Na panelu pod nazivom Glumac za sve: voice acting, motion capture i performance capture, održanom tijekom ovogodišnje prve Blender: Film & Games konferencije, dobili smo uvid u izazove i dinamiku ovih profesija. Pored strasti, ključna je i požrtvovnost, što je najbolje potvrdio i glasovni glumac Daniel Dizdar.

Iako često ne obraćamo pažnju na reklame koje nam se pojavljuju na mobitelima, računalima ili televiziji, Dizdarov glas je jedan od onih koje lako možemo prepoznati, a i u većini slučajeva ni ne znamo da je to on. Poznat po svojoj svestranosti, Daniel je stekao popularnost sudjelovanjem na pjevačkom natjecanju Hrvatska traži zvijezdu i showu Supertalent. Osim toga, ima značajan broj pratitelja na društvenim mrežama, a posebno uživa u radu na animiranim filmovima, gdje daje glas različitim likovima.

Rođen je u Chicagu, ali je odrastao u okolici Karlovca, naselje Kamanje. Ono što ga izdvaja i za što ga mnogi hvale je jedinstvena kombinacija američkog i hrvatskog načina govora i dijalekta, koja mu daje poseban ton i način izražavanja te mu omogućava igru s glasom. Posudio je svoj glas u više od 400 TV reklama, među kojima se ističu Konzum, Coca-Cola, Pevex i drugi. Ove godine je također bio glas zlikovca u animiranom filmu Deset života i poznat je po svom glasu Spužva Boba.

Prije samog panela, razgovarali smo s njim o tome koliko glasova može imitirati, što misli o umjetnoj inteligenciji, ima li želju sudjelovati u videoigrama te što mu je najdraže u karijeri glasovnog glumca i gdje se najviše vidi u budućnosti.

Najpoznatiji si hrvatski glasovni glumac. Čujemo te na raznim reklamama i crtićima. Prepoznaju li te ljudi često?

Dosta me prepoznaju, pogotovo nakon 2017. godine. Isprva sam mislio da će to s vremenom nestati jer se više ne pojavljujem fizički na televiziji, osim na platformama kao što su TikTok i YouTube. No, većina me ljudi i dalje prepoznaje od vremena kada sam se više pojavljivao na televiziji, posebno zbog imitacija glasova.

Kako izgleda tvoj radni dan?

Pa, malo sam “bolesnik” kad je riječ o organizaciji. Živim prema tablicama i vodim evidenciju o svemu – kada se budim, kada idem spavati. Na početku karijere uvijek sam trčao kad god bi netko nešto trebao, ali sada sam više poduzetnički nastrojen i fokusiran na vlastite projekte. Prvih 4-5 sati radim za sebe, a tek onda za druge. Odlazim u studije, snimam, a ako je nešto što radim već 10 godina, onda mi ne treba previše pripreme pa to rješavam poslijepodne.

Glasovni si glumac, imitator i pjevač. Koje tehnike koristiš u svom radu?

Koristim razne tehnike, ovisno o tome što je potrebno. Najviše radim kao spiker, a to je široko područje. Ima malo dobrih glasovnih glumaca, pa volim raditi i vokalno pjevanje. Ponekad trebam imitirati glasove, stvarati sinergiju s postprodukcijom ili prilagoditi glas prema tehničkim zahtjevima. Dobro poznavanje tih stvari pomaže u snimanju. Ponekad moram raditi i zvučne efekte.

Imaš li često problema s glasom? Utječe li konstantno naprezanje na tvoj glas?

Da, bilo mi je teško kad sam imao po dva termina dnevno. To su bili snimanja od tri sata po terminu, dakle šest sati rada. Ponekad bih imao i treći studio za nešto sasvim drugo. Bilo je izrazito naporno, posebno kada moraš vikati. Uvijek moraš biti naspavan jer na snimanju je teško “fejskati” neraspoloženje. Moraš zvučati entuzijastično, inače zvuči loše. Zato je važno doći psihički spreman. A kad nisi, kofein uvijek pomaže. Sada sam ipak malo usporio i biram projekte u posljednje dvije-tri godine.

Što misliš o društvenim mrežama, pomažu li ti u karijeri?

Mislim da svatko tko gradi karijeru treba imati društvene mreže. U mom slučaju, ono čime se bavim jako je zanimljivo ljudima. Čak i ako radim na nečemu tišem, uvijek postoji neki video koji dobro prođe. Zabavljam se na mrežama, prilagođavam sadržaj onome što me zanima, promoviram filmove, posebno dugometražne i animirane. To zabavlja publiku, poboljšava promociju i meni je to nešto novo i zanimljivo u zadnje dvije godine.

Koliko glasova možeš imitirati?

Iskreno, nikad nismo brojali, pa ni ja točno ne znam. Na svojoj web stranici imam oko 60 stilova spikiranja koje sam mogao nabrojati, ali sve ovisi o tome koliko suptilnosti želite između svakog glasa. To stvarno ovisi i o razini preciznosti. Također, prilično sam samokritičan – možda ja mislim da neki glas nije dovoljno dobar, dok bi netko drugi rekao da je odličan. Zato najčešće koristim glasove za koje smatram da su najbolji.

Ako se dobro sjećamo, bio si Spužva Bob?

Zapravo je bilo tri Spužva Boba. Prvo je jedan studio radio, zatim je drugi studio preuzeo s novim glumcem. Kada je taj glumac otišao u Irsku, nastala je rupa i bilo je panike – što sada? Onda su me zamolili da napravim voice test. Moj glas je malo teži i kreštaviji u usporedbi s prethodnim Spužva Bobom, koji je imao mekši, viši glas. No, na kraju je ispalo super jer, iako je moj glas grublji, mogu napraviti više s njim. Snimanje Spužva Boba nikad nije dosadno, uvijek se zabavljamo i smijemo, čak i nakon deset godina. Vrijeme stvarno leti!

Voliš li onda više raditi animirane filmove? Što ti je najdraže?

Raditi crtiće je uvijek zabavno, iako nakon 12-13 godina rada u tom području, teško je naći nešto što već nisam radio. Ipak, Spužva Bob mi nikad ne dosadi. Čak i ako dođem neispavan, snimanje uvijek prođe zabavno. Također volim raditi spikerske poslove, ali smatram da marketing u Hrvatskoj ponekad igra previše na sigurno. U stranim reklamama glas je često ključni element, a kod nas se ne daje toliko pažnje. Mislim da bi se moglo puno više eksperimentirati s glasovnom glumom u reklamama.

Bio si u showu Super talent. Kada si odlučio da se prijaviš?

Prijavio sam se u trenutku kad sam bio u životnoj fazi gdje sam shvatio da je ovo posao u kojem svaka promocija puno znači. U svakom poslu je važno da te ljudi prepoznaju i preporuče. U današnje vrijeme društveni mediji olakšavaju promociju, ali stariji, koji su često na ključnim pozicijama, možda nisu toliko prisutni na tim platformama. Zato je dobro osmisliti strategiju. Pojavljivanje u emisiji otvorilo mi je nova vrata, poput dugoročne suradnje s Pevexom, što sada radim već četiri godine. Pojavljivanje na televiziji pomoglo mi je da me šira publika upozna.

Koji bi savjet dao mladim talentima koji žele uspjeti u ovom poslu?

Pa, rekao bih da kad se odlučiš baviti ovim poslom, moraš se tome posvetiti u potpunosti. Ovo su profesije koje se čine glamuroznima, poput glume i modelinga, ali iza kulisa je puno napornog rada. Mnoge ljude privlače ekstravagantne karijere, ali ne žele uložiti trud koji je potreban. Primjerice, klinci dođu u studio, snimaju nekoliko sati i već nakon par termina kažu da im je dosta. Svaki posao je težak na svoj način. Moj savjet mladima bi bio da prouče industriju, da razvijaju svoje vještine i da se prilagode budućnosti – jer će tehnologija sigurno mijenjati i ovaj posao u narednim godinama.

Misliš li da će AI preuzeti posao glasovnih glumaca?

Pričao sam s jednim ton majstorom koji ima preko 25 godina iskustva i dotakli smo se teme kako bi AI mogao utjecati na naš posao. On je karijeru započeo u ranim verzijama digitalnih programa, ali tada su svi još radili na starim mašinama, a nitko nije proučavao nove tehnologije. Kao mladi ton majstor, nije mogao odmah napraviti veliku promjenu jer je trebao steći povjerenje i kontakte. No, nakon nekoliko godina, oni koji nisu pratili tehnologiju polako su ispali iz igre.

Što se tiče glasovnog rada, teško je predvidjeti budućnost, jer da netko zna što će se dogoditi, već bi znao koje dionice kupiti. No, sigurno je da nove tehnologije polako ulaze u tržište. Primjerice, za projekte niže kvalitete ili manje važnosti, možda će se sve više koristiti AI glasovi. Na engleskom, AI glasovi su već prilično dobri, dok je hrvatski kompleksniji i miješa se sa sličnim jezicima poput srpskog, što otežava preciznu imitaciju. Međutim, na engleskom su AI glasovi već toliko dobri da ih je ponekad teško razlikovati od pravih.

Polako, ali sigurno, AI ulazi na tržište i utječe na naš posao. Kad pogledam svoja primanja, vidim kako to postupno izjeda dio tržišta, i dolazi trenutak kad će možda biti potrebno razmišljati o alternativnim karijerama. Zato je važno ostati prilagodljiv.

Jesi li već primijetio AI glasove koje je teško razlikovati od stvarnih?

Da, nekoliko puta se dogodilo da nisam odmah prepoznao da je glas AI, pogotovo u prvih 5 sekundi. Kada sam shvatio, pomislio sam: “Oh, da!” Vrijeme je da razmislim o alternativnim opcijama. Svaka karijera ima svoje izazove i treba vremena za “build-up”. Kada se odlučimo na promjenu ili novi put, moramo biti svjesni da je potrebno vrijeme za izgradnju. Ta formula vrijedi za sve i zato je preporučujem drugima – uspjeh ne dolazi preko noći, već kroz postepeni napredak i ustrajnost.

Jesi li radio na videoigrama kao glasovni glumac?

Da, bio sam dio nekoliko igara. U Phagebornu sam glumio čudovišta, a radio sam i na Scullportu kao gusar. Iako nisam radio na hrvatskim igrama, to mi je želja. Ako bude prilike, rado bih se uključio u neki hrvatski gaming projekt.

Što misliš o konferenciji vezanoj za filmove i igre?

Tek sam stigao, pa još ne znam puno, ali ovo mi je prvi put ovdje i veselim se jer znam da će biti dosta poznatih ljudi. Bit će zanimljivo vidjeti kako će sve izgledati.

Kako ti je bilo raditi na animiranom filmu Deset života? Koju ulogu si imao?

Bilo je super i zabavno! Radio sam ulogu zlikovca, što mi je uvijek posebno drago jer takvi likovi imaju mnogo ekspresivnosti. Moj lik je bio manično-depresivan, pa je prelazio iz eksplozivnih u smirene faze, što je bio pravi izazov. Volim kad lik ima cijeli spektar emocija jer tu mogu u potpunosti pokazati svoj talent. Iako je to naporno za glas, uvijek volim raditi takve uloge.

Vidiš li se možda kao glumac u odnosu na ostale karijere?

Jedan od razloga zašto volim glasovnu glumu je što ne moram pamtiti cijele tekstove. Kada sam nekoliko puta morao zapamtiti cijeli scenarij za snimanja, bio sam pod ogromnim stresom. Srećom, uspjelo je, ali nakon toga sam odlučio birati projekte gdje ne moram toliko učiti tekst napamet. Više volim raditi na specifičnim projektima, gdje se mogu fokusirati na jedan zadatak i dati sve od sebe.

Imaš li neku posebnu želju za ulogu u videoigri?

Nemam velike apetite, ali bilo bi mi super imati ulogu u nekoj igri, recimo kao vojnik na mapi, koji daje kratke naredbe poput “Ej, požuri, čeka nas ekipa tamo!” Već bih zbog toga kupio tu igru i tražio taj trenutak. Naučio sam da su niska očekivanja ključ sretnog života, ali volim pomaknuti granice i raditi na projektima koji me izazivaju.

Igraš li videoigre u slobodno vrijeme?

Imam puno odgovornosti i vodim dva posla, pa mi slobodnog vremena baš i nema puno. No, kad uhvatim trenutak, volim zaigrati nešto. League of Legends mi uzme dosta vremena, pogotovo kad ga deinstaliram pa ponovno instaliram, a onda čekam da se ažurira – to je već kazna sama po sebi! Ali volio sam igrati, od Age of Empires 2, Civilization 4, do Unreal Tournamenta i GTA. Recimo, cijeli Chatterbox iz GTA 3 znam napamet, kao i game radio. Te igre su mi ostale u sjećanju.