5. Gran Turismo 6 (PS3)  –  Taman kada sam pomislio da je Forza 4 apsolutni vladar konzolaškog oktana, ukazao se Gran Turismo 6 (čija se recenzija kuha unutar GG.hr redakcije) i ostavio u dimu zadnji izdanak Turn 10 ekipe. Gran Turismo 6 je sve ono što je Gran Turismo 5 trebao biti (s kojim sam bio prilično razočaran). Kao i prethodnik, GT6 ostavlja dojam nedovršenosti, no za razliku od GT5 ovdje to zaista nije bitno. Tona patcheva koja je već izašla (i izlaziti će) me nije odbila od igre koja u svoj svojoj nedovršenosti daje toliko puno da to jednostavno ostavlja bez daha (a i snage). Forza 5 koja juri i izgleda sjajno na novom Xboxu, nije do koljena ovom ostvarenju. Ako vam to nije dovoljna preporuka, onda zaista neznam što bi bila.

4. Strike Suit Zero (PC)   –  Space Combat, Space Opera, Space Exploration. Oni koji prate moje tekstove na GG.hr znaju već neko vrijeme da sam nostalgičan za starim vremenima i starim igrama, no space combat žanr nosi posebno mjesto u mom srcu. FreeSpace, Wing Commander, Elite, X-Wing te slični uništavači Joysticka i tipkovnica su igre kojima se kontinuirano vraćam i žalim jer u današnje vrijeme nema ničega približnog (Star Citizena čekam k’o ozebli sunce). Početkom ove godine se ukazao pravi pravcati dragulj u ovom žanru, indie naslov Strike Suit Zero. Frenetičan gameplay, prekrasna grafika koju prati sjajan audio dizajn te brutalno sjajan soundtrack su ogromni plusevi ovoj igri. Jedini minus koji kvari ukupan dojam jest činjenica da je priča toliko plitka i nerazrađena da nekada graniči s tragikomičnim, no bez obzira na to Strike Suit Zero je sjajna igra za igrače željne nešto starijeg štiha.

3. Hawken (PC)  –  Indie igra koja definitivno ne izgleda kao indie igra. Kada bi vam netko rekao da je Hawken krenuo kao igra koju su “gradile” samo četiri osobe, rekli biste “moš mislit'”. Ljubitelji Mech Warriora odnosno “prljavih i sirovih” mechova su definitivno došli na svoje s izlaskom Hawkena. Ukratko, ako volite mechove, hrpu oružja i metal on metal sex, Hawken je igra za vas.

2. Beyond: Two Souls (PS3)  –  Što reći za igru koja to nije? Beyond je jedna od onih igara koje se mora “probati” da bi shvatili koliko je genijalna. Da, igra je običan QTE festival, no zbog toga nije uopće loša već upravo suprotno. Priča i emocije koje se proživljavaju igrajući ovo remek djelo iz Quantic dreama je upotpunjeno s punom podrškom za RH u obliku punokrvnog prevoda. Kako bi rekli američani “you’ve got to see it, to believe it!”. Za mene osobno, da se nije pojavio GTA V, ovo bi bila igra godine.

1. Grand Theft Auto V (X360, PS3)  –  Stvarno nemam pojma što bih rekao o GTA V, a da nije već netko prožvakao i rekao isto već milion puta. Gaming fenomen koji je krvnički srušio sve rekorde u prodaji više sliči nekakvom sociološkom eksperimentu nego video igri. Razina detalja, ljubavi i igrivosti koja se nalazi u ovoj igri jednostavno nije za povjerovati. Online komponenta je sjajno zamišljena, no nju kvari oduran community (bez obzira na platformu) i tu krivica leži na Rockstarovoj inertnosti da budu čvršće ruke poput recimo Blizzarda i odlučno banaju sve idiote. Ukoliko ste na vagi, koju igru iz 2013 treba staviti na apsolutni tron gaminga, to je bez razmišljanja GTA V.

5. Grid 2 (PC) – Izvrsna Codemastersova vožnja koja jako dobro miješa elemente simulacije i arkade. Izuzetno zabavna, ali i dosta teška i agresivna utrka sa pregršt modela limenih ljubimaca i možda stazom ili dvije premalo.

4. Football Manager 2013 (PC) – Nastavak koji je donio velike novosti i promjene u serijal. Velike promjene za jedan serijal kao što je FM. Prokleto težak, realan i odličan.

3. Far Cry 3 (PC) – “Did I ever tell you what the definition of insanity is?” Najbolji negativac zadnjih godina i jedan od najboljih FPS-ova zadnjih godina. Dostojni nastavak Far Cry serijala sa svojim ogromnim sandbox-om i odličnim idejama ukomponiranim u priču.

3. Batman Arkham Origins (PC)  –  Iako kritizirana zbog nedostatka inovacija, ova igra me osvojila sa odličnom pričom, protivnicima i svojim isprobanim, sigurnim gameplayem. Na kraju nije niti najlošiji dio trilogije već igra koja je donijela sve što je trebala i gotovo u ničemu nije podbacila.

2. Bioshock Infinite (PC) – Eh, ovdje je priča broj 1. U ponekim dijelovima osobno mi je ovo možda i slabija pucačina od Far Cry-a 3, ali odlična priča i atmosfera sa fenomenalnim krajem zaslužuje drugo mjesto na mojoj ljestvici.

1. Fifa 14 (PC) – Najbolja nogometna simulacija dosada. Najbolja nogometna igra dosada. Sati i sati pobjeđivanja i naslađivanja nad prijateljima, kao i gubljenja utakmica i živaca. Enough said.

5. Starpoint Gemini 2 (PC) – Iako puna verzija igre još nije službeno izašla na tržište, Early Access verzija dostupna je već mjesecima i odavno ne izgleda kao da je early access. Vizualno predivna, s prekrasnim ambijentalnim soundtrackom, odličnim gameplayem i tonom stvari koje se već sada mogu raditi, ovaj naslov obećava i vjerujem da će se po izlasku pune verzije popeti koje mjesto više na mojoj ljestvici. Podsjećam, radi se o svemirskom RPG simulatoru koji vuče paralele s Freelancerom, X serijom i EvE Online, ali ima dovoljno svojih noviteta da ga nikako ne bih nazvao kopijom bilo koje od navedenih igara. Držite SPG2 na radaru jer vjerujem da će ponuditi pregršt sati zabave i divljanja po svemirskim prostranstvima.

4. Assassin’s Creed IV: Black Flag (PC) – Ubisoftova franšiza svake godine nemilosrdno grabi velikim koracima prema naprijed. Ono što mogu reći s popriličnom sigurnošću je da je AC4 definitivno najbolja piratska igra koju sam ikad zaigrao. Od pomorskih bitaka, skupljanja flote, lova na kitove i „velike bijele“ do standardnih kopnenih zadataka koje izvršavate, ovo je najkompletniji Assassin’s Creed do danas i mislim da je zaslužio da ga se uvrsti u Top 5.

3. Beyond: Two Souls (PS3) – Quantic Dream nije podbacio ni ove godine. Lik Jodie Holmes koju je utjelovila odlična Ellen Page i kojeg pratimo kroz petnaestak godina njenog života definitivno mi je postao jedan od najomiljenijih ženskih likova u gamingu. Odlično režirano i odlično odglumljeno (ne zaboravimo Willem Defoa) sa soundtrackom kojeg su potpisali Lorne Balfe i Hans Zimmer, ova igra zaostaje za The Last of Us samo po tome što sam očekivao malo više interakcije s kontrolerom. Znam da se radi o interaktivnom filmu, ali u Heavy Rain-u sam imao nešto više slobode u kontroli lika.

2. Tomb Raider (PC) – Jedno od najugodnijih iznenađenja 2013. godine priuštila mi je mlada Lara Croft. Nikad nisam bio ljubitelj TR franšize, najviše zbog plitke priče i repetitivnog sustava kretanja i rješavanja zagonetki, no reboot koji nam je Crystal Dynamics donio ove godine pokazao je da Lara još ima štošta za pokazati i nadu da će nastavak biti još bolji. Ova igra mi je bila konkurent za igru godine, ali iako sam je ovdje stavio na drugo mjesto, definitivno je smatram igrom godine za PC.

1. The Last of Us (PS3) – Ne mogu ništa više reći o ovoj igri od onoga što sam već rekao u svojoj recenziji. Odlična karakterizacija likova, dobra priča, „kemija“ između glumaca koja uvelike pridonosi atmosferi te prekrasan soundtrack Gustava Santaolalle čine je definitivno mojim izborom za igru godine.

Godina Gospodnja 2013. konačno je na samrti. Moglo bi se reći jedna od najvećih i najznačajnijih godina u svijetu gaminga do sada. Iako zvuči kao veći klišej i od francuskog poljupca i inih splačina, jedno je sigurno, ove godine smo smo svjedočili hrpi novih naslova, odličnih hitova, najava “nove” generacije konzola, pa i njihov nedavni, odnosno aktualni izlazak, a sve začinjeno sa najavama odličnih igara koje će početi izlaziti na police trgovina, kako stvarnih tako i onih virtualnih čim prođe minula godina. Jako je teško u ovakvim situacijama izdvojiti nekoliko igara koje iskaču iznad nekakvog prosjeka i standardne kolotečine, stoga ću ovog puta namjerno izostaviti neke izvanredne naslove i da me nebi shvatili krivo, takav odabir nipošto nemojte shvatiti kao hipstersko preseravanje uvjetovano nekakvim buntom jer to nipošto nije. The Last of Us, Beyond Two Souls, Gta V i ostali veliki giganti su redom izvanredne igre, a govorim iz osobnog iskustva, igre koje ne treba posebno isticati i naglašavati, stoga ih neću ni staviti u svoj odabir. To ću mjesto radije ostaviti za nekoliko drugih, relativno manje razvikanih naslova koji su svakako dobili velike pohvale, ali su prije svega bar na jedan način ostavili svoj trag u gamingu općenito, stoga su u najmanju ruku zaslužili jednaku pažnju. Žao mi je jedino što je ovog puta Top5 definitivno premal’ za sve igre, kojih je ove godine, ruku na srce, bilo još podosta koje su jednako zaslužile biti na ovom popisu.

Bez nekog posebnog redoslijeda, mojih osobnih 5 su sljedeći naslovi:

Papers, please – Posljednjih nekoliko godina svjedoci smo prave eksplozije odličnih naslova nezavisnih studija, a kako brojke nalažu, gotovo je sigurno da će među morem odličnog materijala na površinu isplivati bar nekoliko dragulja. Ni ova godina nije izuzetak. Isto što su lani bili genijalni Fez i FTL – Faster Then Light, to je ovu godinu Papers, Please i to u striktnoj usporedbi s potonjim. Odlična ideja koja će vas svojom jednostavnošću obuzeti u trenu. I isto kako vas je FTL svojim odličnim, harakiri, roguelike elementima tjerala da vi tjerate vlastite sposobnosti na ljestvicu više, tako vas i Papers, Please tjera da vam niti djelić pažnje ne otpadne na nešto drugo osim pregledavanja osobnih dokumenata napaćenog naroda. Papers, please prenosi jednostavnu ideju hidden object igara u izuzetno interesantnu priču u kojoj ste vi običan radnik na šalteru i jedini vam je zadatak provjeravati papire i putovnice ljudi u redu te određivati njihovu sudbinu običnim pečatom kojim ćete im izdati vizu za ulazak u zemlju. No nemojte se smesti, atmosfera u ovoj igri daje itekakav naglasak na cijelu igru. Radnja se odvija u imaginarnom, ali vjerno dočaranom istočno-europskom, hladnoratnom području, a upravo vi ste samo jedna karika u lancu močne mašinerije države Arstoztke! Orson Wellesova 1984. kao da je oživila kroz ovu igru, a na vama je da budete strogi dio sistema jer puštanjem krivih ljudi u državu direktno presuđujete sebi i životima vlastite obitelji koju morate prehranjivati u ovoj suludo zaraznoj igri.

Tomb Raider – ime koji je svaki gamer nebrojeno puta čuo, a na sam spomen istog, u glavi automatski odzvanja još jedno nezaboravno ime – Lara Croft. Nakon dugog niza godina, promjena developera, publishera i raznih manje ili više loših i prosječnih nastavaka igre, napokon je netko negdje opalio šakom u stol i napravio igru vrijednu spomena i divljenja. Lara Croft, dobra stara heroina uz koju je odraslo više generacija ozbiljnih gamera napokon doživljava svoj preporod i to u obliku totalnog, a nadajmo se i konačnog reboota. Radnja novog Tomb Raidera odvija se u vremenu prije originalnog i pokazuje mladu, nevinu i nježnu Laru koja kroz priču odrasta i postaje ono što je danas, hladnokrvni badass kicker. Izvedba igre je fantastična, puna akcije i odlične priče, što je svakako dobrodošlo u ustajali i buđavi žanr akcijske avanture iz trećeg lica. Kako sam rekao, Lara je simbol, ikona u svijetu gaminga, isto kao što je to npr. legendarni vodoinstalater s kinky brkovima, tako moramo poštovati i njegovati i ovu protagonisticu te ju držati živom za buduće naraštaje. Novim nastavkom je developerima to pošlo za rukom, a ova odlična igra već za kratko vrijeme dobiva maleni remake, odnosno engine poboljšanja za prilagodbu next-gen konzolama, pa i novijoj PC verziji.

Brothers: A Tale of Two Sons – Eksperimentiranje je jedna od odlika koja me se uvijek dojmila, pogotovo u gaming svijetu. Ima tu raznih primjera, boljih i lošijih, al’ jedno je sigurno, treba biti odvažan za takav poduhvat, što u gaming kulturi itekako cijenim. Ništa novog nije proizašlo iz striktno provjerenih stvari, a kada to spominjem uvijek se prisjetim manjeg brata Trottera i njegove kultne izreke „Samo odvažni pobjeđuju“ (TRIVIA: „Who dares, wins“ – je izreka koju britanska vojska koristi nakon dobivene partije u CoD: Moder Warfare 3). No, da se vratim na temu, Brothers je svojim eksperimentiranjem zasigurno pobijedio! Genijalno izvedena avantura držat će vas prikovane za ekrane a bogami i za gamepade, od prvog do zadnjeg trena igre. Spominjem gamepade, jer sistem kojeg su developeri ukomponirali u igru od vas zahtjeva da istovremeno kontrolirate obojicu braće, dva protagonista priče, što je naravno jednostavnije i intuitivnije izvedivo na klasičnom konzolaškom gamepadu. Ovakvo što su neki pokušavali i prije, no Brothersu je napokon uspjelo to izvesti fantastično. Jednom polovicom gamepada kontrolirate starijeg, drugom mlađeg brata i napredovanje kroz igru moguće je jedino ako oba brata surađuju u savladavanju prepreka. Nadalje, priča je fantastična i također izvedena u eksperimentalnom štihu. Naime, likovi u igri komuniciraju na izmišljenom jeziku (mrmljanje koje podsjeća na onaj jezik u Sims-ima!), a povrh svega, uopće ne postoje titlovi! Nikakvo komuniciranje neće razumjeti na klasičan način, nego čete priču povezivati isključivo na gestikuliranju likova, zvukovima, intonaciji govora i u suštini, emocijama. Genijalna ideja, genijalna izvedba, ako još niste, svakako odigrajte. I ne, ne bojte se, igrajući ovaj naslov, nećete dobiti šizofreniju!

Bioshock: Infinite – „Vrijeme očaja, vrijeme nade, jedni ruše a drugi grade, prolaze ratovi, padaju glave, Pitove ruke više nisu mlade. Od Aljaske do Meksika, to je ona druga slika, Pit i to je Amerika!“ – legendarna izvedenica Johnnya Štulića i Borisa Leinera jedina je stvar koja mi momentalno prolazi glavom igrajući ovaj izvanredan naslov. Ako izuzmemo na stranu sve ono što Bioshock igru čini Bioshockom, a formula je jednostavna – malo znanstveno-fantastičnih likova, malo postapokaliptične znanosti vođene idejom atoma, stil zlatnog doba Amerike te podosta ideologije u prči, dobijete više manje, dobru staru podlogu za Bioshock igru. Infinite ne odstupa od toga niti djelić, štoviše, Infinite je po mom skromnom mišljenju bastion Bioshock igara do sada, sa snažnim naglaskom na storytelling prožet dubokoumnim pitanjima te općom kritikom modernog društva i kulture, poglavito kako je već spomenuto, američke. Ako igru nećete odigrati kao dobru staru pucačinu iz prvog lica, nego ćete joj priči na malo dublji i intimniji način, dobit ćete prije svega izvanrednu priču. Ovakav pogled na igru svakako nije za svakog, poglavito za onu mlađu populaciju, no Infinite je dovoljno dobar da će ga isti ti zapamtiti i jednoga dana mu se sigurno vratiti sa jednim drugačijim pristupom. Dovoljno je i napomenuti da rijetko koji nastavak igre, knjige ili filma uspije doseći kvalitetu slavnog originala, a da ne govorimo da ju i pretekne. Infinite je rijedak al savršen primjer toga. Treći nastavak, a u najmanju ruku jednako fantastičan i čaroban kao prvog dana!

State od Decay – Ako je neki žanr ove godine doživio procvat, onda je to definitivno survival i to prije svega uvjetovan poplavom igara zombie tematike. Još od čuvenog DayZ moda koji je ovih dana ugledao svjetlo dana u standalone verziji, neminovna popularnost ove fuzije žanra i settinga bila je zagarantirana. Stoga isključivo zbog ove velike stvari koja se događa u svijetu igara i gaming kulturi je upravo ovo rađanje novog žanra i moram navesti bar jednu igru te tematike. State of Decay zasigurno je jedna od tih igara i s punim pravom zaslužuje biti spomenuta kao jedna od najboljih igara ove godine, a o kojoj se jako malo pisalo i govorilo. Prije svega valja spomenuti kako se radi o striktnom single player iskustvu za razliku od tone drugih zombie igara koje se furaju uglavnom na multi. Priča je kvalitetna, setting odličan, a atmosfera izvanredna. Survival iskustvo u ovom naslovu je bez premca, a developeri su osim ubijanja zombija uspjeli ubaciti umjerene ali kvalitetne role playing elemente. Igra nije razvikana i upravo radi toga, valja je preporučiti kao ugodno zombie survival iskustvo u vremenima kada taj žanr doživljava svoju renesansu.

5. Marvel Avengers Aliiance Season 2 (Facebook) – S obzirom da sam najviše vremena, novaca i živaca potrošio prošle godine na ovu igru bilo bi poprilično nezahvalno ne navesti je u svojoj top listi. Druga sezona, izašla ovoga ljeta, unijela je neke promjene u gameplayu ove, iznenađujuće slojevite i zabavne, Facebook igre. Turn based RPG o kojem smo pričali prije, za vrijeme i nakon izlaska postao je još bolji, likova je sve više, a oružja, nagrada i raznih evenata ima na mjesečnoj (često i tjednoj) bazi. Priča u igri, iako ide dalje, lagano gubi korak sa logikom i zdravim razumom, pVp je najzanimljiviji dio igre mnogima, a da nema konstantnih bugova i katastrofalnih grešaka zbog njih, neizbježnog farmanja koje nekad dovodi do ludila, kao i prevladavajuće pay-to-win atmosfere, ova bi se igra možda nalazila na nekom slavnijem i boljem mjestu kod mnogih gamera i gamerica diljem svijeta. No i tada bi ostalo pitanje koliko bi ljudi prešlo preko predrasude o Facebook igrama, predrasude na koju bi trebali zaboraviti.

4. Metal Gear Rising: Revengeance (PlayStation 3) – Unatoč kratkom single playu i nedovoljno fantastičnoj priči koju očekujemo od Metal Gear franšize igra mi je ostala u lijepom sjećanju. I preporučujem je i dalje svima koji su voljni akcije, razbijanja, lijepe grafike i užasno prikladne glazbe.

3. Deadpool (PlayStation 3) – Sumnjam da ćete na puno ovakvih lista vidjeti dragoga Deadpoola. Ja ga ovdje ne stavljam isključivo zbog igre i kvalitete same igre. Uzbudljivo čekanje ove igre koje je trajalo prvih šest mjeseci prošle godine, te napokon uzbudljivo igranje koje je trajalo dva-tri dana tijekom ljeta ove godine su putovanje koje mi je ostalo drago. Deadpool svakako nije jedna od najboljih igara ove godine, no jedna je od najzabavnijih. Rezervirana prvenstveno za poznavatelje Marvelovog opusa, no i za sve željne kritike i zadirkivanja akcijskih avantura danas.

2. Batman: Arkham Origins  (PlayStation 3) – Najnoviji nastavak Arkham serijala, unatoč tome što je prequel, donio je sa sobom očekivano kvalitetan gameplay, fantastičnu priču i lijepu blagdansku atmosferu kakvu može prenijeti samo Batman, njegovi neprijatelji i sam Gotham. Mnogi su očito očekivali više, veći broj rizika i noviteta, pa su stoga dosta razočarani, no za mene osobno Arkham Origins je najbolji mogući proizvod koji je mogao biti.

1.  Injustice: Gods Among Us  (PlayStation 3) – Ogroman i dugotrajan strip koji je pratio izlazak igre i izlazio nakon njenog izlaska. Kvalitetna single play kampanja i story mode u žanru koji nema često tako jake navedene dijelove igre. Kvalitetan gameplay i unaprijeđeni sustav borbe s obzirom na prethodnika (Mortal Kombat). Veliki broj poznatih i manje poznatih likova iz DC univerzuma. Briga za fanove, konstantni DLC update i ostavljanje dovoljno prostora za one koji prvenstveno vole žanr a tek onda DC likove. Po meni, jako dobro izvedeno plasiranje jedne video igre, za primjer mnogima u žanru, ali i u drugim žanrovima…i zbog toga najbolja igra 2013. godine.

5. Rayman Legends (Xbox360) – Rayman Origins je napravio pravi mali “boom” u svijetu platformera, omogućivši nam sate i sate sjajne zabave, a Rayman Legends to čini barem petostruko bolje! Počev od preslatke 2D crtane grafike (hvala Ubisoftu na UbiArt Frameworku), bogatstva sadržaja i suludo dizajniranih levela (glazbeni leveli su posebna priča), sve je jednostavno fantastično. Ukoliko tražite kvalitetnu igru, koja će vas pošteno nasmijati i zabaviti, ne tražite dalje – Rayman Legends je igra za vas!

4. Assassin’s Creed IV: Black Flag (PlayStation 3) – baš kao što je bio slučaj i s Bioshock Infiniteom, nisam pretjerano očekivao od „dragi bog zna kojeg po redu“ Assassina, tako da sam se ugodno iznenadio kada sam zaigrao igru. Pomorska komponenta i blagi bijeg od već pomalo naporne borbe Assassina i Templara, pokazali su se kao pravi potez. Najbolja piratska igra još od Sid Meierovih Piratesa!

3. Tomb Raider (Xbox360) – drukčija, nastala po uzoru na Uncharted (koji je s druge strane nastao upravo po uzoru na avanture Lare Croft), najnovija Tomb Raider igra je, po mom skromnom mišljenju, možda i najbolja Tomb Raider igra do sada. Iako su joj mnogi kao najveću manu naveli linearnost, upravo zahvaljujući toj linearnosti i sjajnoj filmičnosti u stilu Uncharteda, dobili smo odličnu mainstream akcijsku avanturu, namijenjenu gotovo svim tipovima igrača. Nova Lara je stigla i zaista nema potrebe da žalite za starom…

2. Bioshock Infinite (Xbox360) – priznajem, nakon pojedinih problema koji su zadesili razvoj ove igre, bio sam malo skeptičan. Očekivao sam nešto lošiji i nezanimljiviji Bioshock preseljen iz morskih dubina u nebeske visine. Međutim, već nakon prvih pet minuta igre bio sam presrećan što sam pogriješio.  Bioshock Infinite je igra čija će vas radnja i prezentacija držati ispred ekrana sve dok ne ugledate ending creditse. Ukoliko još niste posjetili Columbiu, krajnje je vrijeme da to učinite!

1. Grand Theft Auto V (Xbox360) – Definitivno igra godine! Količina sadržaja i sulude zabave koju je Rockstar uspio „utrpati“ u ovo current-gen ostvarenje zaista je nevjerojatna. Sve što je Rockstar obećao, to je i ispunio (zanemarit ćemo Online komponentu, koju Rockstar polako dovodi u red). Da se definitivno radi o izvanserijskom naslovu, svjedoči i činjenica da je igra u prvih 24 sata srušila gotovo sve moguće rekorde u povijesti gaminga.Preporuka godine!