Pomalo iznenađujuće, prva veća igra hrvatske developerske ekipe Gamepires, nedavno se pronašla na PlayStation Storeu. Prvotno izašla 2012. godine na PC-u, ova arkadna racing igra oduševila je gamere i gamerice s ovih prostora, prvenstveno zbog jednostavnog sučelja, mogućnosti naoružavanja automobila kao što su Fićo, Renault 4 i Stojadin, a danas ovo izdanje puni jednu svojevrsnu ”rupu” u žanru na Sonyjevoj konzoli. Developeri koji stoje iza velikoga hita Scum, odlučili su zajedno sa Iceberg Interactiveom postaviti svoj prvi projekt svim svojim fanovima i na PlayStation 4 (na Xbox One je izašla 2016. godine) kako bi ”ušla u zapisnik” i bila dio portfolia ekipe koja će nas (sigurni smo) zabavljati sa novim projektima u budućnosti. S te strane, ako ste fanovi developerske ekipe, svakako bi vam se i ova igra mogla naći na wishlisti.
No, što nam sve donose Gas Guzzlersi, pogotovo s obzirom na prvotnu PC verziju izašlu prije šest godina? Tehnički, ništa, radi se samo o portu Extreme verzije koja je na Xboxu One već tri godine, a na PC-u puno duže. Ima svoj, već sada nostalgični šarm, koji bi trebao zadovoljiti prvenstveno one koji znaju što su Gas Guzzlersi i žele ih zaigrati na konzolu, a i one koji žele arkadnu trkalicu punu power-upova.
Arkadni pristup vožnji, u kojima je dodana mogućnost power-upova i nadograđivanja oružja na automobilima, nešto je što pripada sferi karting igara, a kada uđe u sferu realnijih vozila, onda često pripada franšizi Twisted Metal ili nikad prežaljenom Carmageddonu. Upravo zbog toga je šteta što Gas Guzzlersi nemaju dodatnog šarma sa likovima ili nekom jačom pričom, možda samo glavnog lika ili što nisu još jače prigrlili nostalgične elemente iz regije koji nisu samo rezervirani za par spomenutih vozila. Ovako i dalje imamo igru osakaćenu jače audio-vizualne prezentacije, kao i grafike koja iole odgovara vremenu u kojem izlazi.
Što se tiče modeova, tu je glavni single player mode koji vam omogućuje napredovanje kroz utrke, skupljanje novca, nadograđivanje osnovnih, slabijih vozila koje vozite na početku igre te kasnije puno jačih i zabavnijih modela. Način utrkivanja donosi klasičnu utrku, Battle race u kojem je naglasak na oružjima te Knockout, standardni eliminacijski mode gdje najsporiji suparnici nestaju nakon svakoga kruga.
Snažan aspekt igre koji bi joj pomogao da ne dosadi brzo, svakako bi bio online multiplayer, no njega, nažalost, nema. Mogućnost prilagodbe ekrana bi također dobro došla, jer je na nekim televizijama igra izvan granica zadanih dimenzija televizije, dio teksta se ne vidi, a vidljivost power-upova po cesti je mogla biti također malo bolja. Nekada je izuzetan kaos na cestama dosta nedorečen i zbunjujući, no solidno upravljanje uspijeva nas spriječiti da brzo u bijesu odustanemo od igranja.
Prezentacijski je igra dio sredine prošloga desetljeća, a ne nešto što nas uvodi u treće desetljeće ovoga stoljeća, no Gas Guzzlers u konačnici donosi ono što i govori da donosi – brzo utrkivanje, klasična vozila, priliku svim fanovima ovoga žanra da posjete jednu kaotičnu arkadnu racing igru koja još uvijek ima dosta potencijala. Taj potencijal, poprilično je sigurno, nećemo vidjeti u nekom obliku jačeg updatea, no tko zna – možda jednom dobijemo nove Gas Guzzlerse. Gas Guzzlerse koji bi donijeli šarm, kompleksniji single player, multiplayer aspekte (offline i online), staze koje uključuju i neke hrvatske lokacije i još raznovrsnija vozila. Do tada, Gas Guzzlers Extreme je lijepi dio svačije wishliste i, u konačnici, libraryja. Bar kao kolekcionarski element.
Leave a Comment