Nakon četiri mjeseca pauze, donosimo vam novi intervju. Ovoga puta razgovarali smo s Chesterom Bolingbrokeom (op.a. pseudonim) velikim CRPG ovisnikom. Chester već nekoliko godina na svome blogu kronološki dokumentira povijest CRP žanra igara. Njegova misija prilično je jednostavna, on samo želi odigrati sve izašle kompjutorske RPG igre.  Nakon što pređe svaku igru, on joj dodijeli ocjenu od 1 do 100 (tzv. GIMLET ljestvica). Pothvati ovakvih razmjera stvarno su mali i mogu se nabrojati na prste jedne ruke. Chet prilično dobro radi svoj posao, postovi su mu informativni i zanimljivi, broj čitatelja svakodnevno mu raste, a i komentiranje članaka je na zavidnoj razini.

Trenutno je odigrao preko 150 naslova (master listu igara moguće je pronaći na sljedećem linku), i unatoč golemom sizifovskom poslu od projekta ne planira tek tako odustati.  Osobe poput njega koje cijene početke određenog žanra i žele se posvetiti dokumentiranju povijesti stvarno su jedinstvene. Zbog toga je i nama na GoodGameu bio posebno zanimljiv, pa smo odlučili malo porazgovarati sa ovim velikim entuzijastom, i usto promovirati njegov rad i na ovim prostorima.

Pokušaj zamisliti da si šef u velikoj kompaniji. Na raspolaganju ti je puno novaca i želiš napraviti idealni CRPG. Možeš li nam opisati igru iz svojih snova? Koje bi stvari ona sadržavala?

Hm, pretpostavljam da bi igra mojih snova bila ona koja bi ostvari savršenih sto bodova na mojoj GIMLET ljestvici. Počinjala bi s originalnom pozadinskom priču i glavnim zadatkom.  Imala bi veliki otvoreni svijet sa puno područja koja bi bilo potrebno istražiti. Nešto u stilu Elder Scrolls ili Fallout serijala. Imala bi značajan i jak razvoj likova i poticala bi unaprjeđenje i usavršavanje likova i njihovih specifičnih vještina, nešto slično onome što imamo u Dragon Age:Originsu. Nadalje, trebala bi imati značajne RPG izbore kroz igru koje su obavljaju kroz priču, dijalog i odluke samog igrača. Tu prvenstveno za uzor imam Baldur’s Gate serijal. U svakom slučaju, balansirala bi i logistički aspekt igre (opremu i ekonomiju) jako dobro. Konačno, bila bi veliki izazov cijelo vrijeme. Ne bi bilo mogućnosti spašavanja pozicije gdje god se sjetite i reloadanje odmah nakon smrti. Savršeni RPG bi omogućio oživljavanje sa dozom dodatne opasnosti i tenzija kakve smo viđali u Wizardlyu i mnogim drugim ranim RPG naslovima.

Stvar koja najviše frustrira je činjenica da su mnoge moderne igre bile jako blizu ovoj mojoj formuli.

Kakvo imaš mišljenje o nadolazećim AAA CRPG-ovima? Sudeći prema prikazanom materijalu, The Witicher 3 i Kingdom Come: Deliverance su impresivni naslovi, koja su tvoja očekivanja?

Unatoč tome što sam naveo relativno nove igre u svome prvom odgovoru, stvarno nemam vremena pratiti sve aktualnosti iz svijeta RPG–a. Otkada sam pokrenuo blog, većinom igram samo stare igre, a od novijih naslova samo zaigram nastavke onih igara čija sam prethodna izdanja prije igrao. U proteklih pet godina, samo dvije igre sam kupio u prvoj godini od njihovog izlaska –  Skyrim and Might & Magic X.

Zbog tog razloga, ne očekujem nijedan nadolazeći AAA naslov. Recimo, dok nisam vidio ovo tvoje pitanje, ne bih uopće znao da su The Witcher 3 ili  Kingdom Come: Deliverance u izradi. Zbog prirode svoga bloga, ostat ću zatočen u prošlosti.

Koja je najgora igra s kojom si se susreo? Sudeći prema postovima, imaš dosta strpljenja u prelasku užasnih igara iz 1980-tih i 1990-tih. Možeš li odabrati jednu igru, i objasniti zašto je najgori RPG ikada napravljen?

Ponekad je zabavno pisati o lošim igrama, te je potrebno manje strpljenja nego što misliš da ih se pređe. Naravno, u pravu si, susreo sam se s puno loših igara.  Neke od njih su loše jednostavno zato što u to vrijeme, računala nisu bila dovoljno jaka u stvaranju originalne vizije koju je zamislio autor. Pokušavam biti što manje grub u opisu takvih igara, pogotovo ako je primjetno da su ih njihovi autori stvorili s velikom količinom ljubavi prema tome poslu.  Ostale igre su loše zato što su ih izradili amateri, možda su originalno bile shareware ili freeware naslovi. Potrebno je biti obziran prema tim naslovima, i unatoč lošim stvarima pokušati pronaći određene pozitivne elemente.

Igre koje mi nisu dobro sjele, najčešće su one koje same sebe ne shvaćaju dovoljno ozbiljno. Ne podnosim nelogičnu priču, proizvoljno vođenu radnju,  besmisleni dijalog i forsirani humor. Ultima II (1982) je dobar primjer igre čija priča nema smisla, a Keef the Thief (1989) je igra koju sam igrao prošle godine i unatoč pristojnom engineu, humor je u potpunosti promašen. Zbog lošeg smisla za humor, Keef mi se nije uopće svidio.

Što se tiče odgovora na pitanje koji je najgori RPG koji sam ikada igrao, rekao bih da je to Rance (1989). Radi se o igri koja glorificira silovanje i ostale oblike nasilja prema ženama – najgore je to što je cijela stvar prezentirana u komičnom tonu. Naravno, gameplay elementi su poprilično loše izvedeni. Znam da je ova igra samo kap u moru japanskog eroge žanra, ali ne bih imao ništa protiv da nikad ne zaigram bilo koju sličnu igru iz tog žanra.

Ako se dobro sjećam, trenutno pišeš knjigu koja se bavi ranim CRPG-ima. Koje je trenutno stanje projekta i kada će knjiga ugledati svjetlo dana? Imaš li u planu izdati papirno izdanje ili češ se fokusirati samo na stvaranje digitalnog izdanja?

Knjiga je na pola napisana, ali trenutno se opseg svakodnevnog posla povećao, te ne znam hoću li ju ikada dovršiti. Posao mi je na prvome mjestu, zatim slijedi pisanje bloga, te u slučaju da mi ostane nešto slobodnog vremena, ono je posvećeno pisanju knjige. Tijekom ove godine  imao sam problema u pronalasku slobodnog vremena prilikom pisanja bloga, te ne vjerujem kako će knjiga ubrzo biti dovršena.

U slučaju da ju uspijem dovršiti, to će biti prva knjiga u seriji, te će obuhvaćati prvu dekadu kompjuterskih RPG-a. Materijal će biti mješavina postova s bloga i originalnih neobjavljenih tekstova. Svakako ju planiram izdati u oba formata (na papiru i ebook formatu).

Koji su tvoji omiljeni blogovi ili web stranice posvećene videoigrama? Pretpostavljam da zbog posla i vremena provedenog u stvaranju materijala za svoj blog baš i nemaš puno slobodnog vremena.

Nažalost, dobro si pretpostavio, nemam puno slobodnog vremena. Jedino što stignem igrati igre i pisati o njima. Pojedini redovni komentatori mojih postova imaju svoje blogove koje sam označio (The RPG Consoler, The Adventure Gamer) ali ih ne stignem redovito pratiti. Povremeno motrim razne gaming forume na Redditu i čitam zanimljive teme na RPGCodexu. Nažalost više sam aktivan u komentiranju navedenih foruma negoli u pisanju.

Jesi li kupio Xbox One? Što kažeš na nadolazeće igre? Koje naslove planiraš nabaviti?

Ne, iako imam Xbox 360, ne smatram da je pravo vrijeme da se prebacim na noviju konzolu. Čekat ću da izađe igra vrijedna nabavke, primjerice The Elder Scrolls VI.

Razmišljaš li o budućnosti? Planiraš li pisati blog dok budeš mogao ili postoji određeni trenutak kada će cijeli projekt biti okončan. Imaš li kakav dugoročan plan?

Uživam u sustavnom procesu prelaska duge liste igara i pretpostavljam da ću taj posao obavljati sve dok bloganje bude postajalo kao hobi. Naravno biti će vremena kada se neću moći posvećivati igranju i pisanju, ali unatoč tome ne planiram tek tako odustati od svega.

Moji čitatelji vole istaknuti to što mi vrijeme polako izmiče. Naime, potrebno mi je duže od godine dana da pređem sve igre izdane u jednoj kalendarskoj godini. Iako bi me to trebalo ljutiti, jednostavno me ta činjenica ne smeta. Pomirio sam se s time.

Jesi li čuo za / igrao  Legends of Dawn , akcijsko avanturistički RPG urađen od strane malog hrvatskog studija zvanog Dreamatrix. Iako je stručno mišljenje podijeljeno, igra zapravo nije loša. Naša ocjena iznosi 6.5 od 10.

Prvi puta čujem za ovu igru. Moram ju dodati na svoju listu – koliko vidim, nijedan drugi hrvatski RPG nije na njoj.

Jesi li ikada bio u Hrvatskoj ili u okolnim državama?

Nažalost, nikada nisam putovao istočno od Rima. Pričao sam s ljudima koji su bili na krstarenju uz obalu, te su rekli kako im je krajolik prekrasan. Nadam se kako ću jednoga dana imati priliku posjetiti Jadransku obalu.

Chet, hvala ti puno na izdvojenom vremenu. Koje su tvoje posljednje riječi našim čitateljima?

Videoigre su poput filmova.  Nemojte razmišljati o posljednjim dostignućima na polju grafike i zvuka, tako nikada nećete vidjeti Casablancu, Na dokovima New Yorka ili Pjevajmo na kiši. Igre poput Pool of Radiancea, Ultime IV i V, i Might & Magica su RPG ekvivalenti tih starih filmskih klasika, te bi ih trebali doživjeti. Bila bi prava šteta da zbog predrasuda propustite najbolje naslove s početaka razvoja ovoga divnog žanra.