda), pa promijenite sustav i jače napadnete praktički možete zaboraviti da će se dogoditi ijedan “highlight” u vašu korist. Dodajmo činjenicu da se i vaša uprava često ponaša izuzetno retardirano pa nije bitno jeste li u četvrtini finala LP ispali od Barcelone ili Dynamo Kieva niti kako se utakmica odvijala. Dodajmo tome da će bilo koji AI vođen klub dovesti solidnog ili jako dobrog igrača za višestruko manju cijenu nego što vi to možete. A pokušali ste sve opcije kupnje koje se nude. Spomenimo i činjenicu da će vam se previše puta u sezoni dogoditi situacija gdje ste nadmoćni u apsolutno svim segmentima nogometne igre samo da bi vaši igrači zaboravili na činjenicu da loptu zapravo treba poslati i u gol kako bi pobijedili. Na stranu vaša fantastična forma, “finishing” preko 16 svih vaših ofenzivnih igrača, neki tamo klinac ili veznjak na razini prosjeka HNL-a će vašu “elite” obranu napraviti smiješnom previše puta i to točno onda kada ne treba. Dodajmo i to kako prekaljeni vrhunski igrači ne mogu izdržati strašan tempo od primjerice pet ligaških utakmica u 20 dana bez da se ozlijede ili da im treba odmor na početku sezone. Sve su ovo problemi koji su u igri prisutni već godinama, no tim gore za Sports Interactive koji ih još uvijek nije riješio. Niti jedan grafički prikaz ovoga ili onoga, nove role igrača ili šareniji izgled to ne može zamaskirati niti zavarati gaming zajednicu.

Izuzetno je teško iz godine u godinu ocjenjivati igru koja apsolutno nema nikakvu relevantnu konkurenciju. Ukoliko SI pogodi sa updateima, ovo može biti igra koja će mi ponovno oduzeti tristotinjak sati, no u ovom trenutku ne vidim takvo nešto mogućim. Možda sam i ja ostario, postao izbirljiviji ali ne mogu više zatvarati oči na neke očite kikseve u igri Sports Interactivea.