Codemasters. TOCA, Collin McRae, kasnije Dirt, F1 franšiza. Vjerujem da je i za mnoge druge Codemasters svojevrsni sinonim za auto simulacije. Ako ne računamo Gran Turismo (i pokoji NFS), većinu svojih virtualnih kilometara sam projurio upravo na ovim igrama. Čak 5 godina nakon originalnog i odličnog Grida, Codemasters je na tržište izbacio Grid 2. Iskreno, očekivao sam simulaciju. Još iskrenije, ne znam da li je ovo simulacija.

Prve scene igre guraju vas za volan Mustanga V8 Mach iz 60′ po downtown Chicagu i zavojima od 90 stupnjeva. Muscle Mustang sa pogonom na zadnje kotače i čitavom ergelom konjskih snaga svakako nije uobičajeni trkaći automobil koji bih očekivao u jednoj Codemasters simulaciji. No, dobro. Pikiram idealnu trkaću putanju u svakom zavoju i pokušavam svladati auto na izlascima iz zavoja. Poprilično sam uspješan u svom naumu, no to mi ne donosi preveliki napredak u poretku. (Naravno, startam sa začelja.) Restart. U jedan od prvih zavoja ušao sam prebrzo i bio primoran kočiti ručnom, drift, tralala i na moje čuđenje prestižem dvojicu ispred sebe. Idući zavoj ponavljam proceduru, još dvojica gutaju dim iza mene. Dakle, tu priča počinje.

Nakon što shvatite kakva je igra, jako brzo ćete doći do velikog….četvrtog mjesta

PUSTOLOVINA POČINJE

Nakon pobjede u toj prvoj utrci, pristupa vam Patrick Callahan, nekakav milijarder koji pokušava pokrenuti svoju franšizu utrka pod nazivom World Series Racing ili WSR. Vidjevši maestralno odvoženu utrku želi da vi postanete njegov vozač koji će svojim daljnjim maestralnim vožnjama ponijeti ponosno ime WSR po svijetu skupljajući lajkove i fanove diljem kugle zemaljske. Ovo je, dakle, priča u igri. Nema nikakvih novčanih vrijednosti, samo skupljanje fanova i otključavanje novih evenata i automobila. Ništa puno drugačije od uobičajenog skupljanja novca, XP-a ili nečega trećeg, ali je dosta dobro izvedeno pošto ovakav način igranja objašnjava potrebu za fanovima (i zainteresiranim vozačima) kako bi se ostvario neki trkaći projekt. Nakon svake utrke vaš mehaničar/trener/nešto vam govori koliko još fanova treba skupiti, koje objektive ispuniti i slično, a na kraju svake sezone je zgodna cut-scena gdje vidite kako popularnost WSR-a raste na ESPN-u do točke da oni otkupljuju prava i prenose svaku utrku.

Igra je podijeljena u 5 sezona, a na početku prvo vozite protiv raznoraznih klubova u Americi, Europi i Aziji skupljajući broj fanova, ali i vozače koji bi vam se pridružili u WSR-u. Svaki kontinent sa sobom donosi nove automobile i različite evente, a ima ih zaista mnogo. Automobili su podijeljeni u 5 tierova, odnosno klasa, po svojoj snazi i brzini, a ima ih oko 45. Evenata nema 45, ali su poprilično raznoliki i zanimljivi. Od klasičnih utrka, elimination evenata, preko borbe 1 na 1 (naziva Touge), pa do drifta, svaka utrka je zanimljiva i posebna na svoj način. Treba napomenuti LiveRoutes koji je zanimljiv koncept, no osobno mi se nije previše svidio. Naime, riječ je o utrkama koje su ograničene vremenom, ali ruta kojom se utrkujete se konstantno mijenja. Pošto staza i nema baš toliko previše, relativno brzo ćete ih naučiti, no tu na scenu stupa navedeni LiveRoutes. Tamo gdje sam očekivao oštri desni zavoj sada je još oštriji lijevi, a ja sam u suprotnom zidu i gubim dijelove auta po cesti… U ovim utrkama nema mape na ekranu, pa je potrebno jako dobro pratiti kretanje staze pri ogromnim brzinama koje se odvijaju u igri. Solidan koncept i dosta dobro zamišljeno, no ove utrke će vam popiti krv kad se 28. put zabijete u zid jer ste očekivali nešto sasvim drugo na tom dijelu piste. Još jedna zamjerka što se tiče evenata je pri igranju Tougea. Ovo je jedini event gdje je sudaranje kažnjivo i rezultira diskvalifikacijom vozača. U prijevodu, sve ostale evente ćete najčešće završavati s manjkom dijelova na automobilu. Touge je utrka 1 na 1 na dvije dobivene, a kao što je navedeno, svaki jači dodir nije dopušten. Sve je ovo samo po sebi u redu, ali jedini koji je ikada bio diskvalificiran sam ja. Bez obzira udario ja u protivnika odozada, sa strane, ili on u mene (a znali su me prepoloviti u zavoju kad bih samo malo usporio), uvijek sam ja bio diskvalificiran. Ovo nije prečesto pošto su samo dva auta na stazi, pa se skoro uvijek može izbjeći sudar, ali je izuzetno iritantno kad pri kraju 10-kilometarske utrke AI sivonja naleti odzada u punoj brzini i pobere vas u 3 lijepe, niste krivi, a diskvalifikacija je tu.

”Nisu te ni takli”, kažu.

LJEPOTE GRADOVA, STAZA, GRAFIKE, ZVUKA

Staze kojima ćete juriti su podijeljene po kontinentima. Miami, Chicago, Indianapolis, Paris, Barcelona, Hong Kong, Dubai itd., variraju od sprinta kroz šumu, kružnih utrka po gradovima sve do Red Bull Ringa ili jednog Brand’s Hatcha. No, kao što sam već i naveo, staza nema baš toliko previše i vrlo brzo ćete ih i naučiti. Ovo samo po sebi nije toliko loše, ali će vam možda i dosaditi. Vožnja u suprotnom smjeru ili noćna utrka po toj istoj pisti ipak ne sakriva činjenicu da je staza moglo biti više.

Raznovrsnosti ima, no ipak je trebalo biti toga više

Sve se ovo može prevazići jer ćete na gotovo svakoj utrci i gotovo svakoj stazi apsolutno uživati. Jedan savjet za ljubitelje utrka. Prvih par sam po defaultu vozio na normal težini koja je bila prelagana i dosadna. Slobodno odmah postavite težinu na hard jer tek tu počinje pravo utrkivanje. Sad ćemo se malo vratiti na stil vožnje. Sama mehanika automobila je fenomenalno napravljena. Prebrz ulazak u zavoj i kočenje, prebacivanje težine pri nagloj promjeni smjera, kontroliranje proklizavanja i mnoštvo drugih detalja su dovedeni skoro do savršenstva u ovom naslovu. Ipak, preveliki je naglasak na tom driftanju. Naime, sve u ovoj igri naginje ka čistokrvnoj simulaciji, sve do samog prolaska zavoja. Kako ovo nije rally igra već se radi o čistim cestovnim utrkama, pomalo je konfuzno kad shvatite da jednostavno morate driftati kroz zavoje kako bi bili brži. U igri su stvari postavljene na način da je čista trkaća putanja pod punim gasom inferiorna dobro odmjerenom driftu kroz svaki malo jači zavoj. Fizika?! Isključivo zbog toga ova igra ne može se nazvati simulacijom. No, s druge strane ovo nikako nije niti arkada. Grid 2 je u većini segmenata jednostavno previše dobar i realan da bi se nazivao arkadnim naslovom. Ekipa iz Codemastersa je našla onu vrlo tanku liniju između ovog dvoje i izveli su to jako, jako dobro. Iako se zagriženim ljubiteljima simulacija ovo nikako neće svidjeti, treba napomenuti da je potrebno dosta znanja i učenja za ovakav način utrkivanja i driftanja. Na kraju krajeva, niti sami automobili u igri vam ne dozvoljavaju drugačiji stil vožnje. Kako govorimo o nekim od najjačih strojeva na kugli zemaljskoj (velika većina s pogonom na zadnje kotače), nije niti previše neobično kad vas vlastita guzica počne prestizati po zavojima. Jednom kada usvojite ovakav način vožnje počinje zabava.

Neeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee!!!!!!!!!

Utrke su zaista jako zanimljive i uzbudljive (barem na hard postavkama sa uključenim damageom) do te mjere da sam često nakon završene vožnje gledao replay da vidim kako sam tu super prošao zavoj ili kako sam tamo izbjegao sudar sa (dosta dobrim) AI-em koji neće oklijevati da se zaleti u vas i pošalje vas u najbliži zid. Da, u igri postoji damage i utječe na ponašanje automobila. Ovisno kojim dijelom auta odlučite orati po asfaltu tako će dijelovi letjeti na sve strane, a jači udarci će dovesti do toga da vaš ljubimac počne sam skretati u jednu stranu, pucanja guma, pregrijavanja ili terminal damagea gdje priča završava. No zato imamo Codemastersov flashback koji (u ograničenom broju) omogućava da ne izgubimo utrku baš na zadnjem zavoju ili da se izvučemo iz drveta koje sam nekoliko puta sasjekao jer je baš na tom zavoju faking vjeverica (ili nešto slično) odlučila pretrčati cestu. True story! Uostalom, vidjet ćete. Nadalje, baš svaki auto od tih 45 ili tu negdje se ponaša drugačije. Neki su skloniji proklizavanju, neke morate baš tjerati na drift, a neki će sami odlučiti pri 230 km/h kako bi bilo super okrenuti se na cesti. Zaista je potrebno svaki auto probati voziti prije no nađete onaj koji vam odgovara, pošto možete vidjeti samo njihov top speed, acceleration, power i weight prije utrke. Bez obzira na ove statistike, svaki će se drugačije ponašati na cesti. Usput, moj osobni favorit je Nissan R34GT-R. Paleta ponuđenih automobila je zaista široka, pa tako krećemo sa navedenim Ford Mustang Machom, da bi otključavali sve i svašta. Od Golfa, Ford Focusa, preko BMW-a E30 (po naški – kockica) ili Camara SS (stari i novi Bumblebee!), pa sve do Ariel Atoma, Caterhama ili raznih Mercedes AMG-a, Mclarena i Paganija… Možda nećete naći najdražeg, ali ćete naći štošta drugog.

[nggallery id=305]

Grafika i zvuk u igri su nevjerojatni. Igrajući na PC-u bio sam oduševljen grafičkim izgledom automobila, staza i okoline. Sve je lijepo, uglađeno i precizno. Mala zamjerka Codemastersu na izbacivanju cockpit kamere iz ovog naslova pošto vjerujem da bi izgledala fenomenalno. No raspadanje auta, dim, preleti aviona iznad nas ili pretrčavanje te jeb… vjeverice preko ceste, sve izgleda jako lijepo, melem za krvave oči. Zvučna kulisa spada u istu kategoriju. Od zvuka topljenih guma, dovikivanja gledatelja, pa do V8, V10 i V12 ljepotica, zvuk je izveden izuzetno dobro.

I, NA KRAJU, SAMO DA KAŽEM…

Grid 2 nije simulacija. Grid 2 nije niti arkada. Grid 2 je svojevrsni hibrid koji je uzeo najbolje iz obojeg. Možda se neće svidjeti ljubiteljima simulacija, možda je pretežak arkadnim igračima. Ali uz malo vremena i prilagodbe njegovom načinu vožnje, Grid 2 pruža sate i sate odlične zabave i napetog utrkivanja. Možda ispočetka malo konfuzan način vožnje s vremenom postaje sve zanimljiviji i zabavniji. Ova igra svakako je bolja od svih arkadnih utrka koje sam igrao, a isto tako je bolja i od većine trkaćih igara koje se nazivaju simulacijama.