Iako je dosta vremena Jelly Bean update za Android operativni sustav najavljivan pod rednim brojem 5.0, Google se ipak nije odlučio za toliko radikalan skok u numeriranju, pa smo tako dobili “samo” 4.1 update. No neka vas to ne zavara, Jelly Bean donosi nam mnogo više novotarija nego što bi to itko od nas zamislio. Prije svega, na Jelly Bean bismo trebali gledati kao proširenje Ice Cream Sandwicha, a ne kao nezavisnu verziju updatea. Osim toga, možemo reći kako je Jelly Bean tu kako bi “izgladio” stvari koje su mučile ICS, koji je objedinio tablete i mobilne telefone pod isti OS. Nadalje, samo 15% svih uređaja koji koriste Android sustav, posjeduje 4.0.x (neku od verzija ICS-a), dok je 2.3 Gingerbread još uvijek najdominantniji. No, ostavimo se priča i krenimo s otkrivanjem novosti koje nam donosi najnovija verzija Androida.

PRVE IMPRESIJE

Pri samom paljenju novoga operativnog sustava, ne vide se evidentne promjene korisničkog sučelja te veliki dio stvari, barem što se tiče izgleda sučelja sve je ostalo nepromijenjeno, što me isprva navelo na pomisao da sam sigurno nešto pogrješno učinio, no nije bilo tako. I onda je krenula fantazija. Shvatio sam da je izgled u potpuno drugom planu i da se tvrtka iz Mountain Viewa napokon sjetila poboljšati cjelokupno korisničko iskustvo, čineći kretanje po menijima glatkim “kao po loju”. To je ustvari rezultat “Project Buttera”, čija je namjera bila pružiti najbrže do sada korisničko sučelje koje se sada bez problema može mjeriti s bilo kojim drugim operativnim sustavom. Time je izliječena najveća boljka Androida kao operativnog sustava: sporost kod uređaja sa slabijom procesorskom moći. Iskreno govoreći, glatkoća kojom upravljam s dvojezgrenim TI-OMAP procesorom takta 1,2 GHz s Galaxy Nexusom je jednostavno neopisiva i teško ju je predočiti čak i kada bih vam snimio video. Jednostavno rečeno, to je jedna od onih stvari koje se jednostavno ne mogu opisati, već ih morate sami isprobati. Ta brzina je možda najočitija pri paljenju mobitela. Na Ice Cream Sandwichu, Galaxy Nexus se pali za pedesetak sekundi, dok je Jelly Bean verziji potrebno samo dvadeset. Kako se to postiže?

Također, mislim da se ovom verzijom Androida uistinu briše svaka potreba za kreiranjem custom launchera za svakog proizvođača mobitela (HTC i Sense, Samsung i TouchWiz…). Nemojte me pogrešno shvatiti, prije je bilo potrebno proizvođačima učiniti svoje mobilne telefone što unikatnijim i eventualno pokrpati rupe koje su postojale na starijim verzijama tipa Gingerbreada, sada je stvarno vrijeme da se proizvođači više okrenu korisnicima i što većoj ažurnosti i unificiranosti u Androidovu svemiru. Zamislite koliko bi lakše svima nama bilo kada bi nove nadogradnje na naše mobitele stizale koji tjedan nakon izdavanja operativnog sustava, a ne da bespomoćno gledamo kako izdaju nove mobitele i isključivo nadograđuju svoje “flagship” uređaje, i to nekoliko mjeseci nakon izdavanja službene Googleove nadogradnje. No, ostavimo se mi toga i nastavimo s novostima.
[nggallery id=136]

GOOGLE NOW I VOICE SEARCH

Možda i najveća novina koju smo dobili u Jelly Beanu je Google Now, koji funkcionira kao vaš osobni asistent, koji kombinira uloge pretraživača i konstantno nam daje podatke, smatrajući da su bitni u samo nekoliko trenutaka, a ne zahtijeva gotovo nikakvo podešavanje od strane korisnika (osim samog pokretanja mogućnosti na prvom startupu Android uređaja). U Google Now izbornik ulazimo slideom iz donjeg dijela ekrana ili slideom prema gore u lock screenu. Nasuprot većeg dijela dizajna Androida, koji se odlikuje crnom pozadinom, Google Now je ogromnim dijelom zavijen u snježno bijelu boju, na kojoj se ističu mnoge kartice koje obavljaju različite funkcije. Imamo kartice za vrijeme, promet, sportove, prijevod, mjesta… Uzmimo na primjer da iz matične zemlje otputujemo u neku drugu, recimo Njemačku. Odmah pri slijetanju u zračnu luku, Google Now nudi petodnevnu vremensku prognozu za naš grad, razne znamenitosti koje možemo posjetiti, izbornik za pretvaranje matične valute u drugu (u ovome slučaju Euro), brzi izbornik za prijevod riječi, vozni red javnog prijevoza itd. Iako ovo zvuči kao jedna veoma “stalkerska” funkcija, vi uopće ne osjetite kako vaš virtualni butler u tišini sprema gomilu informacija za veoma malen vremenski rok. Naravno, Google Now nam služi i kada smo u matičnoj zemlji. Recimo da idem na posao svaki dan u 8 ujutro. Nakon nekoliko dana, Google Now će prepoznati lokaciju kao vaše radno mjesto i sačuvati je u svojoj memoriji. Tako ćete redovno prije polaska od kuće do posla pronaći detaljan ispis stanja u prometu, eventualne prometne gužve itd. Zanimljivo je, čak i ako jedanput pretražite neko mjesto, npr. Trg bana Jelačića u Zagrebu, Now će odmah odrediti vašu udaljenost od njega i izračunati koliko vam vremenski treba do njega. Jednostavno nevjerojatno.

Sjećate se Siria? Appleovog osobnog pomagača za iPhone 4S? On je mala beba za novi Googleov Voice Search. Stara verzija glasovnog pretraživača za Android je bila prosječna: dio stvari nije prepoznavala, a ponešto se i nije moglo pronaći. Sve je to sada prošlost. Provodio sam nešto vremena testirajući Voice Search, i niti jednom mi nije promašeno pitanje, a svaki odgovor je dolazio u dvije do tri sekunde. Prvo sam “ga” upitao koliko stanovnika ima glavni grad Francuske, Pariz i uskoro smo dobili odgovor: u 2009. je imao 12 161 542 stanovnika, a usput sam dobio i Googleovu pretragu za pojam “Pariz”. Nakon toga je postavljeno još jedno pitanje vezano uz Pariz, a to je visina Eifellova tornja, a točan odgovor (324 metra) je stigao gotovo odmah. Posljednje pitanje je bilo matematičko, a tražio sam umnožak brojeva 12 i 11, a dobio sam 134 odmah, uz prigodan kalkulator, koji mi je omogućavao i daljnje računanje. Ono što je odlično kod Google Voice Searcha je to što maksimalno koristi vlastitu internetsku tražilicu i daje mnogo interaktivnih sadržaja uz sve naše pretrage. Osim traženja internetskih rezultata, moguće je i aktivirati sve predinstalirane Googleove aplikacije (npr. ako kažemo “Play Music”, otvara se Google Music Play aplikacija). Još jedna stvar je i postavljanje podsjetnika. Ako glasovnom pomoćniku kažemo da nas podsjeti da za pola sata nazovemo prijatelja, aktivira se alarm koji će zazvoniti za točno pola sata. Osim ovih mogućnosti, imamo na raspolaganju po prvi put mogućnost offline diktiranja umjesto tipkanja poruka. To možemo zahvaliti Googleu što je podatke sa svojih servera “spakirao” u dvadesetak megabajta, a glasovna podrška je dostupna za sve važnije svjetske jezike, dok za hrvatski jezik nažalost još uvijek nije stigla nikakva mogućnost prepoznavanja glasa.

 [nggallery id=138]

NOTIFIKACIJE I WIDGETI

Notifikacije su oduvijek bile jedna od jačih strana kod Androida kao operativnog sustava, a sada su još i bolje. Prva stvar koja je primjetna kod notifikacija je sada puno ljepši izgled notifikacijskog sučelja, koji sada primjenjuje bijeli, umjesto neonsko plavi font. Osim toga, izrazito je primjetno i povećanje u veličini notifikacija: naime, sada su one veće i čitljivije za samog korisnika. Ne samo da su veće, već se od sada mogu i povećavati i smanjivati povlačenjem s dva prsta po notifikaciji, omogućujući čitanje dijelova mailova i poruka, umjesto isključivo naziva pošiljatelja i predmeta poruke. Također, kada primimo poziv ili poruku, odmah ispod notifikacije se javljaju tipke za brzo pozivanje ili slanje poruke pošiljatelju. I vrh notifikacijskog sučelja je prepravljen. Naime, sada na lijevoj strani je prikazano trenutno vrijeme i datum u mnogo većem formatu nego prije, dok je odmah pored njih smještena tipka za brzo pristupanje postavkama uređaja, kao i za automatsko uklanjanje svih notifikacija. Jelly Bean nam je donio i mogućnost kompletnog uklanjanja slanja notifikacija pojedinih aplikacija. Da bismo pristupili toj opciji, trebamo otići u Postavke -> Aplikacije -> App Info i odabrati “Prikazati/Sakriti notifikacije”. Ova mogućnost je jako dobrodošla, s obzirom da pojedine aplikacije (osobito besplatne igre) konstantno šalju obavijesti, koje većini ljudi, blago rečeno, idu na živce.

Widgeti su oduvijek bili glavna distinkcija između Androida i iOS-a, a u Jelly Beanu su postale mnogo funkcionalnije. Sjećate se kako ste se u prijašnjim verzijama Androida borili s prostorom na ekranu kako biste pronašli nešto mjesta za novi widget? Sada je ta patnja nestala. Od sada, widgeti se prilagođavaju nama, a ne mi njima, kao što je dosad bivalo. Od Jelly Beana možemo bez problema postavljati widgete na bilo koje mjesto na ekranu (čak i ako je “zauzeto”), a ostali widgeti će se pomaknuti na slobodan prostor. Osim toga, dobili smo i mogućnost povećavanja i smanjivanja widgeta, jer prečesto se zna dogoditi da nam jednostavno ne odgovara njegova veličina, što je definitivno još jedna od mrak stvari koje smo dobili uz Android 4.1 update.

[nggallery id=139]

JOŠ ŠTOGOD?

Itekako. Jedna od stvari koju smo dosta dugo očekivali je pretraživanje Googleovih mapa u offline modu, a sada smo to i dobili, iako još uvijek u neispoliranom obliku. Za sada, dostupno nam je isključivo pregledavanje manjih dijelova mape (uglavnom veličine Zagreba s okolicom), koju označimo i jednostavno downloadamo na naš mobilni telefon/tablet. Ova funkcija je dakako odlična ako ste npr. u posjeti nekom gradu i želite uvijek imati njegovu mapu uz sebe, no za ozbiljniju navigaciju, ovo nije dovoljno. Nadalje, svi uređaji s NFC (Near Field Communication) čipom dobili su mogućnost Android Beama. Tom opcijom nam je omogućeno gotovo trenutno pjesama, dijeljenje slika, filmova i ostalog sadržaja s našeg uređaja na susjedni. Jedino što je potrebno uraditi je prisloniti dva uređaja s NFC čipom i stvar je gotova u nekoliko sekundi. Tu je samo jedan mali problem: zbog nekog razloga, nemoguće je uraditi Android Beam s Jelly Bean uređaja na Ice Cream Sandwich uređaj, jer tada dobivamo error koji kaže kako slanje nije moguće.

Najbolju stvar smo sačuvali za kraj, a to je podrška za više korisnika na jednom uređaju. To možda i nije nužno na našim mobilnim telefonima, ali na tabletima je itekako korisna. Nažalost, ta opcija je “sakrivena” u internom kodu operativnog sustava i jedino ju je moguće uključiti ako imate rootan Jelly Bean uređaj. Kako? Za početak je potrebno imati Terminal Emulator, u koji ćemo upisati sljedeće komande, kao što je i na slici ispod:

su
pm create-user vaseime

Nakon toga, jednostavno zadržite Power tipku i voila! Imate dva korisnika na uređaju. Prvi je defaultni, odnosno onaj kojega trenutno koristite, a drugi je onaj kojeg ste upravo kreirali. Naravno, drugi user će proći kroz standardni Androidov početni ekran, baš kao da mu je to prvo paljenje.

[nggallery id=140]

PRESUDA

Android 4.1 nam donosi upravo ono za čime smo žudili od samih Androidovih početaka: fluidno korisničko sučelje. Project Butter je definitvno pun pogodak za Google, koji je napokon poslušao svoje korisnike i dao im ono što su tražili. Stvarno je odlično što su se Android developeri napokon odlučili ostaviti vizualne atraktivnosti i donijeti sirove performanse, čak i za dvojezgrene procesore, koji se sada sa svojim sposobnostima mogu nositi i s fenomenalnim mobitelima kao što je HTC One X., što dokazuje i Vellamov Benchmark (priložen u galeriji nešto niže), prema kojemu su performanse u istom modelu Galaxy Nexusa poboljšane za čak 60%. Jedini je problem, kao što sam i naveo u početku, mala podržanost za ovaj operativni sustav, koji je trenutno dostupan na samo dva mobitela i dva tableta. No ne trebamo očajavati, jer su gotovo svi veliki proizvođači najavili Jelly Bean za svoje novije modele. Za mnoge korisnike, upravo 4.1 Jelly Bean bi upravo mogla biti verzija koja će ih privući na stranu ekipe iz Mountain Viewa, od koje teško da smo mogli očekivati bolju nadogradnju.