Borilačke igre – žanr koji prati igraće konzole još iz doba kada smo kao ludi trošili kune na arkadnim automatima pokušavajući proći bar još jedan level, napraviti bar još jedan fatality, bar još jednom napraviti taj combo koji nikako da nam uspije. U zadnje vrijeme mnoge igre su pomogle u dodatnoj popularizaciji ovog žanra. Girl Fight nam dolazi kao još jedna šora, ovaj put sa all-female likovima. No, je li to dovoljan razlog da uzmete ovu igru?

High kick… iskreno, koliko vas je uopće primjetilo udarac?

Krenimo od grafike. Meniji su dosta statični. Uvodna animacija ne postoji. Prilikom ulaska u svaku borbu dočekuje nas crni ekran s par riječi kojima se “A.I.” obraća nama kao borcu koji ulazi u ring. Sve to ima još manje smisla jer se ne možemo povezati sa svojim likom kada mu ne znamo nikakvu pozadinu. Također, nakon završene četiri borbe, A.I. komentari upućeni vama su isti, neovisno s kojim likom igrate. Uistinu, već nakon nekoliko borbi vidljiv je nedostatak maštovitosti, što je prilično neoprostivo za tako nešto jednostavno. Kasnije, kroz “kupovinu” određenih dokumenata unutar igre, možemo u tekstualnom obliku proći povijest svakog lika, no iskreno, ne isplati se čitati dugačke tekstove. Nivoa u igri ima osam, koji čak i ne izgledaju loše. Borba se odvija unutar tih nivoa, no samo u određenom radijusu za kojeg ne znamo koliki je sve dok ne udarimo u nevidljivu barijeru. Igra je napravljena u 3D-u, s time da je 3D aspekt vidljiv tek u par poteza s izmicanjem. Kod dizajna samih likova, autori ove igre kao da nisu mogli odlučiti da li koriste cell shaded grafiku ili da se ipak zadrže kod klasičnog prikaza u full 3D-u.

Nivoi se mijenjaju od virtualnog svijeta do apokaliptičnog grada.

Naslov nudi osam borkinja, no prema mom mišljenju, tek njih dvije-tri imaju dovoljno različiti karakter i set poteza da bi se mogli razlikovati. Makar svaki od likova ima po dva-tri različita skina, dojma sam da bi modeli, da mogu izmjenjivati skinove međusobno, izgledali skoro pa isti. Specijalnih efekata ima, ali su jako rijetki i uglavnom se odražavaju na specijalne PSI sposobnosti. Jedna od boljih stvari je artwork, koji se otključava završavanjem Arcade moda s određenim likom. Svaki artwork prikazuje borkinje u oskudnom izdanju, koje su pri tome odlično nacrtane. Također, prilikom završetka Arcade modea, postoji završna animacija, traje 4 sekunde i jednaka je za sve likove.

Udarci svih likova su dosta slični…

Što se tiče modova igre, tu su uobičajeni Arcade mod, Versus, Online i trening. Tipične opcije koje se obično nalaze u gotovo svim takvim igrama. Njihov broj je prihvatljiv, neke od njih čak produžuju dugovječnost igre, ali očit je nedostatak originalnosti po pitanju moda igranja. Nažalost, moram primijetiti, da je multiplayer segment praktički mrtav, te je pravo čudo pronaći nekoga za igranje online. Pogotovo kada se čini da igra spaja samo igrače iz iste regije. Ovo je prava šteta, jer jedna od inovacija je upravo u online multiplayer segmentu. Tokom igranja raznih modova, nagrađivani ste za razne comboe ili određene poteze koje napravite tokom borbe putem CB-a (ComBitsa), kojima onda kupujete nove skillove, artwork, pozadinske priče likova itd. U online multiplayeru, možete staviti “okladu” da ćete uspjeti napraviti određeni combo i uložiti CB-e. Zanimljiva inovacija koja je nažalost nevidljiva zbog mrtvog multiplayera.

Prekobaci me nježno…

Ono što je najvažnije za borilačku igru, svakako su potezi. Girl Fight donosi uobičajene poteze poput udarca šakom, nogom, hvatanja i bloka. Način udarca usmjeravate putem lijeve gljive i ovisno gdje se u odnosu na protivnika nalazite. Sami udarci su dosta nemaštoviti te su razlike između poteza likova minorne. Tu i tamo iznenadi poneki lijep potez, ali ima ih premalo i prerijetki su. Same borkinje se kreću dosta ukočeno i nedostaje im onaj osjećaj živosti koji, recimo, imamo kod likova u Street Fighter serijalu. Ono što je dobro jeste uvođenje PSI napada. Prilikom odabira lika, možemo odabrati dva PSI napada, svaki sa tri različite jačine. PSI napade kupujte pomoću CB-a, te jednom kupljeni napadi uvijek se mogu koristiti za sve vaše likove. Sveukupno ima 10 raznih PSI napada, uglavnom podijeljenih na onemogućavanje protivnika ili njegovo uništenje. PSI napadi zauzimaju trigger i shoulder tipke na gamepadu. U samoj borbi, ovisno koliko dobro odrađujete comboe ili kvalitetne obrane, tom brzinom vam se puni PSI mogućnost. Ovisno o odabiru jačine PSI napada, više ćete ga morati napuniti. Ovo dosta podsjeća na EX napade iz Street Fightera, ali pošto omogućuje veći izbor napada za svakog lika, veća je taktička mogućnost. Nažalost, ostatak igre ne prati ovaj zanimljiv dodatak.

Da… ovog comboa nema u popisu poteza.

Očito je da su developeri previše nade stavili u to da će ženski ekstremiteti prodati igru, a premalo se posvetili izradi same igre. Kung Fu Factory, tvrtka koja je radila besplatnu igru Spartacus: Legends, želeći se nakon te igre odmaknuti od prevelike količine testosterona, otišla je u skroz drugom smjeru. Za jednu arkadnu igru previše je repetitivna, a premalo inventivna. Ako je mislite uzeti, predlažem da čekate da bude na sniženju, jer za cijenu od 10$ ne donosi dovoljnu vrijednost. Samo osam likova, uglavnom jednaki potezi, nikakav osjećaj dostignuća…makar onda opet…pogledajte slike 🙂

Please don’t leave me….