Jedna od igara (točnije serijala) koja je obilježila predivne dane bjesomučnog igranja na PlayStationu početkom ovog tisućljeća bile su Army Men igre. Moguće je da ih niste puno igrali, možda ni voljeli, no Army Men serijal je bio poprilično zanimljiv, živopisan, zabavan i, u konačnici, čudan. Danas nepostojeći 3DO Interactive, krenuo je krajem devedesetih sa izradom i izdavanjem igara temeljim na poznatim akcijskim figuricama zelenih i žutih vojnika kojima su se mnogi igrali u svom djetinjstvu i topili ih pod povećalom na suncu ili skrivali o svojih kućnih ljubimaca kako ne bi vodili novu bitku u njihovom probavnom sustavu. Prve tri igre izašle su na osobnim računalima i Nintendovom Gameboyu, dok su veću popularnost i veći broj fanova dobili tek dolaskom na popularne konzole, kako na PlayStationu One tako i na Nintendu 64. Na prvim crtama je bio Army Men:Air Attack koji je u središtu čišćenja prašine u ovom izdanju GoodGameove popularne rubrike.

Premisa igre je poprilično jednostavna (kao što je to bilo u skoro svim Army Men igrama kasnije), a upravo u tome je i bila tajna njene igrivosti i zabave. Captain William Blade mora obraniti teritorije zelene vojske od zlih žutih vojnika sa svojim helikopterom i drugim živopisnim kolegama sa svojim helikopterima. Bitke se naravno vode u dvorištima, kupaonicama, livadama, dnevnim sobama i podrumima. budući da se radi o malim figuricama koje su u odnosu veličine kao i u ”stvarnom” svijetu, ljepota igre je upravo u raznim preprekama i opasnostima koje inače rijetko viđamo u akcijskim igrama. Pas je veliki neprijatelj, kukci su opasni kao i protivnički avioni, a oružja mogu biti jabuke, plišani medvjedići ili vlakići. Kada svemu tome dodate i humor glavnih likova, spašavanje velikog junaka zelene vojske Sargea i dobru grafiku (za to vrijeme) ugodno iskustvo igranja je jako blizu postignutom. Da se sve lijepo zaokruži, potrebne su i dobre kontrole, raznovrsnost story modea te, naravno, co-op multiplayer koji je u tom razdoblju bio obavezno štivo za mnoge igre ovog tipa. Retrospektivno gledajući, Air Attack je imao sve to – zanimljive i raznovrsne misije, poprilično jasno i lagano upravljanje i pucanje, izbor između 4 različita helikoptera koji su se bitno razlikovali po svojim performansama, zagonetke, te simpatičan co-op multiplayer koji je pružao dodatnu zabavu pred televizorom.

Igra je, upravo zbog tih nekih posebnosti, posebno ranjiva na aspekte kao što su dugotrajnost ili veći izazovi u kontroliranju i unaprjeđenju vaših helikoptera. Za iskusnije, Air Attack će biti (i bila je) prvenstveno ugodna zabava koja je trajala do tjedan dana (za mnoge i puno manje), bez većeg izbora osim igranja story modea i određenog versus multiplayer modea koji ubrzo dosadi. Kontrole bi znale jedino biti mušićave prilikom veće gužve na određenoj stazi, kada vas napadaju sa svih strana, što je znalo neke izfrustrirati, dok su neki tome upisali značenje kako igra pruža određeni izazov. 3DO sigurno nije ciljao na titulu igre godine, no svakako su znali pametno iskoristiti licencu, proći sa pozitivnim kritikama što se tiče recenzija (koje su igru stavljale u prosjek ili nešto što je malo bolje od prosjeka) i dobrih reakcijama svih koji su se upustili u igru.

DOLAZAK AIR ATTACKA 2 I MALO O SUDBINI 3DO DEVELOPERA

Čekalo se svega godinu dana da 3DO izda nastavak koji izlazi i za novu PlayStation 2 konzolu. Captain Blade se vratio zajedno sa svojim prijateljima, a čekali su ga neki novi, kao i stari neprijatelji. Očekivana poboljšanja u grafici su bila dio najavljenih obećanja i novosti prilikom izlaska, no s obzirom da se radilo o tada tehnički impresivnoj ”dvojci” neke je vizualna prezentacija ipak razočarala. U suštini, igra je ista kao i prvi dio, sa većim brojem misija i unaprijeđenim kontrolama. Ove inovacije su sigurno bile reakcije na kritike prvog dijela, dok je sve drugo što je bilo dobro-ostalo nepromijenjeno i dobro. Ipak, taj veći broj misija je samo utjecao na veću repetitivnost pojedinih dijelova koji će biti i dalje zabavni mnogima, no prvenstveno fanovima prvog dijela. Multiplayer je jednak kao i u prošlom nastavku, a nove animacije i bolji zvuk poboljšali su tehničke aspekte igre koje sama grafika ipak nije ispunila.

Army Men:Air Attack je uspio održati svoj šarm i opet postići podjednaki uspjeh kod kritike i publike kao i prvi dio. To je ujedno značilo da se nije napravio korak više, no, ponavljam, možda se i nije htjelo. 3DO je imao još puno posla sa drugim Army Men igrama kao što je Sarge’s Heroes, gdje je simpatični Sarge bio u glavnoj ulozi i odveo nas iz zračnih dvoboja na tvrdo tlo. Zadnji nastavak iz ”zračnog serijala” bio je Army Men: Air Combat – The Elite Missions koji je prošao nezapaženo prvenstveno jer je izašao samo na Gamecubeu. Budući da istog nisam ni igrao, tu se ne ni ne mogu podijeliti neka iskustva, a internetski izvori navode samo da se radi o poprilično istoj igri.

Ukoliko imate mogućnosti, svakako isprobajte neku od Army Men igara, prvenstveno Air Attack serijal i svjedočite vremenu kada je 3DO kao developerska i izdavačka tvrtka bio u dobrom stanju. Sve do bankrota 2003.godine kada su prodali sva svoja intelektualna vlasništva (uključujući još uvijek popularnu i ”živu” MMORPG igru Meridian 59)  Microsoftu, Namcu, Craveu i Ubisoftu. Propala konzola Panasonic 3DO (1993.godine), Army Men serijal koji uživa kultni status (kako zbog kvalitete tako i zbog nekih čudnih naslova), Heroes of Might and Magic , spomenuti MMORPG ostali su kao relikviji jedne ere i jedne tvrtke koja će, mnogim starijim gamerima/icama kao i nekim mlađima, ostati u sjećanju.