Prije nego što krenem u opis Gran Turisma 6, primjereno je reći kako sam tokom sumiranja sadržaja koji bi se trebao naći u recenziji, promijenio stav o igri u samo nekoliko dana igranja, što će na kraju zapravo utjecati i na konačnu ocjenu i atmosferu teksta jer je dojam, na sreću, imao uzlaznu putanju, od indiferentnog do zainteresiranog stava, prema izazovnom i uzbudljivom. Gran Turismo 6 je igra sa puno mana i nedostataka, to je neosporno i toga se moram dotaknuti, ali istovremeno postaviti pitanje – da li unatoč tim problemima, igra nudi zabavu?

ŠLAG NA KRAJU?

Od posljednjeg Gran Turisma koji će se pojaviti na PS3 konzoli, očekivalo se puno. Prethodni nastavak, u kojem sam zaista uživao, imao je relativno dobre kritike, ja osobno sam ga možda i malo previše glorificirao. Koliko je zapravo GT6 ispunio očekivanja? Što se tiče količine sadržaja i trajnosti igra je apsolutno donijela ono što je i trebala – gotovo 1200 automobila koje možete probati, ogroman broj staza na kojima može voziti od kojih su neke izvedene bolje no ikad; Spa, Monza, Nurburgring, Suzuka, Silverstone su staze koje izgledaju prekrasno i jednostavno vam nikada ne mogu dosaditi (dosta dugo pratim F1 prvenstva, zbog toga i spominjem upravo ove kao one na kojima provodim najviše vremena igrajući). Dizajn automobila je uglavnom jako dobar i moram oprostiti Polyphony Digitalu jer nisu jednaku pozornost posvetili svima, ali postoji i dobar razlog iza toga: npr. Ferrari modela koje možete voziti ima oko 15, dok Nissana, Mazdi ili Hondi ima skoro 100, zbog čega svi Ferrariji izgledaju jako dobro, dok kod ostalih spomenutih proizvođača samo određeni broj jurilica izgleda ispolirano do zadnjeg detalja. To ne znači da su europski proizvođači zanemareni na bilo koji način (iako je ovo više predmet drugog tipa rasprave, ne želim raditi paniku  i reći da su ”zapadnjaci” bilo kako oštećeni ovdje, ali ne mislim da bi bila tragedija i da imamo manje izbora kod europskih ili američkih proizvođača).

Tommykaira – ubojica Bugattija

Sam koncept carreer načina igranja je onaj na koji ću obratiti najviše pozornosti ovdje. Zapravo, vrlo je sličan onome što smo imali u GT5 – utrkivanje se događa u 6 klasa, svaka donosi nove zahtjeve, nove staze i novu konkurenciju, a da bi napredovali prema idućoj klasi morate proći zadnji event i položiti dozvolu za tu klasu. Ako vam je ovo prvi Gran Turismo koji igrate, vjerojatno nećete imati problema sa onime što vidite i radite u prve dvije ili čak prve 3 klase, upoznat ćete se sa načinom vožnje i stazama. Međutim, ako ste igrali već GT, ovdje taj problem sporih automobila i dosadnih utrka stvarno dolazi do izražaja. To i je karakteristika svih GT izdanja i jedna od prepoznatljivih značajki serijala, ali moram biti iskren i reći da je to bio onaj dio kojeg sam najbrže želio proći jer mi je nudio najmanje uzbuđenja. Međutim, zašto se isplati odigrati i osvojiti sva zlata na svim utrkama iz prve dvije klase npr.? Prvo, kada ste na 50% progresa u određenoj klasi – dobijete automobil kao nagradu. Drugo, kad završite klasu na 100% (zvjezdice su u pitanju), opet dobijete besplatni automobil, ovaj put, dakako, nešto atraktivniji. Isto tako, dozvole koje polažete nije problem proći, ali će vam za zlatnu medalju vjerojatno trebati nekoliko pokušaja (i ovdje ima nešto zanimljivih nagrada ako ”goldate” sve testove). Ono što je dobro, a kasnije će vam biti jasno i koliko je važan taj segment, je da uglavnom dobijete auto koji je iskoristiv na nekoj od sljedećih utrka. Ne želim vam govoriti o kojim se automobilima radi, jer je taj faktor iznenađenja kada otvarate kutiju jednostavno simpatično odrađen i veselite se svakom novom besplatnom automobilu i nadate se da vas čeka nešto brže od ovog što trenutno imate u garaži.

Vožnja po noći – linija idealne putanje jako pomaže

NIGDJE BEZ NOVCA

Ono što bih želio unaprijed otkriti i u tome smislu vas savjetovati ako zaigrate GT6, tiče se zapravo glavnog problema kojeg ova igra ima – novac (krediti) kojim kupujete automobile jednostavno ima previsoku vrijednost i morate paziti kada i na što trošite, što posljedično može dovesti do manje zabave. Nemojte me krivo shvatiti, ne želim upaliti igru i odmah moći sjesti u nešto impresivno i dominirati nad konkurencijom, ali iznosi kredita koje dobivate za pobjede i osvajanje prvenstava su uglavnom premaleni. Polyphony Digital je uveo i mikro-transakcije, mogućnost da stvarnim novcem kupujete kredite kojim ćete moći kupovati automobile u igri. Takva praksa nije nešto novo u svijetu gaminga i ne mogu nikako osuditi igrače koji će iskoristi kreditne kartice kako bi brže napredovali u igru (plaćanje za prednost u nekim online igrama mi nije strano, ali ovdje to nikako ne bih napravio), ali naknadno proučavajući što community ima reći na ovu temu, uvidio sam da su ljudi zapravo razočarani takvim potezom PD-a. Ljudi su već kupili igru, tako da je pomalo žalosno da se od igrača traži još nešto novca da bi mogli kupiti preskupe specijalne automobile. Dakle, kupovina onoga što vam treba za sljedeću klasu utrka, uz trošak koji možda morate napraviti radi tuninga mora biti radnja oko koje ćete previše misliti. Dakako, možete tako i pogriješiti, misliti kako će se jedan automobil dobro snaći u određenoj klasi, potrošiti nekoliko stotina tisuća kredita na ”nabrijavanje” i onda shvatiti da se jednostavno ne možete nositi sa konkurencijom, ma koliko god briljantno vozili. Ono što vam može pomoći u tome je da obratite pozornost na dvije stvari: koliko automobil koji kupujete ima PP-a (performance points, glavna odrednica prema kojoj su postavljeni limiti za kategorije u kojima se utrkujete) i kakvu konkurenciju možete očekivati (napisana je na dnu stranice kad čitate opis utrke ili prvenstva). Nemojte, kao i ja, gledati npr. samo broj konjskih snaga, igra nije toliko jednostavna po tom pitanju. Kilaža i broj RPM-a su recimo puno bitnije kategorije. Također, računajte da ćete dobiti određeni broj PP-a na taj osnovni ukoliko se odlučite za ugradnju sportskih ispuha ili nadogradnju motora, ali ako recimo preskočite za svega par PP-a zadanu normu, nije je problem smanjiti tako što korigirate ”power limiter” što automatski smanji broj konja, pa tako i broj PP-a. Isto tako, nemojte uzeti automobil koji je prejak (makar kada vozite ove prve 3 klase, kasnije se razlike izblansiraju i AI vozi vrlo slične automobile) jer nije nimalo zabavno ako ste uhvatili konkurenciju već do prve šikane u Monzi.

Nissan GTR R35 touring car – moj osobni favorit

Naveo bih još nekoliko problema, prije nego što prijeđem na pozitivne aspekte. AI je, zapravo, vrlo loš. Nekada vidite kako se događaju promjene u pozicijama između njih samih, ali jednostavno ne nude dovoljan izazov na stazi. Ako ih idete prestići, gotovo nikada se ne događa da vam blokiraju putanju, da zauzmu obrambeni stav prije nekog zavoja. Ono što je zapravo karakteristično za veliku većinu utrka je da ima jednog ili dva protivnika koji će vam pokušati konkurirati brzinom (pa najčešće i biti brži od vas na ravnim dionicama staze), ali će inače voziti po točno određenoj liniji. Druga stvar oko koje se PD nikako nije potrudio je zvuk automobila. To je najčešća zamjerka koju smo imali za svako GT izdanje i ni ovdje se stvari nisu posebno popravile. Neka vozila zvuče atraktivnije od ostalih, postoje razlike koje čujete kada sjednete u nešto novo, ali uglavnom vam se čini kako se radi i visoko-turažnom usisavaču ili sušilu za kosu. Treće, postoje određeni problem sa promjenom između dana i noći. Noć jednostavno prenaglo padne, a kada je sunce u zalasku onda se događa nekakva čudna kombinacija boja po cijelom ekranu – to sunce je previše bijelo, a staza previše crna i onda možete imati problema sa orijentacijom. No, taj problem je meni, uglavnom zanemariv jer traje relativno kratko i ne ometa vas konstantno. Voziti po noći je teško, voziti po noći uz kišne uvjete je jako teško, izazovno i zapravo vrlo zabavno unatoč tom problemu. Probajte ”Rain Masters” kategoriju, osobito Nurburgring. Prekrasno teško.

Rubnici su nemilosrdni i prema Nissan GTR-u

Tamo gdje GT6 meni osobno briljira je u onome gdje bi i trebao – vožnja i ponašanje automobila na stazi. Ako izuzmemo prve dvije klase, vožnja je zapravo jako zabavna, intenzivna i izazovna upravo zato jer vas gotovo svaka greška košta gubitka brzine, ”plesanja” zadnjeg kraja, okretanja na stazi i padanja u poretku. Sama mehanika kočenja je vrlo dobro izvedena, kočnica je vaš najbolji prijatelji i najgori neprijatelj; svi oni koji su navikli agresivno ”sjesti” na kočnicu i pokušati skrenuti brzo će shvatiti da GT6 zahtjeva puno više finese i promišljanja. Istina, bitno je upoznavanje sa stazom, ne možete očekivati da ćete rušiti rekorde čim odvozite jedan ili dva kruga, ali velik broj staza (i alteracija na iste) vas prisiljava na koncentriranu vožnju. Činjenica da uglavnom krećete sa neke od posljednjih pozicija sve ovo čini puno zabavnijim, morate se stvarno potruditi da odvozite par krugova bez greške kako bi sustigli vodećeg koji je već u startu bio 15-ak sekundi ispred vas. Voziti preko rubnika je svakako poželjno, ali agresivno stiskanje gasa na njima najčešće rezultira time da izgubite kontrolu, pogotovo ako vozite nešto što ima zadnji pogon. Onda vidite da se npr. Audi R8 RMS, jako veselog zadnjeg kraja, teško nosi protiv Nissana iz GT-R serije na Silverstoneu. Morate raditi modifikacije u ovjesu, staviti drugi tip guma ili pokušati sa drugim automobilom. Ne bih u detalje opisivao sve ono što se može modificirati na vozilima, jer toga stvarno ima puno, ali najbitnije je reći da ono što promijenite stvarno osjetite kada vozite (raspored pogonskih sila na prednji ili zadnji kraj osobito, razliku između soft i hard guma).

VELIKI IZBOR UNUTAR VELIKOG IZBORA

Ono što vas u GT6 stalno gura je upravo to – želja da probate nekakav drugi automobil jer znate koliko će se drugačije i zanimljivije ponašati. Želite voziti brže i preciznije, bez obzira na to koliko će vas kredita to koštati. Ali, postoje i manje skupi automobili koji mogu pregaziti konkurenciju. U ”Like the wind” kategoriji vozite sa najbržima od najbržih, radi se o ravnicama koje su duge i po 10-ak kilometara, pa vam treba nešto što postiže brzine preko 400 ili 450 km/h. Pogledate malo izbor vozila za to, vidite da imate Buggati Veyron 16.4, auto za koji znate da ide prokleto brzo. Cijena – 2.000.000 kredita. Onda malo pogledate što kaže community, s čime bi se to moglo izvući i nasmijete se kad vidite da postoji Tommykaira ZZII ’00 koji košta 60.000 kredita. Maksimalno ga ”nabrijete” (potrošite još 150.000 možda), u postavkama podignete maksimalnu brzinu na 460 km/h, stavite bolje gume da ne izletite u tih par zavoja što imate, čak možete proći i bez ugradnje nitro sustava i onda uživate kad vidite s kojom lakoćom taj Tommykaira prolazi pored preskupog Buggatija. S malo istraživanja, imate brz auto i stazu na kojoj lako možete skupljati kredite jer za par minuta vožnje ovdje dobivate oko 50.000. Pretpostavljam da većina vas nema previše volje ponavljati jednu te istu stazu unedogled kako bi skupljali kredite i tu vas u potpunosti razumijem. GT6 je igra sa vrlo zanimljivim glitchevima, a neki od njih će vam pomoći da lakše dođete do kredita ukoliko niste instalirali neki od patcheva koji su izašli kasnije. Mislim da mi, kad vidite koliko su skupi neki automobili, nećete zamjeriti ako priznam da sam iskoristio onaj manji glitch gdje za 2 minute truda na Ascari stazi može doći do 130.000 kredita. Postojali su puno veći glitchevi gdje se moglo skupiti 50 milijuna, ali to je patchevima riješeno i pri procesu se navodno mogao izgubiti progres i svi trofeji, tako da se nisam ni trudio to riskirati i provjeriti. Ali eto, skupio sam milijun kredita da probam McLaren F1. Nažalost, razočarao sam se, nije ništa posebno. Rally staze i rally vožnja nikada nisu bili neka perjanica GT serijala, ovdje se ista priča ponavlja i rally je zapravo jedna od kategorija vožnje koja najmanje impresionira, kao i Nascar.

Prekrasan dizajn BMW-a

Dodatnih sadržaja ima napretek, Goodwood festival of speed gdje možete isprobati hrpu auta u time trial modu, One make races, Lunar exploration (da, vožnja po Mjesecu lol), Photo travel, Coffee break challenges (rušenje čunjeva i slične bezbrižnosti), ali iskreno, nisu toliko zanimljivi sami po sebi osim eventualnih nagrada koje možete dobiti za ”goldanje” nekih od izazova. Ono što je zapravo jako zanimljivo je Vision GT segment igre gdje možete provjeriti i besplatno dobiti kako izgleda auto budućnosti kako ga zamišlja npr. Mercedes-Benz. Lista auta koji će se naći na toj listi još nije kompletna i očekuje se da će ih PD redovno ažurirati.

END OF THE LINE

Ukratko, što smo onda dobili sa novim Gran Turismom? U usporedbi sa GT5, zapravo jako malo, novi sadržaj koji je uveden (osim Vision GT-a) je zapravo gotovo nepotreban i tu je samo da opravda cijenu igre i pokuša malo opustiti igrače od intenzivnih utrka u career modu. Dosta utrka je izazovno i to im ne mogu zamjeriti unatoč bleasvom AI-u protivnika, ali na online načinu igre se sigurno morate puno više potruditi da se probijete kroz agresivne i nabrijane protivnike. Auti su prekrasni, kao i staze koje se nude. Mehanika vožnje je i dalje ono zbog čega se isplati igrati Gran Turismo, nešto što iziskuje puno vježbe i preciznosti, a vjerojatno ima i sasvim posebnu dimenziju kada se igra sa volanom, pedalama i mjenjačem za brzine. Nije mi žao što sam igrao GT6, vjerojatno ću ga igrati još dosta dugo vremena, skupiti sve nagradne aute i odraditi sve staze i testove za zlatnu medalju, ali mi je pomalo žao što ovaj naslov nismo vidili na Playstationu 4. Vjerujem kako Gran Turismu i njegovim developerima iz Polyphony Digitala treba malo svježih ideja, jer su razlike između dva posljednja nastavka zapravo vrlo male, a problem koji iritira gaming zajednicu s tim mikro-transakcijama i preskupim specijalnim vozilima, samo je potvrdio to stanje. Stari GT ljubitelji će biti pomalo razočarani kada vide sve probleme i manjak inovativnosti u ovome nastavku, ali vjerujem da će isto kao i ja, provoditi puno vremena u garaži, čačkati po ovjesu i mjenjaču kako bi što brže odvezli krug na Nurburgringu.