Tijekom godina diljem svijeta (pa i u Hrvatskoj) mnogi tiskani časopisi o videoigrama su ostavili neizbrisivi trag. Količina informacija u njima je prilično velika i mnoštvo napisanih stvari je nedostupno na internetu. Mlađe generacije gamera jednostavno ne shvaćaju vrijednost tih (pra)starih časopisa. Nažalost, mnoštvo časopisa diljem svijeta je prepušteno zubu vremena. Srećom, uz mnoštvo negativnosti, internet ima i svoje pozitivne strane. Zahvaljujući brojnim entuzijastima, mnoštvo časopisa je spašeno od propasti i pojavilo se u digitalnome obliku. Iako je većina takvih projekata najčešće „divlja“ i lošije urađena s niskom kvalitetom „scana“, jedan projekt je totalno drugačiji od ostalih.

Dragi čitatelji, s ponosom vam predstavljamo priču o jednome malome čovjeku i njegovome velikome cilju. Njegovo ime je Andy De Wilde (poznatiji pod nadimkom Meppi) i osnivač je Out of Print Archivea. Donosimo iscrpan intervju s njime u kojemu će vas mnoštvo stvari fascinirati, začuditi i zapanjiti. Projekt kojim se bavi je vrlo ambiciozan, relativno je uspješan i u njemu samo 3 osobe aktivno sudjeluju.

Kako si došao do ideje za Out of Print Archive projekt?

Tijekom 2006. godine naišao sam na skenirani primjerak starog časopisa zvanog Sega Saturn Magazine. Nemam pojma odakle se pojavo i je li bilo još dostupnih brojeva. Kvaliteta „scana“ nije baš bila dobra, a koliko se i sjećam, nisu ni sve stranice bile skenirane. No, to mi je malo pobudilo nostalgiju, budući da sam Izrazito volio taj časopis prije desetak godina. Išao sam ih pronaći na tavan, no našao sam samo četiri broja. Nakon što sam ih pročitao od korica do korica odlučio sam iste skenirati i staviti online da bi i drugi uživali u njemu.

Taj proces je bio dosta dugotrajan i bolan budući da nikad nisam koristio Photoshop i slične programe pa konačni rezultat i nije bio baš nekakav. A nije mi ni oprema bila nešto posebno, stari Packard Bell laptop, primitivni programi i slično, no počeo sam tražiti ostale brojeve časopisa na eBayu i uskoro sam kompletirao cijeli časopis koji je bio spreman za skeniranje.

Nakod toga sam naišao na Retromags stranicu gdje sam pitao za savjete oko skeniranja i uređivanja časopisa, no nisam tamo naišao na nikakvu pomoć. Nekako mi se činilo da stranica uopće nije u nekoj funkciji pa sam odlučio svoje „scanove“ dijeliti preko torrent stranica. Nakon rada sa nekoliko Sega Saturn brojeva, vratio sam se na Retromags gdje sam ponovno pitao moguće vlasnike stranice da hostaju moje „scanove“. Ovaj put sam dobio odgovor, a nakon par godina, završio sam kao suvlasnik stranice zajedno sa Phillymanom. No, kako to obično biva s ovakvim i sličnim projektima, idealno stanje nije dugo potrajalo. Zbog određenih kreativnih razloga, maknuo sam se s tog sajta, te sam se upustio u izradu novoga sa Carlom Williamsom i Neil Reiveom.

Naša strategija je bila da budemo potpuno iskreni s izdavačima tih časopisa koje skeniramo, planirali smo kontaktirati sve ljude koji imaju prava na časopise i objasniti im da to radimo kako bismo očuvali te magazine te kako bi  im to išlo u čast, a također i to kako im nitko ne želi uništiti posao. Kod većine je upalilo.

Koliko ti je vremena trebalo da se napravi savršeni „scan“ i koliko vremena potrošiš na skeniranje jednog broja časopisa?

Pa, recimo samo da nije toliko lako koliko se misli ;).

Brz i nečist „scan“ se može napraviti za par sati, uključujući i uređivanje. No, mi na to ne gledamo tako. Mi na skeniranje gledamo kao na proces restauracije, na isti način kako na to gledaju ljudi koji se bave filmom naprimjer, i tjeraju sebe do krajnjih granica da sačuvaju neki klasični film.

Da se napravi sve kako treba, potrebno je naći što bolju verziju časopisa, što zna biti dosta teško. Papir koji leži okolo i skuplja prašinu 20 godina po tko zna kakvim mjestima za sobom vuče neke posljedice koje nam otežavaju kvalitetnu i brzu restauraciju. Kad uzmemo sve to u obzir (skeniranje, spajanje stranica, sjeckane, poravnanje, uređivanje i restauraciju) rekao bih da nam treba 30 do 40 sati da završimo jedno izdanje od 100 stranica, ovisno o kvaliteti papira i fizičkom stanju časopisa.

Što izdavači i redakcije bivših časopisa govore za vaš projekt?

Oh, bili smo ugodno iznenađeni, skromno rečeno.

Kad smo ih po prvi put išli kontaktirati za dopuštenje da skeniramo časopise, mislili smo da ćemo dobiti dosta negativnih odgovora, no začudo svi su bili oduševljeni i dali nam dozvolu za naše planove. Neki su nas čak i sami kontaktirali kad su se upoznali s našim radom i ciljevima. Izgleda da su svi shvatili da ne mislimo ništa loše, te da radimo jedan zahvalan posao koji u konačnici samo njima može dodatno pomoći, da njihov rad bude očuvan u online prostoru. Moram nadodati da su baš Neil i Carl bili glavni dio projekta koji su  kontaktirali većinu izdavača i redakcija s kojima su na kraju stvorili i jako dobar odnos.

Kako dolazite do svih tih časopisa, kupujete ih preko eBaya ili skupljate donacije?

Većina ih dolazi s eBaya, da. Imao sam sreće pa sam uspio kupiti par kompletnih kolekcija nekih časopisa, koji su često u dosta dobrom stanju. No, usto su nam pomogle i donacije ljudi, kao što je Richard iz Nizozemske koji nam je dao veliki vjetar u leđa s 400 časopisa već nakon mjesec i pol dana rada Out-of-Print Archivea.

Ono što nas je jako iznenadilo bila je donacija Richarda Leadbettera, bivšeg urednika publikacija kao što su CVG, Mean Machines, Mean Machines Sega, Official Sega Saturn Magazine, MAXIMUM i PlayStation World. On mi je pomogao sa svim izdanjima MAXIMUMA koje je imao u svojoj kolekciji. Neke od brojeva je inače bilo jako teško za naći. Martyn Chudley, kreativni direktor i osnivač Bizarre Creationsa je također donirao tristotinjak časopisa baš prije mjesec dana.

Možete li ukratko opisati čitateljima proces skeniranja i pretvaranja časopisa u HD kvalitetu?

Naravno. Prvo počinjemo sa skeniranjem, i to na A5 skeneru, a takve kvalitetne skenere je dosta teško za nabaviti. Svaka stranica se skenira dva puta (s dvije strane) kako bi se poboljšala vidljivost stranice, ponekad još trebam skenirati dno stranice ili vrh, a to se onda spaja u Photoshopu da postane jedan dokument. Nakon što imam potpunu stranicu, istu razdužim da tekst ne izgleda rastegnuto ili previše stisnuto. Nakon toga stranicu „cropamo“ i onda počinje pravi posao.

Žute stranice se trebaju izbijeliti, popuniti neke rupe i oštećenja, aktivirati istovremeno više layera u Photoshopu te pažljivo i ručno sve to urediti da izgleda najbolje moguće.

Out of Print Archive je jedinstvena stranica, budući da se samo kod vas mogu pronaći legalni primjerci skeniranih gaming časopisa u HD kvaliteti. Jeste li zadovoljni brojem posjeta i sajtovom reputacijom?

Pa, i da i ne. Zadovoljan sam s reputacijom koju smo stvorili. Ljudi koji dolaze na stranicu brzo shvate da ne radimo ovo da se obogatimo, nego iz ljubavi. Zapravo, sajt nam ne donosi ni centi prihoda. No, održavanje istog te kupovanje časopisa i skenera me dosta koštalo. Žao mi je samo što se ne reklamiramo posvuda, no pouzdajemo se u dobru riječ naših dosadašnjih posjetitelja. Dvije su opcije, da se reklamiramo po svim mogućim forumima, te tako iživciramo ljude ili se pouzdajemo na preporuke posjetitelja koji će dalje širiti dobru riječ. Izabrali smo potonju opciju.

Koji su ti od tih starih časopisa najdraži?

To je dosta teško pitanje, tako da ću odgovoriti s prva dva koja su mi pala na pamet: Official Sega Saturn Magazine i Computer & Video Games tijekom vođenja Paul Daviesa (razdoblje od 1995. do 1999. godine). Prvi mi se dopada jer mi se uvijek sviđala dosta podcijenjena konzola Sega Saturn te mi se čini da baš kao i magazin, nikad nije dobio priznanje kakvo zaslužuje. Ekipa koja je pisala za časopis je bila dosta strastvena, no prizemljena i morali su se boriti protiv dosta predrasuda cijelo vrijeme.

CVG mi se dopada jer se čini kao da je sastavljen od grupe frendova koji samo igraju igre i zabavljaju se. Zapravo je to i najveća snaga najboljih britanskih časopisa, doslovno vidiš i osjetiš prijateljstvo ljudi koji zajedno rade u redakciji. CVG ekipa je imala odličan ukus za igre i strastveno su pisali o njima, bez da upadnu u fanboy zamku u koju mnogi upadaju i danas. Dosta puta su imali problema s izdavačem jer su predugo igrali i pisali o određenim igrama koje su voljeli, unatoč tome što je igra izašla prije nekoliko mjeseci. Za primjer mi na pamet pada Tekken 3.

Eh da, umalo sam zaboravio, sjetio sam se i jednog francuskog časopisa kojeg bi vrijedilo napomenuti, zvao se Joypad. Iako slabo znam francuski, uživao sam ga čitati u devedesetima jer su se koncentrirali na japanske uvozne igre, a odlično su pisali i o PAL izdanjima. Ovi stari časopisi su mi najdraži prvenstveno jer sam ih čitao u vrijeme kad su izlazili, a druge koje skeniramo tek sad po prvi put čitam, i jednako su dobri.

Postoje li neki časopisi koji ti se ne sviđaju?

Teško je za reći u nekom generalnom smislu, no ono što mi posebno ide na živce i što mi se nikako ne sviđa je očigledna pristranost prema određenim proizvodima novinara koji rade za određeni časopis. Svi imamo svoje favorite, to je razumljivo, no ako si plaćen da pišeš u časopisu na što objektivniji način onda ti se ne bi trebale događati takve stvari. Za primjer izdvajam današnje „profesionalce“ koji sustavno degradiraju i izruguju se Nintendovim proizvodima, ili s druge strane imaju osobne predrasude prema iPhone igrama. Takve stvari prebacivati u publikaciju je užas, dovoljno je da imaš dva takva čovjeka i cijeli tim pada u vodu, barem u mojim očima. Takve stvari su se događale i prije sa Segom Saturn i Dreamcastom. To je veliki odbojni faktor za mene i zbog toga sam u prošlosti i otkazivao neke pretplate na časopise.

Koliko časopisa imaš u svojoj kolekciji i koji je najrjeđi?

Stvarno ne znam, negdje između 1200 i 1600 brojeva. Ne znam koji su mi najrjeđi, jer, ako imaš dovoljno strpljenja, sve ćeš ih kad-tad naći negdje. No, kako vrijeme ide, neki časopisi koje je teže naći u dobrom stanju i poskupljuju proporcionalno s time. Evo, prvi broj N64 Magazinea na internetu se prodaje po 80 funti.

Koje magazine bi volio nabaviti i pročitati po prvi puta?

Kad bih mogao kompletirati svoju kolekciju japanskog Neo Geo Freak magazina, to bi bilo nevjerojatno. I dalje ih ne bih mogao pročitati zbog skromnog znanja japanskog jezika, no oni su zaista nešto posebno. Razmislite, volio bih pročitati ili bar vidjeti više japanskih gaming magazina iz osamdesetih i ranih devedesetih. Tko zna koliko igara postoji iz tog razdoblja na japanskom području, a za koje nikad nismo čuli.

Što misliš o današnjim gaming časopisima? Zlatno doba bilo je u devedesetima, no korištenjem interneta, stvari su se promijenile.

Mislim da je većina njih zapela između dva svijeta. S jedne strane osjećaju se kao da moraju i dalje izdavati klasične isprintane fizičke časopise, a s druge strane došlo je digitalno doba koje također ima svoje prednosti i mane. Vidimo EGM i posebno EDGE koji pokušavaju stvoriti budući obrazac za distribuciju časopisa. Gledavši nedavno lansirani interaktivni magazin EDGE na iPadu, mislim da će budućnost „tiskovina“ biti iznimno uzbudljiva.

Koje časopise kupuješ danas i preferiraš li više klasične časopise ili nova digitalna izdanja?

Pretplatio sam se na Retro Gamer prije pet godina i obožavam taj časopis. Ono što bih još volio jest da se malo više koncentriraju na konzole i dublje pristupe 32-bitnoj generaciji. No, svjestan sam da veliki broj čitatelja razmišlja drugačije od mene.

Imam digitalnu pretplatu na EDGE da budem u korak s novim informacijama i upravo sam kupio pretplatu za Ngamer da saznam više o WiiU konzolu i 3DS igrama. Također ponekad kupujem digitalna izdanja Retro Gamer Collectiona.

Još uvijek sam razapet između ta dva izbora, digitalnog ili tiskanog časopisa. Volim onaj „feeling“ pravog časopisa i listanje stranica, no s druge strane ekonomičnost skupljanja velikog broja časopisa na tabletu i mogućnost njihova čitanja noću u krevetu je predobra da se propusti.

Sadržaj vaše stranice je baziran na skeniranju UK publikacija. Planirate li nadodati američke i australske publikacije?

U ovom trenutku ne postoje konkretni planovi za tako nešto. Nažalost, nemamo dovoljno ljudi ni za ovo što sada radimo, pa zato nismo mogli ni nastaviti s projektom digitalizacije EGM časopisa jer je traženo od nas da to obavimo u kratkom roku. Imamo i svoje cjelodnevne poslove i ovo nam je već previše što radimo do sada.

Sada radim na velikoj količini časopisa koje moram skenirati, a Neil piše i istražuje za našu mjesečnu Back In Time sekciju te pokušava skenirati u pauzama. Budući da mu obiteljski život i posao uzimaju dosta vremena, ni on se ne može više posvetiti sajtu.

Razlozi zašto smo se usredotočili na publikacije iz Velike Britanije prvenstveno se tiču toga da svi drugi skeniraju američke publikacije. Usto, budući da živim u Belgiji ovdje dobivamo najviše britanske publikacije pa nije ni čudno da su imale veliki utjecaj na mene. Imali smo puno dobrovoljaca jedno vrijeme koji su bili voljni pomoći, no ne možemo od nikoga tražiti da posvete 30 sati svog vremena za jedan broj časopisa i da im skeniranje bude savršeno. U jednom trenutku sam se i ja odmaknuo od cijelog projekta na nekoliko mjeseci budući da je taj posao stvarno ostavljao traga na meni i opterećivao me.

Planirate li u budućnosti dodati i Official UK PlayStation Magazine (1995-2004) na vašu stranicu? Teško je naći kvalitetne scanove tog časopisa na internetu, što misliš koji je razlog?

Zasada nemam nikakve konkretne planove. No, nikad ne reci nikad. Kad smo počinjali s projektom, htjeli smo dati priliku manje poznatim i nezastupljenim časopisima. OPM je izrazito popularan časopis pa je bilo samo pitanje vremena kada će ga netko skenirati i stavljati po a sam uvijek volio internetu, svakako je dostupniji od drugih časopisa. Uživam tražiti skrivena blaga, pogotovo članke o opskurnim japanskim igrama za PC i prvi PlayStation. Volim i takve filmove. Cilj mi je sve to približiti javnosti, pa se to prebacilo i na časopise.

Imate li u planu skenirati neke internacionalne publikacije, s područja Europe ili latinske Amerike. Njih je dosta teko naći na internetu, vjerojatno zbog jezične barijere, a i malo bi ljudi to čitalo na vašem sajtu.

U tome i leži problem, zar ne? Koliko god ti časopisi sjajni bili ( a vjerujem da neki jesu) mali broj posjetitelja bi to moglo pročitati s razumijevanjem. A i ovako imamo premalo vremena za sve što planiramo. Kad bi svijet bio savršen, naša stranica bi imala sve te publikacije. No, nažalost, to je ipak opsežan posao za nas.

Kakvo mišljenje imaš danas o projektima  Retromags i OldGameMags?

Ha, to je dosta teško pitanje. Kao što sam već rekao, bio sam dio Retromagsa jedno vrijeme. Osobno nemam više nikakav animozitet prema sajtu ni današnjem vlasniku (Phillymanu). Neke stvari su rečene i napravljene,a nisu se trebale uopće dogoditi. Volio bih reći da je to sve stvar prošlosti, no i to je preblag izraz. Oboje smo otišli svojim putovima i nastavljamo ponosno ići njima. Smatram RM propuštenom prilikom. Imao sam viziju za sajt u kojem bih djelovao s legalnim „scanovima“, približio se izdavačima te ne bih tražio ništa od potencijalnih čitatelja zauzvrat. No, RM je imao svoju strategiju naplaćivanja određenih scanova članovima, obvezno registriranje na forum i slične stvari koje su se kosile s mojim i Carlovim idejama. Sve se  to pretvorilo u neku čudnu bitku šmokljana na internetu, sva ta rasprava o tome što bi trebali raditi s časopisima i sajtom je završila tako da sam svoj koncept i ideje primijenio na sajt o kojem pričamo sada.

Što se tiče OldGameMags, to je Kiwijev sajt. Shvaćam zašto je htio napraviti svoj, zbog restriktivnih pravila RetroMagsu. Zapravo rijetko posjećujem oba sajta već dugo vremena.

Jesi li upoznat sa hrvatskim gaming časopisima? Jesi li ih vidio ikad? Hrvatska je mala zemlja no ima tradiciju od preko 15 godina izdavanja raznih časopisa.

Nažalost nisam upoznat s nijednim hrvatskim časopisom. Super je što ste imali veliki izbor u jednom trenutku za tako malu zemlju. Pogotovo kad pogledate Belgiju koja je imala jako maleni broj časopisa, a od njih je malo koji bio dobar, da budem iskren…

Što misliš o našoj stranici?

Sviđa mi se prvenstveno njezin izgled. Šteta što me jezična barijera sprječava u detaljnijem čitanju sadržaja, posebno me zanima Japan Report serijal. Ni Babelfish mi baš ne pomaže: )

Ovaj intervju je planiran da se objavi u našem prvom broju elektronskog gaming magazina kojeg ćemo objaviti i distribuirati besplatno online. Što misliš o takvim časopisima u usporedbi sa „starim“, fizičkim verzijama koje svi volimo? Naše pitanje je zapravo, o tome kako vidiš budućnost gaming časopisa što se tiče tiskanog izdanja?

Obožavam vidjeti nove ljude koji stvaranju nove gaming časopise, bili oni digitalno ili papirnato izdanje. Treba puno vremena i posvete da se takvi projekti nastave, tako da imam veliku dozu poštovanja prema svakome tko se upusti u takav posao.

Osobno vjerujem da papirnate verzije časopisa imaju još dobre dvije godine života u sebi. Ne bih se čudio da za deset godina svi časopisi budu distribuirani samo na digitalan način. No to ne znači da će biti čitljivi samo na tabletima.

Teško je predvidjeti gdje će nas tehnologija dovesti i koji će idući veliki skok biti, no ne bih se čudio da ćemo u budućnosti  imati neku vrstu digitalnih „papira“ koji neće biti tako neugodni kao današnji tableti, nego će spojiti prednosti papira s interaktivnim sadržajima što već vidimo danas da se implementira u digitalnim časopisima.