“If it ain’t broke, don’t fix it“, kaže drevna izreka iz stare Arizone, ili tako negdje. Malo tko je se u gaming svijetu drži toliko dosljedno kao Sports Interactive. Možda upravo zato njihov Football Manager i danas, skoro tri desetljeća nakon prvog pojavljivanja pod kultnim imenom Championship Manager, ima bazu fanova koja je po lojalnosti, zagriženosti i spremnosti na fizički obračun u slučaju uvrede usporediva samo sa navijačima Millwalla.

Football Manager je sav u detaljima, jasno je to svakome tko ga je ikada zaigrao. Ovdje se pažljivo njeguje osjećaj da samo jedna odluka kojom si dva minuta prerano prešao sa Positive na Cautious može da te košta zgoditka u mreži i, posljedično, titule. S tim u glavi developeri pristupaju i svakom sljedećem izdanju. Tako novi FM donosi vrlo malo promjena u odnosu na prethodni – rekli bismo upola manje nego što je FM21 donio u odnosu na FM20 – ali je to krajnje nebitno. Važno je jedino jesu li sve te izmjene smislene i korisne. A jesu. Valjda.

Iako kvaliteta grafike nikada nije bila primarni fokus, unaprijeđenja animacije koja smo dobili definitivno će smanjiti upotrebu lijekova za smirenje. Igrači se po terenu kreću znatno prirodnije, njihovi genijalni potezi su bolje vidljivi, a greške koje čine imaju evidentno uporište u nedostacima taktike, kvaliteti protivnika ili nedostatku sopstvene. Fokus psovanja je vrlo bitan u igrama, a FM22 ga sada stavlja na pravo mjesto. Sve rjeđe ćeš hvatati sebe kako pominješ rodbinu „glupom Manageru“ jer se lopta od veznjaka sa Technique 19 odbija kao od zid, već ćeš psovati braniča, čiji je Positioning 13 očigledno doveo do toga da ga duga lopta prosto preskoči, ili samog sebe, jer je ovo peti FM zaredom kako dovodiš Jamesa Rodrigueza u momčad, iako planiraš igrati pressing, i sad jasno vidiš kako je on u tome koristan koliko i ona baba iz trećeg reda tribina. A ta odranije problematična relacija pressinga i umaranja napokon je popravljena, umaranja su drastičnija i njihove konsekvence opasnije, pa zaista stječeš dojam da 250.000 tjedno plaćaš kolumbijsku bakutu.

Zabavan dodatak je i potpuno novi Deadline Day, posebno za sve Del Boy managere među nama. Build up do ovih datuma je sada intenzivniji, a sami završeci prijelaznog roka istinski uzbudljivi. Iz sata u sat stižu najraznovrsnije informacije – mediji javljaju da Mbappé razmatra opcije, Real stavio Valverdea na transfer listu, sumnjivi agent nudi nekog balavca za kog tvrdi da je wonderkid, City potrošio još 100 milijuna, tebi se hvata paučina u kasi, ali možda Brentford uleti sa 20 milki za Oxlade-Chamberlaina, pa bi se onda moglo nešto, nekako… U paru sa sadržajnijim i korisnijim scout izvješćima, Deadline Day i definitivno postaje jedan od najzabavnijih dana u sezoni, čak i kad u njega uđeš bez kune u džepu.

Data Hub je treći veliki novitet, na papiru najdosadniji, ali najkorisniji. U praksi, pak, ni jedno ni drugo nije sasvim točno. Statističari, analitičari i zaljubljenici u Excel dobili su najzad svoj kutak FM ekrana, jer su na jednu mjesto nagurani podaci o pokušanim centriranjima i nerealiziranim šansama, grafikoni koji sugeriraju gdje gubimo posjed, komparacije koliko driblamo mi, a koliko konkurencija… Ovako napisano, sve to zvuči dosadnjikavo, ali je pitko vizualizirano i lako čitljivo. Ipak, većina igrača će se osjetiti izbombardiranim tolikom količinom brojki, koje, opet, same od sebe ne daju precizne odgovore. Vidiš ti da su Van Dijk i Matip neuobičajeno ranjivi na Through Balls, ali što je uzrok – njihova kemija, opadajući atributi, širina obrane, visina linije kontakta, odsustvo drugog veznog, loš horoskop, jak mamurluk – tko će ga znati?! Data Hub zahtjeva dubinsko tumačenje, povezivanje različitih fakata i strpljivo testiranje na njima zasnovanih pretpostavki, što je suštinski dobro, jer ne poklanja laka rješenja, ali je prilično izgledno da će ga većina kućnih managera po defaultu zaobilaziti.

Tu su i preuređeni sastanci sa članovima stručnog štaba, ali oni ostaju bolna točka, srećom ne od životne važnosti. Istina, tvoji treneri, skauti i asistenti izbace poneki dobar prijedlog i dinamika rada s njima jeste življa, ali prečesto ta tjedna druženja skrenu u repetitivnu dosadu stalnog insistiranja da Salah izvodi slobodnjake na sredini terena i ažuriranja procjene potencijala već otpisanih talenata iz omladinske škole za po pola zvjezdice gore ili dolje.

Jedina ozbiljnija taktička inovacija je WCB pozicija za one najhrabrije, što je fin dodatak, u skladu sa aktuelnim trendovima među top timovima. Sa druge strane, komunikacija s medijima je, nakon obećavajućih iskoraka u prošloj verziji, ponovo zastala u mjestu, sa istim pitanjima i odgovorima koji se vrte otkad je Pogba proglašen velikim talentom, pa smo i dalje prinuđeni clickati jedno te isto iz pressice u pressicu, u nadi da će prijeko potrebni revamp ove važne dimenzije doći na red u skorijoj budućnosti.

U FM22 je stalo i još nekoliko šminkanja, dorada, utezanja… nedovoljno velikih da im posvećujemo zasebne redove. Sasvim dovoljno njih da se, uz te 3-4 krupnije stavke, zamaskira osjećaj krivice što si pukao još 55 dolara jer si – budimo realni – samo htio da vidiš hoćeš li ti u igri bolje napraviti novi Newcastle nego Arapi koji su ga kupili da igraju FM sa stvarnim ljudima!

„The Devil is in the details“, kaže još jedna stranjska izreka. I Football Manager je. I hvala mu zbog toga, jer ga zato i volimo.