INFO BOX
- DEVELOPER: Unbroken Studios
- PUBLISHER: Warner Bros. Games/Portkey Games
- PLATFORME: PS4, PS5, Xbox One, Xbox Series X/S, PC, Switch
- ŽANR: Metloboj
- DATUM IZLASKA: 3. rujna 2024. / 8. studenog (Switch)
- PLATFORMA NA KOJOJ JE IGRA TESTIRANA: PC
Nema onoga tko nije barem čuo za Harryja Pottera i njegove eskapade u svijetu čarobnjaštva i magije, a kao netko tko je odrastao ne samo s filmovima i knjigama, već i prvim igrama, uglavnom PC i PS1 verzijama, ova nedavna renesansa koju materijal ima podosta je zadovoljavajuća za vidjeti, kako s prošlogodišnjim hitom „Hogwarts Legacy“, tako i s ovogodišnjim, ajmoreći, spin-offom Quidditch Champions, koji se čini da bi mogao biti razlog zašto samog sporta Quidditch (iliti, metloboja) nije bilo u igri Hogwarts Legacy! Zašto ubaciti jedan od neizostavnih dijelova svijeta u najveću igru dosad, ako će nagodinu izaći znatno manja igra s ambicijom da postane sljedeći hit kompetitivnog online igranja?
Na svu sreću, Quidditch Champions je stvarno dobra i zabavna igra koju krasi mnogo više pozitivnog od onog negativnog, ali to se negativno postepeno otkriva što više vremena provodite u igri, odnosno u čekanju da ju igrate. Sam koncept mislim da ne traži puno objašnjavanja jer ovo je zapravo čarobnjačka verzija košarke i nogometa. Svaka strana ima tri gola na različitim visinama u koje je potrebno zabiti balun (quaffle), a to može jedino lovac (chaser) koji je pod stalnim pritiskom goniča (beater) koji ga pokušavaju maljcem (bludger) srušiti s metle, a sve to dok oko njega kao strvinari lete neprijateljski lovci koji mu balun pokušavaju preuzeti. Na golovima su postavljeni vratari (keeper) kojima je jedina zadaća braniti golove i dobacivati lopte onima u blizini. Dakle, još nasilnija inačica bilo kojeg drugog bezjačkog sporta, a najveća je razlika ta što u metloboju postoje tragači (seeker) koji love zlatnu zvrčku (golden snitch) koja se pojavljuje dvaput po meču, i tek kad se pojavi, tragači ulaze u igru, po jedan sa svake strane, da vide tko će ju prvi uloviti i završiti igru. Tu je ujedno i jedina promjena u pravilima u odnosu na knjige i filmove – tamo je hvatanje zvrčke označavalo kraj cijele igre i pobjedu onog tima čiji ju je tragač ulovio, ali u ovoj igri ona samo dodaje 30 bodova određenom timu. Iako je to nešto oko čega se neki igrači žale, osobno mi se ovo čini kao sasvim dobra trampa jer bi inače mečevi završili u svega četiri minute i ne bi bili toliko izazovni.
S time riješenim, kako je zapravo igrati i koliko se ovdje metloboj razlikuje od onog iz prijašnjih igara, a pogotovo onog iz igre Harry Potter: Quidditch World Cup iz 2003. godine? U adaptacijama filmova, metloboj je uvijek bio samo dio priče i kao takav zauzimao je jako mali dio igara, i budući da smo uvijek igrali iz Harryjeve perspektive, samim smo time uvijek igrali kao tragači. Slikovito se sjećam tih trenutaka ponajviše iz prve igre za PC, jer su bili najgori dijelovi te igre, i sve se svodilo na praćenje traga koji zvrčka ostavlja dok se ne bi moglo pritisnuti dugme kojim ćemo ju uloviti. Utoliko uloga tragača ovdje nije znatno drugačija. Princip je isti, ali uz znatno povećanu slobodu u kretanju, kao i udaranje neprijateljskog tragača te izbjegavanja svih onih koji vas pokušavaju urušiti, a vjerujte mi – kad se prebacite u tragačevu ulogu, kao da je cijeli svijet protiv vas.
Quidditch World Cup iz 2003. godine dao nam je da igramo sve uloge, ali sustav bodovanja, kao i tempo igre bio je znatno drugačiji te su mečevi trajali mnogo dulje, a lock-on sustavi kojim se dodavalo i bacalo na gol stvorili su sporiji tempo igre koji je bio sličniji ondašnjim Pro Evolution Soccer igrama. Mislim da bi Rocket League mogao biti bolji za usporedbi kad je u pitanju Quidditch Champions. Tempo igre nevjerojatno je brz, napet i iznimno zadovoljavajući kad pohvatate sve mehanike, koje su jako dobro obrazložene u tutorialima za svaku pojedinu ulogu kako nitko ne bi ostao zakinut.
Kad smo kod zakinutosti, igra automatski otvara accessibility opcije kad ju prvi put pokrenete te ima zavidnu količinu istih, od toga da vam računalo čita sav tekst na ekranu, pa do pomoći kod disleksije, nepoznavanju boja, podešavanju titlova na sve moguće načine i sl. Smatram da takve opcije uvijek treba pohvaliti i ovdje ću to napraviti opet. Isto tako, inkluzivnost kod stvaranja svojeg tima također je pozamašna. Budući da svaki lik u timu možete napraviti od nule (ili koristiti koji od presetova, ali gdje je tu zabava?), nema ograničenja koju frizuru možete kombinirati s kojim tipom tijela, lica itd., a isto vrijedi i za odjeću. Tu je još i korisna opcija kojom umjesto spola, birate rod te to utječe na koji će vas način oslovljavati komentatori tijekom igre. Također nešto što je uvijek lijepo vidjeti, a pogotovo u ovoj specifičnoj igri!
Odabir odjeće i ostalog, međutim, nije toliko pozamašan, a ono što se nalazi u dućanu s kozmetičkim dodacima nije toliko primamljivo tako da sav novac koji sam zaradio tijekom igranja nisam uopće potrošio. Sva je odjeća uglavnom varijacija istog, ali s drugačijim bojama. Ne možete previše eksperimentirati, i neobično je igrati online i vidjeti da se u jednom timu pojavljuje šest različitih boja šest različitih timova, ali neprijateljska imena i njihova „aura“ crvene su boje, dok su vaše plave, te su time sredili taj problem. Ionako ćete pola vremena vidjeti samo mrlje jer će svi letjeti oko vas punom brzinom.
Ono što je od veće važnosti jesu metle. Opet, izbor nije velik, manje ih je od deset tako da će vam i tu brzo ponestati odabira kad si nađete neku koja vam se sviđa, ali razlika među njima stvarno se osjeti. Svaka ima određenu razinu izdržljivosti (koja utječe na vaše životne bodove), brzine i agilnosti, a njih je moguće povećati tako što ćete ih nadograditi određenom količinom kristala. Bitno je paziti na karakteristike ovisno za kojeg lika birate metlu. Tragačima je bitnija brzina i agilnost, npr., dok je vratarima najmanji prioritet upravo brzina, a najveći agilnost i izdržljivost. Tu se da eksperimentirati, svakako, ali na kraju dana ipak će biti bitnije koliko se vi sami snalazite na terenu.
Vratar je daleko najgora uloga za igrati. Zato što je spor kao puž i nezgrapan za upravljanje, nitko ga zapravo ne želi igrati, tako da ćete prije pronaći online meč ako odaberete da želite igrati kao kombinacija lovca/vratara, nego što će vam to uspjeti odaberete li bilo koju drugu. Najzabavnije igrati je kao kombinacija lovca/goniča. S goničem imate potpuno slobodu u bilo koga lansirati maljca s daljine, ili mu se pak približiti sleđa i mlatnuti ga palicom. Učinite to nekoliko puta i eliminirat ćete igrača na desetak sekundi, a posloži li vam se sve kako treba, možete eliminirati pola neprijateljske ekipe i nema boljeg osjećaja od toga. Možda zabijanje gola netom nakon što ste oduzeli balun neprijatelju, zapravo. Ili kad napokon ulovite zvrčku, sekundu prije nego što je to stigao neprijatelj, i nakon što ste izbjegli deset maljaca i udarili neprijateljskog tragača tri puta. Izuzetno je zabavno za igranje, to se ne može poreći.
Međutim, dolazimo do onog najgoreg – bugovi i rušenje. Da sam ovo pisao u prvih pet sati, ocjena bi bilo znatno drugačija nego sada nakon 14. Kad igra funkcionira i kad bez problema upadate u sve igre, to je to. Ali, kad čekate po tri minute da igrate meč, a tijekom učitavanja vam se igra odjednom sruši, to nije to. Naime, otkrio sam da se igra ruši u jednom specifičnom trenutku, a to je kada pokušavate ponovno zaigrati meč s ekipom kojom ste igrali prošli. Nakon online mečeva, postoji opcija da igrate ponovno i time pozovete sve igrače u svoj „party“, ali ako to učinite, imate 75% šansu da će vam se igra smrznuti i potom srušiti. Kad mi se to dogodilo pet puta u istom danu, odlučio sam da ću nakon svakog meča izaći natrag u lobby i samo ponovno tražiti novi tim. Jeste da sam time riskirao trominutno čekanje nove igre, ali barem mi se igra prestala rušiti. Isto tako, ima par neobičnih problema tijekom mečeva. Najčudniji je taj da, dok igrate kao gonič, kad se prvi put na njega prebacite, velike su šanse da nećete moći ciljati neprijatelje. Ako pokušate opaliti maljca, on će odletjeti bogu iza nogu, i to će potrajati sve dok se ne prebacite na neku drugu ulogu, i onda natrag na goniča. Uz to, nekad vam se neće pojaviti upozorenje da vas goni maljac, a nekad će vas on udariti iako ste na vrijeme pritisnuli dugme za izbjegavanje. Takvi problemi nisu brojni, ali su dovoljni da unište imerziju u igru, nažalost.
Koliko je sadržaja trenutno u igri, nije u potpunosti vrijedno cijene. Njeni autori najavljuju nove događaje, nove lokacije i buduće sezone, ali to su sve samo estetske promjene i ne znam hoće li to biti dovoljno da zadrži igrače. Ovo što je trenutno tu jako je zabavno za igranje, unatoč sporoj progresiji, i svakako ću se vraćati igru tu i tamo da odigram koju partiju, ali puno bi pomoglo da dodaju neke izazove, ili varijacije na igru, barem za raznolikost, kao što su to kasnije FlatOut igre napravile, recimo jer trenutno može se igrati samo metloboj, ali na različitim razinama važnosti (u sklopu Hogwartsa, u sklopu Tromagijskog turnira i u sklopu svjetskog prvenstva). Trenutno – topla preporuka za solidnu, kratkotrajnu zabavu i ako vam je potrebna neka vrsta adrenalinskog udarca, jer igre stvarno znaju biti napete i uzbudljive. Ipak, možda pričekati neki popust?