Sonyjev studio Sucker Punch uglavnom se može pohvaliti priličnim asortimanom veoma uspješnih projekata, koje je oduvijek krasila visoka kvaliteta i ideja, ali kojima je uvijek mrvica nedostajala da „upadnu“ u društvo najboljih. Jednostavno, oduvijek ga prati ta stigma, u što smo se mogli uvjeriti kroz povijest Sly Cooper i inFamous serijala. I dok je simpatični rakun-lopov odmarao cijelu ovu generaciju, gotovo na samom njenom početku vidjeli smo povratak inFamousa, kojeg je također zadesila ta neobična kletva. Naime, inFamous: Second Son je svojevremeno bila najljepša igra na tržištu. Uz vrhunsku produkciju, imala je i zanimljivog glavnog protagonista, sjajno dočarani setting te dinamičnu i atraktivnu akciju, ali je patila od problema, inače često prisutnih kod open world ostvarenja – nedostatka sadržaja i raznolikosti misija, koje su se u tolikoj mjeri ponavljale da je igra na kraju mnogima dosadila i prije nego što su je završili. Kada su Sony i Sucker Punch prije nekoliko godina najavili PS4 ekskluzivu intrigantnog imena Ghost of Tsushima, pribojavao sam se da će i ona patiti od istih problema, ali da bi i bez obzira na to mogla dobro proći na tržištu, budući da igara slične tematike gotovo i da nema.

Izostanak samurajskih igara te općenito akcijskih igara smještenih u period feudalnog Japana, bio je prisutan duži niz godina. From Software je zaboravljeni, ali nikad prežaljeni Tenchu pretvorio u sjajni Sekiro: Shadows Die Twice, no kako se radilo o manje-više klasičnoj SoulsBorne igri težoj od svih ranijih uradaka ovog japanskog studija, igra je na kraju bila namijenjana samo odabranoj skupini igrača. Zato je kao odgovor na pakleno teški Sekiro i nikad isporučeni „japanski“ Assassin’s Creed stigla Ghost of Tsushima. No, je li se naše višegodišnje čekanje isplatilo i je li Sucker Punch konačno naučio na svojim dosadašnjim greškama? Kratko i jasno, odgovor glasi: “DA!”

Duhovi Tsushime na zalasku jedne ere

Ghost of Tsushima je open world akcijska avantura s laganom primjesom RPG elemenata, koja nas baca na povijesni otok Tsushimu, smješten točno na pola puta između Japana i Južne Koreje. Ova povijesna tura vodi nas na sam kraj XIII stoljeća, u period kada je ovaj suncem okupani otok postao meta mongolskih osvajača, vođenim od strane okrutnog i lukavog Khotun Khana. Iako povijest otkriva nešto drukčiju priču, koja čak uključuje i legende o famoznom „božanstvenom vjetru“  (kamikaze) koji je dvije mongolske flote koštao glave prije nego što su kročile na sam otok, igra nam priča nešto drukčiju priču. Oluja svih oluja nikad se nije dogodila. Mongoli su se iskrcali i sijući smrt za sobom započeli svoj osvajački pohod, poznat još i kao „prva mongolska invazija na Japan“.  Braneći Tsushimu koja predstavlja posljednju sigurnu točku ispred unutrašnjosti Japana, ogromnoj mongolskoj vojsci odlučuje se suprostaviti šačica časnih samuraja, na čelu sa vladarom otoka, lordom Shimurom. Pokušaj obrane otoka biva ugušen u krvi, a jedini preživjeli igrom slučaja ostaje Shimurin nećak Jin Sakai. Kao posljednji preživjeli član svoga klana, Jin odlučuje da se po svaku cijenu suprostavi surovoj i nečasnoj mongolskoj vojsci, spriječi je da izvrši potpunu invaziju na kopno te, naravno, povrati svoj dom i zaštiti svoj narod. No, shvativši da mu direktni časni samurajski pristup tu neće donijeti puno koristi, on odlučuje krenuti potpuno novim putem. Odlučuje ostaviti iza sebe samurajski kodeks i postati Duh Tsushime, tihi ali opasni ubojica koji protivnike planira srediti “kratkim rezovima”, sijući strah i trepet među mongolskim osvajačima.

To bi uratko bila okosnica priče koja će se pred vama raspetljavati nekih 30ak sati, dok u ulozi glavnog protagonista proživljavate unutarnju borbu oko ispitivanja njegovih odluka nastalih uslijed prijeko potrebnog kršenja samurajskog kodeksa.

Sam narativni aspekt igre složen je veoma dobro i uz sve uspone i padove te nekoliko nepredvidljivih situacija drži vam pažnju sve do odjavne špice, što u kombinaciji sa sjajno dočaranim settingom i vrhunskom akcijom ovaj naslov čini jednostavno neizbježnim štivom.

Japanski Assassin’s Creed?

Ako bismo u dvije-tri riječi morali opisati što je zapravo Ghost of Tsushima, naš odgovor bi glasio krako i jasno – Japanski Assassin’s Creed! Dakle, radi se o open world akcijskoj avanturi, koja je svojim konceptom doista najsličnija ovom Ubisoftovom serijalu. No, za razliku od njega, ovdje imamo znatno veći fokus na samu priču i ono što ide uz nju. Taj fokus je upravo na glavnom protagonistu, samuraju, koji spletom okolnosti mora zanemariti svoj kodeks časti i okrenuti se nečasnom, ali efikasnom rješenju u borbi protiv protivnika koji baš i ne mari za čast. Naravno, postoje oni koji će Jina po svaku cijenu zadržati na putu pravičnosti, no upravo to balansiranje između dva pristupa, kao samuraj ili kao “duh”, igri daje posebnu draž.

Osim kod pričom uvjetovanih situacija, koje od vas traže bilo direktnu konfrontaciju s protivnicima, bilo tihu eliminaciju istih ili pak potpuno šuljanje bez da vas itko od protivnika vidi, tijekom cijele igre nudi nam se mogućnost da igramo ili kao samuraj ili kao duh.

Prvi izbor sa sobom donosi nekoliko zanimljivih mehanika, od kojih su dueli s protivnicima svakako najinteresantniji. Tijekom prilaska protivnicima moguće ih je izazvati na duel, koji pokreće uzbudljivu mini-igru, koja od igrača traži pravovremenu reakciju. Naime, u klasičnom odmjeravanju s protivnikom, potrebno je u pravom trenutku, kada protivnik krene na vas, pritisnuti određeni gumb (u ovom slučaju trokut), nakon čega Jin započinje svoj smrtonosni ples tijekom kojeg jednim efikasnim zamahom eliminira protivinika ili čak njih nekoliko. Takvo što neće vam dosaditi ni nakon tko zna koliko sati igranja, jer uvijek od vas traži pažnju i koncentraciju, a rezultat pruža doista spektakularne smaknuća protivnika.

Iako možda na prvu ne izgleda tako, sama borba u igri donosi veoma kompleksan pristup i mehanike koje od igrača traže učenje, taktiku i primjenu više borbenih stilova. Naime, uz brojne samurajske vještine i sposobnosti koje otključavamo tijekom igranja, od velikog značaja su četiri borbena stava (stances), koji borbi daju dodatnu dubinu, budući da svaki od njih služi za borbu protiv različitih vrsta protivnika – jedan je najučinkovitiji za borbu s kopljanicima, drugi koristimo za razbijanje protivničkih štitova, treći protiv mačevalaca, a četvrti za krupnije protivnike. Tijekom borbe često je potrebno u hodu mijenjati stavove (pritiskom na R2), a svaka promjena veoma je intuitivna. Protivnike možete ubiti jednim udarcem, no isto tako past ćete mrtvi nakon samo nekoliko protivničkih zamaha. Tu, uz već spomenuto takticiranje i primjenu adekvatnih stavova, važnu ulogu igra Resolve Meter, koji se puni uspješnim ubijanjem protivnika, a koji koristimo ili za liječenje ili za izvođenje specijalnih poteza. Zbog kompleksnosti prilikom borbe i njene izazovnosti, koja djelomično dolazi i uslijed nedostatka “lock on” opcije i povremenog neposluha kamere, često ćete biti primorani na kalkuliranje prilikom korištenja Resolve Metera (nekad će ipak biti pametnije sve karte baciti na specijalni napad u nadi da ćete protivnika ubiti prije nego što vas još samo jednom dotakne i pošalje na onaj svijet).

Iako se tijekom brobe primarno služi svojom katanom, Jin na raspolaganju ima još nekoliko korisnih oružja i oruđa, poput luka i strijele, noževa za bacanje, bombi, puhaljke s otrovnim strijelicama i kuke koja mu pomaže da se neometano kreće vertikalno. Dobar dio navedene opreme uglavnom ćete koristiti odlučite li se biti duh, tihi ninja koji će se protivnicima prikradati s leđa i nečujno (i nečasno) ih eliminirati. Šuljanje i stealth killovi daju osjećaj superiornosti i nedodirljivosti glavnog lika, a ljubitelje Tenchua prisjetit će kako je nekada izgledalo igranje s Rikimaruom i Ayame.

Sada kada smo ukratko secirali borbu, idemo vidjeti što nam igra još nudi, a, bez pretjerivanja, iako možda tako ne izgleda na prvu, nudi nam mnogo toga. Već smo spomenuli da se radi o klasičnoj open world akcijskoj avanturi koja se tako doista ponaša, no Ghost of Tsushima ipak donosi nekoliko zgodnih noviteta. Svakako najveći od njih je nedostatak bilo kakvih klasičnih smjernica kakve obično viđamo u sličnim igrama. Dakle, zaboravite na mapu krcatu ikonicama kakvu viđate u Assassin’s Creed igrama. Ovdje toga nema, nego vam prilikom orijentacije kroz igru pomaže vjetar (Guiding Wind), kojeg dozivamo pritiskom na touchpad kontrolera. Cijela orijentacija kroz igru zapravo se odvija pomoću vjetra i ptica koje vas vode do određenih interesnih točaka. Developeri su ovim potezom željeli da doprinosu dodatnoj imerzivnosti igre i u tome su uspjeli. Orijentacija kroz veliki svijet veoma je intuitivna i prilično jednostavna. Nenametljiva je kao i sve ostale aktivnosti koje vas čekaju tijekom igre, bilo da samo jašete prekrasnim lokacijama Tsushime (koje će vas bezbroj puta natjerati da oduševljano zastanete i samo posmatrate prirodu i sve što vas okružuje), pišete Haiku  (o da, i to je moguće, a što je još bolje, izgeda doista cool), ganjajući lisice dolazite do svetilišta ili se pak penjete neprohodnim lokacijama kako biste došli do amajlija koje će vam pomoći pri daljnjem razvoju lika. Naravno, uz klasičnu “čistku” mongolskih kampova i glavnih misije koje se tiču priče, tu su i one brojne sporedne koje su odlično osmišljene. Questovi u igri se zovu Priče (Tales), a pred igrača stavljaju neke od sjajno osmišljenih zadataka, a posebnu čar imaju oni koji imaju mitološku tematiku.

Sve u svemu, radi se o ostvarenju koje donosi znatno više dubine, nego što od njega očekujete i u tome zapravo leži njegova najveća vrijednost. Bilo da s protivnicima plešete ples smrti, kupate se u izvorima uz prisjećanje na na neke stare priče, u mini igrama sjeckate bambuse ili pak samo jašete prekrasnim krajolicima Tsushime, igra će vas uvući u svoj svijet i neće vas puštati sve dok je ne završite, a upravo to je nedostajalo Sucker Punchevim dosadašnjim sandbox naslovima.

Idilična Tsushima u jesen

Svaka od dosadašnjih igara studija Sucker Punch predstavljala je benchmark gotovo svake Sonyjeve konzole. Tu tradiciju nastavlja i Ghost of Tsushima koju, bez imalo pretjerivanja, slobodno možemo nazvati jednom od najljepših igara cijele generacije.

S vizualne strane, svaki aspekt ovog ostvarenja ostavlja bez daha, bez obzira na činjenicu da je ipak primjetan manji grafički downgrade u usporedbi s prvom demonstracijom igre. No, unatoč svemu tome,  sve izgleda nevjerojatno detaljno, bilo da se radi o dizajnu i realističnosti likova (čija lica, doduše, ponekad izgledaju plastično) i njihovih kretnji ili pak fantastičnom izgledu samog svijeta. Vrlo često, sama igra izgleda kao pokretno umjetničko djelo japanskih umjetnika, prije svega zbog kombinacije boja poput zlatne, krvavo crvene ili pak sivo-plave, koje se vrlo često prelivaju jedna u drugu, čineći prikaze doista nezaboravnima.

Igra svakim svojim atomom odaje počast japanskoj kinematografiji, osobito filmovima legendarnog Akire Kurosawe. Zbog toga, posebno oduševljava Kurosawa mod, crno-bijeli kinematografski zrnasti filter, koji igru pretvara u filmski spektakl po uzoru na ostvarenja kao što su Seven Samurai ili Sanjuro.  Kada k tome dodamo i činjenicu da nas u uz hrvatske titlove (o da, Ghost of Tsushima je još jedna u nizu igara, koje su dobile lokalizaciju na hrvatski jezik) očekuje mogućnost uključivanja japanskih voiceovera, ugođaj starog japanskog filmskog klasika jednostavno je savršen.

Uz doista odlično odrađen glumački posao (osobito glumaca za engleske voice overe, jer, budimo iskreni, japanski baš i ne znam), spomenuo bih i vrhunski orijentalni i ambijentalni soundtrack, koji svakim svojim taktom u potpunosti odgovara kako igri, tako i apsolutnom svakom događaju u njoj, te zajedno u paketu s impresivnim vizualima predstavlja još jedan maestralni produkcijski spoj, kakav ćete rijetko vidjeti kod igara aktualne generacije.

Naravno, sva ta audiovizualna raskoš ipak mora skupo koštati, a koštat će vas vrlo često pada frameratea, koji zna ponekad štucnuti – čak i kod opcije u kojoj birate stabilniji framerate. To ovoj igri nije jedini tehnički problem, budući da je njena inicijalna inačica imala priličnu količinu bugova, inače klasičnih za ovakav tip igara. Tu je i na momente loš i problematičan protivnički AI, koji povremeno zna zakazati, pa protivnici često znaju izgledati kao skupina debila, koji čekaju da ih jednog po jednog isjeckate na rezance jer, eto, na stranu samurajska čast (ovdje uglavnom mlatimo Mongole koji istu nemaju) im ne dozvoljava da vas propistno opkole i zajedničkim snagama ubiju boga u vama. Neki od ovih tehničkih problema ispravljeni su kroz dosadašnje nadogradnja, koje će biti dostupne u sklopu Day One patcha, no eto, da ih nije bilo, imali bismo besprijekoran tehnički uradak. Ipak, i uprkos tim povremenim problemima, Ghost of Tsushima definitivno spada u sam vrh najspektakularnijih ostvarenja generacije.

Sjajno finale za kraj još jedne nezaboravne generacije

God of War, Spider-Man, Horizon: Zero Dawn, Bloodborne, Uncharted 4, Lost Legacy, The Last of Us: Part II, Days Gone, Death Stranding, Ratchet & Clank,  Until Dawn… Prilično je dugačak niz doista fantastičnih i nezaboravnih PS4 ekskluziva, koje su obilježile cijelu ovu generaciju, a ovom impresivnom društvu već ovoga tjedna pridružit će se i Ghost of Tsushima.

Sucker Punch je konačno uspio da prevaziđe sve svoje klasične boljke i isporuči nam još jedan vrhunski audiovizualni i tehnički superioran paket, koji će se posebno svidjeti ljubiteljima samurajskih igara, ali i svima drugima koji od jedne open world igre traže imerzivan svijet, sjajnu priču i vrhunski gameplay prepun najrazličitijeg sadržaja, koji uobičajenu generičnost ostavlja daleko iza sebe.

Ghost of Tsushima je jedna od onih igara, koju ćete ponosno držati na svojim kolekcionarskim policama i ponosno je pokazivati i njome mahati prilikom svake diskusije na temu „zašto je Sony definitivni pobjednik aktualne generacije“.

---

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.