Poljski razvojni indie studio 11 bit studios nas je prije četiri godine oduševio igrom This War of Mine, iako odlično izvedenom i konstruiranom, svojom temom i naracijom jako je teškom i mračnom igrom, čije je iskustvo igranja uglavnom izazivalo nelagodne odluke i depresivne posljedice. S identičnom tmurnom direkcijom, developeri nas odvode u nešto drugačije okruženje. Okruženje i smještaj bi bilo najjednostavnije opisati povezivanjem filma katastrofe The Day After Tomorrow i popularnog steampunk podžanra. Frostpunk nas postavlja u nezavidan položaj i odgovornost predvodnika skupine preživjelih ljudi u potrazi za toplinom i sigurnošću od mraza. Vremensko razdoblje (1880-te), uvjetuje resurse i načine s kojima se ljudi moraju snalaziti kako bi preživjeli okrutnost „vulkanske zime“.

Evo nas, stigli smo! Uh, nadam se kako imaju Netflix.

Glavna priča se odvija oko manje karavane koja se uslijed mećave odvojila od izbjeglica iz Londona, u potrazi za bogatim ležištima ugljena na sjeveru. Zatečena sama, karavana preživjelih nailazi na napušten, ali funkcionalan generator. U samom početku igra nas provodi kroz osnovne mehanike održavanja građevina, dostupnih aktivnosti i upravljanje gradom. Očito, najbitnija stvar je održavanje topline, odnosno generatora oko kojeg gradimo svoje naselje. Kontrola topline, nadogradnja generatora i niz drugih manipulacija sistemom će u kasnijim fazama igre biti ključni. Budite uvjereni kako se u niti jednom tenutku nećete osjećati sigurno i u kontroli situacije. I to vam igra odmah daje do znanja. Naime, nakon što pošaljemo ekspediciju u istraživanje okolnog područja grada, doznajemo sudbinu jednog sličnog naselja. Do tog trenutka, igra vas vodi u nadanju kako se stvar ne čine toliko tmurnim, ali kada se među građanima prolomi vijest o sudbini tog susjednog zbjega, nada drastično opadne. Nada i nezadovoljstvo su dva „metra“ koja ćemo često promatrati i oko kojeg se odigrava menadžment društva kojeg pokušavamo izgraditi i održavati.

Jedan od primjera s kojim se pokušava održati nada pomoću Knjige zakona

Resursi su prijeko potrebni i igra nam pametno nameće stupnjeve njihove eksploatacije. U početku je dovoljno poslati grupe radnika da se probiju kroz snijeg i rastave svakakve olupine uokolo generatora. Ali nakon što iskoristimo taj materijal, biti će potrebno graditi različite građevine i njihove nadogradnje kako bi se došlo do teže dostupnih ležišta. Paralelno s time, gradit ćemo stambene objekte, kuhinje, medicinske stanice, skladišta i ostale osnovne građevine potrebne za preživljavanje i zadovoljavanje potreba stanovništva. Kako igra bude napredovala, tako će biti potrebno upravljati s većim brojem projekata i investicija, te će započeti glavna muka, utrka s vremenom. Trošenje ugljena se povećava proporcionalno s potrebama zajednice i njegova opskrba uvijek stoji na vrhu prioriteta.

Svako toliko temperatura zraka će pasti na 40 ili više ispod ništice. Tada nastupa najveća kriza i na test dolaze odluke i smjer kojima vodimo naš grad. Smjer se ne ogleda samo u istraživanju tehnologije i eksploatacije resursa, već i u prilično dobroj mehanici „Knjige zakona“. Kako bismo održavali red i osiguravali zajednici potrepštine, često ćemo morati obećavati rješenja prilikom nastalih otežanih situacija. Ukoliko ih ne isposlujemo, nada će opadati, nezadovoljstvo rasti. „Knjiga zakona“ služi kako bi se donosile teške odluke, ponekad kompromisne, ali uvijek s cijenom. Kod donošenja tih zakona moramo biti na oprezu jer „knjiga“ ima cooldown , što znači da je potrebno pripaziti na tajming njihovih donošenja. Zakoni koje donosimo često oduzimaju komfort stanovništvu, ali dugoročno se isplate kao rješenje u težim prilikama. Npr. dodatna smjena rada u rudnicima, produžen radni dan, slanje djece u rudnike, ostavljanje amputirane osobe na nemilost zime…I slične morbidne odluke. Upozorio sam na nelagodne odluke i depresivne posljedice.

U jednom trenutku igre, morat ćemo se odlučiti između dva generalna, pomalo distopijska, smjera s kojima ćemo uspostavljati zajednicu i graditi novo društvo. Jedan smjer vodi u strogo održavanje reda i discipline, pod čvrstom čizmom uprave grada ili smjerom vjere i duhovne snage. U oba slučaja borit ćemo se protiv agitanata koji će huškati stanovništvo na napuštanje grada i upuštanje u potagu za Novim Londonom, ako uopće postoji. U slučaju „željezne čizme“, obračunavanje s „Londonerima“ provodit će se agresivnije, dok će u smjeru „Vjere“ prevladavati pasivniji pristup koji se očituje izgradnjama svetišta i promicanjem nade u bolju sutrašnjicu. Svaki smjer donosi i novi set zakona, što Frostpunku daje još jedan dovoljan razlog za ponovno odigravanje.

Jednom kad krenu nevolje, samo će se nakupljati.

I dok se u gradu borimo za očuvanje reda i mira, toplinu domova, dovoljno resursa za preživljavanje mećava i pada temperature, izvan grada naše će ekspedicije tražiti druge preživjele skupine ljudi, resurse, obogaćivati priču i osvjetljavati sliku svijeta oko nas. Kao i sve u Frostpunku, za to će im biti potrebno vremena, i opcije koje nam se ponude o daljnjem djelovanju ekspedicija mogu označiti ogromne trenutke za grad. U jednoj situaciji, razina ugljena drastično je opala i grad mi je imao nekoliko sati grijanja. U trenutku kad se trebao ugasiti, jedna je ekspedicija u grad donijela dovoljno ugljena da osposobim novi rudnik za eksploataciju goriva. Takvih situacija kroz igru ima mnogo i razina stresa uvijek će biti visoka. Najbolji savjet koji mogu ponuditi jeste – često sejvajte.

Redovit ekran tijekom igre

Osim glavne priče, tijekom njezinog prolaženja, otključavaju se i drugi scenariji. Zasad su dostupna dva, a nedavnom nadogradnjom igre, dostupan je i Survive mod koji otežava igru i nudi izazov onima koji su proključali dosadašnje težine igre.

Frostpunk nije lagana i kežualna igra. Zahtijeva investiranje i pomno vaganje odluka na različitim razinama. Ali upravo u tome i postiže ono što su developeri zacrtali. Jedna od komparacija koja mi je padala na pamet tijekom igranja jeste Stronghold. Simulacija izgradnje grada i društva/zajednice u ekstremnim klimatskim uvjetima. S nizom sistema koji su nam na raspolaganju prilikom menadžmenta grada, olako nas uvlači u ulogu odgovornosti i želje za stvaranjem boljih prilika populaciji koja preživljava unutar grada. Nemile odluke mogu dovesti do porasta nade, isto kao što plauzabilne odluke mogu dovesti do porasta nezadovoljstva. Kako bi se postiglo optimalno balansiranje i dugoročna strategija, učiniti će se mnoge greške i učiti će se na teži način. Ali u tome igra fantastično odrađuje svoju igrivost.

Igrivost je zapakirana u jednako fantastičan audio-vizualni ambijent. Zahvaljujući takvoj prezentaciji, hladnoća koja prekriva svijet Frostpunka osjeća se kroz ekran, dok se tmurnost i depresija ogledaju kroz dojmljive grafičke detalje, prigušene palete boja i orkestralnu glazbenu podlogu koja se odlično stapa s ambijentalnim zvukovima poput vjetra, zvona crkve i slično.

Kako bi steampunk bio još više izražen, tu su jako korisni konstrukti – automatoni.

Dakle, Frostpunk je svakako preporuka za sve ljubitelje simulacija izgradnje gradova, općenito mendžmenta i strategija. Bez pretjerivanja mogu izraziti viđenje kako bi mogao biti i indie naslov godine, i na vrhu igara godine. Originalnost okruženja, izgradnje svijeta i igrivosti pružaju jedinstveno iskustvo. Stoga, u ove nadolazeće ljetne dane, Frostpunk bi vam mogao biti ugodno osvježenje u igračem rasporedu.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.