Da mi je netko prije 18 mjeseci spomenuo riječ Gacha, mislio bih da sam propustio neku šalu na svoj račun, dok danas ne prođe dan da ne pogledam na smartphone i odigram pokoju boss bitku, okušam sreću na ruletu ili jednostavno sudjelujem u raspravama sa drugim igračima. U zadnje vrijeme svjedočimo oživljavanju japanske gaming filozofije – dok su prošlu generaciju konzola japanski developeri uglavnom prespavali (uz pokoji uspjeh, poglavito Souls serijal), sada gaming community hvali igre poput The Last Guardiana, Nier Automate, Final Fantasy XV ili Nioh-a, te se s nestrpljenjem isčekuju naslove kao što su Persona 5 ili Shenmue III. Zapadnjačka filmska gaming iskustva koja su obilježila PS3 i Xbox360 kao da su dosadila tvrdokornijim gamerima i gamericama te je japanski fokus na čvrste gameplay mehanike, memorabilne boss bitke i jako unikatne settinge ponovno sve privlačniji. No gdje su nestali svi takvi naslovi za vrijeme prošle generacije konzola? Sigurno ste se barem jednom susreli s viješću tipa „Taj i taj japanski developer radi na nastavku/spin-offu svog popularnog serijala XY“, uzbuđeno kliknuli da pročitate članak te razočarano vidjeli kako se radi o mobilnoj igri, najčešće samo za japansko tržište. Negativan stav koji se stvorio prema mobilnim igrama u gaming zajednici mogli bi smo velikim dijelom pripisati upravo tome – postojala je potražnja za nastavcima omiljenih serijala igara iz vremena PS1 i PS2 generacije, velikim igrama za „velike“ konzole, te bi činjenica da bi nešto takvo morali igrati na malom ekranu svog smartphonea stvarala bijes i odbojnost kod ljudi. Nitko, pa tako ni ja, nije želio Breath of Fire 6 igrati na mobitelu, budimo realni. No jedno dosadno jutro može nas natjerati na svašta, pa tako i davanje prilike nečemu što i ne djeluje kao baš najidealniji oblik zabave.

Gachapon, iliti skraćeno Gacha, je riječ kojom se u Japanu označuju aparati s igračkama, u njih ubacite novac i iz aparata dobijete nasumično odabranu kuglicu u kojoj se nalazi figurica koju ste možda baš željeli, nešto slično automatima koje ste tu i tamo mogli vidjeti ispred supermarketa. Toliko su velik dio japanske svakodnevnice, da je bilo samo pitanje vremena kada će se taj princip, koji je u suštini mužnja novca odnosno kockanje, prenijeti i na gaming industriju. Tu na scenu stupa svijet mobilnog gaminga, takozvane gacha igre. Iako ih se naziva tako, to nisu igre u kojima je jedina stvar koja se dešava kotrljanje loptica sa nagradama na ekranu, gacha igre mogu biti bilo kojeg žanra (iako su najčešće RPG-ovi), te je kockanje samo jedan aspekt kojim si možete obogatiti iskustvo igranja novim likom ili oružjem. Dakle princip je jednostavan, imate RPG, sa svime što očekujete od njega, kroz igranje zarađujete određenu in-game valutu kojom možete zavrtiti rulet u kojem, ovisno o igri, možete dobiti lika ili oružje. Nagrade su poredane po rijetkosti, najrjeđe (ujedno i najkorisnije za igru) je naravno najteže dobiti, no može vam se posrećiti. Možete zavrtiti rulet za jednu nagradu, ili njih 10 odjednom, potonja opcija vam daje veću mogućnost dobivanja rijetke nagrade, no naravno, košta više resursa. To je zajedničko svim Gacha igrama. Često neke od nagrada možete dobiti samo na određeno vrijeme, jer su vezani uz evente koji se povremeno pojavljuju u tim igrama, a s obzirom da vam povlačenje (pullanje) gache ne garantira ništa, nerijetko ćete potrošiti čitavu zalihu in-game valute pokušavajući dobiti baš ono što vam treba. Tu naravno dolazimo do načina zarade gacha igara (same igre su uvijek besplatne) – ako vam ponestane valute koju zarađujete igranjem, možete ju nadomjestiti pravim novcem, kakvog li iznenađenja. To nije nužno, velik broj igrača je F2P, ali nekad je uistinu teško odoljeti svim tim ponudama koje igra baca na vas. Taj kockarski aspekt može zasmetati ljudima, fascinantno je koliko mogućnost posjedovanja sitnog spritea sa lijepim artworkom može utjecati na sakupljački dio ljudske psihe, koliko je zarazno to isčekivanje dok se vaše nagrade iscrtavaju ispred vas, te koliko se prazno osoba može osjećati kada ne dobije ama baš ništa korisno.

Na zapadu su ove igre počele dobivati pozornost upravo radi negativnih aspekata samog kockanja. U ožujku 2016., igrač jedne od najpoznatijih igara u Japanu, Granblue Fantasy (više o samoj igri kasnije), koja danas broji više od 15 milijuna aktivnih igrača, potrošio je preko 6000 dolara pokušavajući dobiti jednog lika, uspio je, svoje kockanje streamao, te izazvao burne reakcije koje su rezultirale peticijom te je donesen zakon o čvršćoj regulaciji samih gacha igara. O navedenom incidentu se pisalo i na gaming sajtovima na zapadu, te se sve više počelo pričati o igrama koje su zarobile Japan.

Japanske role-playing igre iz nekog su razloga uvijek bile jako velik dio hrvatske gaming scene. Razloga može biti više, a osim onih najočitijih i univerzalnih svima, koje uključuju predivne svjetove koje je potrebno istražiti, pretjerano emotivne priče sa jakim moralnim porukama, te maštovite sustave borbe i razvoja likova, mislim da su ih uvelike popularizirali hrvatski gaming časopisi za vrijeme PS1 ere u kojima je nekolicina entuzijasta recenzirala većinu tada dostupnih JRPG igara, čak i ako nisu izašle na europskom tržištu. Bio to razlog ili ne, te igre su brzo našle velik broj fanova, te su na neki način postale bitan faktor u odrastanju velikog broja gamera i gamerica. Svi smo znali tko su Cloud ili Squall, Front Mission 3 je vjerojatno bio popularniji u Hrvatskoj nego u bilo kojoj drugoj državi koja nije Japan, Chrono Cross smo obožavali i nismo razumjeli zašto ga velik broj ljudi na internetu mrzi jer nismo doživjeli Chrono Trigger u vrijeme kad i ostatak svijeta, postojao je ogroman broj blogova i foruma posvećenih određenim serijalima, te smo svi bili čvrsto uvjereni kako je svijet kvadratan, zahvaljujući zlatnom dobu Squaresofta. Igre su bile fenomenalne i razmazile su nas, tako da nije teško razumjeti zašto bismo bili ogorčeni kada su se nastavci naših omiljenih igara prebacili na „manje vrijedu“ platformu kao što je smartphone. (O predrasudama koje ljudi gaje prema portable konzolama neću pričati) No igranje na smartphoneu ima svojih prednosti. Nemamo više slobodnog vremena kao prije 15ak godina, a mogućnost da u svakom trenutku odigramo i napredujemo barem malo u igri nije nešto što bi se trebalo zanemariti.

Final Fantasy Record Keeper

Nakon ovog podužeg uvoda, vratimo se na to jutro prije 18 mjeseci, kada sam pretraživao Google Play Store, te naletio na Final Fantasy Record Keeper. Radi se, naravno, o gacha igri, u kojoj preuzimate ulogu Tyra, čuvara knjižnice u kojoj su unutar slika sačuvane priče svih nastavaka Final Fantasy serijala. Nepoznata sila napada knjižnicu, priče su izgubljene, te vi morate proživljavati te trenutke surađujući sa legendarnim likovima iz FF serijala i spasiti ih od zaborava. Interesantan princip, prezentacija koja vuče na 16-bitne nastavke, no osvježena višom rezolucijom i atraktivnim animacijama specijalnih napada na prvu su me privukli, te sam nakon nekog vremena provedenog uz igru bio uvjeren kako se radi o najboljoj iteraciji ATB sustava borbe ikada.

Sa sobom vodite pet likova, svakog opremate sa raznolikim oružjem i oklopima, te dva skilla i jednim specijalnim napadom, no samo ako koristi svoje posebno oružje koje naravno morate dobiti gacha kockanjem. Ovaj naslov svim silama igra na nostalgiju, no to mu ide jako dobro, od obrada poznatih FF glazbenih tema, korištenja novih spriteova za bosseve iz 3D naslova, do mogućnosti kombiniranja različitih likova iz serijala u jednoj ekipi, igra ima sve što bi moglo itekako zabaviti jednog FF fana. Konstantno je prisutan taj osjećaj koji vam pruža endgame klasičnih FF igara, jer igra svaki tjedan pred vas stavlja izazov u vidu novog superbossa kojeg morate savladati različitim taktikama, a nismo li svi beskrajno uživali u slaganju taktika kojima bismo porazili Weapone u FF7, ili Penancea u FFX? Iz gache povlačite samo oružja koja likovima otključavaju najjače napade (sa jako flashy animacijama), a iznenadili biste se koliko je pojednostavljivanje ekipe na korištenje 5 likova od kojih svaki smije koristiti samo dva skilla (bile to magije, summoni ili nešto treće) zapravo obogatilo ATB sustav borbe i učinilo ga dinamičnijim, kompleksnijim i napetijim. Radi se o izvrsnoj igri koju bi svaki FF fan trebao barem provjeriti. Igra se svako malo obogaćuje novim sadržajima, likovima, oružjima, eventovima, svi FF naslovi su tu, čak i spin offovi, tako da se ne morate brinuti hoćete li vidjeti likove iz FF Tacticsa, tu su i spadaju među snažnije u igri. Postoje i druge Final Fantasy gacha igre, dvije izrazito popularne su također dostupne na zapadu, Mobius Final Fantasy, 3D originalna priča povezana s prvim nastavkom serijala u kojoj vodite samo jednog lika te iznenađuje prekrasnom grafikom, i Final Fantasy: Brave Exvius, još jedna igra u kojoj sakupljate likove iz starijih igara no vodite ih kroz originalan svijet prateći posve novu priču. Potonja je poznata jer se u njoj kao lik pojavljuje pjevačica Ariana Grande.

Granblue Fantasy

Prije nego sam uopće znao što su gacha igre naletio sam na artwork iz Granblue Fantasya i instantno se zaljubio. Potom sam doznao da je riječ o igri za smartphoneove samo za japansko tržište i moje srce je bilo slomljeno. Artwork za igru je radio Hideo Minaba, Squaresoft legenda odgovorna za izgled igara kao što su Final Fantasy VI, IX i XII, a za dio soundtracka je odgovoran Nobuo Uematsu. Mislim da njegovo ime dovoljno govori samo za sebe. Igra se činila kao ostvarenje snova svakog RPG fana, no nažalost bila je neigriva za nas nebitne zapadnjake. To se promijenilo u ožujku 2016., kada je službeno izbačen prijevod za igru. Igra i dalje nije službeno na zapadnom tržištu, no vrlo je jednostavno skinuti japansku verziju te prebaciti tekst na engleski jezik. Granblue Fantasy prati klasičnu JRPG priču u kojoj vodite dječaka ili djevojčicu (birate spol glavnog lika) u borbi protiv zlog kraljevstva koja s vremenom prerasta u nešto puno veće i epskije. Svijet je izrazito maštovit, sačinjen je od velikog broja otoka koji plutaju nebom, te ih sa svojim airshipom posjećujete prateći glavnu priču.

Do sada je sam lore igre dosegao razinu koja bi posramila i najveće RPG-ove, broji nebrojena božanstva, frakcije i likove, no ono najzanimljivije je, kao i kod gorespomenutog FFRK-a, sam gameplay i njegov meta aspekt. Igru krasi klasični turn based sustav borbe koji na prvi pogled može izgledati užasno jednostavno – na početku svakog turna odabirete sve skillove koje želite iskoristiti, zatim pritisnete ikonu za napad i turn počinje. To je to, u bitku vodite 6 likova od kojih dvoje čeka u rezervi ako izgubite nekog iz frontlinea, svaki lik odgovara jednom od 6 elemenata (vatra, voda itd.), no toliko je mehanika povezano s tim da će vas kao novog igrača zaboljeti glava pokušavajući pohvatati sve. Ispisano je stotine stranica PDF-ova sa savjetima za najbolje setupove, tier liste likova imaju više teksta sa objašnjenima od pojedinih romana, a u pozadini svega postoji određena sličnost samog sustava borbe sa 2D fighting igrama koja ga čini jako dinamičnim. U većinu bitaka možete pozvati druge igrače kao pomoć, što čini sam društveni aspekt igre jako bitnim, te povlači određene sličnosti sa MMORPG-ovima, no ipak ste prepušteni sami sebi jer što više štete bossu napravite, to vas bolje nagrade očekuju na kraju bitke. Kroz gachu u igri dobivate nove likove, a posebnost kod GBF-a  je što vam je svako malo ponuđeno da odaberete bilo kojeg od likova ako platite određenu svotu novaca, što ga čini barem malo poštenijom od ostalih gacha igara. Još jedna stvar koju vrijedi spomenuti u vezi Granblue Fantasya su česti kolaboracijski eventi sa drugim franšizama, bilo igrama ili animeima, tako smo u zadnjih godinu dana imali Tales of event, Slayers event, Street Fighter event i još nebrojeno drugih, a svi su vam dali mogućnost regrutiranja likova iz tih franšiza (event likove osvajate igranjem, no slabiji su od onih iz gache). Radi se o uistinu iznimnoj igri, koja, iako je malo grindy, pruža nebrojene sate zabave i barem malo zdrave frustracije svakome tko je imalo uživao u japanskim RPG-ovima za vrijeme njihovog zlatnog razdoblja. Broji preko 15 milijuna igrača, taj broj svakodnevno raste, ubrzo izlazi i anime serija koja će pratiti priču igre, te i 3D akcijski RPG spin-off za PS4 koji razvija Platinum Games.

Prošli mjesec pojavio se i novi pretendent za titulu najigranije gacha igre, barem na zapadu – Fire Emblem Heroes. Igra okuplja likove iz svih nastavaka serijala u mobilni taktički RPG, a posebno je zanimljivo da je igru razvijao Nintendo, što joj je osiguralo dodatnu pozornost gaming medija. Youtube je već prepun videa u kojima igrači troše po nekoliko tisuća dolara pokušavajući uhvatiti jednog određenog lika pa ne sumnjam da će popularnost ove igre samo rasti, no zasad je poprilično siromašna sadržajem. Velika prednost ove igre je međutim upravo ta činjenica da je svježa na tržištu, te je lako uskočiti u nju bez osjećaja izgubljenosti. Postoji još nebrojeno puno drugih gacha igara, nemoguće ih je obuhvatiti sve, no ovim tekstom pokušao sam barem malo osvjetlati obraz mobilnim igrama kroz par primjera, te srušiti određene predrasude o tome što su „prave“ igre.

Prihvatili vi to ili ne, gacha igre sve više nalaze svoju publiku, poglavito fanove RPG igara, te im pružaju iskustvo jednako onome koje su dobivali od „velikih“ igara, dostupno u bilo kojem trenutku dana, bilo gdje, što nije mala stvar. Ako ste uživali u raznolikim i maštovitim sustavima razvoja likova i borbe koji su krasili velik broj kvalitetnih JRPG-ova kojima su nas nekoć obasipali, dugujete si da isprobate barem neku od mnogobrojnih gacha igara. Količina theorycraftinga, igranja brojkama, te kombinacija za što drugačije gameplay iskustvo koju te igre pružaju teško se može nadmašiti. A to su stvari u kojima svi uživamo. No uz to, te igre i dalje posjeduju izvrsnu atmosferu, centralnu priču, predivan artwork i memorabilnu glazbu. Što je najbolje od svega besplatne su, dakle nemate što izgubiti. Tko zna, možda i vama vrate onaj osjećaj paljenja legendarnog „sivonje“ i zaranjanja u neki od svjetova kojeg su za nas pripremili velemajstori žanra.