Počnimo s činjenicom. Ova igra je nastavak naslova staroga 25 godina. Da, dobro ste pročitali, nisam fulao i nisam pretjerao. The Great Giana Sisters je igra koja je u biti čisti klon Super Marija, izdana je potkraj osamdesetih za sve platforme osim za Nintendo. Za one upućene u situaciju, odmah raščistimo stvari. Nintendo nije tužio proizvođača, već je prijetio da će tužiti u slučaju da igra ne bude povučena iz prodaje. Prodavaonice povlače igru iz prodaje, a kako smo već odavno naučili da ne postoji loša reklama, Giana postaje jedna od prvih piratskih igara. I u 20 stoljeću pirati su bili aktivni, štoviše ovim potezom igra stječe kultni status kod većine gamera, a s obzirom da se radi o piratskom naslovu Nintendo nije mogao povući nikakve pravne poteze. Mudro odigrano.

Svijet snova…

S jedne strane jako lijepo i šareno…

Giana Sisters: Twisted Dreams(u nastavku GSTD) igrača stavlja u ulogu Giane koja je za razliku od originala odraslija, smjestit ćemo je u neke tinejdžerske godine.  Priča kreće kad Giana i njena sestra Maria budu uvučene u Gianin san. Naravno stvari se moraju nekako zakomplicirati tako da se sestre razdvoje, a vi u ulozi Giane imate zadatak pobjeći iz sna i spasiti vašu sestru. Dakle znamo tko smo, što radimo i imamo koga spašavati. Sve je u redu sa svijetom. GSTD je čistokrvni platformer i definitivno spada u sam vrh ponude. Najbitnija stvar u igri je način na koji igramo. Igra nam nudi mehaniku mijenjanja sna gdje igrač prilično jednostavno, pritiskanjem jednoga dugmeta mijenja glavnoga lika i svijet oko sebe. Giana nam dolazi u dvije verzije, jedna je slatka i nevina, a druga je mračna i opaka. Sa slatkom Gianom igrate u izopačenom svijetu, a s opakom igrate u nevinom svijetu. Naravno oba alter ega imaju i svoje specijalne poteze, a mijenjanje između likova će biti obvezno i nije tu samo zbog kozmetike. Kao i u svakom platformeru tako i ovdje skupljate dijamante koji su različiti u oba svijeta, skačete po neprijateljima i platformama. Mijenjanjem lika dobivate i drugačije prepreke na istom mjestu tako ako i izgleda da ne možete proći na jednom mjestu, promijenite lik i pokušajte iz druge perspektive. Ova transformacija lika i svijeta je predivno izvedena i ne dosadi i ne zamara do kraja igre. Igra sama po sebi je više prilagođena igračima koji uživaju u skupljanju nego onima koji su navikli na neke brze prelaske levela. Razlog tome što svaki boss na kraju svakoga levela zahtjeva određeni broj skupljenih dijamanata i ako pokušate glumiti Sonica jednostavno ćete se morati vratiti natrag i krenuti iz početka skupljajući dijamante.

Moglo je i duže

A s druge strane lijepo i mračnije…

Težina igre se povećava kako napredujete kroz igru, ali nikad ne postaje preteška. Uz malu dozu spretnosti svatko može uživati u igri, bez frustracija i prečestih umiranja. Igra nije naročito duga, može se završiti u nekih 5-6 sati iako po broju levela kojih ima 23, čovjek bi pomislio da će to trajati malo duže. Najupornijima među nama pruža se izazov, nakon što završimo level, odigramo taj level ponovno, skupljajući sve dijamante što može biti poprilično zahtjevno. S obzirom da nema nekih posebnih nagrada za upornost , pretpostavljam da će se samo stvarno najuporniji odvažiti na ovaj pothvat. Nakon završetka igre dobivamo nekoliko dodatnih opcija kao što su Time Attack, Hardcore i Uber – Hardcore. Uber-Hardcore je za one mazohiste među nama jer igra vam daje samo jednu šansu da završite igru, inače sve iz početka. Nema čuvanja pozicije ni sličnih stvari,, jednostavno početi igru i završiti je u jednom igranju. Kontroliranje lika je fluidno i odrađeno vrlo zadovoljavajuće iako moram priznati da je igranje s gamepadom mnogo ugodnije nego s tipkovnicom, nekako djeluje više prirodno, a s tipkovnicom su se znale događati neke malo čudne procjene u skoku i doskoku. Ništa preozbiljno, samo traži malo više privikavanja.

Vrag je u detaljima

Unatoč kratkoći, prava je staromodna zabava

Grafika je prekrasna. Mnogo sitnih detalja, vizualnih efekata, igre svjetla i sjene. Promjena između dva svijeta je napravljena tako da cijeli ekran naprosto oživi, svi ti mnogobrojni mali detalji odjednom budu u pokretu, a vi prvih nekoliko puta oduševljeno gledate promjenu. Grafički, s obzirom na žanr igre, jedna od boljih igara na tržištu i pravi je užitak igrati nešto ovako lijepo. Naravno da bi sve bilo ovako lijepo i da bi uživali do kraja, pravi ozbiljni platformer mora imati i dobru glazbenu podlogu. Na svu sreću glazba u ovoj igri je također odrađena bez greške. Igra mijenja glazbenu podlogu ovisno o svijetu u kojem igrate, a sama promjena je napravljena bezbolno i ne narušava atmosferu igre. Inače Black Forest Games je za glazbeni dio igre vratio originalnoga kompozitora Chrisa Hulsbecka koji je i ovaj put napravio stvarno dobar posao.[nggallery id=214]

Svi vi koji ste željni dobre zabave i koji volite platformere, nemate se oko čega dvoumiti, GSTD je igra koja daje novi život već pomalo zaboravljenom žanru. Iako sam bio skeptičan jer ipak se radi o nastavku igre stare 25 godina i nisam bio siguran što očekivati, drago mi je da sam se odlučio odigrati ovaj naslov jer iako ne predug, tijekom tih 5-6 sati ćete se stvarno zabaviti i uživati u predivnoj grafici, odličnoj glazbi i onoj old –school igrivosti. Što se mene tiče definitivno nabavite i odigrajte.