Godina je 1977. Nose se trapez hlače, zulufi, funky frizure, sise su prirodne, ljudi žive sretno i zadovoljno, a muzika doživljava svoj vrhunac u obliku Led Zeppelinovog albuma ”Presence”. Iste te godine oduševljava i Star Wars – Nova nada. Zasigurno jedno od najzanimljivijih i najsretnijih razdoblja u zemljinoj povijesti, vrijeme bez briga i problema. Zasigurno će se i stariji čitatelji prisjetiti tih boljih vremena.
Upravo u tom razdoblju se odvija priča ovog naslova. Glavni protagonist je dječak Eli čijeg mlađeg brata jednog sunčanog i sparnog ljetnog dana otme čudnovato vanzemaljsko biće. Tu počinje avantura u kojoj Eli pokušava spasiti svog brata, te se uputi u vanzemaljsku letjelicu i igrom slučaja završi u različitoj galaksiji. Savršena priča koja se odlično uklapa u već spomenuto razdoblje, razdoblje u kojem je usput rečeno i nastala povećana histerija oko vanzemaljaca i mogućnosti života na drugim planetima osim Zemlje, a s druge strane zanimanje za sci-fi postaje sve veće.

Eli kreće u boj!

Pitiri 1977 je jednostavna platformska igra sa avanturističkim elementima. Gameplay je solidan, a kontrole su svedene na apsolutni minimum, dok je naglasak bačen na korištenje fizike objekata s kojima se susrećete na putu. Cijelu igru ćete preći koristeći samo dvije tipke te, naravno, standardnim strelicama za smjer kretanja. Da sve ne ispadne tako jednostavno, u igru je ubačen element napredovanja u smislu posebnih moći koje Eli na svom putu otkriva. Tako se, recimo, Eli može pretvoriti u kamen i otkotrljati kroz male prolaze, može koristiti psihofizičku sposobnost levitiranja, pomicanja objekata i slično, a igra će stalno zahtijevati od vas korištenje istih. Pitiri 1977 je igra koja je u cjelovitosti nacrtana na platnu, izgleda odlično i prožeta je dizajnom i stilom koje karakteriziraju sedamdesete godine prošloga stoljeća. Posebno dobra stvar u ovoj igri je i soundtrack sa klasičnim rock stvarima iz sedamdesetih koji vas na različitim mjestima tijekom igre ”nabrijava” i tjera da igrate dalje.

Eli ima 5 specijalnih moći! Šesta se otključava po završetku igre, što ju čini poprilično neupotrebljivom 🙂

E, sad smo došli do dijela gdje se pitate, ”dobro pa što je onda loše u ovoj igri?”. Nažalost, postoji par stvari. Koliko god je igra imala žara i potencijala da bude izvrstan naslov, jednostavno je izgorjela od te želje. Grafička prezentacija koja je spomenuta pada u vodu činjenicom da nema podršku za visoke rezolucije, igra je primarno napravljena u 800×600 rezoluciji i kad je igrate na full screen postavci izgleda traljavo. Gameplay je na momente previše nategnut i naporan, tako da više ne razmišljate o priči koja vas je tjerala da ju igrate nego o pravovremenom pritiskanju kombinacije tipki kako bi prešli određeni dio. Problem sa fizičkim engineom, feature na kojem su i mnogo veći i ozbiljniji naslovi padali i lomili zube prisutan je i u Pitiru. Pun je bugova, a na 98% igre ga uopće ne koristite i mogao je komotno biti totalno izbačen iz cijele priče.

Ne, ovo nije Limbo! 😉

Svi navedeni problemi i minusi kod nekih naslova sigurno ne bi igrali veliku ulogu i pitat ćete se zašto odjednom sve izgleda traljavo i loše. E, pa razlog leži u činjenici da je ova igra jednostavno prekratka i kad sve ove negativne stvari upakirate u igru koja traje jedva nešto više od sat vremena dobijete blago razočarenje. Takva igra sada izgleda više kao studentski projekt nego zanimljiv indie naslov. Pitiri se na servisu Desura prodaje za nekih 5 eura što je obično cijena mnogobrojnih DLC-ova koji se prodaju po sličnim cijenama, a tužno je da je Pitiri kraći i od njih. Da se razumijemo, Pitiri je zanimljiv i simpatičan naslov koji će vas kratkotrajno zabaviti, no ostavlja gorak okus u ustima činjenica da je mogao biti puno više od toga.