Čak i oni koji o Ubisoftu baš i nemaju neko dobro mišljenje, morat će se složiti s činjenicom da je Ubisoft jedan od rijetkih „igrača“ na tržištu video igara koji se posljednjih godina ne boji uložiti u potpuno nove projekte, osobito na ovoj generaciji igraćeg hardvera. Najbolji primjer za takvo što su novi hit IP-jevi kao što su Watch_Dogs i The Division, od kojih se svaki i te kako isplatio, prodavši se u multimilijunskoj nakladi. Ti naslovi svoju premijernu najavu imali su na Ubisoftovim E3 pressicama, a za Ubisoft je u neku ruku postala tradicija da svoje nove projekte najavi upravo tokom svojih E3 pressica. Svaki E3 sajam i Ubisoftov media briefing s Aishom Tyler značio je i najavu barem jednog novog, iznenađujućeg i prilično unikatnog IP-ja. Tako smo se i tokom E3 2015 pressice poprilično iznenadili kada je Ubisoftov karizmatični kreativac Jason Vandenberghe najavio For Honor, srednjovjekovnu multiplayer hack & slash akciju u kojoj se sukobljavaju naizgled nespojive zaraćene frakcije – vitezovi, vikinzi i samuraji. Mnoge je (uključujući i autora) ove recenzije Ubisoft već kupio prilikom premijernog trailera, no detaljniji prikaz i dublji uvid u igru otkrio je da se radi o vrlo ambicioznom i složenom ostvarenju, namijenjenom nešto užem krugu igrača nego što je to bio slučaj s Ubisoftovim dosadašnjim franšizama.  Razvoj ovog ostvarenja cijela gaming javnost je budno pratila, a nepune dvije godine kasnije, nakon nekoliko preliminarnih testiranja u vidu alphe i dvije bete, For Honor je napokon i stigao u prodaju, no je li Ubisoft u konačnici uspio ispuniti vrlo visoke ciljeve koje je sam sebi postavio s ovim vrlo ambicioznim naslovom?

Vitez, viking i samuraj ulaze u bar…

For Honor je iznimno brutalni akcijski hack & slash smješten u alternativno i pomalo apsurdno no opet zanimljivo osmišljeno povijesno – fantasy okružje u kojem bjesni rat između tri naizgled nespojive, no isto tako vrlo kompatibilne frakcije – vitezova, vikinga i samuraja. Otkud ove tri frakcije zajedno i što ih je zapravo spojilo?

Naime, radnja igre ispričana je kroz nevjerojatno besmislenu, da ne kažem glupu priču koja prati događaje koji se odvijaju u dalekoj alternativnoj prošlosti, u kojoj je svijet koji poznajemo iz povijesnih knjiga i s časova povijesti zapravo pretrpio tešku kataklizmu koja je tri gorespomenute preživjele frakcije stavila u prilično nezavidan položaj, ne dajući im bilo kakav dodatni izbor za preživljavanje. Da bi svaka od frakcija opstala i preživjela, morat će se izboriti s preostalom konkurencijom. Tu na scenu stupa nemilosrdna warlordica i glavna antagonistica igre po imenu Apollyon, koja vjeruje da su sve tri frakcije vrlo slabe te koristi sve te njihove slabosti, kako bi zbog svojih viših ciljeva manipulirala njima te ih dodatno zavadila i započela veliki rat iz kojeg bi na kraju samo ona profitirala.

Story mode je prepun beznačajnijih i prilično iritirajućih likova, no na sreću kod istih se ne zadržavamo previše

Prilično nebitna priča igre razvijat će se tokom igranja njene single player kampanje, koja bi vam nepovratno trebala pojesti nekih 6-7 sati, no koju ćete isto tako vrlo brzo zaboraviti i nikad joj se nećete vratiti, budući da se najbolje od ove igre zapravo krije u njenom multiplayeru.

Naime, single player kampanja je tu samo da vas pripremi za ono što dolazi poslije te služi kao svojevrsni tutorial za multiplayer. Prilično bevezna single player kampanja koju prati još bezveznija priča, relativno je kratka te se sastoji od 18 misija podijeljenih na tri kratke kampanje, od kojih svaka priču prezentira iz perspektive jedne od sukobljenih strana.

Nije Dynasty Warriors, no na momente definitivno podsjeća na njega

Kada je u pitanju sam gameplay, For Honor bismo onako laički najlakše mogli opisati kao napredni Dynasty Warriors s znatno bogatijom produkcijom i mnogo više opcija, čija najveća vrijednost počiva na sjajno riješenom i veoma kompleksnoj borbenoj mehanici koja vam tokom igranja pruža brojne mogućnosti. For Honor stiže s odlično riješenim borbenim sustavom koji je u isto vrijeme vrlo pitak i kompleksan, koji je lak za shvatiti ali isto tako koji zahtjeva dugotrajno učenje, naporan trening i praksu kako bismo ga usavršili. A tek tada stvari postaju one najbolje…

Pojedine single player misije nude i stealth pristup, no u njima nećete vidjeti ni “s” od stealtha budući da će vas protivnici primjetiti na kilometar

For Honor nam zapravo nudi vrlo uzbudljivu borbu hladnim oružjem iz perspektive trećeg lica koja se odvija u nevidljivo – ograničenim arenama krcatim ljudskim i AI protivnicima koje je potrebno isjeckati za dalje napredovanje. Borba u igri se izvodi kombiniranjem shoulder buttona i stickova te nam zbog svoje fleksibilnosti nudi zaista veliki broj poteza, poput lakih i teških udaraca, blokiranja u više smjerova ili izbjegavanja protivničkih napada.  Sve ovo igračima nudi nevjerojatnu dozu taktike prilikom borbe, budući da svaki naš potez ovisi o pravilnom tajmingu i taktiziranju, jer svaki naš potez troši staminu koja se vrlo brzo puni natrag, no ne i dovoljno brzo da se tokom fajta možemo razmahati kao u Dynasty Warriors igrama. Isto tako, tokom borbe moguće je koristiti i okolinu (npr. na pravom mjestu protivnika možemo šutnuti u provaliju i instantno mu skresati cijelu health skalu..), neke protivnike ( obično one koje kontrolira AI i koji služe za sjeckanje radi dodatnog podizanja motivacije i samopouzdanja igrača) dovoljno je inače jednom mlatnuti da bismo ih ubili dok su, s druge strane, tu i drugi heroji (osobito u multiplayeru) s kojima nas u Mortal Kombat maniri očekuje ravnopravna borba do smrti.

Ako mogu biljke i zombiji, zašto ne bi mogli i vitezovi, vikinzi i samuraji?

Kada se na kraju uspijemo riješiti pomalo mučne single player kampanje i dobro se zagrijemo i upoznamo s igrom, slijedi ono najbolje – multiplayer!

There can be only one!

Tu stvari dolaze na svoje, budući da se radi o komponenti igre koja je milijunima svjetlosnih godina ispred single player dosade o kojoj je gore bilo riječi. For Honor u startu nudi i više nego dovoljnu količinu multiplayer sadržaja, a isti će tokom cijele godine konstantno biti nadopunjivan od strane Ubisofta. Pred nama je na startu čak pet zanimljivih multiplayer modova, šest velikih mapa za mlaćenje te 12 heroja razvrstanih u četiri kategorije, pa krenimo redom..

Na startu nam je raspolaganju 12 boraca, po četiri u sve tri sukobljene frakcije. Svaka frakcija sastoji se od četiri borca dalje svrstana u neku od četiri dostupne klase. HEAVY klasu čine „teškaši“ s puno HP-a koji udaraju vrlo jako ali sporo (gdje udare tu trava, odnosno u ovom slučaju kosa protivnika definitivno ne raste). ASSASSIN klasa donosi nam mogućnost igranja s brzim lakonogim herojima koji su u stanju isporučiti veliki broj kratkih udaraca koji ne prave preveliku količinu štete, VANGUARD klasa predstavlja srednju klasu heroja koji mogu koristiti jednoručno oružje i štit, a tu je i HYBRID klasa koja je zapravo miks svih ostalih klasa, koja se u isto vrijeme ne ističe ni po jednoj osobini.

Klase se razlikuju od frakcije do frakcije, pa tako na primjer samuraji nemaju heroja koji se služi štitom, dok vikinzi recimo imaju čak dva takva heroja. Također, svaki heroj ima poseban sustav napredovanja tokom leveliranja, što nadalje nudi zaista velike mogućnosti prilikom igranja, a ne moramo ni spominjati zaista impresivnu količinu customizacijskih opcija za svakog od heroja.

For Honor nam nudi pet različitih multiplayer modova: Dominion, Elimination, Brawl, Duel i Skirmish. Od svih pet modova svakako je najpopularniji Dominion, u kojem se se dva četveročlana tima bore oko osvajanja strateških točaka, osvajajući poene do određenog limita ili dok ne istekne vrijeme. Duel mod nam s druge strane nudi potpuno drukčiji pristup, u formi sjajne „1 na 1“ makljaže protiv drugog „živog“ protivnika, bez bilo čijeg dodatnog utjecaja, gdje samo naše vještine dolaze do izražaja (mali savjet – nemojte se iznenaditi i obeshrabriti kad vas taj živi protivnik namlati u treptaju oka – naviknite se na takvo što i trenirajte dok se ne usavršite svoju borbu). Meni osobno najinteresantniji je vrlo intenzivni i napeti Elimination mod, koji nudi sukob između dva četveročlana tima koji se bore do smrti bez mogućnosti respawna. Brawl je 2v2 mod u kojem svaki tim od dva igrača mora ubiti dva protivnička heroja kako bi pobijedio, dok je Skirmish 4v4 mod u kojem igrači dobivaju poene za ubijanje protivnika, a nakon što članovi jednog tima uspiju skupiti dovoljan broj poena, moraju eliminirati igrače drugog tima kako bi pobijedili.

Recept za jednu od mnogobrojnih brutalnih eliminacija – zgrabi protivnika i nabij ga na obližnje šiljke

Svaka multiplayer akcija donosi XP i loot koji se očituju u zaista impresivnoj količini unlockablesa, a osim toga nagrađuje nas i poenima koji idu na konto frakcije za koju se borimo tokom Faction Warsa.  A što je zapravo Faction Wars? Naime, Ubisoft je odlučio otići korak dalje kada je u pitanju sustav nagrađivanja u ovoj igri pokrenuvši Faction Wars, svojevrsno natjecanje između tri sukobljene frakcije za koje se igrači odlučuju. Faction Wars će za sada biti podijeljen u tri sezone, od kojih svaka traje 10 tjedana tokom kojih nas očekuje pet rundi (jedna runda traje dva tjedna). Nakon svake sezone bit će proglašen pobjednik, članovi pobjedničke frakcije bit će nagrađeni određenim nagradama, a potom slijedi restart i nova sezona.  Zahvaljujući Faction Warsu tokom igranja For Honora imat ćete osjećaj da činite nešto više od običnog tamanjenja protivnika i nabrijavanja XP-a, budući da doprinosite cijeloj zajednici koju već sada čini zaista impresivan broj igrača.

Uz “žive” protivnike, tu su uvijek i oni koje kontrolira umjetna inteligencija, a koji uglavnom služe za podizanje osobnog borbenog morala

Multiplayer komponenta For Honora svakako predstavlja osvježenje na MP sceni i definitivno je jedna od boljih koje trenutno možemo zaigrati, no definitivno ne i bez propusta. Tu prije svega mislim na probleme sa serverima, koji su pri launchu igre i te kako bili učestali i gotovo stalno prisutni. Oni koji još nisu zaigrali ovo ostvarenje, ali su sudjelovali u alphi ili nekoj od beta, sjetit će se problema oko matchmakinga i online pristupa općenito, budući da serveri baš i nisu bili za neku pohvalu. Ubisoft je u ovih mjesec dana uspio dosta stvari popeglati no i dalje se zna dogoditi da zbog mušičavosti servera MP komponenti ne možemo pristupiti ili da nas igra usred fajta izbaci. Evidentno je da Ubisoft radi na ispravljanju svih tih propusta i to je ono što je najvažnije, jer pred ovom igrom je još puno puno vremena.

Kad se Ubisoft s tehnikalijama razgoropadi..

S tehničke strane, For Honoru se zaista nema što prigovoriti. Igru na svakom koraku krasi moćna i prepoznatljiva Ubisoftova produkcija. For Honor jednostavno izgleda prekrasno. Odlično optimizirani grafički pokretač bez problema vrti igru bez trzanja (što je zaista impresivno za igru ovog tipa), a fantastični vizuali i efekti, uz dosad možda i najbolju mo-cap animaciju likova ikada, predstavljaju pravi raj za oči, a ništa lošija nije situacija ni sa zvučnom stranom, na kojoj Ubisoftovci još jednom nisu štedjeli. Zvuk udaraca metala od metal, kišne kapi koje se odbijaju od oklope heroja, samo su neki od efekata koji će vas oduševiti, pružajući potpuni dojam da se zaista nalazite na bojištu naelektriziranom najrazličitijom lepezom ratničkih emocija.

Količina detalja u igri zaista je nevjerojatna, a kompletnom dojmu dodatno doprinose i sjajni efekti

Zaista spektakularnu tehničku prezentaciju igre jedino ponekad znaju narušiti problemi sa serverima koji su sada stabilizirani, kao i ponekad zaista glupi protivnici koji čekaju u redu da ih smaknete jednog po jednog, no to su definitivno stvari preko kojih se može prevazići.

Još jedan vrlo uspješni eksperiment u Ubisoftovoj režiji!

Ubisoft je još jednom riskirao s novim IP-jem i to mu se definitivno isplatilo, jer pred nama je još jedan vrlo uspješan eksperiment, čije vrijeme tek dolazi. Ukoliko ste jedan od onih igrača koji njeguju samo single player pristup, onda bi vas For Honor mogao dobro razočarati, jer single player komponenta igre jednostavno nije vrijedna pomena. S druge strane, ukoliko ste otvoreni k eksperimentiraju i isprobavanju nečega sasvim novog, čak i ako niste od onih koji igraju multiplayer, For Honor bi vas mogao vrlo ugodno iznenaditi. Uz vrhunsku audiovizualnu prezentaciju i moćnu produkciju općenito, radi se o igri koja će vam pružiti mnogo više ukoliko u nju uronite dublje i posvetite joj se. Ako ste spremni na takvo što, očekuju vas sati i sati sjajne zabave.