Kako započeti recenziju jedne od najiščekivanijih igara ove godine, a vjerojatno i ove generacije (barem što se Xbox dijela tržišta tiče)? Od samog početka, Halo je redefinirao igranje FPS-a na konzolama kakvo smo poznavali do tada. Sada već daleke 2001. godine Bungie nam je donio Halo: Combat Evolved koji je po prvi puta učinio ugodnim igranje jednog FPS-a na konzoli i taj žanr popularizirao na istima. Halo je izrađen oko ideje da ima isključivo gamepad kao način kontrole. Bungie je uspio ono što nikome prije nije uspjelo:  napraviti FPS čije kontrole funkcioniraju kako trebaju i imaju smisla samo na konzolama. Sve je bilo podređeno gamepadu: level design, način kretanja kao i sama arhitektura multiplayera. Kasnija izdanja PC verzija, od kojih se odustalo, dokazala su da Halo bolje funkcionira s gamepadom nego s mišem i tipkovnicom. Danas je to manje bitno jer svaki FPS na PC-u boluje od konzolitisa. Priča igre se vrtila oko drevnog Forerunner uređaja prstenastog oblika (Halo) koji služi kao svojevrstan reset gumb za našu galaksiju, odnosno “briše” sav život u istoj. Serijal se do sada prodao u više od 46 milijuna primjeraka što je brojka koju će Halo 4 zasigurno podebljati.

Halo nam je prvi donio i bitke s vozilima na velikim otvorenim mapama kojima se danas diči jedan drugi popularni serijal. Po prvi puta smo se imali prilike igrati u FPS sandboxu u kojem smo mogli pristupati svojim misijama na razne načine dok su druge igre to učinile tek tri godine kasnije. Nevjernim Tomama pružam sljedeće podatke: Battlefield 1942 (2002), FarCry (2004).  Sa svakim nastavkom, Halo je doživljavao fine-tunnig već sjajne gameplay formule koju je uspostavio na samom početku. Usuđujem se reći da je to formula koju niti jedna FPS igra (na konzolama) nije uspjela nadmašiti, iako je prvi Modern Warfare bio opako blizu.

Kao što svi znamo, većina gamera mrzi popularne serijale (Halo nije iznimka), no za razliku od većine, Halo je uistinu ostavio veliko naslijeđe za gaming industriju (poglavito konzole) i, ako zbog ničeg drugog, zbog gore navedenih činjenica treba biti upamćen i poštovan.

 

Bungiev odlazak i predaja štafete.

Bungie je nakon izrade trećeg nastavka Haloa (2007.) otkupio svoju slobodu od Microsofta i postao nezavisan studio. No, obzirom da je za svoju slobodu Bungie morao prepustiti kompletno vlasništvo nad Master Chiefom i Halo serijalom, mnogi su se pitali je li to bilo mudro i, što je još važnije, je li to dobro za sam serijal. Zadnja igra u Halo serijalu bio im je sjajni Halo: Reach s kojim su se oprostili od popularnog serijala. Prošle je godine Bungie potpisao 10-godišnji ugovor pod okriljem Activision-Blizzarda gdje će razvijati multiplatform igre što je sjajno za cijelu industriju. Vrijeme će pokazati jesu li ispravno odlučili.

Pa mudraci, kako dalje bez Bungiea?

Svi znamo kako je velikim igračima u gaming industriji bitnija kvantiteta koja zarađuje lovu nauštrb kvalitete (hint: COD, MOH). Microsoft je iskazao želju da od Halo serijala napravi više od same igre. Kao glavni cilj naveli su približavanje još većoj publici, što je na prvu ruku zvučalo grozno i iznimno zabrinjavajuće.

Microsoft je bio odlučan u svojoj ideji da od Haloa napravi više od same igre koja zaluđuje i stare i mlade. Tako je tijekom Bungievog rada na Halo 3: ODST-u rođen 343 Industries kao integralni dio Microsofta i njegovog Microsoft Game Studios odjela. Od tog trenutka 343i je bio zadužen za nadzor kompletne produkcije svega što je povezano s Halo serijalom. Tako su se rodile animirane serije, motion stripovi, akcijske figurice, table-top igre, crtani stripovi i knjige koje su proširivale priču do suludih razina i tako širile ionako bogat Halo svemir.

Stripovi su se prodavali kao burek, anime serijal isto, dok su knjige redovno bile u top #10 New York Timesove bestseller liste. Sve urađeno do te točke se činilo kao pravi potez. Treba spomenuti i pokušaj izrade blockbuster filma u maniri Hollywooda kojeg je trebao producirati Peter Jackson (LOTR saga, King Kong…) dok bi režiju preuzeo njegov štićenik Neil Blomkamp (District 9). Film nismo nikada vidjeli zbog svađe Universala i Microsofta, no to nije spriječilo 343i da nam prošle godine najavi novu Reclaimer trilogiju i Halo 4 kao njezin početak.

Upravo je zadnji potez potaknuo nove sumnje. Činilo se suludim prepustiti izradu novog nastavka popularnog serijala novom i još balavom oko ušiju developerskom studiju pod direktnom kontrolom izdavača. Punih se pet godina čekalo na nove avanture s legendarnim Master Chiefom i, srećom, sva loša predviđanja su se pokazala netočnima.

Nije u šoldima sve…

Da se ništa nije prepustilo slučaju, dokazuje činjenica kakvu je developersku kremu Microsoft uspio ugušiti s dolarima da dođu u 343i. Navedimo samo neke od bivših studija u kojima su sadašnji zaposlenici 343-a radili: Bungie, Bioware, id Software, Naughty Dog, Visceral Games, Raven Software, Kojima Productions, Pandemic, EA, Rockstar, DICE, Valve i još mnogi drugi.

Prošle godine su nam ti isti developeri tako darovali sjajan HD remake Halo: Combat Evolveda. Iako tehnički superioran remake i, za razliku od drugih HD reizdanja naslova starije generacije, ovaj je donio kompletno novi engine u kombinaciji sa starim. Pojedini elementi multiplayera bili su totalno redizajnirani u skladu s novijim Halo naslovima (ODST, Reach). Sve nam to nije previše značilo, jer budimo realni, remake je jedna stvar, a izrada novog serijala nešto sasvim drugo. Ako ništa, vidjeli smo da im tehnička strana posla i poliranje samog gameplaya ne predstavlja problem.

Kako se nositi s nerealnim očekivanjima?

Kako pokrenuti priču s Master Chiefom nakon kraja kakvog je imao Halo 3? Kako napraviti inovacije u igri koja je, kako sam već spomenuo, prva uspjela FPS žanr učiniti igrivim na konzolama? Kako unaprijediti igru koja je postavila standarde za multiplayer igre na konzolama, pa i na PC-u u jednoj mjeri? Kako se nositi sa silnim nerealnim očekivanjima, kako od fanova tako i od gaming industrije? U svakom trenutku igranja možete osjetiti strahopoštovanje kojeg su developeri imali prema serijalu.  343i je pokazao da im je upravo taj silni pritisak sa svih strana dao poticaj da ulože ekstreman trud i znanje koji su rezultirali vjerojatno najboljom Halo igrom još od prvog nastavka.

Najbolja kažeš, a?

Teško je nabrojati silne detalje koje je 343i uspio nagurati u ovaj nastavak. No, od nekuda se mora početi. 2001. godina je bila davno. Halo je s godinama mic po mic redefinirao svoj gameplay, no i dalje se u velikoj većini slučajeva držao svoje prokušane formule i u tom se pogledu svaki novi nastavak činio kao igranje na sigurno bez prevelikog rizika. Gledajući iz perspektive igrača, 343i nije imao previše prostora za inovacije, ali su ipak pokazali svima da i najbolje može postati bolje. Sav taj silni talent koji je bio okupljen u timu je odlučio uzeti najbolje iz naslova na kojima su prije radili. Sjetite se samo kako je Uncharted oduševio sve gamere diljem svijeta. Ono što je bilo očigledno je da igra posuđuje elemente od hrpetine drugih igara, no sve to je bilo nebitno jer su razina kvalitete i način na koji je Naughty Dog odradio Uncharted posramili sve igre od kojih su posuđeni određeni elementi. Zanimljivo je spomenuti zahvalu na kraju creditsa Uncharteda 2 u kojima se Naughty Dog, između ostalog, zahvaljuje i  Bungieu na savjetima i pomoći tijekom razvoja Uncharteda 2 (ovu činjenicu su kasnije objasnili).

Halo 4 je učinio upravo to. Uzeo je svoj prokušani gameplay, uspostavljen svijet i svemu tome dodao malo Uncharteda, Metal Geara, Mirror’s Edgea, pa čak i poneki trik Call of Duty serijala. Ekipa iz Podravke bi rekla: “dodali su Vegetu u već sjajno jelo”. Hipsteri i mrzitelji svega sada bi rekli “booo, kopiraju konkurenciju”. No, sjetimo se početka ove priče. Većina nabrojanih igara mogla bi biti okrivljena da je kopirala Halo na ovaj ili onaj način. Ja to gledam ovako: nebitno tko koga kopira ako na kraju dobijemo dobar proizvod i igru u kojoj možemo kao gameri uživati. Na kraju krajeva, i Halo je bio sam evolucija nekada uspavanog žanra, a to pokušava biti i danas. Ako mrzim išta u cijeloj priči, onda je to činjenica da Halo 4 nije multiplatform naslov, no, što je tu je, pa nećemo dramiti oko toga.

Wake me, when you need me!

Priča koju su pričali nastavci je i dalje dobra, no genijalnost iste je dolazila do izražaja tek ako ste pročitali sve knjige, stripove i ostale materijale. Tek je Halo: Reach uspio malo produbiti tu priču iz perspektive igranja igara, no gameri koji su samo došli igrati igru bez čitanja popratnog materijala su i dalje imali problema s “hvatanjem” priče. Halo 4 dijelom ispravlja ovu nepravdu pa će tako novi igrači u dobroj mjeri uspjeti pohvatati konce o prijašnjim događanjima iz prethodnih igara. Prije početka igranja, preporučujem da pogledate Forward Unto Dawn live-action web serijal jer ćete neke od likova iz serije sretati u igri. Kao dodatnu zadaću možete odraditi duboko uranjanje u Halo Waypoint, no za praćenje priče nove trilogije web serija će biti dosta (za sada). Ukoliko ste igrali Halo 3 na Legendary težini (ili mućki pogledali kraj na youtubeu) znate da je Master Chief uništio aparatus koji kreira Halo prstene. No, tijekom bijega s “arke” Cortana i Master Chief ostaju zarobljeni u nepoznatom dijelu svemira na drugoj polovici UNSC broda Forward Unto Dawn.

Obzirom da su se našli u bezizlaznoj situaciji i da će vjeroajtno proći mjeseci pa čak i godine dok (ako) ih pronađu, izbora je bilo jako malo. Cortana je tako “pospremila” Master Chiefa u cryo pod da se č’oek fino relaksira kao svinjska polovica u škrinji nakon višegodišnje borbe protiv mrskog Covenanta.

U našem kutku svemira, rat s Covenantom je završio, isti je pukao kao kokica i nalazi se u stanju građanskog rata. Master Chief je proglašen nestalim u akciji (UNSC slogan “Spartans never die, they are just missing in action). Rat je službeno okončan i galaksijom vlada prividni mir. No, i dalje postoje oni kojima rata nikad dosta pa tako jedna fanatička vjerska sekta Covenanta i dalje nastavlja rat s UNSC-om. Tijekom relativnog razdoblja mira (uz pokoji obračun s fanaticima) UNSC se razvio u respektabilnu silu s kojom bi i puna snaga Covenanta imala ogromne probleme.

Prije odlaska u zimski san, Master Chief je izrekao sada već legendarnu rečenicu: “Wake me, when you need me!”. Cortana je odaslala poziv u pomoć u svim smjerovima galaksije, a Master Chief je utonuo u san i strpljivo čekao.

Buđenje, dosta si spavao!

Halo 4 počinje Cortaninim buđenjem Master Chiefa iz sna koji je trajao 4 godine i pokoji mjesec. Nakon iznenadnog buđenja (a kakvo drugo postoji?) Cortana nam objašnjava da je već trebala prolupati i postati luda k’o šlapa pa valjda trebamo biti sretni što smo uopće živi. Naime, svaki pojedini AI kojeg je kreirao UNSC ima svoj rok trajanja i on iznosi 7 godina, a po timelineu u kojem se nalazi Halo 4, Cortana je baš zakoračila u osmu godinu i očekuje je kompletni raspad sistema i razvijanje kompleksa boga ili u prevodu Alzheimerova bolest u Hitlerovom umu.  Dakle, svima je već jasno da će jedan od ključnih aspekata priče biti Cortanin mentalni raspad i njeno eventualno odlaženje na kvasinu.

Kako to uvijek biva, na naš poziv u pomoć prvi su reagirali neprijateljski nastrojeni Covenanti. Tako nas u samom početku očekuje poveći broj Gruntova i pokoji Elite koji su već penetrirali u ostatke UNSC Forward Unto Dawna ili bolje rečeno one dijelove koji su još uvijek pod pritiskom. Upravo ćemo na početku vidjeti blagi utjecaj drugih igara na Halo pa ćemo se tako pentrati po otvoru lifta u sjajno odrađenim quick-time sekvencama a-la Uncharted. Dobra stvar je što svi ti posuđeni elementi nisu zamorni, nema ih previše i dovoljno su vremenski udaljenih jedni od drugih da ne postanu dosadni.

Inicijalnim tumaranjem po brodu naići ćemo na pravi fan-service, kako bi rekli braća gameri preko bare zapadno. Oni među vama koji žele znati kako je dinamični dvojac dospio u ovu situaciju, imati će priliku doznati sudbu kletu koja je zadesila naše heroje od samog početka njihove avanture. No, za to ćete morati zaviriti u svaki kutak UNSC Forward Unto Dawna i usput skupiti pokoji achievement.

Sve to ne bi bilo ništa revolucionarno i novo dok ne dođete do trenutka kada morate otvorite zaštitnu pregradu kontrolnog mosta na “šajbi” našeg prepolovljenog broda i pogledate šta ima vani…

That’s no moon…!

A vani, urnebes! Postajete svjesni činjenice da nije Covenant jedini reagirao na vaš poziv u pomoć. Kroz “šajbu” uočavate metalni planet-size objekt očiglednog Forerunner dizajna i nesagledivih razmjera, a između Vas i njega cijela flota već spomenutih razdražljivih Covenanta. U tom trenutku igra poprima one stare galaktičke Halo razmjere u smislu veličine. S Cortanom na grbi (dobro, u glavi) koja već pokazuje znakove mirovine dolazite do zaključka da je jedini spas za nju povratak na Zemlju, u ruke njene kreatorice Dr.Halsey koja je zaslužna i za kreiranje Spartan programa iz kojeg se “izrodio” Master Chief. Dakle, prioritet je povratak majci na njedra nazad na Zemlju. Ništa lakše, pomislili bismo.

Nakon uspješnog suzbijanja Covenant napada događa se ono što smo već očekivali (a i vidjeli u trailerima). Gigantski metalni okrugli objekt počinje reagirati. Otvara se na jednom polu i usisava u sebe sve što mu se nalazi u orbiti (i izvan nje, rekli bismo). Tijekom usisavanja trga ostatke našeg broda na dijelove. Ništa strašno, navikli smo da Master Chief može preživjeti orbitalni ulaz u atmosferu planeta (hint: Halo3) pa nas ne čudi da smo i ovaj “touchdown” preživjeli. Sve ovo se događa u prvih 10/20 minuta igre (ovisno o težini) pa nije preveliki spoiler.

Halo na kakvog smo navikli.

Kada dođemo sebi od ne baš idealnog slijetanja na ne baš mekanu površinu planeta, uviđamo da se već osjećamo kao doma i da sve odaje onaj poznati Halo vibe. Halo je i dalje u svojoj jezgri point & shoot igra s linearnim gameplayem. Ogromni otvoreni prostori, vozila, razni okoliši za prevaliti i onaj sand-box feeling kakvog je Halo imao od prvog nastavka. Upravo nam taj sand-box feeling pruža mogućnost da pristupimo savladavanju prepreka i protivnika na nama željeni način. Uz činjenicu da nam je gameplay poznat i osjećamo se kao doma, Cortana ubrzo doznaje da se nalazimo na Forerunner planeti koja nosi ime Requiem i na sebi sadrži stanovnike, odnosno, potpuno novu vrstu protivnika zvanu Prometheans.

Nisu dosta bili jedni alieni?

Obzirom da nikada nismo imali samo jednu alien rasu, već tri od samog starta serijala. To su redom Covenant i Flood, protiv kojih smo se imali prilike boriti, te najnaprednija alien rasa znana samo kao Forerunners o kojoj smo imali prilike isključivo slušati/čitati. Forerunneri su nam bili poznati samo kao kreatori Halo prstenova, raznih naprednih tehnologija i građevina diljem svemira, a opće prihvaćeni zaključak (tj. dva) je bio da su izumrli tijekom aktivacije prstenova ili ih je zadesila neka druga sudbina zbog koje su iščezli. Poanta je bila da ih više nema. Sada nam u priču uskaču Prometheansi koji su u biti vojska čuvara već spomenutih i naizgled izumrlih Forerunnera. Nove protivnike dijelimo na više klasa. A oni su:

• Crawlers – psolika stvorenja koja umjesto glave imaju oružja i mogu hodati po svim površinama što rezultira vrlo neugodnim situacijiama kada ih je više u čoporu. Jedan pogodak u glavu ih šalje u eksplozivnu mirovinu.
• Watchers – lebdeći neugodni protivnik koji više služi kao support klasa ostalim Promethean snagama. Sposobnosti su mu ranged combat, respawn niže opisanog Promethean Knighta, generiranje štitova i najneugodnije od svega vraćanje vaših granata nazad k vama. Savjet, ubijte prvo sve Warchere pa se onda koncentrirajte na ostatak.
• Promethean Knight – kombinira Covenant Brute i Elite klasu što rezultira iznimno zanimljivim susretima, a na Legendary težini i puno ponavljanja. U jednoj ruci vatreno oružje, u drugoj melee oruže, ima mogućnost teleportacije direktno u našu facu i uz sve može spawnati Watchere direktno iz sebe što ga čini vjerojatno najtežim protivnikom kojeg smo susreli u Halou. Ne moram spominjati da kada ih susretnete više od jednog slijedi dosta umiranja.

Tako dolazimo i do glavnine priče koja pokreće ovu novu trilogiju, a to je spoznaja da Forerunneri nisu iščezli kompletno. Ono što je preživjelo nam ne želi sreću i blagostanje, već totalno uništenje i prilikom njihovog buđenja (op.a svi spavaju u ovoj igri) nam to daju do znanja. Sve ovo izvedeno je u maniri klasičnog SF-a, no s onim poznatim i prepoznatljivim Halo šarmom. Tamo gdje smo prije  imali dva neprijatelja (već spomenuti Covenant i Flood) sada imamo samo jednog ujedinjenog neprijatelja vod vodstvom probuđenog Forerunnera. Znači, nova sjekira koja visi cijelom svemiru nad glavom je kreirana i Master Chief zajedno s Cortanom nema izbora nego pokušati spriječiti sve zle planove koje su Forerunneri spremili za nas. Povrh svega toga moramo se boriti s već spomenutom demencijom Cortane.

Što to sve znači za gameplay?

Kao što sam već rekao, Halo 4 je i dalje u suštini point & shoot FPS s linearnom radnjom. Pa nas tako čekaju standarne stvari poput izvršavanja zadanih objectivea koje je potrebno uspješno izvršiti prije prelaska na sljedeći level. Očekuju nas generički zadaci poput uništavanja shield generatora,  spašavanja zatočenih suboraca, obrane ključnih točaka, ali i oni poput otkrivanja zlih namjera koje su Forerunneri pripremili za ostatak svemira. Uz standarna vozila na koja smo navikli u prijašnjim serijalima, u ovom ćemo imati na raspolaganju i neka nova za istraživanje povelikog Requiema. Red je onda da spomenemo i stare uz dodatak novih:

 UNSC:

• Warthog – stari poznati all terain džip bez kojeg Halo jednostavno nije Halo.
• Scorpion Tank – totalni overpowered stroj za mljevenje svega pred sobom.
• Mantis – potpuno novo “vozilo” je u biti mech koji u jednoj ruci ima rocket launcher, a u drugoj machine gun turret. Jako koristan i moćan dodatak UNSC arsenalu. Dodao bih i jako zabavan.
• Mongoose – stari dobri ATV koji nam omogućava da budemo ubijeni u kratkom roku. Realno, ne služi ničemu i treba ga izbjegavati.
• Mamooth – mega sized vozilo koje u sebi može prevoziti warthogse, mongoose i scorpione. Impresivno vozilo koje služi više kao oklopna tvrđava, no neupravljivo od strane igrača.

COVENANT:

• Ghost – Covenantova verzija ATV vozila koja za razliku od Mongoosa ima oružje i aktivan shield.
• Wraith – tenk koji, iako ne tako precizan kao Scorpion, i dalje predstavlja najveću opasnost na bojišnici iz Covenant arsenala.
• Banshee – leteća neman Covenanta, iznimno neugodan ako ga se ignorira, relativno jednostavan za uništiti.

Noviteti koje nam je donio Halo: Reach u obliku armor sposobnosti su prešli i u Halo 4. Bitno je naglasti da je sprint sposobnost sada sastavni dio gameplaya, kako singleplayera tako i multiplayera. Uz standardne UNSC dodatke armoru, poput cloacka, holograma, jetpacka dobili smo i nove Forerunner armor dodatke a oni su:

• Promethean Vision – mogućnost gledanja u mraku, magli, sličan ODST visoru.
• Thruster Pack – pruža kratki boost u našem kretanju.
• Hardlight Shield – shield koji odbija sve napade, isti kakav koriste Promethean Knightsi.
• Regeneration Field – mobilni shield generator koji obnavlja, već pogađate, vaš shield.
• Auto Sentry – automatski sentry koji vam pomaže eliminirati neprijatelja i okupirati mu pažnju. Posebno koristan na Legendary težini.

Ono što je važno upamtiti jest da su sve armor sposobnosti kratkog vijeka, imaju recharge time i možete imati samo jednu aktivnu. Ova činjenica pruža mogućnost smišljanja različitih strategija za pojedine protivnike i nivoe. Co-op je isto tu u standardnom paketu kao i u svakoj Halo igri do sada pa sve ovo možete iskusiti zajedno u grupi od 4 igrača što predstavlja jednu posebnu dimenziju savladavanja svih prepreka koje igra baca pred vas. Sa svime rečenim do sada dolazimo do zaključka da je singleplayer odrađen fenomenalno, kako sam gameplay tako i priča. U smislu produkcije, Halo 4 uistinu odskače iz poplave hitova koji su nas dočekali ovaj mjesec a i zadnjih par godina. Produkcija je jednostavno nešto što se ne da opisati riječima i dok sami ne počnete igrati teško je steći realan dojam s koliko pažnje su developeri pristupili ovoj igri. Replay value samog singleplayera, obzirom na razne pristupe i načine igranja koje možemo odabrati, nije neograničen, ali je svakako jedan od velikih pluseva, a kada u to ubrojimo i co-op sigurno je da nas čeka puno sati zabave. Za prelazak singleplayer kampanje developeri tvrde da je potrebno između 8 i 10 sati dok bi na većim težinama ta brojka trebala biti nešto veća.

 A đe su puške?

Kako u ratu, pa tako i u ratnoj igri ništa nije izvedivo bez adekvatnog alata, a njega bogme imamo na bacanje. Sjetimo se samo da imamo tri različite vojske na tlu Requiema i svaka od njih ima svoje naoružanje sa specifičnim dijelovanjem i načinom korištenja. Iako neka od oružja podsjećaju jedna na druge, njihovo korištenje i damage nisu ni izbliza isti. Obzirom da se 343 potrudio oružja predstaviti na fin način u obliku trailera, smatram da je najbolje da pogledamo skupa.

UNSC:

COVENANT:

PROMETHEANS:

Singleplayer očito pršti od sadržaja, što je s multiplayerom?

Multiplayer se i ovaj put dijeli na dva dijela kao i u Reachu, uz jednu bitnu razliku. Firefight je na sveopće čudenje i moje osobno razočaranje doživio rezanje iz ovog nastavka i umjesto njega nam je predstavljen Spartan Ops koji imenom (i samo time) podsjeća na COD-ov Special Ops. Dok COD-ov Special Ops ne služi ničemu osim da glumi Firefight s nekom umjetnom pričom koja nema veze sa samom igrom, Spartan Ops se direktno nastavlja na kraj Haloa 4. Ideja Spartan Opsa je da nam svaki tjedan ponudi 5 misija koje nastavljaju priču. Prvih 5 misija je već dostupno, dok se nove očekuju. Sve misije su dizajnirane za co-op uz naglasak da najbolje iskustvo pruža Legendary težina, što bi reklo da misije možete odigrati zajedno s još 3 prijatelja ili sami ako vam je tako draže. Svaki tjedan nas očekuje uvodna animacija za novih 5 misija čija produkcija posramljuje animacije većine naslova koje možemo pronaći danas na tržištu.

Microsoft je najavio da će Spartan Ops Season One imati ukupno 50 misija što bi rezultiralo (po njihovoj procjeni) s oko 10 sati dodatnog sadržaja za sve željne nastavka sage u Halo svemiru. Ono što još izdvaja Spartan Ops od konkurencije, a poglavito imenjaka iz Activisione pohlepne radionice, jest činjenica da su misije u prvoj sezoni potpuno besplatne za sve koji kupe Halo 4 (u bilo kojoj verziji). Ovo me vraća u vremena kada smo potpuno besplatno i iz ljubavi developera prema svojim fanovima dobijali dodatne mape i multiplayer modove. No, ne treba živjeti u iluzijama da će i eventualni Season Two biti besplatan. Ostaje za vidjeti koliko ćemo love morati (a sigurno budemo) istresti za nove nastavke Spartan Opsa.

Fućkaš Spartan Ops, di je pravi multiplayer?

Multiplayer se više ne zove tako već je preimenovan u War Games i integriran je u samu priči singleplayera kroz UNSC Infnity brod koji ćemo susretati tijekom igre.  Sve multiplayer mečeve ćemo tako odigravati u Spartan simulacijama na Infinityu. No, osim promjene imena, multiplayer je doživio i neke promjene koje nisu samo kozmetičkog tipa. Ajmo krenuti od onih bitnijih. Jednom davno, Battlefield 2 je uveo, a kasnije BF 2142. usavršio nešto što se danas zovu perkovi i svaka vražija FPS igra ih ima u ovom ili onom obliku. Svima koji igraju COD ili spomenuti BF znaju o čemu se radi, a za one koji ne znaju to je ukratko sljedeće: što duže igrate s određenim specijalnostima/oružjim,a tako vam se otvaraju nova i samim time postajete sve opasnija prijetnja svojim online protivnicima. Halo je dugo odoljevao uvrštavanju perkova u svoj multiplayer mod, no s novim nastavkom i to se promijenilo. Kako sam već spomenuo da svaki FPS ima svoju varijaciju na temu perkova, tako ni Halo 4 nije propustio napraviti svoju verziju. Halo 4 svoje perkove naziva Tactical Packages, no za razliku od, recimo, COD-ovih perkova, ovi se ne mogu naslagati jedni na druge (na treće) i tako činiti ogromnu prednost na bojišnici što na kraju rezultira s užasno nebalansiranim multiplayerom kakvog imamo u COD-u danas. Iz tog razloga, naš odabir taktičkog paketa će biti presudan za našu ulogu na bojišnici. Neki od paketa koje imamo u startu su neograničen sprint, mogućnost nošenja više granata, nošenje dva primarna oružja, brži reload i još hrpa ostalih.

Od modova nam tako ostaje za odabrati između njih 10:

1. Capture the flag (CTF) – klasični capture the flag kakav igramo još od doba Dooma.
2. Dominion – dobri stari Domination mod kojeg je prvi u online svijet donio Unreal Tournament, a kasnije doveo do savršentstva Battlefield serijal. Jedini novitet je da nam točke koje branimo daju obrambene bonuse.
3. Extraction – izvlačenje/spašavanje određenih objekata s bojnog polja i transportiranje u bazu svog tima.
4. Flood – Halo verzija COD-ovog popularnog Zombie moda uz dodatak Left 4 Deada. Flood glumi zombije, a dodatak je to da i igrači mogu biti Flood.
5. Grifball – modificirana verzija Reachovog Assaulta u kojem je cilj uspješno ispratiti VIP osobu koja nosi bombu u protivničku bazu.
6. Slayer – tradicionalni deathmatch. Ima i verziju Team Slayer, što bi reklo, team deathmatch.
7. Infinity Slayer – varijacija na deatchmatch uz dodatak mogućnosti da osvojene bodove u rundi iskoristimo za pozivanje specifičnih taktičnih paketa.
8. King of the Hill – cilj je držati određeni dio mape što je duže moguće dok vam protivnička ekipa pokušava prosvirati mozak.
9. Oddball – povratak popularnog moda iz Halo 3. Objective je i dalje “zabiti gol” protivničkoj ekipi, ali je sada više nego ikada timski orijentiran uz mogućnost dodavanja “lopte” (skulla) među igračima. Cilj je preživjeti što duže i prodrijeti što dublje u protivnički “teren”.
10. Regicide – igrač s najviše bodova na ljestvici donosi najviše bodova ako ga ubijete, klasičan mod kojeg imaju mnogi shooteri. Klasični deathmatch u biti.

Neće nam nedostajati mapa na kojima možemo brusiti svoje vještine i redovno teabagati protivničke igrače jer je uz igru došlo 10 mapa (Abandon, Adrift, Complex, Exile, Haven, Longbow, Meltdown, Ragnarok, Solace, Vortex) koje garantiraju da će svatko od nas naći barem jednu koja im odgovara. Za one koji ipak ne mogu naći svog favorita od 10 trenutno dostupnih mapa, 343i je najavio i tri map packa koja ćemo dobiti do travnja sljedeće godine (prosinac – Crimson Map Pack koji sadrži Wreckage, Harvest i Shatter mape, veljača – Majestic Map Pack koji sadrži Landfall, Monolith i Skyline mape, travanj – Castle Map Pack koji sadrži Daybreak, Outcast i Perdition mape). Što na kraju reći za multiplayer, osim da je sjajan uz naglasak da sumnjamo da će ikome dosaditi tako skoro. A uz Forge kreator nudi nepresušan izvor za modificiranje od strane samih igrača.

Grafika, zvuk i tehničke điđe, jel to isto na razini?

Na grafički segment neću potrošiti previše riječi jer znam da vam je već pun kufer čitanja ove kilometarske recenzije. Ali bez obzira treba spomenuti da je ovo Halo s najboljim vizualima koje smo ikada vidjeli što je i logično jer je najnoviji, no razlika između prijašnjih naslova je drastična do te mjere da Halo 3 i Halo 4 izgledaju kao da su rađeni za različite generacije konzola. Ne samo da je najbolje izgledajuća Halo igra, već vjerojatno i grafički najbolja Xbox 360 igra. Ovo ćete najbolje uvidjeti igrajući samu igru, pogotovo kod nepreglednih pejzaža Requiema od kojih naprosto zastaje dah. Tko zna kakvu su crnu magiju cure i dečki iz 343i koristili da ostvare ovakvu razinu grafičke kvalitete, no Halo 4 je sa svojim izgledom zasigurno u top 10 ove generacije konzola. Zgodno je spomenuti da ništa od grafičkih resursa prijašnjih igara nije reciklirano pa čak ni oružja koja su modelirana iz početka s tolikom razinom detalja da je to jednostavno nestvarno.

Zvuk je također sjajan, i premda UNSC oružja zvuče potpuno drugačije nego u prijašnjim naslovima, taj drugačiji zvuk je donio jednu posebnu vrstu realnosti istima (koliko je to moguće u SF igri) jer, ruku na srce, oružja su prije zvučala premekano. Soundtrack je već sada, slobodno možemo reći, nadmašio prethodnike i legendarnog Marty O’Donella koji je bio zaslužan za muziku prijašnjih nastavaka. Pod ravnateljskom palicom Neila Davidga (producent i skladatelj Massive Attacka) kvaliteta soundtracka i emocije koje budi tijekom igranja su jednostavno nevjerojatni. Halo 4 je jedan kompletni blockbuster paket koji uz vrhunsku produkciju nudi i hrpetinu kvalitetnog sadržaja.

A na samom kraju, zaključak. Što bi drugo bilo?

Malo je reći da je Halo 4 pogodio skoro sve što su si Microsoft i 343 Industries zacrtali. Voljeli bismo vidjeti u nekim trenutcima više hrabrosti kod pojedinih odluka u dizajnu, no očigledna je činjenica da su se developeri više koncentrirali na ispunjavanje želja fanova u svrhu uspješnog početka nove trilogije. Treba naglasiti da je ovo jedno kompletno FPS iskustvo popraćeno s dodatnih 10 sati besplatnog singleplayer (co-op) gameplaya. Naravno, za tih punih 10 sati će trebati pričekati još neko vrijeme, ali treba pozdraviti odluku da se stare i nove igrače nagradi s nečim takvim. Krcat singleplayer, iznimno dobro osmišljen Spartan Ops i praktički nepresušan multiplayer su Halo 4 postavili na sam tron onoga što jedan FPS može (treba) ponuditi. Možemo se samo nadati da će se neki od velikih izdavača ugledati na ovaj primjer i svoje fanove darivati s toliko materijala kojeg je 343 Industries ukrcao u Halo 4. Uz Halo Waypoint (besplatni interaktivni multimedijalni hub za sve Halo realated stvari) pruža toliko puno sadržaja za jedan FPS koji je nedostižan (barem do sada) od strane bilo koje igre u žanru (pa i šire). Smatram da je iznimno visoka ocjena i više nego zaslužena jer je pomaknuta granica u onome što trebamo očekivati od igara ubuduće. Ako se i sada na kraju svega pročitanog pitate je li Halo 4 zaslužio vaše teško zarađene novce onda vjerojatno ili ste već spomenuti hejter popularnih franšiza ili jednostavno FPS žanr nije vaša jača strana.  U tom slučaju slobodno otkinite ne više od pola boda konačnoj ocjeni. Nakon ovako sjajno odrađenog posla ostaje nam samo čekati drugi nastavak i nadati se da neće opet proći pet godina dok ne ugledamo Master Chiefa na našim televizorima.

U razgovoru s kolegama GG.hr-a i iz tiskanih IT magazina, prevladava mišljenje da će Halo 4 zasigurno biti pretendent za titulu igre godine u FPS žanru. A hoće li pobijediti, ostaje nam da vidimo. Pobjeda će ovisiti o kvaliteti onoga što je Treyarch skuhao u Black Opsu II. To bi “ukratko” bilo to, nadam se da ste preživjeli.

EDIT: Halo 4 je službeno proglašen najboljom Xbox 360 igrom i najboljom igrom 2012 godine (od strane čitatelja i urednika).