Zamislite da ste u paklu. OK, ovo gdje sad jesmo čini se kao pakao. Hm… Onda ovako, zamislite da ste sin kralja/vladara pakla. I da ste zec… I da ubijete oca da naslijedite vladavinu, slavu, novac, žene (zečice), komfor… Ma, dobro, malo smo zastranili s ovim hipotetskim situacijama. Ali to je uglavnom priča koja pokreće igru Hell Yeah! Wrath of the Dead Rabbit koju je odlučila izdati Sega, a na čijem razvoju su radili developerski team Arkedo (nemaju dugi i poveliki CV, no iza njih su prave male simpatične uspješnice kao Big Bang Mini za DS, te Arkedo Series – 03 PIXEL! za Xbox Live). Ovo je prva igra koja se ”raširila” na veliki broj platformi, tako da je gameri koji igraju na PC-u, Xboxu 360 i PlayStationu 3 mogu zaigrati za relativno malen iznos (na PSN Plusu je besplatna ovaj mjesec). S obzirom na sve to, sigurno je ovo Arkedu velika prilika da ostvari pozamašniji uspjeh, a budući da se, na prvu ruku, radi o zanimljivom platformeru/shooteru s odličnim vizualima, jednostavno smo ga morali probati i dati naš sud.

Hell Yeah! Wrath of the Dead Rabbit, kao što se već dalo razaznati iz prve rečenice ove recenzije, odvija se u paklu, a vi preuzimate ulogu mrtvog zeca, princa Asha, koji je ubio svog oca i tako postao vladar pakla. Točnije, pokušava biti vladar pakla koji sije strah i trepet cijelim svojim kraljevstvom, no činjenica da ima gumenu patkicu koju jako voli i s kojom se kupa ne pomaže puno njegovom cilju. Sve bi možda i bilo u redu da tu scenu kupanja nije uslikao paparazzi te postao slike diljem Hellterneta, a iste je vidjelo sto ljudi (čudovišta, bića) prije nego što su iste maknute s interneta. Lijepa satira na početku, koja kroz ostatak igre i ostaje samo na početku. No, dovoljno polukomičnoga sadržaja vas čeka u ostatku igre dok pokušavate u ulozi Asha, i kroz korištenje raznih zanimljivih gadgeta i oružja poubijati svjedoke vaše slabosti, tj. paparazzi fotografija.

Ekran je pun raznih pomagala i informacija, od radara do healthbara i savjeta što ”kliknuti”, no kad imate samo dvije ruke neki dijelovi igre postaju frustrirajući

Igra je koncipirana na prelazak nivoa otključavanjem vrata koja od vas traže određeni broj poraženih čudovišta. Ta čudovišta su rasprostranjena po stazi kojom se krećete, a do njih dolazite na razne načine uz razna pomagala i na razne načine ih morate poraziti. Kao što vidite, puno je raznolikosti, heh. Svaka od vaših pobjeda završava kratkom mini-igrom gdje hladnokrvno i krvoločno dovršavate svoje protivnike. No, da ne bude sve tako tužno to ”simpatično” oko s pilom, zombie-cupcake i ostala uvrnuta bića ipak nisu ”totalno mrtva” nego postanu dio vaše kolekcije čudovišta koja možete iskorištavati za Farmville dio igre. Točnije, radi se o posebnom modu gdje iskorištavate ta čudovišta kao radnu snagu koja vam omogućuje veći prihod novca, oružja i power-upova za daljnje i zabavnije igranje. Upravo u oružjima, maštovitim neprijateljima i pojačanjima leži najveća snaga Wrath of the Dead Rabbita. Naime, osim uvrnutog humora i lijepih vizuala, igra vas oprema s raznim oružjima, od pokretne okrugle pile na kojoj trčite i kosite sve pred sobom, rocket launcheri, strujne puške i sve ostalo što možete zamisliti. No, veliki problem postaje upravljanje zecom i istovremeno skakanje i pucanje u određenim situacijama što će predstavljati veliki problem onima koji igraju na tastaturi, dok će onima koji igraju na kontrolerima (što u potpunosti preporučujemo) trebati malo frustrirajućih prilagodbi svih komandi koje vam postepeno dolaze u igri, a na to očigledno, nijedan kontroler nije spreman na samome početku sa svojim konfiguracijama. Iako igra odaje dojam u prvih sat vremena da je dosta raznovrsna i dinamična, nakon malo dužega vremena shvatite i da nije toliko duga, a usto i da se sam koncept napredovanja u igri zasniva konstantno na istim stvarima i radnjama. Developeri su to pokušali riješiti s par kratkih dionica u igri gdje igrate kratku leteću pucačinu ili dobivate neku sposobnost kojom otvarate određenu lokaciju na dijelu igre koji ste prošli prije sat vremena, no to će mnoge više izfrustrirati nego osvježiti.

Nakon što porazite svoje protivnike, imati ćete ih priliku pošteno izmučiti kroz razne mini – igre

Osim problematičnih kontrola i predvidljive naravi same igre kroz duže igranje, Hell Yeah je poprilično dobra igra koju je najbolje opisati kao dostojanstvenu kopiju Earthworm Jima, Pitfalla, Ren & Stimpya i sličnih  2D platformskih igara koje i danas mnogi vole. Novi Rayman je svakako imao veliku ulogu u oživljavanju ovog žanra, no Hell Yeah je i konceptom i šarmom miljama daleko od jednoga takvog naslova kao što je Rayman Origins. No, vjerno se drži provjerene formule i pokušava nadoknaditi nedostatak inovativnosti u gameplayu s inovativnošću u priči i ugođajem, što je svakako upalilo u jednu ruku, a odlična audio-vizualna prezentacija svakako dodatno pomaže da percipiramo igru kao neki  high-budget naslov koji je kvalitetno napravljen.

U svakom slučaju, kada se pogleda cijena i ponuda igara ovoga žanra u zadnjih nekoliko mjeseci, teško je ne preporučiti igranje Hell Yeaha, no jednako je teško nazvati igru obaveznim štivom za sve gamere željne humora i platformske akcije. Mnogima se uopće neće sviđati setting pakla, mumljanje likova i to cijelo komično nasilje, no veliki broj ljudi bit će oduševljen izgledom igra kao i činjenicom da sve što vam igra prezentira u svom traileru i najavama jest tu. Najveći problem su kontrole i monotonija koja se kasnije događa, a sav popratan sadržaj koji treba razbiti monotoniju ne ispunjava svoju funkciju. U redu, možda nekima i hoće, no mene u ovom trenutku nije pretjerano oduševio. Prvenstveno vidim nekakav neiskorišteni potencijal stvaranja slojevitijega univerzuma i franšize s likovima koji bi bili pamtljiviji. Ovako se bojim da će Ash jako brzo pasti u zaborav jer nije previše pamtljiv ni simpatičan, unatoč zanimljivoj mašti kompletnoga tima koji je radio na igri. Ako ste fan žanra, imate viška vremena i volite igre koje lijepo izgledaju, svakako isprobajte Hell Yeah! Wrath of the Dead Rabbit. Ostalima savjetujem neke od starijih alternativa ili čekanje nečega boljeg.