A Song of Ice and Fire serijal je (kao što to obično biva) doživio veliki iskorak u popularnosti izlaskom HBO-ove Game of Thrones serije. No prije toga (točnije, 16 godina prije), izašla je knjiga autora Georgea R. Martina, po kojoj je sve i nastalo. Polučeni uspjehom knjige, studio iz francuskog gradića Nanterea, Cyanide Developments, su odlučili izraditi i seriju igara prema navedenom predlošku. Prva od njih, Game of Thrones: Genesis je izašla tijekom prošle godine te nije zadivila ni igrače ni kritiku. Sada su pokušali popraviti stvar s igrom koja je više temeljena na knjigama, a u sami proces izrade je bio uključen i sam Martin. Nažalost, nisam ostao previše zapanjen ovim proizvodom, možda upravo zato što sam veliki obožavatelj serijala ili pak zbog prevelikih očekivanja. Zašto je to tako, pročitajte u nadolazećim redcima.

PRIČA I SETTING

Smješten u Sedam Kraljevstva Westerosa, Game of Thrones daje nam jedan “mix” između knjige i filma, o kojem će više biti riječi kada dođemo do poglavlja o prezentaciji igre. Vremenski, radnja se odvija oko četiri mjeseca nakon smrti Jona Arryna, “Kraljeve Ruke”, odnosno otprilike u isto vrijeme kao i događaji u Game of Thrones knjizi i prvoj sezoni GoT serije, prateći avanture u dva potpunosti različita lika: Morsa Westforda i Alestera Sarwycka. Mors Westford je jedan od poznatije braće u Night’s Watchu, gdje služi na Zidu pod vodstvom Jeora Mormonta, a dosta je povezan i sa svojim vjernim psom. S druge strane, Alester Sarwyck je plemić u egzilu u Essosu, kontinentu istočno od Westerosa, gdje službuje kao svećenik R’hllora, poznatog i pod imenima Red God i Lord of Light. Na prvi pogled, dosta različite sudbine i priče, ali će se tijekom igre postupno isprepletati te imati izravnog međusobnog utjecaja. Treba spomenuti kako za igranje ove igre nije potrebno znanje radnje ili likova iz knjige ili serije, no sigurno će vam igra pobuditi neka sjećanja na trenutke koje ste proveli uz njih.

Priča je nova i zanimljiva, no treba izdržati sve ostalo

Tijekom igranja, doživjet ćete nekoliko iznenađujućih obrata u priči, koji će biti jedini pokretač za nastavak igranja. Ipak, neće svi biti toliko strpljivi, pa će dosta igrača zbog lošeg gameplaya prerano odustati od igre, koja sigurno i isključivo zbog svoje priče zaslužuje potpuni prelazak. Kvaliteta scenarija se jasno vidi u posljednjih pet poglavlja igre, koji su gotovo pa “filmski” izrežirani.

GAMEPLAY

Kroz glavninu Vašeg tridesetsatnog prijelaza igre osjetit ćete veliku količine dosade zbog ogromne količine ponavljanja u samoj igri. Pa, krenimo redom. Sami sustavi borbe i napredovanja su poprilično “široko” napravljeni, no učinkovitost je moguća isključivo ponavljanjem određenih radnji, s obzirom na to da dosta tehnika borbe nisu spremne protiv većeg broja neprijatelja ili pak protiv jačih neprijatelja. Tako ćete se uglavnom boriti koristeći jednake poteze protiv svih neprijatelja. Kao i na početku svake borbe pritisnut ćete tipku za usporavanje vremena, kako biste odigrali tu “inovativnu kombinaciju”. Upravo ta mogućnost usporavanja vremena je trebala biti jedna od ključnih točaka u gameplayu ove igre, koja bi omogućila vama i vašim ”companionima” veće taktičke mogućnosti. Pobjede protiv velikog broja neprijatelja često rezultiraju slow-motion animacijom koja prikazuje ubojstvo posljednjeg protivnika, ali problem je u činjenici da svaki tip oružja ima samo jednu animaciju, tako da vas i taj element uvlači u monotonu kolotečinu borbe. Još jedan problem stvara nemogućnost loadanja savea tijekom borbe. Ako vaš suputnik umre tijekom borbe, morat ćete pričekati da umrete, ili da nastavite igru bez ”companiona”. Odluke u igri imaju veliki utjecaj na nadolazeće događaje. Ukoliko pošaljete određenu osobu u zatvor tijekom trećeg poglavlja, moći ćete ju recruitati za jednog od vaših companiona tijekom devetog poglavlja. To je samo jedan od primjera kako je zapravo kvalitetno razrađen sustav odluka, za razliku od većeg dijela igre.

Ah, partial nudity.The worst kind : )

Sustav klasa je uglavnom napravljen prema modelu kompletnog serijala. Tako će primjerice Magnar klasa, koja koristi velike, robusne mačeve koji se moraju koristiti objema rukama podsjećati na Hounda, vjernog tjelohranitelja Lannistera u King’s Landingu. Jedna od stvari koja me iskreno oduševila je sustav odabiranja prednosti i mana koje vaš lik može imati, gdje zbroj pozitivnih i negativnih strana vašeg lika mora biti u potpunosti jednak. Tako ćemo možda uzeti jednu prednost, čija je cijena 5 bodova, pa ćemo onda i s druge strane uzeti bilo koji broj mana čiji je zbroj jednak tome. Time naš lik mnogo dobiva na unikatnosti, čineći ovaj sustav jedinom stvari koja vašeg lika uistinu može i hoće učiniti jedinstvenim.

PREZENTACIJA

Ono što Game of Thrones izdvaja od mnogih naslova je upravo ono što smo spomenuli u prvom odlomku: kombiniranje elemenata iz serije i iz knjige, odvajajući se od oba predloška, ali i čineći igru vlastitim predloškom, koji je samo nadahnut prijašnim uratcima. Ako se slažete, sada ćemo razložiti elemente koji su preuzeti iz serije i iz filma, a poslije ćemo nastaviti sa samom prezentacijom igre. Jedna od prvih stvari koje primjetite u igri je glazba koja je direktno preuzeta iz HBO-ove serije, koju je skladao Ramin Djawadi (Pirati s Kariba: Prokletstvo Crnog Bisera, Batman: Početak, Blade: Trojstvo, Iron Man, Sudar Titana…), koja barem malo podiže raspoloženje tijekom inače izrazito depresivnog i ponavljajućeg gameplaya. Osim toga, nekoliko glavnih likova iz serije se pojavljuju u jednako važnim ulogama, a to su: Varys, Jeor Mormont i Cersei Lannister. No samo su prva dvojica likova dobili svoju ulogu i to od glumaca koji su glumili u seriji (Conleth Hill i James Cosmo). Lana Headey ne glumi Cersei Lannister, dok Cersein lik ima jako malo fizičke sličnosti s likom iz serije.

S druge strane, imamo dosta različite prikaze velikih gradova. Ti prikazi gradova su slični prikazima iz knjiga. Uzmimo samo King’s Landing za primjer, koji je u serijama rađen po mediteranskom modelu (naš Dubrovnik je bio glavno mjesto za snimanje scena u tome gradu). U igri imamo mnogo drugačiju sliku grada, koja je sličnija sjevernoeuropskom gradu, kakav je npr. stari London. Također, likovi koji ne postoje u seriji, poput Chataye i njene kćerke Alayaye, prisutni su u samoj igri, čije je uloge u seriji preuzela Ros. Prema igri se Robertova pobuna dogodila petnaest godina prije trenutnih događanja (kao u knjizi), dok se u seriji navodi kako se to dogodilo sedamnaest godina prije. Također, termin “The Others” se u igri, kao i u knjizi koristi umjesto “White Walkers”, koji je rezerviran isključivo za seriju.

Koliko god su se developeri potrudili da naprave igri vlastiti identitet, upravo je toliko jednako sveukupno razočaranje njenom audiovizualnom prezentacijom. Grafika izgleda kao da je ”izletila” iz neke igre prošlih generacija, što je nedopustivo. Animacije na likovima su loše odrađene, a posebno se (ne)kvaliteta ističe u izgledu Westfordova vjernog psa. Osim toga, ogroman broj neprijatelja je u potpunosti jednako dizajniran, što bismo oprostili da su u pitanju NPC-ovi koji stoje sa strane, ali takvo što se za 7 godina razvoja igre nikako nije smjelo dogoditi, bez obzira na to koliko ambiciozan projekt bio, tako da ćemo ovu manu prepisati lijenosti developera. Ali to nije sve. Glasovna gluma je očajna, kao da su ju radili lijeni amateri, a ne profesionalci. Također, ponekad se dogodi da se ista pjesma iz soundtracka loopa stalno ponavlja, umjesto da se playlista nastavlja po predviđenoj maniri.

Winter is.. a već znate što

Na kraju ove recenzije, potrebno je reći kako je ova igra preporučljiva isključivo fanovima serijala, koji će sigurno (kao i ja) ostati zadivljeni pričom same igre. Također, pozitivno je to što se igra u svom stilu odmaknula od serije i knjige te kreirala svoj vlastiti identitet. Ipak, sve je to pokvareno jako lošom prezentacijom, a također i lošim načinima borbe koji se samo ponavljaju. Sa sigurnošću mogu reći da se trebalo i moglo više potruditi. Ovako će veliki broj igrača odustati od igranja usred ili još gore, na početku igre, bez obzira na činjenicu da neće iskusiti odlično ispričanu priču. Razočarenje je veliko, iako je koncept pun odličnog potencijala, koji se mogao iskoristiti na drugačije načine, ali nažalost propao je i postao ispodprosječnim.